Uvijek težiti za ljubaznom dobrohotnošću
“Tko teži za pravednošću i ljubaznom dobrohotnošću pronaći će život, pravednost i slavu” (POSLOVICE 21:21, NW).
1. Zašto bismo trebali očekivati da oni koji su vođeni Božjim duhom pokazuju dobrohotnost?
JEHOVA je dobrohotan i samilostan. On je “Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev i obilan u ljubaznoj dobrohotnosti i istini” (2. Mojsijeva 34:6, 7, NW). Stoga je razumljivo da plod njegovog svetog duha uključuje ljubav i dobrohotnost (Galaćanima 5:22, 23).
2. Koje primjere ćemo sada razmotriti?
2 Oni koji su vođeni Jehovinim svetim duhom, ili aktivnom silom, ispoljavaju njegov plod dobrohotnosti. Oni pokazuju ljubaznu dobrohotnost u svojim odnosima s drugima. Oni uistinu slijede primjer apostola Pavla, preporučujući se kao Božji sluge ‘dobrohotnošću’ i na druge načine (2. Korinćanima 6:3-10, NW). Njihov dobrohotan, samilostan, opraštajući duh usklađuje se s osobnošću Jehove, koji je “obilan u ljubaznoj dobrohotnosti” i čija Riječ sadrži mnoge primjere dobrohotnosti (Psalam 86:15, NW; Efežanima 4:32). Što možemo naučiti iz nekih od tih primjera?
Dobrohotnost nas čini nesebičnim i gostoljubivim
3. Kako je Abraham bio primjeran u pokazivanju dobrohotnosti, i koje je ohrabrenje pružio Pavao s tim u vezi?
3 Patrijarh Abraham (Abram) — ‘Jehovin prijatelj’ i “otac svih onih koji imaju vjeru” — pruža divan primjer u pokazivanju dobrohotnosti (Jakov 2:23; Rimljanima 4:11, NW). On je sa svojom obitelji, koja je uključivala njegovog nećaka Lota, na Božju zapovijed napustio kaldejski grad Ur i pošao u Kanaan. Iako je Abraham bio stariji čovjek i poglavar obitelji, bio je dobrohotan i nesebičan kad je dozvolio Lotu da izabere najbolje pašnjake, dok je on za sebe uzeo ono što je preostalo (1. Mojsijeva 13:5-18). Ista dobrohotnost može i nas potaći da dozvolimo da drugi imaju prednost ispred nas. Takva nesebična dobrohotnost u skladu je sa savjetom apostola Pavla: “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga.” Pavao je i sam ‘u svemu ugađao svima, ne tražeći svoju korist, nego korist mnogih da bi se mogli spasiti’ (1. Korinćanima 10:24, 33, NW).
4. Kako su Abraham i Sara bili nagrađeni za pokazivanje dobrohotnosti u obliku gostoljubivosti?
4 Ponekad dobrohotnost poprima oblik srdačne gostoljubivosti. Abraham i njegova žena Sara bili su dobrohotni i gostoljubivi prema trojici stranaca koji su jednoga dana onuda prolazili. Abraham ih je nagovorio da ostanu neko vrijeme, dok on i Sara brzo pripreme izvrstan obrok za posjetitelje. Pokazalo se da su ti stranci Jehovini anđeli, od kojih je jedan saopćio obećanje da će ostarjela Sara, koja je bila bez djece, dobiti sina (1. Mojsijeva 18:1-15). Kakva nagrada za dobrohotnu gostoljubivost!
5. Na koji način je Gaj pokazao dobrohotnost, i kako mi možemo učiniti nešto slično?
5 Jedan način na koji svi kršćani mogu pokazati dobrohotnost je da budu gostoljubivi (Rimljanima 12:13; 1. Timoteju 3:1, 2). U skladu s time, Jehovini sluge dobrohotno pružaju gostoprimstvo putujućim nadglednicima. To nas podsjeća na dobrohotnost koju je pokazao kršćanin iz prvog stoljeća Gaj. On je učinio “vjerno djelo” gostoljubivo primajući braću koja su bila u posjetu, “strance” koji su mu nekad bili nepoznati (3. Ivanova 5-8, NW). Mi obično poznajemo one prema kojima možemo dobrohotno pokazati gostoljubivost. Možda zapažamo da je naša duhovna sestra potištena. Možda je njen bračni drug nevjernik ili čak isključena osoba. Kakve li mogućnosti da pokažemo dobrohotnost pozivajući je da se s vremena na vrijeme raduje duhovnom druženju i obroku s našom obitelji! Iako možda nećemo prirediti gozbu, naša obitelj će sigurno pronaći radost u pokazivanju dobrohotnosti takvoj sestri. (Usporedi Priče Salamunove 15:17.) A ona će nesumnjivo izraziti svoju zahvalnost za to, bilo riječima ili ljubaznim pisamcem zahvale.
6. Kako je Lidija pokazala dobrohotnost, i zašto je važno pokazati cijenjenje za dobrohotna djela?
6 Nakon što je boguodana Lidija bila krštena, “rekla je sa usrdnom molbom: ‘Ako ste me vi ljudi [Pavao i njegovi drugovi] prosudili vjernom Jehovi, uđite u moju kuću i ostanite.’ I prisilila nas je da uđemo”, dodao je Luka. Lidijina dobrohotnost se nesumnjivo cijenila (Djela apostolska 16:14, 15, 40, NW). No, propust da se pokaže cijenjenje može biti razarajuć. Jednom prilikom je 80-godišnja sestra ograničene snage i sredstava dobrohotno radila na pripremanju obroka za nekoliko gostiju. Bila je posebno razočarana kad je jedan mladić nije ni obavijestio da ne može doći. Jednom drugom prilikom, dvije sestre su propustile obrok koji je mlada žena pripremila samo za njih. “Bila sam slomljena”, rekla je, “jer nijedna nije zaboravila. (...) Više bih voljela da čujem kako su zaboravile na večeru, no umjesto toga nijedna sestra nije bila dovoljno dobrohotna ili ljubazna da me nazove.” Hoće li te dobrohotnost kao plod svetog duha potaći da budeš zahvalan i obziran u sličnim okolnostima?
Dobrohotnost nas čini obzirnima
7. Koja je značajka u vezi dobrohotnosti prikazana naporom učinjenim da se postupi prema želji Jakova u vezi sahrane?
7 Dobrohotnost bi nas trebala učiniti obzirnima prema drugima i njihovim željama. Da to prikažemo: Jakov (Izrael) je zamolio svog sina Josipa da prema njemu pokaže ljubaznu dobrohotnost time da ga ne sahrani u Egiptu. Iako je to zahtijevalo da se Jakovljevo tijelo nosi na priličnu udaljenost, Josip i ostali Jakovljevi sinovi “odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u špilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio kod Hetita Efrona za sahranjivanje” (Postanak 47:29; 49:29-31; 50:12, 13, St). U skladu s tim primjerom, zar i nas ne bi trebala potaći ljubazna dobrohotnost da se držimo biblijski opravdanih priprema za ukop za koje izraze želju članovi kršćanske obitelji?
8. Što iz primjera Rahabe možemo naučiti o nagrađivanju dobrohotnosti?
8 Kad drugi prema nama pokažu ljubaznu dobrohotnost, ne bismo li trebali izraziti zahvalnost ili uzvratiti na neki način? Sigurno da bismo trebali. Bludnica Rahaba je pokazala dobrohotnost skrivajući izraelske uhode. Stoga su Izraelci pokazali ljubaznu dobrohotnost sačuvavši nju i njen dom kad su grad Jerihon predali uništenju (Jozua 2:1-21; 6:20-23). Kako divan primjer koji pokazuje da bismo trebali na dobrohotnost uzvratiti pokazivanjem obzirnosti i dobrohotnosti sa svoje strane!
9. Zašto se može reći da je ispravno tražiti od nekoga da prema nama pokaže ljubaznu dobrohotnost?
9 Što se toga tiče, ispravno je zamoliti nekoga da prema nama pokaže ljubaznu dobrohotnost. To je učinio Jonatan, sin prvog izraelskog kralja, Saula. Jonatan je zamolio svog voljenog mlađeg prijatelja Davida da prema njemu i njegovoj obitelji pokaže ljubaznu dobrohotnost (1. Samuelova 20:14, 15; 2. Samuelova 9:3-7). David se prisjetio toga kad je osvetio Gabaonjane kojima je Saul nanio zlo. Prisjećajući se “zakletve Jehovine” između njega i Jonatana, David je iskazao ljubaznu dobrohotnost poštedjevši život Jonatanovog sina Mifibozeta (2. Samuelova 21:7, 8, NW). Je li i kod nas na isti način ‘naše “da” “da”’? (Jakov 5:12, St). I ako smo skupštinski starješine, jesmo li isto tako samilosni kad prema suvjernicima treba pokazati ljubaznu dobrohotnost?
Dobrohotnost jača veze
10. Kako je bila blagoslovljena ljubazna dobrohotnost Rute?
10 Ljubazna dobrohotnost jača obiteljske veze i promiče sreću. To je bilo pokazano u slučaju Moapke Rute. Ona je naporno radila kao sabirač na polju vremešnog Boza blizu Betlehema, pribavljajući hranu za sebe i svoju obudovjelu i siromašnu svekrvu, Noemu (Ruta 2:14-18). Boz je kasnije rekao Ruti: “Ovaj drugi tvoj čin milosti [ljubazne dobrohotnosti, NW] još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni” (Ruta 3:10, St). Kao prvo, Ruta je pokazala ljubaznu dobrohotnost prema Noemi. U ‘ovom drugom svom činu’, Moapka je ispoljila ljubaznu dobrohotnost time što je bila spremna vjenčati se sa vremešnim Bozom kako bi podigla ime svom umrlom suprugu i ostarjeloj Noemi. Ruta je preko Boza postala majka Davidovog djeda Obeda. A Bog joj je dodijelio ‘potpunu plaću’ time što je postala predak Isusa Krista (Ruta 2:12; 4:13-17; Matej 1:3-6, 16; Luka 3:23, 31-33). Kakve li je blagoslove značila Rutina ljubazna dobrohotnost za nju i njenu obitelj! I danas dolazi do blagoslova, sreće i jačanja obiteljskih veza kad ljubazna dobrohotnost dolazi do izražaja u bogobojaznim domovima.
11. Koji je učinak imala dobrohotnost Filemona?
11 Dobrohotnost jača veze unutar skupština Jehovinog naroda. Kršćanin Filemon je bio poznat po pokazivanju ljubazne dobrohotnosti prema suvjernicima. Pavao mu je rekao: “Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjećam u svojim molitvama — čujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima (...) Zbilja me uvelike obradovala i utješila tvoja ljubav, jer si, brate, okrijepio srca svetih” (Filemonu 4-7, St). Biblija ne kaže kako je Filemon okrijepio srca svetih. Međutim, on je sigurno pokazao ljubaznu dobrohotnost prema ostalim pomazanicima na različite načine na koje su bili okrijepljeni, a to je nesumnjivo ojačalo njihove međusobne veze. Slično se događa kad kršćani danas ispoljavaju ljubaznu dobrohotnost.
12. Što je bila posljedica dobrohotnosti koju je pokazao Onezifor?
12 I Oneziforova dobrohotnost je donijela dobre rezultate. “Neka Gospodin udijeli milost Oneziforovom domu”, rekao je Pavao, “jer me je često okrijepio i nije se postidio mojih okova. Nasuprot tome, kad se zatekao u Rimu, marljivo me potražio i pronašao. Neka mu Gospodin udijeli da nađe milost od Jehove u taj dan. I sve službe koje je vršio u Efezu znate dovoljno dobro” (2. Timoteju 1:16-18, NW). Ako nastojimo pokazivati ljubaznu dobrohotnost prema suobožavateljima, bit ćemo sretni i ojačat će veze bratske naklonosti unutar kršćanske skupštine.
13, 14. Kako je skupština u Filipima bila primjerna, i kako je Pavao odgovorio na njenu dobrohotnost?
13 Kad cijela skupština pokazuje ljubaznu dobrohotnost prema suobožavateljima, time se jačaju njihove međusobne veze. Takva bliska veza je postojala između Pavla i skupštine u Filipima. Ustvari, jedan od razloga zbog čega im je Pavao pisao pismo bio je da izrazi zahvalnost za njihovu dobrohotnost i materijalnu pomoć. Pisao je: “U početku Radosne vijesti, kad odoh iz Makedonije, nijedna crkva — izuzevši jedino vas — ništa ne dade što bih unio u ‘Izdatak i primitak’. Čak ste mi i za mog boravka u Solunu poslali dvaput da mi olakšate potrebu. (...) Namiren sam svim što treba, i pretječe mi: ispunjene su mi sve želje otkako sam primio od Epafrodita vašu pošiljku, ‘slatki miris’, prijatnu i ugodnu žrtvu Bogu” (Filipljanima 4:15-18, St).
14 Nije čudno što su dobrohotni Filipljani bili spomenuti u Pavlovim molitvama! On je rekao: “Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vašeg udjela u širenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada” (Filipljanima 1:3-5, St). Takva dobrodušna i darežljiva podrška djelu propovijedanja Kraljevstva može samo ojačati skupštinu. Nakon što su Filipljani dobrohotno učinili što su mogli u tom pogledu, Pavao im je zajamčio: “A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu” (Filipljanima 4:19, St). Da, Bog nagrađuje dobrohotnost i darežljivost. Njegova Riječ kaže: “Svatko će, ma koje dobro da učini, primiti to natrag od Jehove” (Efežanima 6:8, NW).
Kad žene pokazuju dobrohotnost
15, 16. (a) Kako je bila upamćena Dorkina dobrohotnost, i što se dogodilo kad je umrla? (b) Kako dobrodušne kršćanke danas obiluju dobrim djelima?
15 Ljubazna dobrohotnost učenice Dorke (Tabite, Košute) iz Jope bila je nagrađena. “Njezin se život sastojao samo od djela ljubavi i djela milosrđa koja je činila”, a kad je ‘oboljela i umrla’, učenici su poslali u Lidu po Petra. Kad je stigao, “odvedoše ga u gornju sobu; svi se u suzama skupiše oko njega te mu pokazaše haljine i ogrtače koje je radila Košuta dok je bila na životu”. Zamisli sljedeći prizor: Tužne, uplakane udovice su ispričale apostolu kako je Tabita bila dobrohotna i kao dokaz njene ljubavi i dobrohotnosti pokazale mu haljine. Otpustivši sve, Petar je kleknuo u molitvi i okrenuo se tijelu. Slušaj! On je rekao: “Tabita, ustani!” I gle! “Ona tada otvori oči, pogleda Petra te sjede. A on joj pruži ruku i podiže je. Zatim dozva svete i udovice te im je pokaza živu” (Djela apostolska 9:36-41, St). Kakvog li blagoslova od Boga!
16 To je prvo zabilježeno uskrsnuće koje je učinio apostol Isusa Krista. A okolnosti koje su dovele do tog divnog čuda bile su utemeljene na dobrohotnosti. Tko zna da li bi Dorka bila podignuta u život da nije obilovala dobrim djelima i plodovima milosrđa — da nije obilovala ljubaznom dobrohotnošću. Nisu bile blagoslovljene samo Dorka i te udovice, već je čudo njenog uskrsnuća pružilo svjedočanstvo na Božju slavu. Da, “vijest o tome raširi se po svoj Jopi te mnogi prigrliše vjeru u Gospodina” (Djela apostolska 9:42, St). I danas dobrodušne kršćanke obiluju u dobrim djelima — možda šivajući odjeću za suvjernike, pripremajući obroke za ostarjele među nama, proširujući gostoljubivost i na druge (1. Timoteju 5:9, 10). Kakvo je to samo svjedočanstvo za promatrače! Iznad svega, kako smo sretni što odanost Bogu i ljubazna dobrohotnost pokreće tu ‘veliku vojsku žena koje objavljuju dobru vijest’ na slavu našeg Boga, Jehove! (Psalam 68:11, NW).
Nastaviti težiti za ljubaznom dobrohotnošću
17. Što je rečeno u Pričama Salamunovim 21:21, i kako se te riječi primjenjuju na bogobojazne pojedince?
17 Svi koji žele Božju naklonost moraju pokazivati ljubaznu dobrohotnost. “Tko teži za pravednošću i ljubaznom dobrohotnošću, pronaći će život, pravednost i slavu”, kaže mudra poslovica (Poslovice 21:21, NW). Boguodana osoba marljivo teži za Božjom pravednošću, uvijek vođena božanskim mjerilima (Matej 6:33). Ona neprestano pokazuje lojalnu ljubav, ili ljubaznu dobrohotnost, prema drugima u materijalnom i naročito u duhovnom pogledu. Time ona pronalazi pravednost, jer joj Jehovin duh pomaže voditi pravedan život. Ustvari, ona je ‘odjevena u pravednost’, kao što je to bio slučaj sa boguodanim Jobom (Job 29:14, NW). Takav pojedinac ne traži svoju slavu (Priče Salamunove 25:27). Umjesto toga, on prima svu slavu koju mu Jehova dozvoljava da primi, možda u obliku poštovanja od drugih ljudi koje Bog potiče da prema njemu postupaju dobrohotno zbog njegove ljubazne dobrohotnosti koju pokazuje prema njima. Štoviše, oni koji lojalno vrše Božju volju pronalaze život — ne samo za nekoliko prolaznih godina, nego zauvijek.
18. Zašto bismo trebali težiti za ljubaznom dobrohotnošću?
18 Prema tome, neka svi koji ljube Jehovu Boga nastave težiti za ljubaznom dobrohotnošću. Tom osobinom stječemo naklonost kod Boga i drugih ljudi. Ona promiče gostoljubivost i čini nas obzirnima. Dobrohotnost jača veze unutar obitelji i kršćanske skupštine. Žene koje pokazuju ljubaznu dobrohotnost cijenjene su i visoko poštovane. A svi oni koji teže za tom divnom osobinom donose slavu Bogu ljubazne dobrohotnosti, Jehovi.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako je Abraham bio primjeran u pokazivanju dobrohotnosti?
◻ Što učimo iz Rahabinog primjera o nagrađivanju dobrohotnosti?
◻ Kako je skupština u Filipima pokazala dobrohotnost?
◻ Kako dobrodušne kršćanke danas obiluju dobrim djelima?
◻ Zašto bismo trebali težiti za ljubaznom dobrohotnošću?