‘Dobar čovjek stječe Božje priznanje’

SAV život potječe od Jehove Boga (Psalam 36:9). Da, “po njemu imamo život i mičemo se i postojimo” (Djela apostolska 17:28). Zar nam se srce ne ispuni zahvalnošću kad pomislimo na nagradu koju će Bog dati onima koji imaju blizak odnos s njim? Zamisli, “dar koji daje Bog je vječni život” (Rimljanima 6:23). Kako li je stoga od presudne važnosti da nastojimo steći Jehovino priznanje!

Psalmist nas uvjerava da ‘Bog daje naklonost’ (Psalam 84:11, NS). Ali kome? Mnogi ljudi danas po stupnju obrazovanja, bogatstvu, boji kože, nacionalnom porijeklu i tome slično određuju kome će pokazati naklonost. A kome Bog daje naklonost? Salamun, kralj starog Izraela, odgovara: “Dobar čovjek stječe Jehovino priznanje, a čovjeka zlih zamisli on proglašava zlim” (Priče Salamunove 12:2, NS).

Dakle, jasno je da je Jehovi po volji onaj tko je dobar — čestita osoba. U vrline dobrog čovjeka spadaju, između ostalog, osobine kao što su samosvladavanje, nepristranost, poniznost, samilost i razboritost. Njegove su misli ispravne, njegove riječi ohrabrujuće, njegova djela pravedna i dobra. Prvi dio 12. poglavlja biblijske knjige Priče Salamunove pokazuje nam kako bi dobrota trebala utjecati na naš svakodnevni život i ističe zašto je dobro pokazivati tu osobinu. Razmatranjem onoga što tamo piše steći ćemo razboritost da bismo ‘tvorili dobro’ (Psalam 36:3). A primjenjivanje tih mudrih savjeta pomoći će nam da steknemo Božje priznanje.

“Tko ljubi stegu, ljubi znanje”, kaže Salamun, “a tko mrzi na ukor, ostaje lud” (Priče Salamunove 12:1). Budući da želi napredovati k zrelosti, dobar čovjek ljubi stegu. On ne oklijeva s primjenom savjeta koje dobiva na kršćanskim sastancima ili u razgovorima s drugima. Riječi u Bibliji i biblijskim publikacijama mogu se usporediti s ostanom, budući da takvog čovjeka potiču da slijedi ispravan put. On teži za spoznajom i koristi je kako bi postao bolja osoba. Da, onaj tko ljubi stegu ljubi i spoznaju.

Stega je doista neophodna pravim obožavateljima — posebno samodisciplina! Možda bismo htjeli imati dublju spoznaju iz Božje Riječi. Možda bismo htjeli biti djelotvorniji u kršćanskoj službi i bolji učitelji Božje Riječi (Matej 24:14; 28:19, 20). No za ostvarenje tih želja potrebno je biti samodiscipliniran. Samodisciplinu je potrebno pokazivati i na drugim područjima života. Naprimjer, danas ima mnogo materijala koji potiče neispravne želje. Ne treba li nam samosvladavanje kako se ne bismo zagledali u nepristojne slike? Osim toga, budući da je ‘čovječje srce zlo od malena’, neka bi se nemoralna misao mogla pojaviti u skrovitom kutku našeg uma (1. Mojsijeva 8:21). Potrebno je imati samosvladavanje kako se ne bismo prepustili takvim mislima.

S druge strane, čovjek koji mrzi ukor ne ljubi ni stegu ni znanje. Popuštajući grešnoj ljudskoj sklonosti prema odbacivanju ukora, on se srozava na nivo nerazumne životinje — zvijeri — budući da nema moralnih vrlina. Moramo se odlučno odupirati toj sklonosti.

Dakako, dobar čovjek ne može biti nepravedan. Stoga je za dobivanje Jehovinog priznanja nužno biti i pravedan. Kralj David je u pjesmi napisao: “Ti, Jehova, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošću svojom” (Psalam 5:12). Ističući nešto po čemu se razlikuju pravedni i zli ljudi, Salamun kaže: “Neće se čovjek utvrditi bezbožnošću, a korijen pravednih neće se pomaći” (Priče Salamunove 12:3).

Može se činiti da zli ljudi dobro prolaze u životu. Zapazi iskustvo psalmista Azafa. On kaže: “Noge moje umalo ne zađoše, umalo ne popuznuše stopala moja.” Zašto? Azaf odgovara: “Jer se rasrdih na bezumnike videći kako bezbožnici dobro žive” (Psalam 73:2, 3). No kad je ušao u Božje hramsko svetište, shvatio je da je Jehova takve ljude postavio na klizavo tlo (Psalam 73:17, 18). Svaki je uspjeh koji zli ljudi naizgled ostvare prolazan. Zašto bismo im zavidjeli?

Za razliku od njih, osoba koja ima Jehovino priznanje postojana je u životu. Služeći se metaforom u kojoj spominje snažno korijenje stabla, Salamun kaže: “Korijen pravednih neće se pomaći” (Priče Salamunove 12:3). Nevidljivo korijenje nekog divovskog stabla, kao što je primjerice kalifornijska sekvoja, može se protezati na površini od preko 1,5 hektara i može biti snažan potporanj kad navru vode i zapušu jaki vjetrovi. Divovska sekvoja može odoljeti čak i snažnom potresu.

Slično kao što takvo korijenje prodire u plodno Zemljino tlo, mi bismo trebali duboko kopati po Božjoj Riječi i napajati svoj um i srce njenim životodajnim vodama. Na taj način naša vjera postaje duboko ukorijenjena i jaka, a naša nada pouzdana i čvrsta (Hebrejima 6:19). Nadalje, nećemo biti ‘nošeni tamo-amo svakim vjetrom [lažnog] učenja’ (Efežanima 4:14). Dakako, olujne kušnje ostavit će traga na nama, a možda ćemo se čak i uplašiti suočeni s nevoljom. No naš se ‘korijen neće pomaknuti’.

Mnogi ljudi znaju za izreku: “Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena.” Ističući koliko je važno da supruga bude spremna pružiti podršku svom suprugu, Salamun kaže: “Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima” (Priče Salamunove 12:4). Riječ “vrijedna” nosi u sebi mnoge aspekte dobrote. U vrline dobre supruge, kao što je to detaljno opisano u 31. poglavlju Priča Salamunovih, spadaju marljivost, vjernost i mudrost. Žena koju krase ta svojstva vijenac je svome suprugu jer mu njeno primjerno vladanje služi na čast, zbog čega ga drugi ljudi više cijene. Ona nikada ne inzistira na provođenju svoje volje niti nastoji porasti u očima drugih nauštrb ugleda svog supruga. Umjesto toga, ona je nadopuna svom suprugu i kao takva mu pomaže.

Na koji način žena može postupati sramotno i do čega to može dovesti? U sramotno vladanje može spadati sve od svadljivosti do preljuba (Priče Salamunove 7:10-23; 19:13). Takvi postupci njenom suprugu mogu nanijeti samo štetu. Ona je kao “trulež u kostima” u tom smislu što mu “nanosi štetu, poput bolesti koja narušava nečije tijelo”, stoji u jednoj knjizi. “Suvremeni ekvivalent za taj izraz mogao bi biti ‘rak’ — podmukla bolest koja oboljelom postepeno oduzima životnu snagu”, stoji u jednoj drugoj knjizi. Neka kršćanske supruge nastoje steći Božje priznanje tako da oponašaju vrline vrijedne supruge.

Misli vode do postupaka, a postupci do posljedica. Salamun u nastavku govori o procesu koji misli pretvara u djela, uspoređujući pritom pravedne i zle osobe. On kaže: “Misli su pravednih prave, a savjeti bezbožnih prijevara. Riječi bezbožnih vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova” (Priče Salamunove 12:5, 6).

I same misli dobrih ljudi zdrave su u moralnom pogledu i usmjerene na ono što je pošteno i pravedno. Budući da pravedne osobe poticaj crpe iz ljubavi prema Bogu i bližnjima, one imaju dobre namjere. S druge strane, zli ljudi poticaj crpe iz sebičnosti. Kao posljedica toga, njihova su sredstva — odnosno metode kojima žele postići svoje ciljeve — prijevarna. Njihovi su postupci podmukli. Oni ne oklijevaju postaviti zamku nedužnoj žrtvi, možda tako što u sudnici iznose lažne optužbe. Njihove riječi “vrebaju krv” jer žele nauditi svojim nedužnim žrtvama. Poštene osobe, budući da znaju što planiraju zli ljudi i imaju mudrost koja im omogućuje da budu oprezne, mogu izbjeći tu opasnost. Možda će čak uspjeti upozoriti one koji ne slute opasnost i tako im pomoći da ne postanu žrtve lukavih planova zlih ljudi.

Kakva je budućnost pravednih, a kakva zlih ljudi? “Obaraju se bezbožni da ih nema”, odgovara Salamun, “a dom pravednih ostaje” (Priče Salamunove 12:7). Prema jednom priručniku, dom se ovdje “odnosi na kućanstvo i sve ono što je osobi dragocjeno, a što joj omogućava da živi”. Može se odnositi čak i na obitelj i potomke pravedne osobe. U svakom slučaju, poruka poslovice je jasna: Pravednici će u nevolji ostati postojani.

Naglašavajući koliku vrijednost ima razboritost, izraelski kralj kaže: “Prema razumu svom hvali se čovjek; a tko je opaka srca, prezreće se” (Priče Salamunove 12:8). Razborita osoba pazi da ne bude nagla na jeziku. Ona promisli prije negoli nešto kaže i u dobrim je odnosima s drugima budući da je razum navodi na to da pažljivo bira riječi. Kad se suoči s nerazumnim i spekulativnim pitanjima, razborita osoba zna kada treba ‘ustegnuti svoje riječi’ (Priče Salamunove 17:27). Ljudi se pohvalno izražavaju o takvoj osobi, a usto ona raduje Jehovu. Kako se samo ona razlikuje od osobe koja ima opake misli koje izviru iz “opaka srca”!

Da, drugi se pohvalno izražavaju o razboritoj osobi, no sljedeća poslovica uči nas koliku vrijednost ima poniznost. U njoj stoji: “Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha” (Priče Salamunove 12:9). Izgleda da ovdje Salamun želi reći da je bolje biti ponizan i imati malo, takoreći samo jednog slugu, nego potrošiti sredstva neophodna za život u želji da se živi na visokoj nozi. Doista prikladan savjet za nas — da živimo u granicama svojih mogućnosti!

Govoreći o seoskom načinu života, Salamun daje dvije pouke o dobroti. “Pravednik se brine za život svojega živinčeta”, kaže on, “a u bezbožnika je srce nemilostivo” (Priče Salamunove 12:10). Pravedna osoba pažljivo postupa sa svojim životinjama. Stalo joj je do njih i svjesna je njihovih potreba. Zla osoba možda kaže da joj je stalo do životinja, no zapravo ne mari za njihove potrebe. Njeni su motivi sebični, a način na koji ona postupa sa životinjama temelji se na želji za zaradom. Ono što takva osoba smatra primjerenom brigom za životinje može ustvari biti nemilosrdno postupanje.

Spomenuto načelo koje nalaže obzirno postupanje sa životinjama odnosi se i na brigu za kućne ljubimce. Kako bi samo bilo okrutno udomiti nekog kućnog ljubimca i potom ga zanemarivanjem ili zlostavljanjem izvrgnuti nepotrebnoj patnji! Ako imamo životinju koja jako pati zbog neke teške bolesti ili ozljede, obzirnost bi mogla nalagati da mu se skrate muke.

Govoreći o još jednom aspektu seoskog života — obrađivanju zemlje — Salamun kaže: “Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha.” Doista, isplati se uložiti trud u koristan posao. “A tko trči za ništavilom, nerazuman je” (Priče Salamunove 12:11, St). Budući da joj nedostaje sposobnost dobrog prosuđivanja, ili razbor, ‘nerazumna osoba’ upušta se u uzaludne, visokorizične i bezvrijedne poslovne pothvate. Poruka ta dva retka je jasna: Budi milostiv i marljiv.

“Čežnja je opakoga mreža od zala”, kaže mudri kralj (Priče Salamunove 12:12a, St). U kom smislu? Očito u tome što zla osoba čezne za plijenom dobivenim nepoštenim sredstvima.

A što se može reći za onoga tko je dobar? Takva osoba ljubi stegu i čvrsto je ukorijenjena u vjeri. Ona je pravedna i poštena, promišljena i ponizna, samilosna i marljiva. A “korijen pravednika”, kaže Salamun, “daje ploda” (Priče Salamunove 12:12b, St). “Korijen pravednika traje”, stoji u prijevodu Šarić. Takva je osoba postojana i sigurna. Da, ‘dobar čovjek stječe Božje priznanje’. Stoga, ‘uzdajmo se u Jehovu i tvorimo dobro’ (Psalam 37:3).