Pravedna osoba također uživa vrstu sigurnosti nepoznatu onome tko je zao. “Tko hodi bezazleno, hodi pouzdano [“Tko hodi besprijekorno, hodi u sigurnosti”, “NS”]; a tko je opak na putovima svojim, poznaće se. Tko namiguje okom, daje muku; i tko je ludih usana, pašće” (Priče Salamunove 10:9, 10).

Situacija je drugačija u slučaju osobe koja pribjegava nepoštenju zbog sebičnog dobitka. Prevarant može prikrivati svoje nepoštenje neiskrenim riječima i pokretima (Priče Salamunove 6:12-14). Žrtvama njegove prijevare namigivanje sa zlobnim i lukavim namjerama može nanijeti veliku duševnu patnju. Ali prije ili kasnije pokvarenost takve osobe se razotkrije. Apostol Pavao je napisao: “Grijesi nekih ljudi javno se očituju, izravno vodeći do presude, a što se tiče drugih ljudi, i njihovi se grijesi kasnije očituju. Tako se i dobra djela javno očituju, a ona koja su drugačija ne mogu ostati sakrivena” (1. Timoteju 5:24, 25). Bez obzira na to tko je u pitanju — bio to roditelj, prijatelj, bračni drug ili poznanik — neiskrenost ipak na kraju dođe na vidjelo. Tko će vjerovati osobi koja je poznata po svojoj neiskrenosti?