Veliko sporno pitanje — koje?

KOJE je veliko sporno pitanje s kojim se suočava svatko od nas? Je li to rastuća razina mora i hirovito vrijeme prouzročeno globalnim zagrijavanjem? Je li to prorijeđenje ozonskog sloja, koje dovodi do opasnog izlaganja štetnim sunčevim ultraljubičastim zrakama? Je li to eksplozija populacije, koja pogoršava i druge svjetske probleme, kao što su siromaštvo i kriminal? Ili je to moguće uništenje nebrojenih milijuna ljudi u nuklearnom ratu, nakon kojeg bi preživjeli tog holokausta konačno u agoniji umrli od hladnoće, gladi ili radijacije?

Nakon razmatranja tih i drugih pitanja, časopis Scientific American je 1989. donio zaključak: “Mogućnost nuklearnog rata nesumnjivo predstavlja najozbiljniju potencijalnu opasnost za (...) opstanak.” Dakle, je li nuklearni rat to veliko sporno pitanje s kojim smo suočeni?

Veliko sporno pitanje

Sa promjenom političke klime od 1989, nuklearni rat ne izgleda više tako vjerojatnim. Pa ipak, dok god postoji, nuklearno oružje predstavlja ozbiljnu prijetnju čovječanstvu. Međutim, informacija iz 1990 Britannica Book of the Year ukazuje na jednu drugu kritičnu točku. Prema tom priručniku, preko 230 milijuna stanovnika Zemlje su ateisti. Iz drugih izvora je vidljivo da se daljnji milijuni nalaze pod utjecajem istočnjačkih filozofija koje dopuštaju stanovište da Stvoritelja nema. Štoviše, dok stotine milijuna vjeruju u Stvoritelja, njihove se misli o njemu radikalno razlikuju. Njihovi postupci u mnogim slučajevima nanose veliku sramotu Onome koga tvrde da obožavaju (2. Petrova 2:1, 2).

Ukoliko Bog postoji — a to je sasvim sigurno — tada glavno sporno pitanje danas mora uključivati njega. Zašto je stvorio čovječanstvo? Kakva je naša odgovornost prema njemu? Kako će reagirati na način na koji čovjek uništava Zemlju? Kako će on odgovoriti na izazov postavljen od mnogih koji odbijaju vjerovati mu ili se podložiti njegovoj volji? Ustvari, veliko sporno pitanje koje stoji pred svakim od nas jest da li mi prihvaćamo ili odbijamo suverenost Boga, “čije je ime Jehova” (Psalam 83:18, King James Version).

Porijeklo svemira

Naravno, onima koji ne vjeruju u Boga, naša odgovornost prema njemu nije nikakvo pitanje. No, svatko tko iskreno pogleda uređenje i ljepotu našeg zemaljskog doma prisiljen je priznati da veliki Konstruktor ipak mora postojati. Istina je da većina znanstvenika, u svojim naporima da objasne prirodna čuda oko nas, iz slike izostavlja Boga. Naprimjer, mnogi kažu da je svemir do svoje sadašnje veličine narastao iz sićušne točke mnogo manje od glave pribadače, i da se to sve dogodilo “prirodno”, slučajno, bez potrebe za Stvoriteljem. Međutim, nakon što je objasnio popularnu novu teoriju o nastanku svemira, fizičar Hanbury Brown, u svojoj knjizi The Wisdom of Science, priznaje: “Mislim da bi većini ljudi to više bilo nalik na mađioničarski trik nego na objašnjenje.” Profesor Brown zaključuje da su “porijeklo i svrha svijeta” “velike zagonetke” koje znanost, izgleda, ne može riješiti.

Znanstvenici su pokazali da su materija i energija blisko povezane i da se materija može pretvoriti u energiju i energija u materiju. Kako je vidljivo iz nuklearnih eksplozija, mala količina materije odgovara ogromnoj količini energije. Gdje je, dakle, izvor sveukupne energije predstavljene u 100 milijardi zvijezda naše galaksije, kao i više od milijardu galaksija koje čine vidljivi svemir?

U Bibliji stoji: “Podignite visoko oči svoje i gledajte. Tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i sve ih čak imenom zove. Zbog obilja pokretačke snage, jer je jake moći, ne izostaje ni jedno.” Tko je to? Biblijski zapis nam daje odgovor: “Ja sam Jehova. To je ime moje, i nikome neću dati svoju slavu” (Izaija 40:26; 42:5, 8, New World Translation).

Mudrovanje da su Zemlja i ostali svemir nastali slučajno oduzima Stvoritelju, Jehovi Bogu, slavu koja mu pripada (Otkrivenje 4:11). Ono također uklanja i jaki motiv za odgovorno ponašanje prema Zemlji. Da su ljudi svjesni da za svoje postupanje sa njegovim djelima stvaranja moraju odgovarati Bogu, možda bi bili pažljiviji u stvarima poput zagađivanja, uništavanja ozonskog sloja, i globalnog zagrijavanja.

Porijeklo života

Razmotri i ovo pitanje: Kako je nastao život? Ljudi su bili poučavani da je život nastao bez ikakve intervencije Boga. Međutim, to je u suprotnosti sa opće prihvaćenim znanstvenim principom. Nekoć se vjerovalo da kukci nastaju iz kravljeg izmeta, crvi iz trulog mesa, a miševi iz blata. Znanstvenici su čak i u toku prošlog stoljeća naučavali da mikroorganizmi nastaju iz beživotne materije. No, takve ideje su opovrgli Redi, Pasteur i drugi znanstvenici. The World Book Encyclopedia (izdanje 1990) iznosi: “Nakon Pasteurovih eksperimenata većina je biologa prihvatila ideju da sav život dolazi iz već postojećeg života.”

Ipak, znanstvenici teoretiziraju da su stvari bile drugačije u dalekoj prošlosti. Oni kažu da su prvi jednostanični organizmi slučajno proizišli iz beživotne smjese koju oni nazivaju prajuhom, a koja je sadržavala kemijske sastojke potrebne za život. “Slučaj, i samo slučaj, učinio je sve, od prajuhe do čovjeka”, izjavljuje Christian de Duve u djelu A Guided Tour of the Living Cell.

Biblija o Bogu govori: “U tebe [je] izvor života” (Psalam 36:9). To je u potpunom skladu sa onim što je već zapaženo — da život može nastati samo iz već postojećeg života. Međutim, pošto znanost uglavnom na jedan od najdragocjenijih Božjih darova, život, gleda kao na nešto što se jednostavno dogodilo, mnogi ljudi prema Bogu ne osjećaju nikakvu odgovornost za to kako upotrebljavaju svoj život. Oni zato krše Božje zakone, ugnjetavaju jedni druge, kradu jedni od drugih, ubijaju jedni druge, te troše mnogo novaca, vremena i inventivnosti u konstruiranju ubojitog oružja koje ubija i razara zastrašujućom efikasnošću.

Rješavanje spornog pitanja

Osim ateista i modernista, nebrojeni drugi također negiraju Božju suverenost. Danas ogroman broj ljudi tvrdi da vjeruje u Boga, a više od 1 700 000 000 sebe naziva kršćanima. Stoljećima su crkve kršćanstva javno hvalile Boga u svojim obredima. No, gdje većina od tih 1 700 000 000 ljudi zaista stoji po pitanju Božje suverenosti?

Kako pojedinci, tako i narodi, pokazivali su svoj nehaj za Božju suverenost idući protiv njegovih izričitih zapovijedi. Narodi koji tvrde da su kršćanski počinili su bezbožna djela nasilja, uključujući i dva najgora rata u ljudskoj povijesti — a “kršćansko” svećenstvo je na obje strane blagoslivljalo te ratove! Takvim su licemjerjem pogrešno prikazali Boga. Kao što Biblija kaže: “Javno izjavljuju da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima” (Titu 1:16, NW).

Međutim, Bog “ne može sebe poreći” (2. Timoteju 2:13, NW). Mora doći vrijeme kad će on razriješiti sve aspekte ovog spornog pitanja suverenosti, u skladu sa svojom izrečenom namjerom: “Morat će znati da sam ja Jehova” (Ezekijel 38:23, NW). No, zašto s time toliko čeka? Kako će to pitanje konačno biti riješeno? I kako možeš donijeti prave odluke u ovoj, najvažnijoj stvari?

[Zahvala na stranici 2]

Naslovna stranica: fotografija U.S. Naval Observatory

[Zahvala na stranici 3]

Pozadina: fotografija U.S. Naval Observatory