Mogu li novac i obrazovanje zajamčiti sigurnu budućnost?

Mnogi smatraju da se bogatim i dobro obrazovanim ljudima smiješi sigurna budućnost. Vjeruju da fakultetsko obrazovanje može pomoći osobi da bude bolji radnik, bolji član obitelji i bolji građanin. Često se smatra i da dobro obrazovanje vodi do bolje plaćenog posla te da su ljudi koji puno zarađuju sretni u životu.

Zhang Chen iz Kine smatrao je da je obrazovanje put do sigurne budućnosti. On je ispričao: “Bio sam uvjeren da mi treba fakultetska diploma da bih isplivao iz siromaštva i da će mi dobro plaćen posao garantirano donijeti sretan i ispunjen život.”

U želji da si osiguraju bolju budućnost mnogi pošto-poto žele studirati na uglednim sveučilištima, možda čak i u nekoj stranoj zemlji. Taj trend bio je izrazito popularan do pandemije koronavirusa, koja je ograničila međunarodna putovanja. U jednom izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj iz 2012. stoji sljedeće: “Čak 52 posto svih studenata koji studiraju u inozemstvu dolazi iz Azije.”

Roditelji često rade od jutra do sutra kako bi svojoj djeci omogućili studij u nekoj drugoj zemlji. Qixiang iz Tajvana kaže: “Moji roditelji nisu baš bili bogati, ali sve nas četvero djece poslali su na fakultet u Sjedinjene Države.” Da bi mogla financirati takvo obrazovanje, njegova je obitelj, baš kao i mnoge druge, morala ući u velike dugove.

Obrazovanje nam može u nekim pogledima poboljšati kvalitetu života, ali mnogi su zaključili da im nije donijelo sve ono čemu su se nadali. Naprimjer, nakon što su se godinama mučili da završe svoje školovanje i nakupili ogromne dugove, mnogi ne uspijevaju naći posao kakav žele. U članku novinarke Rachel Mui u singapurskom listu Business Times stajalo je: “Nezaposlenost među diplomiranim studentima postaje sve veći problem.” Tajvanac po imenu Jianjie koji je stekao doktorat kaže: “Mnogi nemaju drugog izbora nego prihvatiti posao koji nema veze s onim što su završili.”

Ako i uspiju naći posao u svojoj profesiji, neki se ipak razočaraju kad vide da im se nisu ostvarila životna očekivanja. Kad se nakon studija u Velikoj Britaniji vratio u Tajland, Niran je našao posao u struci. “Kao što sam se i nadao, diploma mi je pomogla da nađem bolje plaćeni posao. Ali s većom plaćom dobio sam i više posla i dulje radno vrijeme. Na koncu je tvrtka otpustila većinu svojih radnika, a među njima sam se našao i ja. Shvatio sam da nijedan posao ne može zajamčiti sigurnu budućnost.”

Čak ni oni koji su stekli bogatstvo i lagodan život nisu pošteđeni obiteljskih i zdravstvenih problema, a ni financijskih briga. Katsutoshi iz Japana priznaje: “Mogao sam si priuštiti mnoge luksuze, ali strašno me frustriralo to što sam bio okružen ljubomornim ljudima koji su se stalno nadmetali sa mnom i maltretirali me.” A Lam koja živi u Vijetnamu kaže: “Često vidim ljude koji teže za dobro plaćenim poslom kako bi stekli financijsku sigurnost, ali na kraju im se to obije o glavu – imaju više briga, unište si zdravlje, emocionalno se iscrpe i padnu u depresiju.”

Poput Franklina, mnogi su zaključili da u životu ima puno važnijih stvari od visokog obrazovanja i bogatstva. Neki ne žele da im se život vrti oko materijalnih stvari, nego smatraju da će si osigurati bolju budućnost ako se trude biti dobri ljudi i činiti dobro drugima. Je li takav način života garancija sigurne budućnosti? Sljedeći članak govorit će o tome.