Razvijaj razumnost

“Krotost [“razumnost”, NW] vaša da bude poznata svijem ljudima. Gospodin je blizu” (FILIPLJANIMA 4:5, 6).

1. Zašto u današnjem svijetu predstavlja izazov biti razuman?

“RAZUMAN čovjek” — engleski novinar sir Alan Patrick Herbert nazvao ga je mitskom figurom. Zaista, ponekad možda izgleda da u ovom razdorima potresanom svijetu više nema razumnih ljudi. Biblija je prorekla da će u ovim kritičnim ‘posljednjim danima’ ljudi biti “bijesni”, “nepokorni” i “neprimirljivi” — drugim riječima, sve samo ne razumni (2. Timoteju 3:1-5). Ipak, pravi kršćani visoko cijene razumnost, znajući da je ona obilježje božanske mudrosti (Jakov 3:17). Mi ne smatramo da je nemoguće biti razuman u nerazumnom svijetu. Umjesto toga, bezuvjetno prihvaćamo izazov koji u sebi sadrži nadahnuti savjet apostola Pavla zapisan u Filipljanima 4:5: “Krotost [“razumnost”, NW] vaša da bude poznata svijem ljudima.”

2. Kako nam riječi apostola Pavla u Filipljanima 4:5 pomažu ustanoviti jesmo li razumni?

² Zapazi kako nam Pavlove riječi pomažu ispitati jesmo li razumni. Ne radi se toliko o tome kako mi sebe vidimo; radi se o tome kako nas drugi vide i kao kakvi smo poznati. Phillipsov prijevod prevodi ovaj redak: “Budite na glasu kao razumni.” Svatko od nas trebao bi se pitati: ‘Kao kakav sam poznat? Jesam li na glasu kao razuman, popustljiv i blag? Ili sam poznat kao ukočen, grub ili tvrdoglav?’

3. (a) Što znači grčka riječ prevedena sa “razumnost”, i zašto je ta osobina privlačna? (b) Kako kršćanin može naučiti biti razumniji?

³ Glas koji u tom pogledu imamo jednostavno će odražavati u kojoj mjeri oponašamo Isusa Krista (1. Korinćanima 11:1). Kad je bio na Zemlji, Isus je savršeno odražavao vrhunski primjer razumnosti svog Oca (Ivan 14:9). Zapravo, kad je Pavao pisao o ‘krotosti i tišini [“dobrohotnosti”, NW] Kristovoj’, grčka riječ koju je upotrijebio za dobrohotnost (epieikías) također znači “razumnost” ili, doslovno, “popustljivost” (2. Korinćanima 10:1). The Expositor’s Bible Commentary (Tumačev biblijski komentar) naziva je ‘jednom od uzvišenih riječi kojima se u N[ovom] Z[avjetu] opisuje karakter’. Ona opisuje svojstvo koje je tako privlačno da je jedan izučavatelj prevodi “ugodna razumnost”. Razmotrimo, stoga, tri načina na koja je Isus, poput svog Oca Jehove, pokazao razumnost. Tako možemo naučiti kako sami možemo postati razumniji (1. Petrova 2:21).

‘Rado prašta’

4. Kako je Isus pokazao da ‘rado prašta’?

⁴ Isus je, poput svog Oca, pokazao razumnost tako što je uvijek iznova ‘rado praštao’ (Psalam 86:5, St). Razmotri priliku kad se Petar, Isusov bliski suradnik, tri puta odrekao Isusa u noći kad je Isus uhapšen i kušan. Sam Isus prethodno je naveo: “Ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima” (Matej 10:33). Je li Isus ovo pravilo kruto i nemilosrdno primijenio na Petra? Nije; Isus je nakon svog uskrsnuća osobno posjetio Petra, nesumnjivo kako bi utješio i umirio tog pokajničkog, utučenog apostola (Luka 24:34; 1. Korinćanima 15:5). Ubrzo nakon toga, Isus je dopustio Petru da ima veliku odgovornost (Djela apostolska 2:1-41). U tom je slučaju u najvećoj mjeri pokazana ugodna razumnost! Nije li utješno pomisliti da je Jehova imenovao Isusa kao Suca nad čitavim čovječanstvom? (Izaija 11:1-4; Ivan 5:22).

5. (a) Na kakvom glasu trebaju starješine biti među ovcama? (b) Koje bi gradivo starješine mogli ponovno pročitati prije nego što rješavaju pravne slučajeve, i zašto?

⁵ Kad starješine djeluju kao suci u skupštini, oni nastoje slijediti Isusov razuman primjer. Oni ne žele da ih se ovce boje kao onih koji kažnjavaju. Umjesto toga, oni nastoje oponašati Isusa kako bi se ovce osjećale sigurnima s njima kao pastirima punim ljubavi. U pravnim slučajevima poduzimaju sve kako bi bili razumni, rado praštajući. Neki su starješine utvrdili da je korisno da, prije rješavanja nekog pravnog slučaja, ponovno pročitaju članke u Kuli stražari od 1. srpnja 1992, “Jehova, nepristrani ‘sudac cijele Zemlje’”, i “Starješine, sudite pravedno”. Na taj način imaju na umu sažetak Jehovinog načina suđenja: “Nepokolebljivost gdje je potrebno, milosrđe gdje je moguće.” Prilikom suđenja nije pogrešno biti sklon milosrđu ako za to postoji razuman temelj (Matej 12:7). Jako je pogrešno biti grub ili nemilosrdan (Ezehijel 34:4). Starješine dakle izbjegavaju pogreške kad unutar granica pravde aktivno nastoje postupati sa što je moguće više ljubavi na što milosrdniji način. (Usporedi Matej 23:23; Jakov 2:13.)

Fleksibilnost prilikom suočavanja s izmijenjenim okolnostima

6. Kako je Isus ispoljio razumnost u načinu postupanja s ne-Židovkom čija je kći bila demonizirana?

⁶ Poput Jehove, i Isus je dokazao da može brzo promijeniti način postupanja ili prilagoditi se novonastalim situacijama. Jednom prilikom zamolila ga je neka ne-Židovka da izliječi njenu jako demoniziranu kćer. Isus je najprije na tri različita načina naznačio da joj neće pomoći — prvo, nije joj odgovorio; drugo, otvoreno joj je rekao da nije poslan ne-Židovima već Židovima; i treće, naveo je usporedbu kojom je na obziran način objasnio istu stvar. Međutim, žena je unatoč svemu tome ostala uporna, dokazavši svoju izvanrednu vjeru. Isus je, s obzirom na tu iznimnu okolnost, uvidio da nije vrijeme za inzistiranje na općenitom pravilu; bilo je vrijeme za pokazivanje elastičnosti s obzirom na viša načela.a Dakle, Isus je učinio upravo ono što je tri puta ukazao da neće učiniti. Ozdravio je ženinu kćer! (Matej 15:21-28).

7. Na koje načine mogu roditelji pokazivati razumnost, i zašto?

⁷ Jesmo li i mi poznati po tome da smo spremni pokazati se elastičnima kad je to na mjestu? Roditelji trebaju često pokazivati takvu razumnost. Budući da je svako dijete jedinstveno, metode koje su kod jednog djeteta djelotvorne mogu kod drugog biti neprikladne. Osim toga, dok djeca rastu mijenjaju se njihove potrebe. Treba li promijeniti vrijeme kad moraju biti kod kuće? Bi li koristilo obiteljskom studiju kad bi bio živahniji? Je li roditelj, ako je pretjerano reagirao na neki manji prijestup, spreman poniziti se i dovesti stvari u red? Roditelji koji su na takve načine popustljivi izbjegavaju nepotrebno razdraživati svoju djecu i otuđivati ih od Jehove (Efežanima 6:4).

8. Kako mogu skupštinski starješine preuzeti vodstvo što se tiče prilagođavanja potrebama područja?

⁸ I starješine se trebaju prilagoditi kad nastanu nove okolnosti, mada nikada ne smiju učiniti kompromis u pogledu specifičnih Božjih zakona. Jeste li, dok nadgledavate djelo propovijedanja, budni s obzirom na promjene na području? Dok se u susjedstvu mijenja način života ljudi, trebalo bi možda unapređivati svjedočenje u večernjim satima, na ulici ili telefonom. Takva nam prilagođavanja pomažu djelotvornije izvršavati svoj propovjednički zadatak (Matej 28:19, 20; 1. Korinćanima 9:26). Pavao je u svojoj službi također nastojao prilagoditi se svim vrstama ljudi. Činimo li to i mi, naprimjer, tako što dovoljno učimo o mjesnim religijama i kulturama kako bismo bili u stanju pomoći ljudima? (1. Korinćanima 9:19-23).

9. Zašto starješina ne bi trebao inzistirati na tome da uvijek rješava probleme na način na koji je to radio u prošlosti?

⁹ Dok ovi posljednji dani postaju sve kritičniji, pastiri se možda moraju prilagoditi i zbunjujućoj zamršenosti i neugodnosti nekih problema s kojima se suočava njihovo stado (2. Timoteju 3:1). Starješine, sada nije vrijeme za krutost! Starješina naravno neće inzistirati na tome da rješava probleme na način na koji je to činio u prošlosti ako su njegove metode postale nedjelotvorne ili ako je “vjerni i razboriti rob” smatrao potrebnim u vezi s tim objaviti novi materijal (Matej 24:45; usporedi Propovjednik 7:10; 1. Korinćanima 7:31). Jedan vjerni starješina iskreno je nastojao pomoći depresivnoj sestri koja je hitno trebala nekoga tko će je pažljivo saslušati. Međutim, on je njenu depresivnost shvatio prilično olako te joj je ponudio jednostavna rješenja. Zatim je Društvo Watch Tower objavilo neke informacije koje su se temeljile na Bibliji, a bavile su se upravo njenim problemom. Starješina se pobrinuo da s njom ponovno razgovara, ovoga puta primjenjujući novo gradivo i pokazujući razumijevanje za njeno stanje. (Usporedi 1. Solunjanima 5:14-16.) Kakvog li izvrsnog primjera razumnosti!

10. (a) Kako trebaju starješine pokazati popustljiv stav jedan prema drugome i prema starješinstvu kao cjelini? (b) Kako starješinstvo treba gledati na one koji se pokažu nerazumnima?

¹⁰ Starješine trebaju također pokazivati popustljiv stav jedan prema drugome. Kako je samo važno da, kad se starješinstvo sastane, nijedan starješina ne dominira raspravama! (Luka 9:48). Onaj koji predsjeda treba biti naročito suzdržljiv u tom pogledu. I ako se jedan ili dvojica starješina ne slažu s odlukom cjelokupnog starješinstva, oni neće inzistirati na tome što oni žele. Umjesto toga, dokle god se ne radi o povredi nekog biblijskog načela, bit će popustljivi, imajući na umu da se od starješina zahtijeva da budu razumni (1. Timoteju 3:2, 3). S druge strane, starješinstvo treba misliti na to da je Pavao strogo prekorio skupštinu u Korintu zato što je ‘primala bezumnike’ koji su sebe prikazivali kao ‘preveliki apostoli’ (2. Korinćanima 11:5, 19, 20). Dakle, oni trebaju biti spremni savjetovati drugog starješinu koji se ponaša na svojeglav, nerazuman način, ali sami trebaju kod toga biti blagi i ljubazni (Galaćanima 6:1).

Razumnost prilikom primjene autoriteta

11. Koja je suprotnost postojala između načina na koji su židovski religiozni vođe Isusovog vremena primjenjivali autoritet i načina na koji je to činio Isus?

¹¹ Kad je Isus hodao Zemljom, njegova se razumnost uistinu isticala načinom na koji je primjenjivao svoj autoritet koji mu je dao Bog. Kako se samo razlikovao od religioznih vođa svog vremena! Razmotri jedan primjer. Božji je zakon propisao da se na sabat ne smije ništa raditi, čak ni skupljati drva (2. Mojsijeva 20:10; 4. Mojsijeva 15:32-36). Religiozni su vođe željeli točno nadzirati kako se ljudi pridržavaju tog zakona. Zato su si uzeli pravo da točno odrede što netko smije podignuti na sabat. Naredili su: ništa što je teže od dvije suhe smokve. Čak su izdali zabranu nošenja sandala potkovanih čavlima, tvrdeći kako podizanje dodatne težine čavala predstavlja posao! Kaže se da su rabini, sve u svemu, Božjem zakonu o sabatu dodali 39 pravila koja su zatim beskonačno dopunjavali. Isus, s druge strane, nije nastojao držati ljude u svojoj vlasti ponižavajući ih postavljanjem beskrajnih ograničavajućih pravila ili određivanjem krutih, nedostižnih mjerila (Matej 23:2-4; Ivan 7:47-49).

12. Zašto možemo reći da Isus nije odstupao od Jehovinih pravednih načela?

¹² Trebamo li onda pomisliti da se Isus nije čvrsto pridržavao Božjih pravednih mjerila? On ih se sasvim sigurno pridržavao! Razumio je da su zakoni najdjelotvorniji kad ljudi prime k srcu načela koja se kriju iza tih zakona. Dok su farizeji bili zaokupljeni nastojanjem da bezbrojnim pravilima drže ljude u svojoj vlasti, Isus je nastojao doprijeti do srca. Naprimjer, on je dobro znao da nema popuštanja kad se radi o božanskim zakonima, kao naprimjer “bježite od kurvarstva” (1. Korinćanima 6:18). Zato je Isus upozoravao ljude s obzirom na misli koje mogu voditi do nemorala (Matej 5:28). Takvo je poučavanje zahtijevalo daleko više mudrosti i razbora nego jednostavno postavljanje krutih, unaprijed formuliranih pravila.

13. (a) Zašto starješine trebaju izbjegavati stvaranje krutih zakona i pravila? (b) Koja su neka područja na kojima je važno poštivati savjest pojedinca?

¹³ Odgovorna su braća danas isto tako zainteresirana da dostignu srce. Stoga izbjegavaju postavljanje svojevoljnih, krutih pravila ili pretvaranje osobnih gledišta i mišljenja u zakon. (Usporedi Danijel 6:7-16.) S vremena na vrijeme, ljubazno podsjećanje na stvari kao što su odijevanje i dotjerivanje može biti na mjestu i prikladno, ali starješina može ugroziti svoj glas razumnog čovjeka ako uvijek iznova spominje takve stvari ili ako nastoji nametnuti stvari koje su uglavnom odraz njegovog vlastitog ukusa. Uistinu, svi u skupštini trebali bi izbjegavati pokušati držati druge u svojoj vlasti. (Usporedi 2. Korinćanima 1:24; Filipljanima 2:12.)

14. Kako je Isus pokazao da je razuman s obzirom na ono što je očekivao od drugih?

¹⁴ Možda se starješine žele ispitati i u jednom drugom pogledu: ‘Jesam li razuman u onome što očekujem od drugih?’ Isus je u tom pogledu sasvim sigurno bio razuman. Svojim je sljedbenicima redovito pokazivao da od njih ne očekuje više od njihovih svesrdnih nastojanja te da takva nastojanja vrlo cijeni. Pohvalio je siromašnu udovicu što je dala svoje novčiće male vrijednosti (Marko 12:42, 43). Svoje je učenike ukorio kad su kritizirali Marijin skupocjeni prilog, rekavši: “Ostavite je (...) ona što može, učini” (Marko 14:6, 8). Bio je razuman čak i kad su ga njegovi sljedbenici iznevjerili. Naprimjer, iako je u noći svog hapšenja trojicu apostola koji su mu bili najbliži bodrio da ostanu budni i da s njim bdiju, oni su ga razočarali jer su uvijek iznova zaspali. Ipak, on je suosjećajno rekao: “Duh [je] srčan ali je tijelo slabo” (Marko 14:34-38).

15, 16. (a) Zašto starješine trebaju paziti kako ne bi vršili pritisak na stado ili ga zastrašivali? (b) Kako je jedna vjerna sestra učinila promjene u pogledu onoga što je očekivala od drugih?

¹⁵ Istina, Isus je svoje sljedbenike hrabrio neka se ‘snažno naprežu’ (Luka 13:24, NW). No on nikada nije vršio pritisak na njih da to čine! Pobuđivao ih je, pružio im je primjer, preuzimao vodstvo i nastojao dostići njihova srca. Uzdao se u to da će snaga Jehovinog duha učiniti ostalo. Starješine bi danas isto tako trebali hrabriti stado da cijelim srcem služi Jehovi, no trebali bi izbjegavati zastrašivati ih osjećajem krivnje ili stida, dajući im naslutiti da to što sada rade u Jehovinoj službi na neki način nije dovoljno ili nije prihvatljivo. Krut, pristup uz tjeranje “činite više, činite više, činite više!” može obeshrabriti one koji čine sve što mogu. Kako bi samo bilo žalosno kad bi starješina stekao glas da mu je “teško ugoditi” — što je daleko od razumnosti! (1. Petrova 2:18, NW).

¹⁶ Svi bismo mi trebali biti razumni u pogledu onoga što očekujemo od drugih! Nakon što su jedna sestra i njen suprug napustili misionarsku dodjelu kako bi se brinuli za njenu bolesnu majku, ona je napisala: “Ova su vremena uistinu teška za nas objavitelje ovdje vani u skupštinama. Nakon što smo bili u pokrajinskoj i oblasnoj službi, zaštićeni od mnogih takvih pritisaka, odjednom smo, i to na bolan način, postali svjesni toga. Znala sam, naprimjer, pomisliti: ‘Zašto ova sestra ne nudi ispravnu literaturu za ovaj mjesec? Zar nije čitala Službu za Kraljevstvo?’ Sada znam zašto. Za neke je sve što mogu učiniti to da izađu [u službu].” Koliko je samo bolje pohvaliti našu braću za ono što rade nego ih osuditi zbog onoga što ne rade!

17. Kako nam je Isus pružio primjer u pogledu razumnosti?

¹⁷ Razmotri konačno još jedan primjer kako Isus na razuman način vrši svoj autoritet. Poput svog Oca, Isus ne čuva ljubomorno svoj autoritet. I on je veliki opunomoćitelj koji je svoj razred vjernog roba imenovao da se brine za ‘sve imanje njegovo’ ovdje na Zemlji (Matej 24:45-47). A on se ne boji saslušati mišljenje drugih. Svoje je slušaoce često upitao: “Šta mislite?” (Matej 17:25; 18:12; 21:28; 22:42). To bi danas trebali činiti svi Kristovi sljedbenici. Nikakva mjera autoriteta ne bi ih trebala učiniti nesklonima da slušaju. Roditelji, slušajte! Supruzi, slušajte! Starješine, slušajte!

18. (a) Kako možemo ustanoviti jesmo li na glasu kao razumni? (b) Kako bismo svi mi trebali željeti postupati?

¹⁸ Nesumnjivo, svatko od nas želi ‘biti na glasu kao razuman’ (Filipljanima 4:5, Phillips). No, kako možemo znati jesmo li na takvom glasu? Pa, kad je Isus želio znati što ljudi govore o njemu, upitao je to svoje suradnike u koje je imao povjerenje (Matej 16:13). Zašto ne bi slijedio njegov primjer? Mogao bi nekoga u koga se možeš pouzdati zamoliti neka ti iskreno kaže jesi li na glasu kao razumna, popustljiva osoba. Sasvim sigurno možemo svi mi mnogo toga učiniti kako bismo točnije oponašali Isusov savršen primjer razumnosti! Neka bismo uvijek slijedili primjer Jehove i Isusa, a posebno ako vršimo određenu mjeru autoriteta nad drugima, činimo to uvijek na razuman način, uvijek rado praštajmo, budimo elastični ili popustimo ako je to na mjestu. Doista, neka bi svatko od nas nastojao ‘biti razuman’! (Titu 3:2, NW).

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto bi kršćani trebali željeti biti razumni?

◻ Kako starješine mogu oponašati Isusa u tome što rado praštaju?

◻ Zašto trebamo nastojati biti fleksibilni poput Isusa?

◻ Kako možemo pokazati razumnost načinom na koji primjenjujemo autoritet?

◻ Kako se možemo ispitati jesmo li uistinu razumni?

[Slika na stranici 15]

Isus je rado oprostio pokajničkom Petru

[Slika na stranici 16]

Kad je jedna žena pokazala izvanrednu vjeru, Isus je uvidio da nije vrijeme za inzistiranje na općenitom pravilu

[Slika na stranici 18]

Roditelji slušajte!

[Slika na stranici 18]

Supruzi slušajte!

[Slika na stranici 18]

Starješine slušajte!