Nov život za naše pretke

UČI li Božja riječ Biblija da svatko prilikom smrti nesmetano prelazi u duhovno područje kako bi nastavio živjeti? Ne, ne uči. Biblija predstavlja veličanstvenu nadu u život nakon smrti, ali ne na onakav način kako to mnogi zamišljaju.

Razmotri što Biblija govori o našem prvom pretku, Adamu. Jehova ga je stvorio “od praha zemaljskoga” (1. Mojsijeva 2:7). Adam je imao mogućnost da sretno vječno živi na Zemlji (1. Mojsijeva 2:16, 17). Međutim, pobunio se protiv svog Stvoritelja punog ljubavi i posljedica toga bila je smrt.

Kamo je Adam otišao prilikom smrti? Bog mu je rekao: ‘Vrati se u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti’ (1. Mojsijeva 3:19).

Gdje se nalazio Adam prije nego što ga je Jehova stvorio iz praha? Nigdje. Nije postojao. Dakle, kad je Jehova rekao da će se Adam ‘vratiti u zemlju’, to je moglo značiti jedino da će Adam ponovno postati beživotan, upravo poput praha. Adam nije ‘prešao’ u duhovno područje kako bi postao utemeljitelj svijeta duhova predaka. Nije prešao u blaženi život na nebu, niti na neko mjesto muka da bi vječno patio. Njegov jedini prijelaz bio je iz života u beživotnost, iz stanja postojanja u stanje nepostojanja.

Što je s ostalim čovječanstvom? Da li i Adamovi potomci prestaju postojati prilikom smrti? Biblija odgovara: “Sve [i ljudi i životinje] ide na jedno mjesto; sve je od praha, i sve se vraća u prah” (Propovjednik 3:19, 20).

Stanje mrtvih

Da, mrtvi su bez života, ne mogu čuti, vidjeti, govoriti ni misliti. Naprimjer, Biblija kaže: “Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa (...). I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je.” U Bibliji stoji i ovo: “Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš” (Propovjednik 9:5, 6, 10).

Dakle, prema Božjoj riječi, ljudi su svjesni smrti dok su živi. Međutim, kad nastupi smrt, nisu svjesni ničega. Oni ne stoje pored vlastitog leša promatrajući što će se dogoditi s njim. U stanju nepostojanja nema ni zadovoljstva ni boli, ni radosti ni žalosti. Mrtvi nisu svjesni prolaska vremena. Nalaze se u besvjesnom stanju dubljem od bilo kojeg sna.

Job, Božji sluga drevnog doba, znao je da ljudi ne nastavljaju živjeti nakon smrti. Također je razumio da bez Božjeg posredovanja ne bi postojala nada u ponovni život. Job je rekao: “Čovjek umire iznemogao; i kad izdahne čovjek, gdje je? Tako čovjek kad legne, ne ustaje više” (Job 14:10, 12). Job sigurno nije očekivao da će se, kad umre, pridružiti svojim precima u svijetu duhova.

Nada u uskrsnuće

Budući da živi prestaju postojati prilikom smrti, Job je postavio značajno pitanje: “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?” Sâm Job odgovorio je ovako: “Sve dane vremena koje mi je odredjeno čekaću dokle mi dodje promjena. Zazvaćeš [Jehova], i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš” (Job 14:14, 15).

Drugim riječima, iako bi Job prešao u stanje nepostojanja, Bog ga ne bi zaboravio. Job je vjerovao da bi došlo vrijeme kad bi ga Jehova Bog ‘zazvao’ u život putem uskrsnuća.

Isus Krist, Sin Božji, pokazao je da je Jobova nada u uskrsnuće bila realna. Isus je dokazao da mrtvi mogu uskrsnuti. Kako? Tako što je sâm uskrsavao mrtve! Isus nije bio prisutan kako bi uskrsnuo Joba, no dok je bio na Zemlji uskrsnuo je sina udovice iz grada Naina. Isus je vratio u život i 12-godišnju kćerku čovjeka koji se zvao Jair. A uskrsnuo je i svog prijatelja Lazara, koji je bio četiri dana mrtav (Luka 7:11-15; 8:41, 42, 49-56; Ivan 11:38-44).

Osim što je učinio ta čuda, Isus je govorio o budućem velikom uskrsnuću. Rekao je: “Ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će” (Ivan 5:28, 29). Kasnije je i apostol Pavao, kojeg je Jehova upotrijebio da uskrsne jednog mladića, izrazio vjeru u buduće uskrsnuće. Rekao je: “Imajući nadanje na Boga da će biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima” (Djela apostolska 20:7-12; 24:15).

Ta biblijska ukazivanja na buduće uskrsnuće ne odnose se na nastavak života u duhovnom području. Ona ukazuju na vrijeme kad će se milijuni umrlih vratiti u život u fizičkim tijelima upravo ovdje na Zemlji. Ti uskrsnuli neće biti ljudi koji se ne sjećaju svog prijašnjeg života na Zemlji. Neće biti ponovno rođeni kao djeca. Umjesto toga, bit će iste osobe kakve su bile kad su umrle, s istim sjećanjima i istom osobnošću. Bit će prepoznatljivi sebi samima kao i drugima. Kakve li radosti kad će se ti ljudi ponovno ujediniti sa svojim prijateljima i obiteljima! A kako će tek biti uzbudljivo sresti svoje pretke!

Uskrsnuće za nebeski život

Zar Isus nije govorio da će neki ići na nebo? Da, govorio je o tome. Večer prije nego što je bio ubijen, rekao je: “Mnogi su stanovi u kući oca mojega. (...) Idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14:2, 3). Isus je govorio svojim vjernim apostolima, no njegove riječi ne znače da svi dobri ljudi idu na nebo.

Isus je pokazao da za one koji uskrsavaju na nebo nije dovoljno da samo čestito žive, već da moraju udovoljiti i drugim zahtjevima. Jedan zahtjev je da imaju točnu spoznaju o Jehovi i o njegovim naumima (Ivan 17:3). Drugi su zahtjevi da iskazuju vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista i da budu poslušni Bogu (Ivan 3:16; 1. Ivanova 5:3). Još jedan zahtjev je da se osoba ‘ponovo rodi’ kao kršteni kršćanin rođen Božjim svetim duhom (Ivan 1:12, 13; 3:3-6). Daljnji zahtjev za nebeski život je ustrajati kao što je ustrajao Isus, dokazujući se vjernim Bogu sve do smrti (Luka 22:29; Otkrivenje 2:10).

Postoji razlog za tako visoke zahtjeve. Oni koji uskrsavaju na nebo trebaju izvršavati važno djelo. Jehova je znao da ljudske vladavine nikako ne mogu uspješno upravljati zbivanjima na Zemlji. Stoga je pripremio nebesku vladavinu, ili Kraljevstvo, koje će vladati nad ljudskim rodom (Matej 6:9, 10). Isus će biti kralj tog Kraljevstva (Danijel 7:13, 14). S njim će vladati neki koji su izabrani sa Zemlje i uskrsnuti na nebo. Biblija je prorekla da će tî uskrsnuli postati ‘carevi i svećenici Bogu našemu, i carovaće nad zemljom’ (Otkrivenje 5:10).

Hoće li velik broj ljudi udovoljiti zahtjevima za nebesko uskrsnuće? Neće. Premda za to nisu sami krivi, većina umrlih nema preduvjete za to. Mnogi su imali male ili nikakve mogućnosti spoznati istinu o Jehovi i o njegovim naumima. Živjeli su i umrli bez ikakve spoznaje o Isusu Kristu ili o Božjem Kraljevstvu.

Isus je one koji će ići na nebo nazvao “malo stado” (Luka 12:32). Kasnije je bilo otkriveno da će broj onih koji su “otkupljeni sa zemlje” da vladaju s Kristom na nebu iznositi 144 000 (Otkrivenje 14:1-3; 20:6). Iako je broj od 144 000 dovoljno velik da se zauzmu ‘mnogi stanovi’ na koje je ukazivao Isus, on je ipak malen u usporedbi s milijardama ljudi koji su potekli od Adama (Ivan 14:2).

Događaji prije zemaljskog uskrsnuća

Pogledajmo o čemu smo do sada raspravljali. Prema Bibliji, oni koji umru jesu bez života sve dok ih Jehova Bog ne uskrsne. Neki uskrsavaju za život na nebu, gdje će vladati s Isusom Kristom u Kraljevskoj vladavini. Većina ljudi uskrsnut će na Zemlji, kako bi postali podanici tog Kraljevstva.

Jehova će putem zemaljskog uskrsnuća djelomično ispuniti svoj naum sa Zemljom. Jehova ju je stvorio za “obitavanje” (Izaija 45:18, St). Trebala je biti trajni dom ljudskom rodu. Stoga je psalmist pjevao: “Nebo je nebo Gospodinovo, a zemlju je dao sinovima čovječijim” (Psalam 115:16).

Prije nego što počne uskrsnuće za život na Zemlji, moraju se dogoditi velike promjene. Vjerojatno ćeš se složiti da Bog nije želio da Zemlja bude puna ratova, zagađenosti, zločina i nasilja. Te probleme prouzrokuju ljudi koji ne poštuju Boga i njegove pravedne zakone. Stoga će, kao jedan od glavnih koraka u uspostavljanju Božje volje na Zemlji, njegovo Kraljevstvo ‘pogubiti one koji zemlju pogubiše’ (Otkrivenje 11:18). Kraljevstvo će uništiti sve zle ljude, ostavljajući pravedne da zauvijek žive na Zemlji (Psalam 37:9, 29).

Raj na Zemlji

Oni koji budu uskrsnuli na očišćenoj Zemlji bit će krotki, brižni ljudi koji čine ono što je ispravno. (Usporedi Matej 5:5.) Živjet će sretno u sigurnosti, dok će im Božje Kraljevstvo pružati nadzor pun ljubavi. Biblija daje sljedeću prekrasnu predsliku uvjetâ koji će tada vladati: “I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:4).

Da, Zemlja će biti pretvorena u raj (Luka 23:43). Zamisli što će to značiti! Bolnice i starački domovi više neće biti potrebni. Oni koje sada muče posljedice starosti, u raju će ponovno biti snažni i zdravi (Job 33:25; Izaija 35:5, 6). Više neće biti pogrebnih zavoda, grobljâ i nadgrobnih spomenika. Jehova će pomoću svog Kraljevstva ‘uništiti smrt zauvijek’ (Izaija 25:8). Takvi blagoslovi sigurno mogu značiti nov život za nas i za naše pretke.

[Slika na stranici 7]

Uskrsnuli na Zemlji bit će podanici Kraljevstva