Poučavaj s uvidom i uvjerljivošću
“Srce mudroga potiče njegova usta da pokazuju uvid, i njegovim usnama pridodaje uvjerljivost” (PRIČE SALAMUNOVE 16:23, NW).
1. Zašto se poučavanje o Božjoj Riječi ne svodi samo na prenošenje informacija?
KAO učiteljima Božje Riječi, nama je cilj prosvijetliti ne samo um osoba koje poučavamo već i njihovo srce (Efežanima 1:18). Stoga se poučavanje ne svodi samo na prenošenje informacija. Priče Salamunove 16:23 (NW) kažu: “Srce mudroga potiče njegova usta da pokazuju uvid, i njegovim usnama pridodaje uvjerljivost.”
2. (a) Što znači uvjeravati? (b) Zašto svi kršćani mogu biti uvjerljivi učitelji?
2 Apostol Pavao je nesumnjivo u svom djelu poučavanja primjenjivao ovo načelo. U Korintu je “svake (...) subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke” (Djela apostolska 18:4, DF). Prema jednom izvoru, grčka riječ ovdje prevedena s ‘uvjeravati’ znači “izazvati promjenu mišljenja pod utjecajem razumskih ili moralnih razloga”. Uvjerljivim argumentima Pavao je čak uspijevao potaknuti ljude da promijene svoj način razmišljanja. Njegova je moć uvjeravanja bila toliko impresivna da su ga se njegovi neprijatelji bojali (Djela apostolska 19:24-27). Pa ipak, Pavlovo poučavanje nije bilo očitovanje ljudske sposobnosti. Korinćanima je rekao: “Riječ moja, i poučenje moje ne bijaše u nadgovorljivijem riječima ljudske premudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile. Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj” (1. Korinćanima 2:4, 5). Budući da svim kršćanima stoji na raspolaganju pomoć duha Jehove Boga, svi oni mogu postati uvjerljivi učitelji. No kako? Razmotrimo neke djelotvorne metode poučavanja.
Budi dobar slušač
3. Zašto je prilikom poučavanja drugih potrebno steći uvid, i kako možemo doprijeti do srca osobe koja proučava Bibliju?
3 Prva metoda poučavanja sastoji se ne od govorenja, nego od slušanja. Kao što se i zapaža u Pričama Salamunovim 16:23, da bismo bili uvjerljivi, moramo steći uvid. Isus je sasvim sigurno imao uvid kad se radilo o ljudima koje je poučavao. Ivan 2:25 (St) navodi: “Sam [je] poznavao čovjekovu nutrinu.” No kako mi možemo saznati što se nalazi u srcu osoba koje poučavamo? Jedan od načina je biti dobar slušač. Jakov 1:19 kaže: “Neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti.” Istina, nisu svi ljudi spremni izraziti ono što misle. No ako se osobe s kojima proučavamo Bibliju uvjere u to da smo iskreno zainteresirani za njih, tada će možda biti sklonije izraziti ono što stvarno osjećaju. Ljubazna, ali ujedno i ciljana pitanja često nam mogu pomoći da dopremo do srca i ‘crpimo’ iz njih takve izjave (Priče Salamunove 20:5).
4. Zašto kršćanski starješine moraju biti dobri slušači?
4 Osobito je važno da kršćanski starješine budu dobri slušači. To je jedini način na koji mogu doista ‘znati kako svakome treba odgovoriti’ (Kološanima 4:6). Priče Salamunove 18:13 upozoravaju: “Ko odgovara prije nego čuje, to mu je ludost i sramota.” Jednom su prilikom dvojica dobronamjerne braće jednoj sestri dala savjet o utjecaju svijeta zbog toga što nije bila na nekoliko sastanaka. Sestru je duboko povrijedilo to što je nisu upitali zašto nije bila prisutna. Ona se oporavljala od nedavne operacije. Koliko li je stoga važno saslušati prije nego što damo savjet!
5. Kako starješine mogu rješavati razmirice koje se javljaju među braćom?
5 U slučaju starješina, poučavanje često podrazumijeva savjetovanje drugih. I na tom je području važno biti dobar slušač. Slušanje je naročito potrebno kad se pojave razmirice među sukršćanima. Starješine tek nakon što saslušaju mogu oponašati ‘Oca koji sudi ne gledajući tko je tko’ (1. Petrova 1:17). U takvim se situacijama obično javljaju vrlo snažne emocije, pa će za starješinu biti korisno da zadrži na umu savjet iz Priča Salamunovih 18:17: “Pravedan se čini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad dodje bližnji njegov, ispituje se.” Djelotvoran će učitelj saslušati obje strane. Ako uputi molitvu, time pomaže smiriti situaciju (Jakov 3:18). Ukoliko se razbuktaju emocije, starješina bi mogao predložiti da braća direktno njemu iznesu razloge za svoju uzrujanost, umjesto da se međusobno svađaju. Postavljajući odgovarajuća pitanja, starješina će možda moći razjasniti predmet rasprave. U mnogim se slučajevima pokaže da uzrok razmiricama nije zloba, već loša komunikacija. No, ukoliko je došlo do kršenja biblijskih načela, učitelj potaknut ljubavlju sada je u poziciji pružiti poduku s uvidom, budući da je saslušao obje strane.
Vrijednost jednostavnosti
6. Kakav su primjer jednostavnog poučavanja pružili Pavao i Isus?
6 Još jedna vrijedna vještina poučavanja jest jednostavnost. Istina, želimo da osobe koje proučavaju Bibliju postanu sposobne “razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina” istine (Efežanima 3:18). Postoje neki aspekti biblijskih doktrina koji su fascinantni i često predstavljaju izazov (Rimljanima 11:33). Pa ipak, kada je Pavao propovijedao Grcima, usredotočio se na jednostavnu poruku ‘razapetog Krista’ (1. Korinćanima 2:1, 2). Isto tako, Isus je propovijedao na jasan, dopadljiv način. U svojoj Propovijedi na gori koristio je jednostavan rječnik. No, ona sadrži neke od najdubljih istina koje su ikad izrečene (Matej 5-7. poglavlje).
7. Kako možemo pojednostaviti stvari prilikom vođenja biblijskih studija?
7 Na sličan način i mi možemo prilikom poučavanja na biblijskim studijima pojednostaviti stvari. Kako? Tako da se usredotočimo na “važnije stvari” (Filipljanima 1:10, NW). Kada obrađujemo kompliciranije teme, trebamo se nastojati izražavati jednostavnim riječima. Trebamo se usredotočiti na ključne biblijske retke, a ne čitati i razjašnjavati svaki biblijski redak koji je naveden u publikaciji. To od nas zahtijeva dobru pripremu. Ne smijemo osobu opteretiti pojedinostima niti dozvoliti da nas pitanja koja nisu toliko važna skrenu s teme. Ukoliko osoba ima neko pitanje koje nije direktno vezano za lekciju, možemo taktično predložiti da se o tome porazgovara nakon što se završi lekcija.
Djelotvorno korištenje pitanja
8. Kako je Isus djelotvorno koristio pitanja?
8 Sljedeća korisna vještina poučavanja jest postavljanje djelotvornih pitanja. Isus Krist se prilikom poučavanja u velikoj mjeri služio pitanjima. Primjerice, Isus je upitao Petra: “Šta misliš Šimune? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i harače, ili od svojijeh sinova ili od tudjijeh? Reče njemu Petar: od tudjijeh. Reče mu Isus: dakle ne plaćaju sinovi” (Matej 17:24-26). Budući da je bio jedinorođeni Sin Onoga koga se obožavalo u hramu, Isus doista nije morao plaćati hramski porez. No Isus je tu činjenicu izrazio tako što se djelotvorno poslužio pitanjima. Na taj je način pomogao Petru da dođe do ispravnog zaključka na temelju informacija koje su Petru već bile poznate.
9. Kako bismo mogli na biblijskim studijima koristiti pitanja?
9 Mi možemo na biblijskim studijima djelotvorno koristiti pitanja. Ukoliko osoba odgovori pogrešno, možda ćemo doći u iskušenje da mi damo ispravan odgovor, no hoće li ona onda doista zapamtiti informaciju? Često je najbolje pokušati pitanjima osobu navesti na ispravan zaključak. Naprimjer, ukoliko joj je teško shvatiti zašto treba upotrebljavati božansko ime, mogli bismo upitati: ‘Je li vama važno vaše ime? (...) Zašto? (...) Kako biste se osjećali ako netko ne bi htio koristiti vaše ime? (...) Nije li razumno to što Bog zahtijeva da mi upotrebljavamo njegovo osobno ime?’
10. Kako starješine mogu koristiti pitanja da bi pomogli pojedincima koji imaju emocionalne rane?
10 Starješine također mogu dobro koristiti pitanja dok pasu stado. Mnogi članovi skupštine imaju emocionalne rane i ožiljke koje im je nanio Sotonin svijet i možda imaju osjećaj da su nečisti te da nisu dostojni ljubavi. Starješina bi mogao u razgovoru s takvom osobom reći: ‘Bez obzira na to što kažeš da sebe smatraš nečistim, kako Jehova gleda na tebe? Ako je naš nebeski Otac pun ljubavi dozvolio da njegov Sin umre i za tebe plati otkupninu, ne znači li to da te Bog ljubi?’ (Ivan 3:16).
11. Za što služe retorička pitanja, i kako ih se može koristiti prilikom javnog govorenja?
11 Retorička su pitanja još jedna korisna metoda poučavanja. Od slušatelja se ne očekuje da naglas odgovore na njih, no pomaže im se da logički razmisle o stvarima. Drevni su proroci često postavljali takva pitanja da bi potaknuli svoje slušatelje na duboko razmišljanje (Jeremija 18:14, 15). Isus je koristio retorička pitanja na djelotvoran način (Matej 11:7-11). Takva su pitanja osobito djelotvorna kod javnih govora. Umjesto da se prisutnima naprosto kaže da moraju Jehovi služiti cijelom dušom da bi mu ugodili, možda bi bilo djelotvornije upitati: ‘Ako svoju službu ne vršimo zaista cijelom dušom, hoće li Jehova biti zadovoljan?’
12. Zašto je korisno postavljati pitanja koja pomažu saznati nečije gledište?
12 Pitanja koja nam pomažu saznati nečije gledište korisna su kada želimo ustanoviti da li osoba koja proučava Bibliju doista vjeruje u ono što uči (Matej 16:13-16). Osoba bi mogla točno odgovoriti da je neispravno činiti blud. No zašto ne bi nakon takvog odgovora postavio pitanja kao što su: Što vi osobno mislite o Božjim moralnim mjerilima? Smatrate li da su prestroga? Što mislite je li doista važno slijediti Božja mjerila ili nije?
Usporedbe koje dopiru do srca
13, 14. (a) Što znači usporediti nešto? (b) Zašto su dobre usporedbe djelotvorne?
13 Još jedan način kako se može doprijeti do srca slušatelja i osoba koje proučavaju Bibliju jest upotreba djelotvornih usporedbi. Grčki izraz koji se prevodi riječju “usporedba” doslovno znači “staviti pored ili zajedno”. Kada navodiš usporedbu, tada objašnjavaš nešto ‘stavljajući to pored’ nečeg sličnog. Isus je, naprimjer, rekao: “S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje? Kojom li ga usporedbom prikazati?” Odgovarajući na to, Isus je spomenuo vrlo poznato sjeme gorušice (Marko 4:30-32, St).
14 Božji su proroci upotrebljavali mnoge upečatljive usporedbe. Kada su se Asirci, kojima se Bog poslužio da bi kaznio Izraelce, okrenuli divljačkoj okrutnosti, Izaija je razotkrio njihovu drskost navodeći sljedeću usporedbu: “Hoće li se sjekira veličati nad onijem koji njom siječe? hoće li se pila razmetati nad onijem koji njom radi?” (Izaija 10:15). Poučavajući druge, Isus je također uvelike koristio usporedbe. Izvještaj o njemu navodi da “bez usporedaba njima ništa nije govorio” (Marko 4:34, St). Dobre su usporedbe djelotvorne zato što djeluju i na misli i na srce. Omogućuju slušateljima da brzo usvajaju nove informacije uspoređujući ih s nečim što im je već poznato.
15, 16. Kada su usporedbe najdjelotvornije? Navedi primjere.
15 Kako možemo upotrebljavati usporedbe koje doista dopiru do srca? Prije svega, usporedba mora u razumnoj mjeri odgovarati onome što se želi objasniti. Ukoliko se uspoređuje s nečim što nije posve odgovarajuće, usporedba neće poučiti slušatelje, već će skrenuti njihovu pažnju u krivom pravcu. Jednom je jedan dobronamjerni govornik pokušao predočiti koliko su članovi pomazanog ostatka podložni Isusu Kristu tako što ih je usporedio sa psom kao vjernim kućnim ljubimcem. No je li takva ponižavajuća usporedba doista primjerena? Biblija tu istu misao predočava na daleko ljepši i dostojanstveniji način. Ona Isusovih 144 000 pomazanih sljedbenika uspoređuje s ‘nevjestom ukrašenom za svog muža’ (Otkrivenje 21:2).
16 Usporedbe su najdjelotvornije kada su povezane sa životom ljudi. Natanova usporedba o zaklanom janjetu dirnula je srce kralja Davida budući da je u mladosti bio pastir te je volio ovce (1. Samuelova 16:11-13; 2. Samuelova 12:1-7). Da je upotrijebio usporedbu s bikom, možda ne bi bila ni približno toliko djelotvorna. Slično tome, usporedbe koje se temelje na nekim neobičnim znanstvenim pojavama ili nepoznatim povijesnim događajima možda neće baš puno značiti našim slušateljima. Isus je koristio usporedbe iz svakodnevnog života. Navodio je obične stvari kao što su svjetiljka, ptice na nebu i ljiljani u polju (Matej 5:15, 16; 6:26, 28). Isusovi slušatelji lako su si mogli predočiti takve stvari.
17. (a) Što može biti temelj za naše usporedbe? (b) Kako možemo usporedbe navedene u našim publikacijama prilagoditi okolnostima osoba koje poučavamo?
17 Naša nam služba pruža mnoge prilike za korištenje jednostavnih, ali djelotvornih usporedbi. Nastoj zapažati stvari (Djela apostolska 17:22, 23). Možda možeš u usporedbu uključiti djecu, dom, posao ili neki hobi osobe koja te sluša. Ili možemo upotrijebiti ono što osobno znamo o osobi koja proučava Bibliju da bismo pojačali usporedbe već navedene u gradivu koje proučavamo. Uzmimo za primjer djelotvornu usporedbu navedenu u 14. odlomku 8. poglavlja knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života. Ona govori o brižnom roditelju o kojem jedan od susjeda širi laži. Bilo bi dobro razmisliti kako tu usporedbu možemo prilagoditi okolnostima osobe koja proučava Bibliju, a i sama je roditelj.
Vješto čitati biblijske retke
18. Zašto se trebamo truditi tečno čitati?
18 Pavao je Timoteja opominjao: “Pazi na [“javno”, NW] čitanje, utješavanje i učenje” (1. Timoteju 4:13). Budući da se naše poučavanje temelji na Bibliji, korisno je znati tečno je čitati. Leviti su imali prednost Božjem narodu čitati Mojsijev zakon. Jesu li tijekom čitanja zapinjali ili čitali jednoličnim tonom? Nisu, jer Biblija u Nehemiji 8:8 kaže: “Čitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se čitaše.”
19. Kako možemo poboljšati svoju vještinu čitanja biblijskih redaka?
19 Kod nekih kršćanskih muškaraca koji su vješti govornici događa se da zakažu kod čitanja. Kako se mogu poboljšati? Vježbanjem. Da, čitajući naglas uvijek iznova sve dok ne uspiju tečno čitati. Ukoliko je na tvom jeziku dostupna Biblija na audiokasetama, mudro bi bilo slušati smisleno naglašavanje i modulaciju čitača te obratiti pažnju na to kako izgovara imena i neke neuobičajene riječi.
20. Kako možemo ‘paziti na svoje poučavanje’?
20 Kao Jehovin narod, kakvu li čast imamo što možemo služiti kao učitelji! Zato neka svatko od nas tu odgovornost shvati ozbiljno. ‘Pazimo na sebe i na svoje poučavanje’ (1. Timoteju 4:16, NW). Bit ćemo dobri učitelji ako budemo dobri slušači, ako pojednostavimo stvari, postavljamo pitanja kojima stječemo uvid, koristimo djelotvorne usporedbe i vješto čitamo biblijske retke. Iskoristimo svi školovanje koje nam Jehova pruža putem svoje organizacije, jer to nam može pomoći da steknemo “jezik učen” (Izaija 50:4). Ukoliko u punoj mjeri koristimo sva sredstva koja nam stoje na raspolaganju za našu službu, a to uključuje i brošure, audiokasete i videokasete, naučit ćemo poučavati s uvidom i uvjerljivošću.
Sjećaš li se?
◻ Kako nam dobro slušanje može pomoći prilikom poučavanja?
◻ Kako možemo oponašati Pavla i Isusa što se tiče jednostavnog poučavanja?
◻ Kakva sve pitanja možemo koristiti kad poučavamo druge?
◻ Kakve su usporedbe najdjelotvornije?
◻ Kako možemo poboljšati svoju vještinu javnog čitanja?
[Slika na stranici 16]
Dobar učitelj sluša da bi stekao uvid
[Slike na stranici 18]
Isus je koristio usporedbe iz svakodnevnog života