Ti možeš probiti te barijere!
U JUMBO jet se mogu ukrcati stotine putnika i tone tereta. Kako tako teška letjelica može poletjeti? Jednostavno, pomoću uzgona.
Kad avion juri niz pistu, zrak struji iznad i ispod zakrivljenih krila. Time se stvara sila koja djeluje prema gore a zove se uzgon. Kad se proizvede dovoljno uzgona, avion se može dignuti i poletjeti. Naravno, avion koji je preopterećen ne može proizvesti dovoljno uzgona kako bi poletio.
I mi možemo biti preopterećeni. Stoljećima ranije kralj David rekao je da su mu njegova ‘bezakonja otežala kao teško breme’ (Psalam 38:4). Isus Krist je isto tako upozorio da ne postanemo opterećeni životnim brigama (Luka 21:34). Negativne misli i osjećaji mogu nas toliko opteretiti da nam se može činiti teškim “poletjeti”. Jesi li i ti tako opterećen? Ili si naišao na neku barijeru svom daljnjem duhovnom napretku? Ako je tako, što bi ti moglo pomoći?
Je li ti dosadno?
Dosada — danas jedan od uobičajenih razloga za pritužbu — može postati mentalna barijera, čak i za neke pojedince iz Jehovinog naroda. Posebno su mladi skloni odbacivati neke aktivnosti kao dosadne. Da li ti se kršćanski sastanci ponekad čine dosadnima? Ako je tako, što možeš učiniti kako bi prisustvovanje sastancima djelovalo poticajno na tebe?
Ključ za to jest sudjelovanje. Pavao je pisao mladom Timoteju: “Obučavaj se u pobožnosti. Jer tjelesno obučavanje malo je korisno, a pobožnost je korisna za svašto, imajući obećanje života sadašnjega i onoga koji ide” (1. Timoteju 4:7, 8). Knjiga o fitnessu bila bi dosadna i imala bi ograničenu vrijednost ako ne bismo odvježbali preporučene vježbe. Kršćanski su sastanci osmišljeni tako da vježbaju naš um, a to će biti moguće ako se pripremamo i sudjelujemo. Angažiranost će sastanke učiniti još korisnijima i zanimljivijima.
Mlada je kršćanka Mara u vezi s tim rekla sljedeće: “Ako se ne pripremim za sastanke, ne uživam u njima. Međutim, kad se unaprijed pripremim, moj um i srce su prijemljiviji. Sastanci mi postaju značajniji i radosno očekujem priliku da komentiram na njima.”
Pomoći će nam i ako učimo kako slušati. Dobru je muziku lako slušati i ona nam odmah pruža zadovoljstvo. Ali nije svako zadovoljstvo trenutačno. Program sastanka pruža nam zadovoljstvo samo ako pažljivo slušamo ono što se govori. Kršćanka Rachel je primijetila: “Kad govornik ne iznosi predavanje na živ način, trebam se jako koncentrirati. Moje pravilo glasi: ‘Što je govor manje zanimljiv, više se trebam koncentrirati.’ (...) Posebnu pažnju poklanjam biblijskim citatima, pokušavajući iz njih izvući najveću moguću korist.” Poput Rachel trebamo se disciplinirati da bismo slušali. U knjizi Priča Salamunovih stoji: “Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje” (Priče Salamunove 5:1).
Određene informacije iznesene na sastancima mogu se ponekad ponavljati. To je neophodno! Svi Božji sluge trebaju podsjetnike. Našem nesavršenom tijelu koje je sklono svojeglavosti i našem nesavršenom pamćenju treba pružiti svaku moguću pomoć. Apostol Petar je svoje suvjernike ‘uvijek podsjećao, premda su i sami sve znali i premda su bili učvršćeni u istini’ (2. Petrova 1:12, St). Isus je također objasnio da je “svaki književnik (...) nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro” (Matej 13:52, St). Iako se na našim sastancima iznose poznate biblijske misli, ili ‘staro blago’, raduje nas što se uvijek iznosi i nešto ‘novog blaga’.
Naša odlučnost da iz sastanaka izvučemo punu korist može rezultirati pravim duhovnim poticajem. “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba [oni koji usrdno mole za duh]”, rekao je Isus (Matej 5:3, NW fusnota). Takav stav prema zdravoj duhovnoj hrani koja se pruža na sastancima odagnat će dosadu (Matej 24:45-47).
Obeshrabreni lošim primjerom?
Jesi li bio uznemiren ponašanjem nekoga u svojoj skupštini? Možda si se pitao: ‘Kako se neki brat može tako ponašati a još uvijek uživati dobar glas?’ Takve misli mogu djelovati kao mentalna barijera, onemogućujući nam da uvidimo vrijednost ugodnog druženja koje možemo uživati s Božjim narodom (Psalam 133:1).
Možda su neki članovi skupštine u Kolosama imali sličan problem. Pavao ih je poticao: ‘Snosite jedan drugoga, i opraštajte jedan drugome ako ima ko tužbu na koga’ (Kološanima 3:13). Pavao je priznao da su se neki kršćani iz Kolosa možda loše ponašali i stoga možda drugima pružili pravi razlog za pritužbu. Zato ne trebamo biti pretjerano iznenađeni ako netko od naše braće ili sestara povremeno pokazuje pomanjkanje neke kršćanske osobine. Isus je dao dobar savjet za rješavanje ozbiljnih poteškoća (Matej 5:23, 24; 18:15-17). No uglavnom možemo jednostavno podnositi ograničenja naših suvjernika i oprostiti im (1. Petrova 4:8). Ustvari, takav način postupanja može biti za naše vlastito dobro kao i za dobro drugih. Zašto je tako?
“Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu”, stoji u Pričama Salamunovim 19:11. Koliko li je bolje oprostiti negoli dopustiti da nas izjeda gnjev i ogorčenost! Salvador, starješina poznat po svojoj ljubaznosti, rekao je: “Kad se neki brat ponaša loše prema meni ili mi kaže nešto neljubazno, ja se pitam: ‘Kako mogu pomoći svom bratu? Kako mogu izbjeći gubitak svog dragocjenog odnosa s njim?’ Uvijek sam svjestan toga koliko je lako reći nešto krivo. Ako netko kaže nešto nepromišljeno, idealno rješenje bilo bi da povuče ono što je rekao i da počne ispočetka. No, to je nemoguće, pa ja zato primjenjujem sljedeće najbolje rješenje i ignoriram taj komentar. Jednostavno to pripišem ispadu nesavršenosti, a ne odrazu prave osobnosti svog brata.”
Možda misliš da je to lakše reći nego učiniti. No puno ovisi o tome kako usmjeravamo svoje misli. “Što je god preljubazno, (...) to mislite”, savjetovao je Pavao (Filipljanima 4:8). “Preljubazno” doslovno znači “ono što potiče naklonost”. Jehova želi da mislimo na ono što je dobro u ljudima, da se usredotočimo na ono što potiče naklonost, a ne ogorčenost. On sâm daje nam najbolji primjer u tome. Psalmist nas je podsjetio na to, rekavši: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospodine: Gospodine, ko će ostati?” (Psalam 103:12; 130:3).
Istina, ponekad ponašanje nekog brata može razočarati, no velika većina naših suobožavatelja pruža divne primjere kršćanskog života. Ako se toga sjetimo, bit ćemo poput Davida sretni da možemo ‘hvaliti Jehovu veoma i usred mnogih ga slaviti’ (Psalam 109:30).
Čini li se preteškim biti Svjedok?
Nažalost, neki još nisu počeli hvaliti Jehovu zbog jedne daljnje mentalne barijere. Mnogi muževi koji nisu Jehovini svjedoci odgovorno se brinu za svoje obitelji i čak podržavaju svoje supruge u kršćanskoj službi. Oni su prijateljski raspoloženi a možda se zanimaju i za skupštinu, no sustežu se postati predani Božji sluge. Što ih zadržava u tome?
Jedan problem može biti to što ti supruzi primjećuju živu teokratsku aktivnost svojih supruga i smatraju da je preteško biti Svjedok. Ili se možda boje da nikad ne bi mogli sudjelovati u djelu propovijedanja od kuće do kuće. S njihovog se gledišta čini da odgovornosti zasjenjuju blagoslove. Zašto se pojavljuje ta mentalna barijera? Većina osoba koje proučavaju Bibliju postepeno uče i primjenjuju istinu. No, supruzi koji nisu u vjeri često su vrlo svjesni svih kršćanskih odgovornosti prije nego što izgrade motiviranost da ih prihvate.
Manuel, koji je bio u ovakvoj situaciji, objašnjava: “Oko deset godina pratio sam svoju suprugu na kongrese i sastanke. Iskreno govoreći, više sam volio društvo Svjedoka nego društvo ljudi iz svijeta i rado sam im pomagao kad god sam to mogao. Bio sam impresioniran ljubavlju koja je vladala među njima. No, pomisao da idem od kuće do kuće bila mi je velika zapreka, i bojao sam se da će mi se kolege na poslu rugati.
Moja je supruga bila vrlo strpljiva sa mnom i nikad me nije pokušavala prisiliti da proučavam Bibliju. I ona i djeca uglavnom su ‘propovijedali’ svojim dobrim primjerom. José, starješina u skupštini, posebno se zanimao za mene. Mislim da me njegovo ohrabrenje konačno navelo da počnem ozbiljno proučavati. Nakon krštenja, shvatio sam da se najviše zapreka nalazilo u mojem umu, a ne nigdje drugdje. Kad sam odlučio da služim Jehovi, osjetio sam njegovu pomoć dok sam prevladavao svoje strahove.”
Kako supruge i kršćanski starješine mogu pomoći supruzima kao što je Manuel da bi prevladali svoje mentalne barijere? Biblijskim studijem može se izgraditi cijenjenje i želja da se vrši Božja volja. Zaista, dobro zaokružena biblijska spoznaja jest temelj za iskazivanje vjere i za povjerenje u nadu koja je pred nama (Rimljanima 15:13).
Što će ohrabriti takve supruge da prihvate biblijski studij? Prijateljstvo s nekim bratom punim razumijevanja u skupštini često može biti jedan od odlučujućih faktora. Možda bi se starješina ili neki drugi iskusni brat mogao upoznati sa suprugom. Kad se jednom uspostavi dobar odnos, možda mu je samo potrebno ponuditi studij (1. Korinćanima 9:19-23). U međuvremenu, razborita kršćanka može sa svojim suprugom koji nije u vjeri dijeliti duhovne zalogaje, uviđajući da se on vjerojatno neće odazvati ako se na njega vrši pritisak (Priče Salamunove 19:14).
Kao što je Manuel naučio iz iskustva, zapreke slične planinama postaju više nalik krtičnjacima kad osoba jednom stekne duhovnu snagu. Jehova krijepi one koji mu žele služiti (Izaija 40:29-31). Uz Božju snagu i uz podršku zrelih Svjedoka, barijere se mogu otkloniti. Djelo propovijedanja od kuće do kuće može stoga postati manje obeshrabrujuće a kolege na poslu manje zastrašujući, dok služba cijelom dušom postaje sve privlačnija (Izaija 51:12; Rimljanima 10:10).
Zadržati zamah
Moguće je probiti barijere poput ove tri koje smo razmatrali. Kad avion polijeće, normalno je da se zahtijeva maksimalna snaga motora, kao i isključiva pažnja posade. Tijekom polijetanja, motori gutaju znatno više goriva nego tijekom bilo kojeg drugog dijela leta. Slično tome, da bi se otelo negativnim mislima i osjećajima potreban je maksimalan napor i koncentracija. Početak može biti najteža faza, a napredak postaje sve lakši kad se jednom dobije zamah. (Usporedi 2. Petrova 1:10.)
Daljnji zamah zadržava se spremnim slijeđenjem biblijskog ohrabrenja (Psalam 119:60). Možemo biti sigurni da će skupština rado pomoći (Galaćanima 6:2). Međutim, od svega je najvažnija podrška Jehove Boga. Kao što je David rekao: “Blagosloven Gospodin [“Jehova”, NW] svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže” (Psalam 68:19). Kad se rasteretimo u molitvi, naš teret postaje lakši.
Ponekad avion za sobom ostavlja kišovito sivo vrijeme, prolazi kroz sloj oblaka i ulijeće u nebo prepuno blještavog sunčevog sjaja. I mi možemo za sobom ostaviti negativne misli. Uz božansku pomoć, možemo se probiti kroz sloj oblaka i, takoreći, uživati u blještavoj, sretnoj atmosferi Jehovine svijetom raširene obitelji obožavatelja.
[Slike na stranici 23]
Uz Jehovinu pomoć, možemo probiti mentalne barijere