Raskrinkavanje zmije

“Došao je dan kad su sinovi pravoga Boga ušli da se pojave pred Jehovom, a i Sotona je ušao upravo među njih” (Job 1:6, NS).

 1. a) Odakle potječe ime Sotona i što znači? b) Koliko se često riječ Sotona spominje u Bibliji i za koja to pitanja daje povoda?

ODAKLE potječe ime Sotona? Što znači? U Bibliji ga nalazimo u obliku tri hebrejska slova (Sin), (Teth) i (Nun). Umetanjem odgovarajućih samoglasnika dobiva se riječ “Sotona”; ta je riječ prema naučniku Edwardu Langtonu “izvedena iz korijena riječi koja znači ‘pružati otpor’ ili ‘biti protivnik, odnosno postupati kao takav’”. (Usporedi 1. Petrova 5:8.) Ime Sotona javlja se u Bibliji preko 50 puta, ali u Hebrejskim Spisima samo 18 puta, i to u 1. Dnevnika, Jobu i Zahariji. To daje povoda za sljedeća pitanja: Kada je čovjek postao svjestan Sotonine pobune i njegove djelatnosti? Kada je Sotona u Hebrejskim spisima jasno razotkriven?

 2. Na koje pitanje nije bilo odgovoreno odmah nakon pobune Adama i Eve?

² U Bibliji je jednostavnim ali značajnim riječima objašnjeno kako su se pobuna i grijeh pojavili na Zemlji u rajskom vrtu na Bliskom istoku. (Vidi 1. Mojsijeva 2. i 3. poglavlje.) Onaj tko je naveo Adama i Evu na neposlušnost označen je zmijom, i u početku ne nalazimo neposrednu naznaku tko je ili što bila ta inteligentna sila koja je posudila zmiji svoj glas. Adam je u svakom slučaju imao puno vremena da razmišlja o događajima u Edenu, a koji su doveli do toga da je bio istjeran iz rajskog vrta (1. Mojsijeva 3:17, 18, 23; 5:5).

 3. Kako je Adam sagriješio iako nije bio prevaren, i što je to značilo za čovječanstvo?

³ Adamu je sigurno bilo jasno da životinje ne posjeduju sposobnost govora kao ljudi. Također je znao da u vrijeme prije nego što je Eva bila navedena na neposlušnost, Bog nije nikada razgovarao s njime preko neke životinje. Dakle, tko je izazvao njegovu ženu na neposlušnost prema Bogu? Pavao kaže da je zapravo bila prevarena Adamova žena, a ne on sam (1. Mojsijeva 3:11, 13, 17; 1. Timoteju 2:14). Možda je Adam shvatio da neko nevidljivo stvorenje nudi alternativu poslušnosti prema Bogu. Premda on sam nije bio nagovoren od zmije, odlučio je pridružiti se svojoj ženi u njenoj neposlušnosti. Adamov namjerni, svjesni čin neposlušnosti uništio je kalup savršenosti, prouzročivši porok grijeha, što je vodilo do prorečene osude na smrt. I na taj je način Sotona posluživši se zmijom, postao praubojicom (Ivan 8:44; Rimljanima 5:12, 14).

4, 5. a) Koja je proročanska osuda izrečena nad zmijom? b) Koje zagonetke sadrži to proročanstvo?

⁴ Pobuna u Edenu navela je Boga na izricanje jedne proročanske osude, koja je sadržavala “svetu tajnu”, a koja je trebala biti u potpunosti otkrivena tek nakon tisuća godina. Bog je rekao zmiji: “I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu” (Efežanima 5:32; 1. Mojsijeva 3:15, NS).

⁵ Ovo važno proročanstvo sadržavalo je više zagonetki. Na koga se mislilo “ženom”? Je li to bila Eva ili se radi o simboličnoj ženi, daleko značajnijoj od Eve? Osim toga, u kakvoj je to vezi sa “sjemenom žene” i “sjemenom zmije”? Tko je ustvari bila zmija čije će sjeme živjeti u neprijateljstvu sa sjemenom žene? Jehova je, o čemu će još biti govora, očito odlučio u potpunosti odgovoriti na ova pitanja tek u određeno vrijeme. (Usporedi Danijel 12:4 i Kološanima 1:25, 26).

Daljnji dokazi pobune na nebu

 6. Koji su dokazi pobune na nebu bili očiti neposredno prije potopa

⁶ Tokom biblijske povijesti, i to neposredno prije potopa, oko 1 500 godina nakon što je čovjek upao u grijeh, otkrivena su daljnja ukazivanja na pobunu u nadljudskom području. Iz biblijskog izvještaja doznajemo kako su ‘sinovi pravoga Boga počeli motriti ljudske kćeri i zapazili su kako su lijepe i uzeli su si tada žene, naime, sve koje su si izabrali’. Potomci koji su proizašli iz tih neprirodnih veza bili su tzv. “nefilimi”, “moćni ljudi, od starine poznati” (1. Mojsijeva 6:1-4, NS; usporedi Job 1:16 u vezi identiteta “sinova pravoga Boga”). Oko 2 400 godina kasnije Juda je sljedećim riječima dao kratak opis tadašnjih događaja: “Anđele koji su napustili svoja prava boravišta čuva on u vječnim okovima pod gustom tamom za sud velikoga dana” (Juda 6, NS; 2. Petrova 2:4, 5).

 7. Što unatoč čovjekovom nevaljalstvu ne nalazimo u mnogim povijesnim biblijskim knjigama?

⁷ U to vrijeme prije potopa bilo je “čovjekovo nevaljalstvo na Zemlji veliko i svaka pomisao njegova srca uvijek samo zla”. Pa ipak, u nadahnutoj biblijskoj knjizi 1. Mojsijevoj Sotona nije izričito obilježen kao utjecajna snaga iza pobune anđela i čovjekovog nevaljalstva (1. Mojsijeva 6:5, NS). Činjenica je da se tokom čitave povijesti nacija Izraela i Jude, koje su stalno upadale u idolopoklonstvo i krivo obožavanje, u nadahnutim biblijskim knjigama Suci, Samuel i Kraljevi Sotona nikada ne označava nevidljivom utjecajnom snagom koja je stajala iza tih prijestupa — i to iako je Sotona prema vlastitoj izjavi ‘prolazio zemljom’ (Job 1:7; 2:2).

 8. Da li je Job bio svjestan Sotonine uloge u vezi njegovih patnji, i kako to znamo?

⁸ čak prilikom razmatranja pažnje vrijednog izvještaja o Jobu i njegovim kušnjama, mi utvrđujemo da Job nije nikada svoje kušnje pripisivao protivniku Sotoni. On očito nije bio svjestan da je ishod njegova ponašanja bio predmetom spornog pitanja (Job 1:6-12). Jobu nije bilo poznato da je za njegovu nesreću bio odgovoran Sotona, koji je pred Jehovom izrazio sumnju u Jobovu besprijekornost. Kad ga je žena prekorila riječima: “Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!” on je jednostavno odgovorio: “Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo”? Budući da mu nije bilo poznato tko je ustvari prouzročio njegove kušnje, očito ih je pripisivao Bogu, vjerujući da ih zato jednostavno mora prihvatiti. Dakle, Jobova je besprijekornost bila stavljena na tešku kušnju (Job 1:21; 2:9, 10, ST).

 9. Što je razumno pitati u vezi s Mojsijem?

⁹ No, sada se postavlja pitanje: Zašto Mojsije, za kojeg pretpostavljamo da je napisao knjigu o Jobu, pa je prema tome znao da je Sotona prohodio Zemljom, nije spomenuo Sotonu po imenu ni u jednoj od pet knjiga Pentateuha, koje također potječu od njega? Zašto se Sotonu tako rijetko spominje u Hebrejskim spisima?a

Zašto se Sotona tako rijetko spominje

10. Zašto se Sotona tako rijetko spominje u Hebrejskim spisima?

¹⁰ Jehova je, doduše, najavio aktivnosti koje će biti nadahnute od demona, ali je u svojoj mudrosti očito imao dobre razloge pobrinuti se da Sotona bude samo rijetko spominjan u Hebrejskim spisima (3. Mojsijeva 17:7; 5. Mojsijeva 18:10-13; 32:16, 17; 2. Dnevnika 11:15). Iako su hebrejski pisci sigurno posredovali određenu spoznaju o Sotoni i njegovim buntovnim postupcima na nebu, bili su nadahnuti da ukazuju i razgoličavaju samo grijehe Božjeg naroda i okolnih nacija, te da upozoravaju dotične na njihovu zloću (2. Mojsijeva 20:1-17; 5. Mojsijeva 18:9-13). Sotonino ime rijetko se spominjalo.

11, 12. Odakle znamo da su hebrejski pisci Biblije znali za Sotonu i za njegov utjecaj?

¹¹ Obzirom na događaje u Edenu, na poniženje “sinova pravoga Boga” i na izvještaj iz knjige o Jobu, nadahnuti hebrejski pisci Biblije sigurno su znali za Sotonin zao, nadljudski utjecaj. Prorok Zaharija, koji je napisao svoju knjigu krajem šestog stoljeća prije naše ere, ugledao je u jednoj viziji vrhovnog svećenika Jošuu i Sotonu “koji mu je stajao zdesna da bi mu se protivio. Tada je anđeo Jehovin rekao Sotoni: ‘Jehova neka te ukori, Sotono, da, neka te Jehova ukori’” (Zaharija 3:1, 2, NS). A prepisivač Ezra, koji je u petom stoljeću prije naše ere zapisivao povijest Izraela i Jude, izvještava: “Tada Satan ustade na Izraela i potiče Davida da izbroji Izraelce” (1. Dnevnika 21:1, ST).

¹² Prema tome, sveti duh je kroz pisma Zaharijina vremena učinio nešto jasnijom ulogu Sotone. Ipak, trebalo je proći još pet stoljeća do potpunog razgoličavanja tog zlog stvorenja kroz Riječ Božju. Što bi, temeljem Biblije, moglo biti razlogom tog vremenskog razmaka do potpunog razgoličavanja Sotone?

Ključ zagonetke

13-15. a) Koje temeljne istine predstavljaju ključ za odgovor na pitanje zašto se Sotona tako rijetko spominje u Hebrejskim spisima? b) Kako je dolaskom Isusa Sotona dospio u žarište javnosti?

¹³ Kršćanin koji vjeruje u Riječ Božju ne nalazi ključ odgovora na ovo i na prije postavljena pitanja u kritici Biblije, koja smatra Bibliju samo literarnim remek-djelom, produktom ljudskog duha. Ključ nalazimo u dvije osnovne biblijske istine. Prvu je opisao kralj Salamun sljedećim riječima: “A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Priče Salamunove 4:18, ST; usporedi Danijel 12:4; 2. Petrova 1:19-21). Istina Riječi Božje bila je postepeno otkrivana, odgovarajuće potrebama i sposobnosti njegovih slugu da je prihvate (Ivan 16:12, 13; usporedi 6:48-69).

¹⁴ Druga temeljna istina sadržana je u sljedećim riječima koje je apostol Pavao napisao kršćanskom učeniku Timoteju: “Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje ... da bi čovjek Božji bio posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17, NS). Isus, Božji sin, trebao je razotkriti zmiju, i to je trebalo biti zabilježeno u Bibliji, kako bi kršćanska skupština bila opremljena da se može oduprijeti Sotoni i podupirati Jehovinu suverenost (Ivan 12:28-31; 14:30).

¹⁵ U skladu s ovim temeljnim istinama zagonetka iz 1. Mojsijeve 3:15 bivala je rješavana postepeno. Pod vodstvom svetog duha, Božje djelujuće sile, Hebrejski spisi su bacali tračak svjetla na dolazećeg Mesiju, ili Sjeme (Izaija 9:6, 7; 53:1-12). Usporedo s time sadržavali su kratke tračke svjetla, koji su osvjetljavali ulogu Sotone kao Božjeg protivnika i neprijatelja čovječanstva. Ali, tek dolaskom Isusa, Sotona je dospio u žarište javnosti, kad je poduzeo javne, izravne napade na obećano Sjeme, Isusa Krista. Kad su događaji prvog stoljeća kršćanske ere krenuli svojim tokom, u Kršćanskim grčkim spisima bila je objašnjena uloga “žene”, Jehovine duhovne nebeske organizacije i njenog Sjemena, Isusa Krista. U isto vrijeme, još je potpunije otkrivena uloga Sotone, “prazmije” (Otkrivenje 12:1-9; Matej 4:1-11; Galaćanima 3:16; 4:26).

Sveta tajna otkrivena

16, 17. Što je sve uključivala “sveta tajna Krista”?

¹⁶ Apostol Pavao je opširno pisao o “svetoj tajni Krista” (Efežanima 3:2-4; Rimljanima 11:25; 16:25). Ova sveta tajna je u vezi s pravim “sjemenom”, koje će konačno zgnječiti prazmiju, Sotonu, Đavla (Otkrivenje 20:1-3, 10). Ona se djelomično sastoji u tome da je Isus prvi i primarni član tog “sjemena”, kojem će se osim toga priključiti i “sunasljednici”, prvo iz redova Židova, a kasnije i od Samarićana i pogana, pa će tako biti upotpunjen broj tog “sjemena” (Rimljanima 8:17; Galaćanima 3:16, 19, 26-29; Otkrivenje 7:4; 14:1).

¹⁷ Pavao je objasnio: “Na tajnu Krista koja u prošlim vremenima nije bila saopćena ljudima kako ju je sada duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima”. A kakva je to bila tajna? “Da su pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu Radosnom viješću” (Efežanima 3:5, 6, ST; Kološanima 1:25-27, ST).

18. a) Kako je Pavao pokazao da je bilo potrebno vrijeme za razotkrivanje značenja “svete tajne”? b) Kako je to razotkrivanje utjecalo na razumijevanje u vezi “prazmije”?

¹⁸ Pavla se duboko dojmilo što je od svih ljudi baš on bio upotrebljen ‘da poganima navijesti neistraživo Kristovo bogatstvo, da svima iznese na svjetlo provedbu Tajne koja je od vječnosti bila sakrivena u Bogu, Stvoritelju svega’. Kološanima je pisao: “Tajnu koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja, a koja je sada objavljena njegovim svetima.” Kad je konačno bila otkrivena tajna u vezi “sjemena”, logično je moralo uslijediti i potpuno raskrinkavanje velikog Protivnika, “prazmije”. Jehova je očito želio da sporno pitanje sa Sotonom bude pretpostavljeno svemu drugome tek kad dođe Mesija. I tko bi drugi bio bolje u stanju raskrinkati Sotonu nego samo sjeme, Isus Krist? (Efežanima 3:8, 9; Kološanima 1:26, ST)

Isus razgoličava protivnika

19. Kako je Isus razgolitio protivnika?

¹⁹ Na početku svoje službe Isus je odbio Kušača sljedećim riječima: “Odlazi, Sotono! Jer je pisano: ‘Jehovu svog Boga moraš obožavati i jedino njemu prinositi svetu službu’” (Matej 4:3, 10, NS). Jednom drugom prilikom Isus je razgolitio svoje religiozne neprijatelje, klevetnike koji su ga pokušali ubiti, tako što je javno žigosao njihova podstrekača i otkrio da je on sila koja je stajala iza zmije u Edenu. Rekao je: “Vi ste od svog oca Đavla, i vi želje svog oca želite činiti. On je bio ubojica od svog početka i nije čvrsto stajao u istini, jer istina nije u njemu. Kad govori laž, govori po svom vlastitom naginjanju, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8:44, NS).

20. Zašto je Isus mogao razgolititi Sotonu?

²⁰ Kako je Isus mogao s tolikom sigurnošću ožigosati Sotonu? Odakle ga je tako dobro poznavao? Pa on je zajedno sa Sotonom živio na nebu! Isus, Riječ, poznavao je Sotonu još prije nego se taj u svom ponosu pobunio protiv Suverenog Gospodina Jehove (Ivan 1:1-3; Kološanima 1:15, 16). On je promatrao Sotonino lukavo postupanje kad se u Edenu poslužio zmijom. Također je vidio kakav je zao, podmukli utjecaj Sotona izvršio na bratoubojicu Kaina (1. Mojsijeva 4:3-8; 1. Ivanova 3:12). Kasnije je Isus bio prisutan i u Jehovinim nebeskim dvorima kad ‘dođoše opet sinovi Božji, a među njima pristupi i sotona’ (Job 1:6; 2:1). O da, Isus ga je jako dobro poznavao i bio je spreman razgolititi ga kao lašca, ubojicu, klevetnika i Božjeg neprijatelja! (Priče Salamunove 8:22-31; Ivan 8:58.)

21. Na koja još pitanja treba odgovoriti?

²¹ U vezi s tim moćnim neprijateljem koji je utjecao na čovječanstvo i na njegovu povijest, javljaju se neka pitanja: Do koje je mjere Sotona još razgolićen u Kršćanskim grčkim spisima? I kako se možemo oduprijeti njegovim lukavim spletkama da bismo sačuvali kršćansku neutralnost? (Efežanima 6:11.)

[Bilješka]

Možeš li se sjetiti?

◻ Koje je zagonetke u vezi 1. Mojsijeve trebalo objasniti?

◻ Koji dokaz o pobuni na nebu nalazimo u Hebrejskim spisima?

◻ Koje nam dvije istine pomažu razumjeti zašto se u Hebrejskim spisima Sotona tako rijetko spominje?

◻ U kakvoj je vezi “sveta tajna Krista” s razgolićavanjem Sotone i njegove uloge?

[Slike na stranici 8]

Sotonin utjecaj na čovječanstvo bio je jasno prepoznatljiv u svijetu prije potopa

[Slika na stranici 9]

Bio je to Sotona — stvarna osoba — koji je izazvao Boga u vezi Jobove besprijekornosti