Stekni mudrost i prihvati stegu
JEHOVA BOG je Veličanstveni Podučavatelj svog naroda. Poučava ga kako o sebi tako i o životu (Izaija 30:20; 54:13; Psalam 27:11). Primjerice, Jehova je izraelskoj naciji davao proroke, Levite — posebno svećenike — i druge mudre ljude koji su služili kao učitelji (2. Dnevnika 35:3; Jeremija 18:18). Proroci su poučavali narod o Božjim naumima i osobinama te su mu pokazivali koji je ispravan put kojim treba ići. Svećenici i Leviti imali su odgovornost da poučavaju Jehovinom Zakonu. A mudri ljudi, odnosno starješine, davali su zdrave savjete za svakodnevni život.
Davidov sin Salamun zauzimao je istaknuto mjesto među mudrim ljudima u Izraelu (1. Carevima 4:30, 31). Kraljica od Sabe, jedna od njegovih najuvaženijih gostiju, priznala je nakon što je vidjela njegovu slavu i bogatstvo: “Ni pola mi nije kazano; tvoja mudrost i dobrota nadvišuje glas koji sam slušala” (1. Carevima 10:7). U čemu je bila tajna Salamunove mudrosti? Kad je Salamun 1037. pr. n. e. postao kralj Izraela, molio se za “mudrost i znanje”. Budući da je ova molitva Jehovi bila ugodna, Salamunu je dao spoznaju, mudrost i razumno srce (2. Dnevnika 1:10-12; 1. Carevima 3:12). Nije stoga čudo da Salamun “izgovori tri tisuće priča”! (1. Carevima 4:32). Neke od njih su, zajedno s ‘riječima Agura’ i riječima “cara Lamuela”, zapisane u biblijskoj knjizi Priče Salamunove (Priče Salamunove 30:1; 31:1). Istine koje ove poslovice prenose vječne su i odražavaju Božju mudrost (1. Carevima 10:23, 24). One su i danas prijeko potrebne svakome tko želi biti sretan i uspješan, jednako kao što su bile onda kad su izgovorene.
Kako biti uspješan i moralno čist?
Cilj koji se želi postići knjigom Priče Salamunove iznesen je u njenim uvodnim riječima: “Priče Salamuna sina Davidova, cara Izraelova, da se poznaje mudrost i nastava [“stega”, “NW”], da se razumiju riječi razumne, da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, da se daje ludima [“neiskusnima”, “NW”] razboritost, mladićima znanje i pomnjivost” (Priče Salamunove 1:1-4).
Za kako samo uzvišenu svrhu trebaju služiti “priče Salamuna”! One služe ‘da se poznaje mudrost i stega’. Mudrost podrazumijeva sposobnost uviđanja stvarnog stanja stvari i korištenje tog znanja kako bi se riješili problemi, postigli ciljevi, izbjegle ili spriječile opasnosti ili kako bi se drugima pomoglo da tako postupaju. “U knjizi Priče Salamunove”, navodi se u jednom priručniku, “‘mudrost’ označava vješto življenje — sposobnost da se mudro odabere i bude uspješan u životu.” Doista je važno steći mudrost! (Priče Salamunove 4:7).
Salamunove poslovice pružaju i stegu. Je li nam takvo poučavanje potrebno? U Bibliji pojam stege nosi misao o ispravljanju, ukoravanju ili kažnjavanju. Prema mišljenju jednog bibličara, stega “označava poučavanje u pogledu morala, što podrazumijeva ispravljanje sklonosti koje bi mogle voditi do nerazumnog načina postupanja ili razmišljanja”. Bez obzira na to radi li se o stezi koju sami sebi određujemo ili koju su nam pružili drugi, ona sprečava da se upustimo u neispravno postupanje i motivira nas da se promijenimo nabolje. Da, stega nam je potrebna ukoliko želimo ostati moralno čisti.
Dakle, poslovice imaju dvostruku svrhu — da usade mudrost i pruže stegu. Moralna stega i mentalna sposobnost imaju brojne aspekte. Naprimjer, pravednost i pravda su moralne osobine i pomažu nam živjeti po Jehovinim visokim mjerilima.
Mudrost se sastoji od mnogo elemenata, među ostalim i od razumijevanja, uvida, oštroumnosti i sposobnosti razmišljanja. Razumijevanje je sposobnost da se pronikne u neku stvar i razluči od čega se sastoji, uviđajući kako se pojedini dijelovi odnose prema cjelini i međusobno te shvaćajući tako njen smisao. Uvid zahtijeva poznavanje razloga i shvaćanje zašto je određeni način postupanja ispravan ili pogrešan. Naprimjer, čovjek koji posjeduje razumijevanje može zapaziti kada netko pođe pogrešnim pravcem i odmah ga može upozoriti na opasnost. No potreban mu je uvid da bi shvatio zašto osoba kreće u tom pravcu i da bi našao najbolji način da je spasi.
Oštroumne su osobe oprezne — nisu lakovjerne (Priče Salamunove 14:15). Mogu predvidjeti zlo i spremiti se na to. A mudrost nam omogućuje da stvaramo zdrave misli i ideje, koje životu daju smislen pravac. Proučavanje biblijskih poslovica doista je vrijedno i korisno budući da su zapisane kako bismo mogli dobiti mudrost i stegu. Čak će i ‘neiskusni’ koji obraćaju pažnju na poslovice steći oštroumnost, a ‘mladić’ će steći spoznaju i sposobnost razmišljanja.
Poslovice za mudre ljude
Međutim, biblijske poslovice nisu samo za neiskusne i mlade ljude. One su za svakoga tko je dovoljno mudar da ih sluša. Kralj Salamun kaže: “Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost, da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove” (Priče Salamunove 1:5, 6). Osoba koja je već stekla mudrost povećat će svoje znanje obraćajući pažnju na poslovice, a razuman čovjek izoštrit će sposobnost uspješnog upravljanja svojim životom.
Poslovicom se obično s tek nekoliko riječi izražava neka duboka istina. Biblijska poslovica može biti zagonetno izrečena (Priče Salamunove 1:17-19). Neke su poslovice zagonetke — zamršene i komplicirane izjave koje je potrebno odgonetnuti. Poslovica može sadržavati i poredbe, metafore i druge simbolične izraze. Potrebno je vrijeme i duboko razmišljanje da bi ih se razumjelo. Salamun, koji je napisao tolike poslovice, zasigurno je razvio istančani osjećaj za razumijevanje takvih izreka. On u knjizi Priče Salamunove preuzima zadatak da tu sposobnost ugradi u čitatelje, a tome bi mudra osoba trebala posvetiti pažnju.
Početak koji vodi do cilja
Gdje osoba počinje potragu za mudrošću i stegom? Salamun odgovara: “Početak je mudrosti strah Gospodinov [“Jehovin”, “NW”]; ludi preziru mudrost i nastavu [“stegu”, “NW”]” (Priče Salamunove 1:7). Spoznaja počinje strahom Jehovinim. Bez spoznaje nema niti mudrosti niti stege. Dakle, strah Jehovin početak je mudrosti i stege (Priče Salamunove 9:10; 15:33).
Strah Božji nije osjećaj morbidnog straha od njega. Umjesto toga, to je duboko poštovanje i strahopoštovanje. Bez ovog straha ne može se doći ni do prave spoznaje. Jehova Bog je izvor života, a život je, dakako, neophodan ako želimo imati bilo kakvu spoznaju (Psalam 36:9; Djela apostolska 17:25, 28). Pored toga, Bog je sve stvorio; stoga se sva ljudska spoznaja temelji na djelima njegovih ruku (Psalam 19:1, 2; Otkrivenje 4:11). Bog je ujedno nadahnuo svoju pisanu Riječ, koja je ‘korisna za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi’ (2. Timoteju 3:16, 17). Stoga je Jehova središnja točka cjelokupne prave spoznaje i osoba koja traži tu spoznaju mora imati strahopoštovanje prema njemu.
Od kakve je koristi ljudska spoznaja i svjetovna mudrost ako nema straha od Boga? Apostol Pavao je napisao: “Gdje je premudri? gdje je književnik? Gdje je prepirač ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost?” (1. Korinćanima 1:20). Budući da nemaju božanskog straha, oni koje svijet smatra mudrima izvlače pogrešne zaključke iz poznatih činjenica i na kraju ispadnu “ludi”.
“Ogrlica oko tvoga vrata”
Mudri se kralj potom obraća mladima: “Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata” (Priče Salamunove 1:8, 9, St).
U drevnom Izraelu Bog je roditeljima dao odgovornost da poučavaju svoju djecu. Mojsije je opominjao očeve: “Neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7). I majke su imale značajan utjecaj. Hebrejska je žena, poštujući poglavarstvo svoga muža, mogla provoditi obiteljska pravila.
Ustvari, kroz čitavu se Bibliju za obitelj kaže da je osnovna jedinica za usađivanje pouke (Efežanima 6:1-3). Poslušnost koju djeca pokazuju svojim roditeljima koji su vjernici simboličan je ukrasni, ljupki vijenac i ogrlica časti koji krase djecu.
“Uzima dušu svojim gospodarima”
Jedan je otac iz Azije svog 16-godišnjeg sina, prije nego što ga je poslao na daljnje školovanje u Sjedinjene Države, savjetovao da se ne druži s lošim ljudima. U ovom savjetu odjekuje Salamunovo upozorenje: “Sine moj, ako bi te mamili grešnici, ne pristaj” (Priče Salamunove 1:10). Salamun detaljno opisuje mamce kojima se oni koriste: “Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; proždrijećemo ih kao grob žive, i sve kolike kao one koji slaze u jamu; svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena; bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema” (Priče Salamunove 1:11-14).
Očito je da je mamac bogatstvo. “Grešnici” žele ostvariti brzu dobit i zbog toga druge zavode kako bi se i oni upleli u njihove nasilne ili nepravedne spletke. Radi materijalne dobiti ti zlobni ljudi ne prezaju ni od prolijevanja krvi. Oni ‘proždiru svoju žrtvu kao grob živu, i svu koliku’, otimajući joj sve što ima, baš kao što grob uzima cijelo tijelo. Pozivaju na život posvećen zločinu — žele ‘napuniti kuće svoje plijena’ i žele da neiskusan čovjek ‘baca ždrijeb svoj s njima’. To je za nas doista pravovremeno upozorenje! Nije li istina da maloljetničke bande i preprodavači droge koriste slične metode ne bi li privukli druge u svoje redove? Ne predstavlja li obećanje o brzom bogaćenju mamac u mnogim poslovnim ponudama sumnjive prirode?
“Sine moj”, savjetuje mudri kralj, “ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove. Jer nogama svojim trče na zlo i hite da prolijevaju krv.” Predviđajući njihov katastrofalan kraj, on dodaje: “Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici; a oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima” (Priče Salamunove 1:15-19).
‘Svi lakomi na dobitak’ propast će na svom putu. Ista zasjeda koju zli postavljaju drugima postat će zamka njima samima. Hoće li oni koji namjerno čine zlo promijeniti svoj način postupanja? Neće. Mreža može biti postavljena tako da je svi vide, ali ptice svejedno lete ravno u nju. Budući da su zaslijepljeni pohlepom, zli na sličan način nastavljaju činiti zlodjela premda će prije ili kasnije biti uhvaćeni.
Tko će poslušati glas mudrosti?
Jesu li grešnici doista svjesni da njihov put donosi propast? Da li ih se upozorilo na posljedice njihovih puteva? Neznanje nije opravdanje, jer se u javnosti objavljuje vrlo određena poruka.
Salamun objavljuje: “Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj; u najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede” (Priče Salamunove 1:20, 21). Mudrost glasno i jasno viče na javnim mjestima tako da svi mogu čuti. U drevnom su Izraelu stariji muževi davali mudre savjete i donosili sudske odluke na gradskim vratima. Jehova je dao da se prava mudrost zapiše za nas u njegovoj Riječi, Bibliji, koja je posvuda dostupna. A njegovi su sluge u današnje vrijeme zaposleni javnim objavljivanjem njene poruke posvuda. Bog uistinu objavljuje mudrost pred očima svih ljudi.
Što prava mudrost govori? Sljedeće: “Ludi [“neiskusni”, “NW”], dokle ćete ljubiti ludost? i podsmjevačima dokle će biti mio podsmijeh? (...) Zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari.” Nerazumni ne obraćaju pažnju na glas mudrosti. Zbog toga će “jesti plod od putova svojih”. Njihov će ih vlastiti ‘mir i sreća pogubiti’ (Priče Salamunove 1:22-32).
No što će biti s osobom koja odvaja vrijeme da bi slušala glas mudrosti: “Boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla” (Priče Salamunove 1:33). Budi među onima koji će steći mudrost i prihvatiti stegu time što obraćaju pažnju na biblijske poslovice.
[Slika na stranici 15]
Prava je mudrost posvuda dostupna