Pravi Bog proriče izbavljenje

1, 2. (a) Koja pitanja postavlja Jehova? (b) Kako će Jehova dokazati da je samo on pravi Bog?

‘TKO je pravi Bog?’ To je pitanje koje se već stoljećima postavlja. Stoga doista iznenađuje što ga u knjizi Izaije postavlja sam Jehova! On poziva ljude da razmisle: ‘Je li Jehova jedini pravi Bog? Ili postoji netko drugi tko može osporiti njegov položaj?’ Pokrenuvši tu raspravu, Jehova pruža razumne kriterije na temelju kojih se može riješiti sporno pitanje o tome tko je pravi Bog. Izneseni će argumenti potaknuti ljude iskrena srca da dođu do neminovnog zaključka.

² Za Izaijinog života obožavanje likova bilo je vrlo rašireno. Otvoreno i jasno obrazloženje zapisano u 44. poglavlju Izaijine proročanske knjige pokazuje koliko je obožavanje likova beskorisno! Pa ipak, Božji vlastiti narod upao je u zamku obožavanja idola. Zbog toga, kao što je vidljivo i iz prethodnih poglavlja Izaije, Izraelce očekuje stroga kazna. Međutim, Jehova s ljubavlju jamči da će svoj narod, iako će dozvoliti Babiloncima da ga odvedu u zarobljeništvo, izbaviti kad bude smatrao da je vrijeme za to. Ispunjenje proročanstava o izbavljenju iz zarobljeništva i obnovi čistog obožavanja odstranit će svaku sumnju u to da je samo Jehova pravi Bog, na sramotu svih koji obožavaju beživotne bogove narodâ.

 3. Kako Izaijine proročanske riječi pomažu današnjim kršćanima?

³ Proročanstva iz tog dijela Izaije i njihovo ispunjenje u drevno doba jačaju vjeru današnjih kršćana. Osim toga, Izaijine se proročanske riječi ispunjavaju i u naše vrijeme, a ispunit će se i u budućnosti. I izbavljenje povezano s tim događajima kao i izbavitelj koji će u tome sudjelovati čak će nadmašiti ono što je bilo prorečeno za drevni Božji narod.

 4. Kako Jehova hrabri Izraelce?

⁴ Poglavlje 44. započinje u pozitivnom tonu, podsjećajući na činjenicu da je Bog izabrao Izraelce i odvojio ih od okolnih naroda kako bi mu postali sluga. To proročanstvo kaže: “Sada čuj, Jakove, slugo moj, i Izraele, kojega izabrah. Ovako veli Jehova, koji te je stvorio i sazdao od utrobe majčine, i koji ti pomaže: ne boj se, slugo moj Jakove, i mili [“Ješurune”, “St”], kojega izabrah” (Izaija 44:1, 2). Jehova se brinuo za Izrael sve od, simbolično govoreći, majčine utrobe, odnosno otkako su Izraelci nakon izlaska iz Egipta postali narod. Svoj narod on naziva zajedničkim imenom ‘Ješurun’, što znači “čestiti”, a tim se nazivom izražava naklonost i brižnost. To ime ujedno služi i kao podsjetnik da Izraelci moraju sačuvati svoju čestitost, što kod njih često nije bio slučaj.

5, 6. Kakvu okrepu Jehova stavlja na raspolaganje Izraelu, i s kakvim učinkom?

⁵ Koliko su samo sljedeće Jehovine riječi ugodne i okrepljujuće! On kaže: “Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje. I procvjetaće kao u travi, kao vrbe pokraj potoka” (Izaija 44:3, 4). Čak i u sušnom području visokih temperatura stabla uspijevaju ako se nalaze uz izvor vode. Kad Jehova pruži svoju životodajnu vodu istine i izlije svoj sveti duh, Izrael će silno rasti, poput stabala uz kanale za navodnjavanje (Psalam 1:3; Jeremija 17:7, 8). Jehova će pripadnicima svog naroda dati snagu da ispune svoju ulogu kao svjedoci pravog Boga.

⁶ Jedan od učinaka ovog izlijevanja svetog duha bit će i taj da će pojedinci ponovno početi s cijenjenjem gledati na Izraelov odnos s Jehovom. O tome čitamo: “Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom Jehovi[n], i prezivaće se imenom Izraelovim” (Izaija 44:5). Da, bit će im čast nositi Jehovino ime, jer će se on pokazati kao jedini pravi Bog.

7, 8. Kakav izazov Jehova upućuje bogovima narodâ?

⁷ Mojsijev zakon dozvoljavao je da otkupitelj — a to je obično bio najbliži muški rođak — određenu osobu otkupi iz ropstva (3. Mojsijeva 25:47-54; Ruta 2:20). Jehova sada sebe otkriva kao Otkupitelja Izraela — onoga tko će izbaviti narod, nanoseći sramotu Babilonu i svim njegovim bogovima (Jeremija 50:34). On se suprotstavlja lažnim bogovima i njihovim obožavateljima, govoreći: “Ovako govori Jehova kralj Izraelov i izbavitelj [“Otkupitelj”, “St”] njegov, Jehova nad vojskama: ja sam prvi i ja sam posljednji, i osim mene nema Boga. I tko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi uređuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što će biti i što će doći. Ne bojte se i ne plašite se; nisam li ti davno kazao i objavio? vi ste mi svjedoci; ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne” (Izaija 44:6-8).

⁸ Jehova poziva bogove da iznesu svoje argumente. Mogu li oni govoriti o onome što još nije kao da već jest, proričući buduće događaje tako precizno da se čini kao da se već odigravaju? Takvo što može samo onaj koji je ‘prvi i posljednji’, koji je postojao prije nego je bilo koji od lažnih bogova uopće nastao i još uvijek će postojati kada svi oni budu već odavno zaboravljeni. Njegov se narod ne treba bojati svjedočiti za tu istinu, jer ima podršku Jehove, koji je čvrst i postojan poput goleme stijene! (5. Mojsijeva 32:4; 2. Samuelova 22:31, 32).

 9. Da li Izraelci uopće nisu smjeli praviti ukrase s motivima živih stvorenja? Objasni.

⁹ Izazov koji Jehova upućuje lažnim bogovima podsjeća nas na drugu od Deset zapovijedi. U toj je zapovijedi jasno rečeno: “Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti” (2. Mojsijeva 20:4, 5). Naravno, ta zabrana nije značila da Izraelci nisu smjeli praviti ukrase s takvim motivima. Sam je Jehova odredio da se tabernakul ukrasi motivima biljaka i keruba (2. Mojsijeva 25:18; 26:31). No, njih se nije smjelo štovati ili obožavati. Nitko se nije smio moliti niti prinositi žrtve takvim likovima. Zapovijed dana pod božanskim nadahnućem zabranjivala je izradu bilo kakvog lika koji bi služio kao predmet obožavanja. Obožavanje likova ili klanjanje s ciljem da im se izrazi štovanje predstavlja idolopoklonstvo (1. Ivanova 5:21).

10, 11. Zašto su likovi sramotni u Jehovinim očima?

¹⁰ Izaija potom opisuje beskorisnost beživotnih likova i sramotu koja će snaći one koji ih izrađuju: “Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili. Tko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist. Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi [“jer su tvorci samo ljudi”, “Ša”]; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi” (Izaija 44:9-11).

¹¹ Zašto su ti likovi toliko sramotni u Božjim očima? Pa prije svega, Svemogućeg se nikako ne može odgovarajuće prikazati materijalnim stvarima (Djela apostolska 17:29). Osim toga, obožavati stvorenje umjesto Stvoritelja uvreda je Jehovi kao pravom Bogu. A i nije li to nešto što je stvarno ispod dostojanstva čovjeka, koji je stvoren “na sliku Božju”? (1. Mojsijeva 1:27, St; Rimljanima 1:23, 25).

12, 13. Zašto čovjek ne može izraditi lik koji bi bio dostojan obožavanja?

¹² Može li materijalna stvar na neki način postati sveta samo zato što je izrađena da bude predmet obožavanja? Izaija nas podsjeća da pravljenje lika nije ništa drugo do plod ljudskog truda. Alat i tehnike koje koristi izrađivač lika isti su kao i oni koje koristi bilo koji drugi majstor: “Kovač kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. Drvodjelja rasteže vrpcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovječji, kao lijepa čovjeka, da stoji u kući” (Izaija 44:12, 13).

¹³ Pravi je Bog stvorio sva živa stvorenja na Zemlji, a među njima i čovjeka. Živa su bića divan dokaz Jehovine božanske moći, ali naravno, sve što je Jehova stvorio podređeno je njemu. Je li moguće da je čovjek u tome sposobniji od Jehove? Može li čovjek načiniti nešto nadmoćnije od sebe — i to toliko nadmoćnije da zaslužuje njegovu odanost? Dok izrađuje lik, čovjek se umori, ogladni i ožedni. To su ograničenja svojstvena ljudima, no ona barem pokazuju da je čovjek živ. Lik koji on izrađuje možda izgleda kao čovjek. Možda je čak i lijep. No u njemu nema života. Likovi ni u kom pogledu nemaju božanska svojstva. I osim toga, niti jedan rezani lik nije “pao s neba” pa da bi se moglo reći da ne potječe od smrtnog čovjeka (Djela apostolska 19:35).

14. U kom su pogledu izrađivači likova u potpunosti ovisni o Jehovi?

¹⁴ Izaija u nastavku ističe da izrađivači likova u potpunosti ovise o prirodnim pojavama i materijalu koje je Jehova stvorio: “Siječe sebi cedre, i uzima česvinu i hrast ili što je najčvršće među drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste. I biva čovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peče kruh; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim. Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj. A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj” (Izaija 44:14-17).

15. Po čemu je vidljivo da je netko tko izrađuje likove nerazuman?

¹⁵ Može li obično drvo za ogrjev nekoga izbaviti? Naravno da ne može. Jedino pravi Bog može pružiti izbavljenje. Kako onda ljudi mogu idolizirati nežive stvari? Izaija pokazuje da korijen problema leži u srcu osobe: “Ne znaju, niti razumiju, jer su im oči zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju. Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh kruh, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati? Takav se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reći: nije li laž što mi je u desnici?” (Izaija 44:18-20). Doista, misliti da idolopoklonstvo može donijeti bilo kakvu duhovnu dobrobit isto je kao jesti pepeo umjesto hranjivog jela.

16. Kako se pojavilo idolopoklonstvo, i kada se ono javlja?

¹⁶ Ustvari, idolopoklonstvo je svoj početak imalo na nebu kada je moćno duhovno stvorenje koje je postalo Sotona poželjelo da ga se obožava, a to je nešto što pripada samo Jehovi. Sotonina je želja bila toliko snažna da ga je otuđila od Boga. Bio je to ustvari začetak idolopoklonstva, budući da je apostol Pavao lakomost poistovjetio s idolopoklonstvom (Izaija 14:12-14; Ezehijel 28:13-15, 17; Kološanima 3:5). Sotona je prvi ljudski par naveo na sebično razmišljanje. Eva se polakomila za onim što joj je Sotona ponudio: “Otvoriti [će vam se] oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo.” Isus je rekao da lakomost izvire iz srca (1. Mojsijeva 3:5; Marko 7:20-23). Idolopoklonstvo se javlja kada je srce iskvareno. Stoga je izuzetno važno da svi ‘čuvamo svoje srce’ i nikada ne dozvolimo bilo kome ili bilo čemu da u njemu zauzme mjesto koje s pravom pripada samo Jehovi! (Priče Salamunove 4:23; Jakov 1:14).

17. Što bi Izrael trebao primiti k srcu?

¹⁷ Jehova zatim poziva Izraelce da se sjete da im je povjerena prednost i odgovornost. Oni su njegovi svjedoci! On kaže: “Pamti to, Jakove i Izraele, jer si moj sluga; ja sam te sazdao, sluga si moj, Izraele, neću te zaboraviti. Rasuću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio. Pjevajte, nebesa, jer Jehova učini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Jehova Jakova i proslavi se u Izraelu” (Izaija 44:21-23).

18. (a) Zašto Izrael ima razloga za radost? (b) Kako mogu Jehovini sluge danas oponašati njegovo milosrđe?

¹⁸ Jehovu nije načinio Izrael. On nije neki bog koji je djelo ljudskih ruku. Baš naprotiv, Jehova je stvorio Izrael da mu bude izabrani sluga. I ponovno će dokazati da je pravi Bog kada izbavi svoj narod. On se vrlo osjećajno obraća svom narodu, jamčeći mu da će, ako se pokaje, u potpunosti pokriti njegove grijehe, skrivajući njegove prijestupe kao iza nepropusnih oblaka. Izrael doista ima razloga za radost! Jehovin primjer poticaj je njegovim današnjim slugama da oponašaju njegovo milosrđe. To mogu tako da nastoje pomoći onima koji su pogriješili, odnosno da ih pokušaju, ako je moguće, u duhovnom pogledu vratiti na pravi put (Galaćanima 6:1, 2).

19, 20. (a) Kako Jehova svoj slučaj privodi vrhuncu? (b) Koje dirljive događaje Jehova proriče za svoj narod, i tko će biti njegov posrednik u ostvarivanju toga?

¹⁹ Jehova sada svoju sudsku raspravu privodi impresivnom vrhuncu. Sprema se iznijeti svoj odgovor na najtežem ispitu božanske moći — sposobnosti točnog proricanja budućnosti. Jedan je bibličar sljedećih pet redaka 44. poglavlja Izaije nazvao “stihovi o nadmoćnosti Izraelovog Boga”, jednog i jedinog Stvoritelja, jedinog koji otkriva budućnost i koji je temelj Izraelove nade u izbavljenje. Uz dramatični krešendo ove riječi dostižu svoj vrhunac u objavi imena čovjeka koji će narod izbaviti iz Babilona.

²⁰ “Ovako govori Jehova, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe majčine: ja Jehova načinih sve: razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom; uništujem znake lažljivcima, i vrače obezumljujem, vraćam natrag mudrace, i pretvaram mudrost njihovu u ludost; potvrđujem riječ sluge svojega, i navršujem savjet glasnika svojih; govorim Jeruzalemu: naselićeš se; i gradovima Judinim: sazidaćete se; i pustoline njihove podignuću; govorim dubini: presahni, i isušiću rijeke tvoje; govorim Kiru: pastir si moj; i izvršiće svu volju moju, i kazaće Jeruzalemu: sazidaćeš se; i hramu: osnovaćeš se” (Izaija 44:24-28).

21. Koje jamstvo pružaju Jehovine riječi?

²¹ Da, Jehova ne samo da može proreći buduće događaje već ima i moć da svoj objavljeni naum u potpunosti ostvari. Ova će objava Izraelu biti izvor nade. Ona je jamstvo da će, unatoč tome što će babilonska vojska opustošiti zemlju, Jeruzalem i gradovi pod njegovom upravom ponovno oživjeti i u njima će se obnoviti pravo obožavanje. Ali kako?

22. Opiši kako je došlo do toga da je Eufrat presahnuo.

²² Gatari, koji nemaju Božje nadahnuće, obično se ne usude biti previše konkretni u svojim predviđanjima iz bojazni da će vrijeme pokazati kako nisu bili u pravu. Za razliku od toga, Jehova preko Izaije otkriva čak ime čovjeka kojeg će upotrijebiti da oslobodi svoj narod iz zarobljeništva kako bi se vratio u domovinu i obnovio Jeruzalem i hram. Njegovo ime je Kir, a poznat je kao perzijski vladar Kir Veliki. Jehova ujedno navodi pojedinosti strategije kojom će se Kir poslužiti kako bi probio ogromni i pomno smišljen obrambeni sustav Babilona. Babilon će biti zaštićen visokim zidinama i vodenim tokovima koji teku kroz grad i oko njega. Vrlo važan element tog sustava — rijeku Eufrat — Kir će iskoristiti i okrenuti u vlastitu korist. Prema izvještaju drevnih povjesničara Herodota i Ksenofonta, Kir je na jednom mjestu uzvodno od Babilona skrenuo tok Eufrata sve dok se razina vode nije dovoljno spustila da njegovi vojnici mogu gaziti koritom. Što se tiče njegove uloge u zaštiti grada, silni je Eufrat presahnuo.

23. Koji izvještaj potvrđuje ispunjenje proročanstva da će Kir osloboditi Izrael?

²³ A što je s obećanjem da će Kir izbaviti Božji narod i pobrinuti se da se Jeruzalem i hram u njemu ponovno izgrade? Sam Kir je službenom odredbom koja je sačuvana u Bibliji objavio: “Ovako veli Kir kralj Perzijski: sva kraljevstva zemaljska dao mi je Jehova Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jeruzalemu u Judeji. Tko je između vas od svega naroda njegova? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide u Jeruzalem u Judeji, i neka zida dom Jehove Boga Izraelova, Boga koji je u Jeruzalemu” (Ezra 1:2, 3). Jehovina se riječ koju je objavio preko Izaije ispunila u potpunosti!

24. Kakva je veza između Artakserksove zapovijedi “da se Jeruzalem opet sazida” i dolaska Mesije?

²⁴ U 44. poglavlju Izaije Jehovu se veliča kao jedinog pravog Boga i Izbavitelja svog drevnog naroda. Povrh toga, to je proročanstvo vrlo značajno za sve nas danas. Kirova odredba da se ponovno izgradi jeruzalemski hram, koju je izdao 538/537. pr. n. e., pokrenula je događaje koji su svoj vrhunac dostigli ispunjenjem jednog drugog izuzetnog proročanstva. Nakon Kirove odredbe uslijedila je odredba jednog kasnijeg vladara, Artakserksa, kojom je naredio da se grad Jeruzalem ponovno sazida. U knjizi Danijela otkriveno je da “od kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida [455. pr. n. e.] do pomazanika vojvode” treba proteći 69 “tjedana”, od kojih svaki traje 7 godina (Danijel 9:24, 25). I to se proročanstvo ispunilo. Točno na vrijeme, 29. n. e., 483 godine nakon što je Artakserksova odredba stupila na snagu u Obećanoj zemlji, Isus se krstio i započeo svoju službu na Zemlji.a

25. Na koji suvremeni događaj ukazuje pad Babilona pod Kirovu vlast?

²⁵ Izbavljenje lojalnih Židova iz izgnanstva, koje je omogućeno padom Babilona, predslika je izbavljenja pomazanih kršćana iz duhovnog izgnanstva 1919. To je izbavljenje bilo dokaz da je pao jedan drugi Babilon, opisan kao bludnica, Babilon Veliki, a predstavlja sve krive religije svijeta zajedno. Prema izvještaju iz knjige Otkrivenje, apostol Ivan prorekao je njegov pad (Otkrivenje 14:8). Prorekao je i da će nenadano biti uništen. Ivanov opis uništenja tog svjetskog carstva prepunog idola u nekim pogledima sličan je Izaijinom opisu uspješnog Kirovog osvajanja drevnog Babilona. Zaštitni vodeni kanali nisu Babilon spasili od Kira, a jednako tako će i ‘vode’ čovječanstva koje podupiru i štite Babilon Veliki ‘presahnuti’ prije nego što bude pravedno uništen (Otkrivenje 16:12).b

26. Na koji način Izaijino proročanstvo i njegovo ispunjenje jača našu vjeru?

²⁶ Gledano iz naše perspektive, više od dva i po tisućljeća nakon što je Izaija iznio svoje proročanstvo, može se vidjeti da Bog doista ‘izvršava savjet svojih glasnika’ (Izaija 44:26). Stoga je ispunjenje Izaijinog proročanstva izvanredan primjer koji potvrđuje pouzdanost svih proročanstava u Svetom pismu.