Pouke iz Izaijine knjige — II. dio

IZAIJA je vjerno izvršavao svoju proročku službu. Objave koje je izrekao protiv desetplemenskog kraljevstva Izraela već su se obistinile. Sada ima objavu i o budućnosti Jeruzalema.

Jeruzalem će biti razoren, a njegovi stanovnici zarobljeni. Međutim, zemlja neće trajno ostati pusta. Nakon nekog vremena prava će religija biti obnovljena. To je osnovna poruka sadržana u Izaiji 36:1–66:24.a Proučavanje tih poglavlja može nam koristiti jer mnoga proročanstva u njima svoje glavno, konačno ispunjenje imaju u naše vrijeme ili će se ispuniti u bliskoj budućnosti. Ovaj dio Izaijine knjige sadrži i fascinantna proročanstva o Mesiji.

U 14. godini vladavine kralja Ezekije (732. pr. n. e.) Asirci su napali Judu. Jehova je obećao da će braniti Jeruzalem. Neprijateljska prijetnja prestala je kad je Jehovin anđeo sam pobio 185 000 asirskih vojnika.

Kasnije se Ezekija razbolio. Jehova je uslišio njegovu molitvu i izliječio ga te dodao njegovom životu još 15 godina. Kad je kralj Babilona poslao svoje izaslanike da mu čestitaju, Ezekija im je nepromišljeno pokazao sva svoja blaga. Izaija mu je zato prenio poruku od Jehove: “Evo, dolaze dani kada će sve što je u domu tvojemu i što su oci tvoji do danas nakupili biti odneseno u Babilon” (Izaija 39:5, 6). Nakon malo više od 100 godina proročanstvo se ispunilo.

Odgovori na biblijska pitanja:

38:8 — Što su bile “stepenice” niz koje se sjena spuštala? Budući da su se u osmom stoljeću pr. n. e. i u Egiptu i u Babilonu koristili sunčani satovi, te su “stepenice” mogle biti oznake podjele vremena na sunčanom satu koji je možda nabavio Ezekijin otac Ahaz. S druge strane, možda se unutar palače nalazilo neko stubište. Ako je kraj stepenica bio stup, njegova je sjena mogla padati na njih, što se možda koristilo za mjerenje vremena.

Pouke za nas:

36:2, 3, 22 Premda je bio smijenjen sa svog položaja dvorskog upravitelja, Šebna je zadržan u kraljevoj službi kao pisar čovjeka koji je preuzeo njegovu dužnost (Izaija 22:15, 19). Ako smo iz nekog razloga smijenjeni sa svoje dužnosti u Jehovinoj organizaciji, zar ne bismo trebali nastaviti služiti Bogu gdje god nam on to dopusti?

37:1, 14, 15; 38:1, 2 Kad nas pritisnu nevolje, trebamo se moliti Jehovi i potpuno se pouzdati u njega.

37:15-20; 38:2, 3 Kad su Asirci zaprijetili Jeruzalemu, Ezekija se najviše bojao da će pad Jeruzalema nanijeti sramotu Jehovinom imenu. Kad je shvatio da je smrtno bolestan, Ezekija nije bio zabrinut samo za sebe. Zapravo ga je više zabrinjavalo što bi se moglo dogoditi s Davidovom kraljevskom lozom ako on umre bez nasljednika. Bio je zabrinut i za to tko će predvoditi borbu protiv Asiraca. Poput Ezekije, i mi posvećenje Jehovinog imena i ispunjenje njegovog nauma smatramo važnijim od vlastitog spasenja.

38:9-20 Iz ove Ezekijine pjesme učimo da u životu nema ništa važnije nego biti u stanju slaviti Jehovu.

Odmah nakon što je prorekao razorenje Jeruzalema i ropstvo u Babilonu, Izaija je govorio o obnovi (Izaija 40:1, 2). ‘Jeruzalem će se opet izgraditi’, stoji u Izaiji 44:28. Idoli koji su predočavali babilonske bogove morat će se nositi kao “prtljaga” (Izaija 46:1). Babilon će pasti. Sve se to ispunilo nakon dva stoljeća.

Jehova je svog slugu postavio “za svjetlo narodima” (Izaija 49:6). Babilonska “nebesa”, odnosno vladajuća klasa, ‘rasplinut će se kao dim’, njihovi podanici “pomrijet će kao komarci”, a ‘zarobljena kći sionska skinut će okove s vrata svojega’ (Izaija 51:6; 52:2). Jehova je onima koji su dolazili k njemu i slušali ga rekao: “Sklopit ću s vama savez trajan, zbog milosti koju sam obećao Davidu!” (Izaija 55:3). Onima koji su živjeli u skladu s njegovim pravednim zahtjevima Jehova je postao ‘radost’ (Izaija 58:14). S druge strane, narod je svojim prijestupima ‘stvarao jaz’ između sebe i svojega Boga (Izaija 59:2).

Odgovori na biblijska pitanja:

40:27, 28 — Zašto je Izrael govorio: “Put je moj skriven od Jehove, ne mari Bog moj za pravdu koja mi pripada”? Neki Židovi u Babilonu možda su mislili da Jehova ne vidi nepravde koje su doživljavali, da su one bile skrivene od njega. Međutim, Jehova ih je podsjetio da Babilon nije izvan dohvata Stvoritelja Zemlje, koji se ne umara niti posustaje.

43:18-21 — Zašto je povratnicima iz zarobljeništva rečeno da se ‘ne prisjećaju onoga što je nekada bilo’? Jasno je da oni nisu smjeli zaboraviti kako je Jehova u prošlosti izbavljao svoj narod. No, Jehova je želio da ga slave zato što će oni osobno doživjeti “nešto novo”, naprimjer siguran povratak u Jeruzalem, koji se možda odvijao kraćim putem kroz pustinju. “Veliko mnoštvo” koje dolazi iz “velike nevolje” također će imati razloga da veliča Jehovu zbog nečeg novog što će osobno iskusiti (Otkrivenje 7:9, 14).

49:6 — Kako je Mesija mogao biti “svjetlo narodima” kad je za vrijeme svoje zemaljske službe išao samo izraelskom narodu? To je povezano s onim što se događalo nakon Isusove smrti. U Bibliji se Izaija 49:6 primjenjuje na njegove učenike (Djela apostolska 13:46, 47). Danas pomazani kršćani, uz pomoć velikog mnoštva suradnika, služe kao “svjetlo narodima” tako što duhovno prosvjetljuju ljude “do kraja zemlje” (Matej 24:14; 28:19, 20).

53:10 — U kojem je smislu Jehovi bilo po volji da satre svog Sina? Jehovu, koji je suosjećajan i samilostan Bog, sigurno je jako boljelo dok je gledao patnje svog ljubljenog Sina. Pa ipak, njemu je bilo drago što ga je Isus spremno slušao te zbog svih dobrih posljedica koje proizlaze iz njegove patnje i smrti (Mudre izreke 27:11; Izaija 63:9).

53:11 — Kakvo je to znanje putem kojeg će Mesija “pravednost dati mnogima”? Radi se o znanju koje je Isus stekao svojim dolaskom na Zemlju, tako što je živio kao čovjek, nepravedno doživljavao patnje i bio ubijen (Hebrejima 4:15). On je na taj način dao otkupnu žrtvu koja je bila potrebna da bi pomazane kršćane i veliko mnoštvo Bog mogao smatrati pravednima (Rimljanima 5:19; Jakov 2:23, 25).

56:6 — Tko su ‘tuđinci’ i na koje se načine ‘drže saveza Jehovinog’? ‘Tuđinci’ su Isusove “druge ovce” (Ivan 10:16). Oni se drže novog saveza tako što su poslušni zakonima koji se tiču tog saveza, aktivno sudjeluju u svemu što taj savez omogućuje, hrane se istom duhovnom hranom kao i pomazani kršćani te ih podupiru u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika.

Pouke za nas:

40:10-14, 26, 28 Jehova je snažan i blag, svemoćan i beskrajno mudar, a njegova je razboritost toliko velika da mi to ne možemo shvatiti.

40:17, 23; 41:29; 44:9; 59:4 Politički savezi i idoli “ništavilo” su. Potpuno je beskorisno uzdati se u njih.

42:18, 19; 43:8 Zatvarati oči pred Božjom pisanom Riječi i zatiskivati uši pred savjetima koje on daje preko ‘vjernog i razboritog roba’ znači postati duhovno slijep i gluh (Matej 24:45).

43:25 Jehova briše prijestupe radi sebe. Naše izbavljenje iz ropstva grijehu i smrti te dobivanje života sporedno je u odnosu na posvećenje Jehovinog imena.

44:8 Postojan i čvrst poput stijene, Jehova je naša potpora. Nikada se ne trebamo bojati svjedočiti da je on jedini pravi Bog! (2. Samuelova 22:31, 32).

44:18-20 Idolopoklonstvo je pokazatelj iskvarenosti srca. Ništa ne bi smjelo zauzeti Jehovino mjesto u našem srcu.

46:10, 11 Jehovina sposobnost da ostvari svoj naum nepogrešiv je dokaz da je on pravi Bog.

48:17, 18; 57:19-21 Ako od Jehove čekamo spasenje, ako mu nastojimo biti što bliži i slušamo njegove zapovijedi, imat ćemo obilje mira kao što rijeka obiluje vodom i naših će pravednih djela biti mnogo kao valova na moru. Oni koji ne slušaju Božju Riječ slični su ‘uzburkanom moru’. Oni nemaju mir.

52:5, 6 Babilonci su mislili da je pravi Bog slab. Oni nisu shvatili da je Izrael otišao u ropstvo zato što je Jehova bio nezadovoljan svojim narodom. Kad se nekome dogodi nešto loše, nije mudro prebrzo zaključivati zašto je do toga došlo.

52:7-9; 55:12, 13 Imamo barem tri razloga da radosno sudjelujemo u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika. Naše su noge krasne poniznim i duhovno gladnim ljudima. Jehovu gledamo “na svoje oči”, odnosno imamo blizak odnos s njim. Osim toga, živimo u duhovnom blagostanju.

52:11, 12 Da bismo smjeli nositi “pribor iz doma Jehovina” — odnosno da bismo mu mogli vršiti svetu službu — moramo biti duhovno i moralno čisti.

58:1-14 Uzaludno je pred drugima glumiti pobožnost i pravednost. Pravi Božji sluge trebaju stalno pokazivati istinsku odanost Bogu i bratsku ljubav (Ivan 13:35; 2. Petrova 3:11).

59:15b-19 Jehova vidi što se događa među ljudima i poduzima korake onda kad on smatra da je pravo vrijeme.

Ukazujući na obnovu prave religije kako u staro doba tako i danas, proročanstvo u Izaiji 60:1 kaže: “Ustani, ženo, zasvijetli, jer došla je svjetlost tvoja, i slava Jehovina zasjala je nad tobom!” Da, Sion će biti “kruna krasna u ruci Jehovinoj” (Izaija 62:3).

Izaija se molio Jehovi za svoje sunarodnjake koji će se pokajati za vrijeme izgnanstva u Babilonu (Izaija 63:15–64:12). Nakon što je istaknuo razliku između pravih i lažnih Božjih slugu, prorok je opisao kako će Jehova blagosloviti one koji mu služe (Izaija 65:1–66:24).

Odgovori na biblijska pitanja:

61:8, 9 — Što je “savez trajan” i tko je “potomstvo”? To je novi savez koji je Jehova sklopio s pomazanim kršćanima. “Potomstvo” su “druge ovce” — milijuni ljudi koji se odazivaju na njihovu poruku (Ivan 10:16).

63:5 — Kako Boga podupire njegova srdžba? Božja srdžba nije nekontrolirani izljev emocija, već pravedan gnjev. Njegova ga srdžba “podupire” i potiče da izvrši svoje pravedne presude.

Pouke za nas:

64:6 Nesavršeni ljudi ne mogu sami sebe spasiti. Kad se radi o očišćenju grijeha, njihova pravedna djela korisna su koliko i uprljana haljina (Rimljanima 3:23, 24).

65:13, 14 Jehova blagoslivlja svoje vjerne sluge obilato zadovoljavajući njihove duhovne potrebe.

66:3-5 Jehova mrzi licemjerje.

Proročanstva o obnovi sigurno su bila itekako utješna vjernim Židovima koji su živjeli kao izgnanici u Babilonu. Jehova je rekao: “Radujte se i veselite se dovijeka zbog onoga što stvaram! Jer, evo, učinit ću da Jeruzalem bude razlog za veselje i narod njegov razlog za radost” (Izaija 65:18).

I mi živimo u vremenu u kojem mrak obavija Zemlju, a narodi su u gustoj tami (Izaija 60:2). To su “naročito teška vremena” (2. Timoteju 3:1). Stoga Jehovina poruka o spasenju koja je zapisana u Izaijinoj knjizi predstavlja veliko ohrabrenje za nas (Hebrejima 4:12).