Sve ima svoje vrijeme

NEKI su pročitali te riječi u Bibliji i zaključili da ona naučava kako je doista unaprijed određeno što će se kada događati. Drugim riječima, oni misle da Biblija podupire vjerovanje u sudbinu. No je li to doista točno? Podupire li Biblija predodžbu da svime u čovjekovu životu upravlja sudbina? Budući da je “sve Pismo nadahnuto od Boga”, ono što stoji u jednom dijelu Biblije mora biti u skladu s onim što piše u ostalim dijelovima te knjige. Pogledajmo stoga što o toj temi piše na drugim mjestima u Božjoj Riječi, Bibliji (2. Timoteju 3:16).

U Propovjedniku je Salamun također napisao: “Opet sam vidio pod suncem da trku ne dobivaju brzi, ni bitku silni, niti kruha imaju mudri, ni bogatstva razboriti, niti su u milosti oni u kojih je znanje.” Zašto je to tako? Salamun je objasnio: “Jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih” (Propovjednik 9:11).

Salamun tim riječima nije želio reći da je sve u životu odredila sudbina. On je samo govorio o tome da ljudi ne mogu s potpunom sigurnošću predvidjeti ishod ničega što u životu čine “jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih”. Mnogo se puta nekome nešto dogodi samo zato što se u pravo vrijeme nađe na pravom mjestu — ili možda u krivo vrijeme na krivom mjestu.

Osvrnimo se primjerice na riječi: “Trku ne dobivaju brzi.” Možda se sjećate ili ste možda čuli za čuvenu, no pomalo neobičnu, utrku žena na 3 000 metara koja se održala 1984. na Olimpijskim igrama u Los Angelesu u Sjedinjenim Državama. Zlatnu medalju očekivale su jedna britanska i jedna američka trkačica. No na polovici utrke njih su se dvije sudarile. Jedna je pala i odustala, a druga je bila toliko razočarana da je na kraju završila kao sedma.

Je li sudbina tako htjela? Neki kažu da jest. No činjenica je da su obje izgubile utrku zbog sudara — nezgode koju nitko nije mogao predvidjeti. Na to će neki reći da je sudbina htjela da se njih dvije sudare. Je li to doista tako? Komentatori su tu nezgodu pripisali žestokom suparništvu između dvije vrsne trkačice koje su silno željele pobjedu. Upravo su se u toj situaciji obistinile biblijske riječi: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih”. Koliko god netko bio pripremljen za određenu situaciju, uvijek se mogu pojaviti neočekivane okolnosti koje će utjecati na njen ishod. To nema nikakve veze sa sudbinom.

Što onda znače biblijske riječi: “Sve ima svoje vrijeme”? Možemo li na bilo koji način utjecati na ono što se događa u našem životu?

Nadahnuti biblijski pisac Salamun nije govorio o tome da svatko ima svoju sudbinu niti da je određeno kako će i kada tko umrijeti. Govorio je o Božjem naumu i o tome kako on utječe na ljudski rod. Kako to znamo? Na taj zaključak zapravo upućuje kontekst tih riječi. Nakon što je spomenuo mnogo toga što “ima svoje vrijeme”, Salamun je napisao: “Promatrao sam posao koji je Bog dao sinovima ljudskim da se njime bave. Sve je učinio da je lijepo u svoje vrijeme” (Propovjednik 3:10, 11).

Bog je ljudima dao mnoge poslove da se njima bave, a Salamun je naveo neke od njih. Bog nam je dao i slobodnu volju da odlučimo što ćemo raditi. No za svaki posao postoji pravo vrijeme u kojem se on treba obaviti kako bi se postigli najbolji rezultati. Uzmimo za primjer Salamunove riječi: “Ima vrijeme kad se sadi i vrijeme kad se čupa posađeno” (Propovjednik 3:2). Zemljoradnici znaju da postoji točno određeno vrijeme kada treba saditi pojedine poljoprivredne kulture. Što će se dogoditi ako zemljoradnik zanemari tu činjenicu i sije u krivo vrijeme ili doba godine? Treba li kriviti sudbinu ako unatoč svom velikom trudu bude imao lošu žetvu? Naravno da ne! Stvar je samo u tome da sjetvu treba obaviti u pravo vrijeme. Kad bi se držao prirodnog reda koji je uspostavio Stvoritelj, mogao bi ostvariti puno bolji urod.

Dakle Bog nije unaprijed odredio sudbinu svakog čovjeka niti ishod svih događaja, već je postavio određena načela koja upravljaju zbivanjima u ljudskom društvu da bi sve bilo onako kako je on naumio. Žele li ljudi biti uspješni u onome što rade, moraju prepoznati što bi i kada po Božjem naumu trebalo činiti i moraju se toga držati. Ono što je unaprijed određeno i nepromjenjivo nije sudbina svakog čovjeka, nego Božji naum. Bog Jehova je preko proroka Izaije rekao: “Riječ moja što izlazi iz usta mojih (...) neće se vratiti k meni bez ploda, nego će učiniti ono što želim i izvršit će ono zbog čega sam je poslao” (Izaija 55:11).

Bog je rekao da će njegova riječ “izvršiti ono zbog čega ju je poslao”. Ta je “riječ” njegov objavljeni naum u vezi sa Zemljom i budućnošću ljudskog roda. Kako će se on ispuniti?

Da bismo dobili odgovor na to pitanje, pogledajmo što je Salamun rekao nakon što je izjavio da je Bog “sve učinio da je lijepo u svoje vrijeme”. Dodao je: “Čak je i vječnost stavio ljudima u srce, da ne mogu u potpunosti dokučiti djela koja pravi Bog čini” (Propovjednik 3:11).

Mnogo je toga napisano o tim riječima. No činjenica je da se svi mi kad-tad duboko zamislimo nad pitanjima: Što je smisao života i što će s nama na koncu biti? Ljudima je oduvijek bilo teško pomiriti se s mišlju da se život svodi samo na borbu za svakodnevno preživljavanje i da na kraju sve završava smrću. Mi ljudi razlikujemo se od svih drugih živih bića po tome što samo mi razmišljamo o svom sadašnjem životu, o smrti, pa i o tome ima li čega nakon nje. Čak čeznemo za time da našem životu nikada ne dođe kraj, da živimo vječno. Zašto je to tako? Kao što objašnjava gore citirani biblijski redak, to je zato što je Bog “vječnost stavio ljudima u srce”.

U želji da ostvare tu svoju čežnju ljudi nastoje dokučiti ima li života nakon smrti. Neki smatraju da neki nevidljivi dio nas nastavlja živjeti nakon što umremo. Drugi vjeruju da ćemo se uvijek iznova rađati u beskrajnom ciklusu reinkarnacija. Ima i onih koji vjeruju da je sve u životu unaprijed određeno sudbinom ili Božjom providnošću i da to nikako ne možemo promijeniti. Nažalost, nijedno od tih objašnjenja ne daje pravi odgovor. To je zato što, kako kaže Biblija, ljudi vlastitim nastojanjima “ne mogu u potpunosti dokučiti djela koja pravi Bog čini”.

Mislioci i filozofi od pamtivijeka čeznu za time da saznaju odgovore na pitanja o životu i smrti i osjećaju se bespomoćno jer ih nikako ne mogu dokučiti. No budući da nam je Bog usadio u srce želju za vječnim životom, nije li logično upravo od njega očekivati zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja? Uostalom, Biblija obećava da će Jehova zadovoljiti sve naše ispravne želje, kad kaže: “Ti otvaraš ruku svoju i sitiš sve živo po želji njihovoj” (Psalam 145:16). U Božjoj Riječi, Bibliji, nalazimo zadovoljavajuće odgovore na pitanja o životu i smrti te o Božjem vječnom naumu sa Zemljom i ljudskom obitelji (Efežanima 3:11).