Mladi pitaju ...

Je li laganje baš tako loša stvar?

Mihaela je znala da će njeni biti ljuti kad saznaju da je razbila jedan vrijedni ukrasni predmet. Ali, nije bila raspoložena primiti kaznu ili strogu lekciju. Zato je pronašla jednostavnije sredstvo da izbjegne srdžbu svojih roditelja: optužila je svog mlađeg brata da je on to uradio.

LAGATI — mnogi tinedžeri smatraju da je to u određenim okolnostima u redu. Neki kažu da će lagati kako bi spriječili neku kriminalnu radnju, da bi zaštitili nedužne ili spasili nečiji život. Takve su situacije, međutim, u životu rijetke. Daleko češće mladi pribjegavaju laganju iz istog razloga iz kojeg je to učinila Mihaela: da bi izbjegli kazni ili se izvukli iz neke neugodne situacije.

Danko je rekao svojoj majci da je pospremio sobu, a zapravo je sve pobacao na krevet. Slično je Rikard rekao svojim roditeljima da je dobio jedinicu, ne zbog toga što nije učio, nego zbog toga što se ‘nije slagao sa svojim učiteljem’. Vrlo neuvjerljivo.

Ti ipak možda smatraš da to nisu zlobne laži, pa nije učinjena nikakva šteta. ‘Kakvu štetu čini dobronamjerna laž?’ mogao bi reći. A budući da rječnici kažu da je dobronamjerna laž uglađena laž koja ne šteti, možda i nije tako loše izreći takvu laž.

U knjizi “The Importance of Lying” (Važnost laganja) citira se H. L. Mencken koji daje još jedan razlog zašto neki pribjegavaju laganju: “Istina je uglavnom neugodna, a često i tmurna. Ljudski um traži nešto zabavnije i ugodnije. Ne iznenađuje stoga da ljudi često zaista ne žele čuti istinu i više vole da im se “škakljaju uši” (2. Timoteju 4:3, ST). Najveći učitelj koji je ikad živio, Isus Krist, utvrdio je da je to točno. “Ako istinu govorim”, rekao je ljudima svog vremena, “zašto mi vi ne vjerujete?” (Ivan 8:46). Kako je ponekad lakše izreći ugodnu laž umjesto nepopularne istine!

No, znači li činjenica da laž može biti privlačna ili beznačajna ili čak dobronamjerna da je ona ispravna?

Božje gledište o laganju

Sklonost ljudi prema laganju zapažena je još u biblijska vremena. Psalmist je rekao: “Neistinu jedan drugome neprestano govore; glatkom usnom govore i dvostrukim srcem”. U očima tih ljudi opaža se vlastiti interes. Govorili su: “Jezikom ćemo nadvladati. Usne su naše (lažljive) uz nas. Tko će nam biti gospodar?” Zapazi, međutim, što Bog misli o njihovim lažima: “Jehova će odsjeći glatke usne, jezik koji govori velike stvari” (Psalam 12:2-4, NS).

Da, “lažan jezik” je bila i jest jedna od stvari koje ‘mrzi Jehova’ (Priče Salamunove 6:16, 17). Konačno, “otac laži” je sotona, đavo (Ivan 8:44). Zanimljivo je, međutim, da Biblija ne pravi nikakvu razliku između laži i ‘dobronamjerne laži’. Ona jednostavno kaže: “Nikakva laž nije od istine” (1. Ivanova 2:21). Zato je “neiskrena osoba odvratna stvar Jehovi, a prisan je s čestitima” (Priče Salamunove 3:32, NS). Da, Jehova jednostavno neće imati bliski odnos s nekim tko je neiskren.

Zato bogobojazni omladinci ne mogu ni jednu vrstu laganja smatrati prihvatljivom. Tako je jedan mladić rekao: “To je poput ispita točnosti. Nešto je ili točno ili pogrešno”.

Zašto je laganje štetno?

Ali, zašto je laganje tako neispravno? Zar te ne bi jedna laž mogla spasiti kazne? Možda. No, što se događa kad se otkrije laž? Dakle, laž samo odgađa kažnjavanje. Mladi Andrej primjećuje: “Poludiš kad ti netko nešto kaže, a kasnije saznaš da je to bila laž”. Da, laganje izaziva gnjev i negodovanje. A ako lažeš svojim roditeljima — to može dovesti do ozbiljnih mjera ukora.

Nije čudno što Biblija kaže: “Blago stečeno lažljivim jezikom nestalna je ispraznost” (Priče Salamunove 21:6, ST). Drugim riječima, svaka korist od laži kratkotrajna je poput pare.

Laganje i tvoja savjest

Laganje šteti i samome onome koji laže. Mihaela, koja je spomenuta na početku, uspjela je ubijediti svoje roditelje da je njen brat razbio ukrasni predmet. Međutim, kasnije se osjetila potaknutom da prizna svoju krivicu. Mihaela objašnjava: “Cijelo vrijeme sam se osjećala zaista loše. Roditelji su imali povjerenja u mene, a ja sam ih razočarala”.

Mihaelina grižnja savjesti dobro odražava načelo koje je iznio apostol Pavao. On u poslanici Rimljanima 2:14, 15 ukazuje na to da je Bog u ljude usadio savjest. Pavao objašnjava kako ona djeluje: “Savjest im svjedoči i misli među sobom tuže se i pravdaju”. U Mihaelinom slučaju savjest je ‘svjedočila’ za činjenicu da je laganje naopako i ‘optužila’ ju je — mučio ju je osjećaj krivice.

Naravno, netko može svoju savjest zanemariti, ona može otvrdnuti. Jedan članak u časopisu “Adolescence” ukazivao je, na primjer, na to da su mlađi tinedžeri skloni na laž gledati kao na opaku stvar. No, kasnije njihov stav prema laži otvrdne. “Petnaestogodišnjaci”, kako je pisao taj članak, “češće na laž gledaju kao na nešto što nije tako loše nego dvanaestogodišnjaci”. Očito, što netko češće laže to je više u opasnosti da mu savjest bude ‘ožigosana’ (1. Timoteju 4:2).

Razviti “čistu savjest”

Nasuprot tome, apostol Pavao je mogao reći za sebe i svoje sudrugove: “Vjerujemo da imamo čistu savjest” (Jevrejima 13:18, NS) Pavlu savjest ne bi dopustila da pribjegne lažima ili poluistinama. Je li i tvoja savjest tako osjetljiva na neistinu? Ako nije, školuj je tako da proučavaš Bibliju i na Bibliji temeljenu literaturu, kao što je na primjer ovaj časopis i popratni časopis “Kula stražara”.

To je učinio omladinac Bobo, i to s dobrim rezultatima. Povremeno se ove publikacije bave nekim problemom kojeg je on imao. Umjesto da problem prekrije mrežom laži, savjest ga je podbola da se obrati roditeljima i s njima otvoreno porazgovara. Ponekad je to dovelo do mjera ukora. Bilo kako bilo, on priznaje da se ‘iznutra osjeća bolje’ zato što je iskren.

Istina je da, kako kaže jedna mlada osoba, “ako kažeš istinu, to će povrijediti roditelje”. Međutim, oni će poštivati to što im govoriš istinu. To će za njih biti znak da odrastaš i da si doista odgovoran(na) za svoje postupke.

Još jedna pomoć u razivanju čiste savjesti je poklanjanje pažnje izboru prijatelja. “Tko hoda s mudrima postat će mudar, ali tko se upušta s nerazumnima loše će proći”, kažu Priče Salamunove 13:20, NS. Bobo zapaža: “Prijatelj s kojim se upuštaš u laži uvlačit će te u nevolju. To nije prijatelj kome možeš vjerovati”. Zato je psalmist mudro rekao: “Ne sjedim s ljudima od neistine” (Psalam 26:4, NS). Pokušaj naći prijatelje koji poštuju Božja mjerila.

Konačno, ako si u kušnji da slažeš, sjeti se mjerila koja je Jehova Bog postavio svojim prijateljima: “O, Jehova, tko će biti gost u šatoru tvom?” upitao je psalmist. “Onaj tko ... istinu govori u srcu svom” (Psalam 15:1, 2, NS). Razmišljanje o tome kakva je to prednost biti u dobrom odnosu s Bogom potiče nas da budemo iskreni!

Govoriti istinu nije uvijek lako. Možeš se čak naći u situaciji u kojoj “grupa ljudi govori laž, a ti moraš govoriti istinu”, kako kaže mladi Marko. Ali, onaj koji je odlučio govoriti istinu zadržat će dobru savjest, dobar odnos sa svojim pravim prijateljima i, što je najbolje od svega, dobar odnos sa svojim Stvoriteljem. Mladi Stevo zato na sljedeći način sažima cijelu tu stvar kad kaže: “Činjenica što drugi govore laži ne znači da to moraš i ti činiti.”

[Istaknuta misao na stranici 22]

Laži su često neuvjerljive i mogu samo odgoditi kaznu dok ih se ne razotkrije