Divno stvoreni da živimo, a ne umiremo

KAD bi se moglo odgoditi starost! Žudiš li za takvim čim? Pa, svakako. Tko ne bi volio izbjeći bore, sijedu kosu, krhke kosti, gubitak snage, zaboravljivost, osjetljivost na bolesti i konačno smrt?

Budući da trgovački sistem zna kako ljudi gledaju na starenje, pojavljuju se reklame i oglasi koji privlače želju da se prekrije ili odgodi njegove posljedice. Često se o tome pojavljuju članci u časopisima i novinama. Knjiga The Complete Book of Longevity (Sve o dugovječnosti) počinje ovako:

“Neki od vas koji ovo čitate mogli bi biti prvi među besmrtnima. Oboljenja uzrokovana starošću, kao i sama smrt, upadaju u ruke napredujućih vojski znanosti, pa pitanje nije da li će biti ostvarena besmrtnost ... nego kako do tada ostati živ”.

Postoji li, na temelju onoga što je znanost do sada postigla, stvarni temelj za takav optimizam?

Je li znanost povećala životni vijek čovjeka?

Tokom ovog stoljeća u razvijenim zemljama svijeta došlo je do drastičnog porasta prosječnog životnog vijeka. Naprimjer, godine 1900. prosječni životni vijek muškaraca u SAD iznosio je 46 godina. “Od 1900. do 1980. prosječni životni vijek porastao je na 69,9 godina, tj. 51%”, piše američki časopis Journal of Gerontology. Sada taj prosjek iznosi 71,8 godina za muškarce, a 78,8 godina za žene. Određeni broj drugih zemalja ima još i viši prosječni životni vijek, od kojih Japan ima najviše — 74,2 godine za muškarce, a 79,8 godina za žene. Dokazuje li to da se životni vijek muškaraca produljio?

Do ovakvog drastičnog porasta uglavnom je došlo zbog niže stope smrtnosti djece. Danas više djece doživi zrelu dob nego u prošlim stoljećima. “Napredak u medicini”, objašnjava knjiga The Body Book, “povećao je prosječni životni vijek, ali nije povećao maksimalni životni vijek”. Brian Stableford, biolog na Univerzitetu Reading u Engleskoj, ovako je to izrazio u svojoj knjizi Future Man (Čovjek budućnosti): “Naš životni vijek se od biblijskih vremena računa kao 70 godina, i premda su dvije tisuće godina znanstvenog napretka omogućile da više ljudi postigne taj prosjek, znanstvenici do sada nisu učinili ništa da bi ga produljili”.

Stableford se osvrnuo na riječi koje je prije 3 500 godina zapisao drevni Izraelac Mojsije: “Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja” (Psalam 90:10). ‘Zašto’, pitaš se, ‘današnja medicina ne može izmijeniti tu životnu činjenicu?’

Starenje kako ga opisuje znanost

Starenje je tako uobičajena stvar da se malo ljudi pita zašto do njega dolazi. Za znanost, međutim, starenje već dugo predstavlja zagonetku. Zašto? “Izgleda da je ono u sukobu sa željom za životom koja stoji iza mnogih tjelesnih aktivnosti”, objašnjava se u knjizi The Living Body od Karla Sabbagha. Koliko su znanstvenici blizu razumijevanja uzroka starenja?

“Ne postoji ni jedna teorija koja u potpunosti objašnjava fenomen starenja” (The New Encyclopedia Britannica).

“Onaj tko danas proučava starenje suočen je s više teorija nego što stonoga ima nogu” (dr. Gairdner Moment, sveučilišni profesor bioloških znanosti).

“Mnogi gerontolozi će se složiti da su ovo za nas zbrkana vremena. Niti znamo kakav mehanizam stoji iza starenja, niti smo u mogućnosti izmjeriti stopu starenja u preciznim biokemijskim terminima” (Journal of Gerontology, septembar 1986).

“Usporedba sa slijepim čovjekom koji pokušava opisati slona također dobro prikazuje problem onih koji proučavaju starenje” (dr. C. E. Finch, profesor biologije i gerontologije).

Jedan način da se objasni starenje, kako se predlaže u knjizi The Living Body, jest taj da stanice imaju “ugrađeni sat” koji im omogućava da se reproduciraju sve dok ne dođe “vrijeme” da prestanu”. No, što je sa stanicama mozga, koje se nakon rođenja ne reproduciraju? Većina neurona preživi od rođenja pa sve do starosti neke osobe. Tako su u slučaju stogodišnjaka isti neuroni funkcionirali stotinu godina.

Međutim, milijuni neurona tokom života čovjeka odumiru, a stopa odumiranja neurona povećava se sa starošću. Druga teorija starenja jest ta da stanice postepeno sve manje djelotvorno funkcioniraju zbog zamora. “Ali, budući da se životni sistemi mogu popravljati i obnavljati, zašto se te sposobnosti ne koriste u potpunosti za obnavljanje zamorenih stanica?” pita dr. Richard Outler u knjizi The Biology of Aging (Biologija starenja). “Druga poteškoća teorije zamaranja”, dodaje on, “jest ta da ne može objasniti široki opseg karakteristika životnog vijeka različitih vrsta sisavaca”.

Kod čimpanza prosječni životni vijek iznosi 40 godina, a kod gorila, koji su veći, samo 30 godina. Zašto ljudi žive toliko duže ako je starenje stvar zamora? Zašto neki gmazovi, kao što je divovska kornjača, nadžive čovjeka? I zašto neki oblici života naizgled traju beskonačno?

Pouka od najmanjih i najvećih

Pogledajmo na trenutak organizam zvan ameba. “Ova jednostanična praživotinja”, piše časopis Science Digest, “fizički govoreći, ne ugiba. Njena jedna stanica dijeli se na dvije, i obje polovice su življe nego onda kad su bile samo jedna”. Ameba nije izuzetak među jednostaničnim organizmima. U knjizi The Biology of Aging, dr. Tracy Sonneborn naglašava: “Mnogi niži oblici života ... ne podliježu prirodnom starenju ili smrti; oni mogu živjeti, rasti i razmnožavati se zauvijek, i to u punoj snazi”.

Što je s višim oblicima života koji se sastoje od mnogih stanica? Drvo sekvoje najveća je živa stvar na Zemlji. Požari uništavaju mlade sekvoje, ali neke preživljavaju i uzrastu u divovske šume. Kad njihova crvenkasta kora odeblja, one postaju otpornije na vatru. Takva kora otporna na vatru može zapravo biti debela i više od 60 centimetara.

Ponekad vatra prodre kroz koru i ošteti deblo. Tako oštećena stabla mogu pasti pod svojom velikom težinom. Druga opasnost je meko tlo ili erozija tla, što može dovesti do toga da se sekvoja nagne na jednu stranu. Međutim, da bi se stablo zadržalo uspravnim, jedan zapanjujući mehanizam prouzročuje rast debla i grana na suprotnu stranu. Ako to ne uspije, ono može iznenada pasti na zemlju. Ali, smrt uslijed starenja do sada još nije zabilježena.

U knjizi Giant Sequoias (Divovske sekvoje) piše: “Najveća i naizgled najstarija stabla nastavljaju rasti očiglednom vitalnošću i svake godine dodaju godove čiji je obujam otprilike isti kao i u proteklim stoljećima. Pojedina stabla koja ostaju nedirnuta od vatre i ostaju uspravna mogla bi lako doživjeti visoku starost kakvu im ponekad predviđaju”.

Usporedimo to s biljkama koje svake godine procvjetaju i uvenu. Dr. Cari Leopold, stručnjak na području istraživanja biljaka, kaže: “Godišnje biljke su programirane da uvenu nakon samo jedne sezone rasta, dok druge vrste mogu ustrajati izvanredno dugo vrijeme. Poznata po svojoj dugovječnosti su stabla sekvoje, čiji je životni vijek 3000 godina”.

Ako je zamišljeno da sekvoje žive tako dugo, zašto to ne bi mogao čovjek? Ako se jednostanični organizmi mogu razmnažati bez starenja, zašto to ne bi mogle i stanice u ljudskom tijelu? I ako u njemu stotinu godina mogu postojati stanice koje se ne obnavljaju, kao što su to neuroni, zašto to ne bi mogle zauvijek?

Dok se znanstvenici bore da otkriju uzrok starenja, mnogi su pronašli odgovor u jednom drugom izvoru. Biblija je knjiga koja tvrdi da je nadahnuta od Stvoritelja čovjeka, Jehove Boga (2. Timoteju 3:16). Ako je tako, tada bi Biblija trebala pružiti zadovoljavajući odgovor na pitanje koje muči znanstvenike. Pruža li ga ona?

Starenje — prema Bibliji

Prema Bibliji, čovjek je stvoren savršenim, s izgledom da živi vječno. To mu je postavljeno kao nagrada ako položi jedan jednostavan ispit poslušnosti. Našim praroditeljima bilo je zapovijeđeno da ne jedu plod s određenog drveta koje se nazivalo “drvo spoznaje dobra i zla”. To ih je drvo trebalo na način pun ljubavi podsjećati na Božju nevidljivu prisutnost i njegovu moć da određuje što je dobro a što nije za njegova stvorenja. Jehova Bog ih je jasno upozorio: “U koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:3).

Žalosno, ali prvi muškarac i žena su se pobunili i jeli zabranjeni plod. Budući da je on Bog istine, njihov je Stvoritelj bio prinuđen držati se svoje riječi, te ih je osudio na smrt. Biblija ne opisuje biološke pojedinosti kako je to Bog učinio. Međutim, ono što znamo je to da su Adam i Eva svoje grešno stanje prenijeli na svoje potomstvo. Biblija objašnjava: “Kroz jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet, a kroz grijeh smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude, jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12, NS).

To je osuda koju ni jedan ljudski znanstvenik ne može preokrenuti. Ali, Jehova Bog, stvoritelj ljudskog tijela, zna kako se to može učiniti. On je s ljubavlju dao svog Sina, Isusa Krista, da bi otkupio potomstvo Adama i Eve. Svi koji pokazuju cijenjenje za tu pripremu konačno će biti oslobođeni starenja i smrti (Ivan 3:16)

I ti se možeš radovati vječnom životu u raju

Divno je razmišljati o činjenici da su naši praroditelji stvoreni zato da žive, a ne da umiru. Da to shvatimo, pomaže nam ovo uzbudljivo proročanstvo: “Stvorenje ... [će] biti oslobođeno ropstva raspadljivosti i imat će slavnu slobodu djece Božje” (Rimljanima 8:21, NS).

Prema tome, ono što su Adam i Eva izgubili, konačno će biti obnovljeno na mnogima od njihovih potomaka. Razmisli što bi to za tebe moglo značiti. Naši praroditelji živjeli su na najljepšem mjestu koje je ikad postojalo na Zemlji. Prema Bibliji, “Jehova Bog je zasadio vrt u Edenu, prema istoku, i tu smjestio čovjeka kojega je stvorio. Tako je Jehova Bog učinio da iz tla izraste svako drvo pogledu poželjno i dobro za hranu” (1. Mojsijeva 2:8, 9, NS).

Zamisli sva ta veličanstvena stabla koja su zadovoljavala njihov osjet vida, te raznovrsne privlačne voćke koje su zadovoljavale njihov osjet okusa. Svemu tome pridodaj raznovrsnost životinjskog svijeta — beskrajni izvor oduševljenja i istraživanja. Kao što Biblija kaže: “Tako je Jehova Bog stvarao od zemlje svaku divlju zvijer polja i svako leteće stvorenje nebesa, i počeo ih je dovoditi čovjeku da vidi kako će nazvati svako; i kako bi je čovjek nazvao, svaku živu dušu, to joj je bilo ime” (1. Mojsijeva 2:19, NS).

Uza sve to, Adamu i Evi dat je zadovoljavajuć smisao života. Trebali su podići veliku obitelj. Zatim, kako bi ta obitelj rasla, trebala si je podložiti preostali dio planete Zemlje i pretvoriti je u sveopći raj. No, taj ogromni projekt mogao je uspjeti samo da su se podložili vodstvu njihovog nebeskog Stvoritelja (1. Mojsijeva 1:26).

Budući da su odabrali živjeti neovisno od Boga, to je dovelo do tisuća godina bijede, bolesti, starenja i smrti. No, prije no što je naše praroditelje istjerao iz rajskog vrta, Jehova Bog je izrekao nešto što je zapisano za našu korist: “Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života i okusi, te do vijeka živi. I [Jehova] Bog izagna ga iz vrta Edenskoga” (1. Mojsijeva 3:22, 23).

Da su se naši praroditelji pokazali poslušnima pod kušnjom, bilo bi im dozvoljeno da jedu s tog ‘drveta života’, koje je simboliziralo Božju nagradu vječnog života. To je, dakle, daljnji dokaz da je čovjek stvoren da živi, a ne da umire.

Božji naum nije se izmijenio (Izaija 55:11). Isus je to potvrdio na dan svoje smrti. Pokajničkom lopovu koji je umro do njega Isus je obećao: “Bit ćeš samnom u Raju” (Luka 23:42, 43). Uskoro će se Isus Krist tokom svog kraljevanja s neba pobrinuti da Zemlja bude pretvorena u Raj. Tada će onaj lopov zajedno s milijardama drugih mrtvih ljudi uskrsnuti natrag u život. Ako takvi uskrsnuli budu ‘činili dobre stvari’, više nikad neće umrijeti; njihovo uskrsenje pokazat će se ‘uskrsenjem života’ (Ivan 5:28, 29).

Ali, Biblija govori i o ‘velikom mnoštvu ... iz svih naroda’ kojima uopće neće biti potrebno uskrsenje. To su ljudi koji danas žive i pokazuju vjeru u Jehovu Boga i njegovog Sina, Isusa Krista. Oni će preživjeti na Zemlji kad Bog uništi sve zlo tokom predstojeće ‘velike nevolje’. Nakon toga će i dalje biti vođen na “izvore žive vode” — da, u beskrajni život u zemaljskom raju (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 17).

To međunarodno “veliko mnoštvo već broji na milijune. I ti možeš biti u njih uključen. Kako? Tako da se pouzdaš u Jehovu i njegove pripreme za spasenje. Zatim, ako budeš slijedio ono što je zapisano u Pričama Salamunovim 3:5, 6 i Ivanu 3:16, osobno ćeš iskusiti da je čovjek stvoren da živi, a ne da umire (Otkrivenje 21:3-5).

[Slika na stranici 21]

Tko ne bi volio izbjeći posljedice starenja?

[Slika na stranici 23]

Milijuni koji danas žive osobno će iskusiti da je čovjek stvoren da živi, a ne da umire

[Slika na stranici 24]

Razorno djelovanje procesa starenja bit će preokrenuto u Božjem novom svijetu