Hoćeš li reći: “Evo mene! Pošalji mene”?
“Jehova (je rekao): ‘Koga ću poslati i tko će nam ići?’ A ja sam rekao: ‘Evo mene! Pošalji mene’” (IZAIJA 6:8, NS).
1, 2. Koji poseban razlog radovanja je imao jedan bračni par?
“ISPUNJENI radošću vam javljamo da smo spremni ići u Kolumbiju. Cijenili smo našu službenu prednost ovdje u Ekvadoru više negoli je to moguće opisati pisaćim strojem”. Tim riječima počinje pismo dvoje Jehovinih svjedoka koji su otišli u Ekvador, gdje se gradila nova podružnica Udruženja Kule stražare.
2 Ovi sluge Božji su otišli u Ekvador da bi pomogli ne samo kod gradnje, nego i kao kršćanski učitelji. Oni pišu: “Utvrdili smo da je služba propovijedanja jedna od najvažnijih stvari. Prije tri tjedna krenulo je nas osmero na tržnicu i tamo smo dali 73 knjige, te preko 40 časopisa. Tjedan dana prije toga započeli smo dva nova biblijska studija. Stvarno vidimo veliku potrebu za novom zgradom podružnice. Moja supruga i ja želimo vam zahvaliti na prednosti da možemo nastaviti služiti u ovoj posebnoj grani punovremene službe” – sada u Kolumbiji.
3. Na koji način su mnogi pokazali sličan duh kao Izaija?
3 Ovaj bračni par, kao i stotine drugih koji su se stavili na raspolaganje da služe u drugim zemljama, pokazuju sličan duh kao prorok Izaija. Kad je čuo da Jehova kaže: “Koga ću poslati i tko će nam ići”?, Izaija je odgovorio: “Evo mene! Pošalji mene.” Tada je Bog zapovijedio: “Idi, i moraš reći tom narodu: ‘Slušajte, ljudi, i slušajte, ali ne razumijte’” (Izaija 6:8, 9, NS). Na koji je posao Izaija želio biti poslan i što je bilo rezultat toga? Što možemo naučiti iz ovog izvještaja u pogledu suvremenih paralela i osobne pouke?
Izaija opunomoćen za propovijedanje
4, 5. a) Koja situacija je vladala kad je Izaija primio viziju, zapisanu u 6. poglavlju? b) Što je Izaija vidio u toj viziji?
4 Jehova Bog je upitao Izaiju “Koga da pošaljem?” one godine kada je umro kralj Ozija (Izaija 6:1). Bilo je to 777. prije naše ere, dakle otprilike 175 godina prije razorenja Jeruzalema i opustošenja zemlje Jude po Babiloncima. Jehova je predvidio taj žalosni događaj, pa je zapovijedio Izaiji da s tim u vezi objavi jednu vijest. Što mi učimo iz toga?
5 I nas bi se kao Izaije sigurno duboko dojmio okvir u kojem je on primio svoj nalog. On je pisao: “Ja sam... vidio Jehovu; na visokom i uzdignutom prijestolju je sjedio, a skutovi su mu ispunjavali hram. Serafimi su stajali nad njim. Svaki je imao po šest krila. Dvama je zaklonio lice, dvama je zakrio noge, a dvama je letio. I ovaj je onoga zvao i rekao: ‘Svet svet, svet je Jehova nad vojskama. Sva zemlja njegova je slave prepuna!’” (Izaija 6:1-3, NS).
6. Zašto je za Izaiju predstavljalo prednost vidjeti sve to?
6 Izaija je znao da je Ozija koji nije pripadao svećeničkom plemenu bio udaren gubom kad je prodro u svetinju hrama da bi kadio. Kakove li onda prednosti za Izaiju da gleda Božju prisutnost! Kao nesavršen čovjek Izaija nije doduše, doslovno vidio Jehovu, ali mu je bilo dozvoljeno da ga vidi u viziji (2. Mojsijeva 33:20-23). Veličanstvenost svega toga je bila istaknuta prisutnošću anđela visokog stupnja (Serafima) koji su stajali uz Jehovino prijestolje. Svjesni Božje svetosti s poštovanjem su pokrili svoja “lica”. Bez obzira na ovaj čin poniznosti, izrazito su objavili Božju svetost. Kako bi po tvom mišljenju sve to trebalo djelovati na čovjeka?
7. Kako je Izaija reagirao na to, i zašto smo se i mi mogli slično osjećati?
7 Neka nam sam Izaija odgovori na to: “Rekoh: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad vojskama!’” (Izaija 6:5, ST). Izaija je znao da je bio Božji govornik, ali ova vizija mu je predočila da je bio nečist, da nema čiste usne koje dolikuju govorniku tog slavnog i svetog Kralja. Ponekad se možda i netko od nas osjećao utučenim radi vlastite grešnosti i nedostojnim da se približi Jehovi u molitvi, a kamoli da ga spominje u vezi s njegovim imenom. Iz tog bi nas razloga trebao ohrabriti Izaijin sljedeći doživljaj.
8. Koju je službu izvršio jedan anđeo, i s kojim učinkom?
8 Jedan od serafima iz pratnje doletio je k Izaiji sa žeravicom s oltara za žrtvovanje životinja. Dotaknuvši se žeravicom Izaijinih usana anđeo je rekao: “Evo, usne je tvoje dotakao, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten” (Izaija 6:6, 7, ST). Iako žrtve nisu mogle u potpunosti očistiti svećenike pred Bogom, Jehova je prihvatio žrtvenik, dokazavši to u Salamunovo vrijeme vatrom s neba (2. Dnevnika 7:1–3; Jevrejima 10:1–4, 11). Kad je žeravicom sagorjela Izaijina nečistoća, mogao je primiti Jehovin sud da mu je oprošten grijeh do mjere koja je bila potrebna za primanje posebnog opunomoćenja za propovijedanje. Koji su to bili interesantni predznaci za budućnost?
9. Koji je bio sadržaj Izaijine vijesti?
9 Nakon tog začuđujućeg doživljaja prorok je primio spomenuto opunomoćenje za propovijedanje (Izaija 6:8, 9). No zašto je Izaija trebao reći, da će narod uvijek iznova slušati ali neće steći spoznaju? Božji glas je dodao: “Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, ... i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio” (Izaija 6:10, ST). Znači li to da je Izaija trebao grubošću ili netaktičnošću odbiti Židove, da bi i nadalje ostali u neslozi s Jehovom? Ne, time je bilo samo ukazano na reakciju većine Židova, bez obzira kako bi vjerno i temeljito Izaija izvršavao svoj zadatak da propovijeda, a za kojeg se spremno javio riječima “Evo mene! Pošalji mene.”
10. a) Tko je bio kriv da je narod bio kao slijep i gluh? b) Što je Izaija mislio s pitanjem “dokle”?
10 Krivica je ležala na narodu. Iako je Izaija omogućio ljudima da ‘slušaju i slušaju’, nisu stekli spoznaju i razumijevanje. Bog je unaprijed prorekao da radi svoje tvrdoglavosti i nedostatka duhovnosti većina njih neće pristati na to. Samo će manjina biti spremna poslušati. Ali, većina će biti slijepa, kao da su im oči zaljepljene najjačim ljepilom, ako si to uopće možeš predstaviti. Kako je dugo trebalo potrajati to loše stanje? Izaija je mislio upravo na to – ne na broj godina koje je još trebao služiti – kad je pitao: “Dokle još, o Jehova?” Bog mu je odgovorio: “Dok gradovi ne postanu ruševine bez stanovnika.” Tako se i dogodilo, doduše, tek poslije Izaijine smrti. Babilonci su ‘potjerali ljude’ dok se Judeja nije ‘pretvorila u pustoš’ (Izaija 6:11, 12, NS; 2. Carevima 25:1-26).
11. U kom pogledu je Izaijino propovijedanje pružalo utjehu?
11 Konačno je Jehova zajamčio Izaiji da nije sve beznadno. “Ali će još biti u njoj (u zemlji) desetina.” Da, bila je “poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme” (Izaija 6:13, ST). Poslije 70 godina provedenih u babilonskom ropstvu, vratilo se sjeme ili ostatak u zemlju, slično kao kad iz panja velikog stabla izbije nova mladica (2. Dnevnika 36:22, 23; Ezra 1:1-4; usporedi Job 14:7-9; Danijel 4:10, 13-15, 26). Dakle, unatoč svom mračnom djelovanju, Izaijina je vijest sadržavala određenu utjehu. Mi imamo biblijski temelj za to, da Izaiju smatramo prauzorom budućih stvari. Kako to?
Veća ispunjenja
12. Koji biblijski temelj imamo da Isusa nazivamo većim Izaijom?
12 Stoljećima nakon Izaijine smrti pojavio se jedan koga možemo nazvati većim Izaijom – Isus Krist. U vrijeme svog predljudskog postojanja pokazao se spremnim da ga Otac pošalje na Zemlju, gdje bi u svoje propovijedi uključio stvari o kojima je pisao Izaija (Priče Salamunove 8:30, 31; Ivan 3:17, 34; 5:36-38; 7:28; 8:42; Luka 4:16-19; Izaija 61:1). Osim toga Isus se sam doveo u vezu sa 6. poglavljem Izaijine knjige, objašnjavajući razloge svog načina poučavanja (Matej 13:10-15; Marko 4:10-12; Luka 8:9, 10). To je bilo potpuno odgovarajuće jer većina Židova koji su slušali Isusa nije pokazala veću spremnost za prihvaćanje njegove vijesti i postupanje po njoj od onih koji su slušali Izaiju (Ivan 12:36-43). Židovi koji su se učinili ‘slijepima i gluhima’ prema Isusovoj vijesti, doživjeli su 70. godine naše ere slično uništenje kao Židovi 607. godine prije naše ere. Taj razvitak događaja u prvom stoljeću je za Jeruzalem značio nevolju, ‘kakve nije bilo od početka svijeta do sada, ne, niti će je ikada više biti’ (Matej 24:21, NS). Da, kao što je Izaija prorekao, samo ostatak ili “sveto sjeme” pokazao je vjeru. Iz tog je ostatka nastala duhovna nacija, pomazani “Izrael Božji” (Galaćanima 6:16).
13. Zašto možemo očekivati daljnje ispunjenje 6. poglavlja Izaijine knjige?
13 Obratimo sada pažnju jednom drugom na Bibliji utemeljenom ispunjenju 6. poglavlja Izaijine knjige. Kao ključ za razumijevanje razmotrit ćemo riječi apostola Pavla, koje je izjavio oko 60. godine naše ere. On je objasnio zašto mnogi Židovi, koji su ga slušali u Rimu, neće prihvatiti njegovo svjedočanstvo o “Kraljevstvu Božjem”. Razlog tome bilo je ponovno ispunjenje Izaije 6:9, 10 (Djela apostolska 28:17-27). Znači li to da su Isusovi pomazani učenici, nakon što je on napustio zemaljsku pozornicu, trebali izvršiti zadatak sličan Izaijinom? Da, tako je trebalo biti.
14. Kako su Isusovi učenici trebali izvršiti djelo slično Izaijinom?
14 Prije negoli je veći Izaija uzašao na nebo rekao je da će njegovi učenici primiti svetoga duha i biti mu “svjedoci u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji i Samariji, sve do najudaljenijih dijelova zemlje” (Djela apostolska 1:8, NS). Kao što je sa žrtvenika došlo ono potrebno za uklanjanje Izaijinih prijestupa, tako je i Isusova žrtva predstavljala temelj za oproštenje grijeha njegovih učenika (3. Mojsijeva 6:12,13; Jevrejima 10:5-10; 13:10-15). Na taj način mogao ih je Bog pomazati svetim duhom, koji bi ih osposobio da budu svjedoci “sve do najudaljenijih dijelova zemlje” (NS). Obojica, prorok Izaija i veći Izaija, bili su poslani da propovijedaju Božju vijest. Na isti su način i Isusovi pomazani sljedbenici bili “poslani od Boga... u zajednici s Kristom” (2. Korinćanima 2:17, NS).
15. Kakva je u naše vrijeme opća reakcija na propovijedanje slično Izaijinom, i na koju budućnost to ukazuje?
15 U novije vrijeme, naročito od svršetka Prvog svjetskog rata, pomazani kršćani su spoznali potrebu za objavljivanjem Božje vijesti. To uključuje otežavajuću činjenicu da je blizu “dan osvete Boga našega” (Izaija 61:2, NS). Opustošenje toga “dana” predstavljat će veliki udarac prvenstveno za kršćanstvo, koje se odavno proglasilo Božjim narodom, kao što su učinili Izraelci. Usprkos lojalnom propovjedničkom djelovanju pomazanih Božjih svjedoka kroz decenije, većina ljudi iz kršćanstva je učinila ‘da im odeblja srce i otežaju uši i oči da se zatvore’. Izaijino proročanstvo pokazuje da će to potrajati tako dugo, “dok gradovi ne postanu ruševine bez stanovnika, kuće bez ljudi i dok se tlo ne pretvori u pustoš” (NS). To će označiti svršetak današnjeg zlog sustava stvari (Izaija 6:10-12).
“Pošalji mene”
16. Zašto se može reći da “veliko mnoštvo” sudjeluje na djelu koje odgovara Izaijinom djelu?
16 Danas postoje milijuni Bogu predanih kršćana koji imaju biblijsku nadu da će zauvijek živjeti na rajskoj Zemlji. Na temelju Isusove žrtvovane krvi opraštaju se grijesi tom “velikom mnoštvu” u za danas potrebnoj mjeri. Osim toga, pomoću Božjeg duha oni primaju snagu i potporu da bi zajedno s preostalim pomazanim kršćanima mogli reći: “Evo mene! Pošalji mene” (NS). Na što će biti poslani? U Rimljanima 10:13-15 (NS) objašnjava Pavao: “‘Tko god prizove ime Jehovino bit će spašen’. Ali kako će prizvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će opet vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako će opet čuti bez propovjednika? A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Baš kao što je (u Izaiji 52:7) zapisano: ‘Kako su ljupke noge onih koji objavljuju dobru vijest o dobrim stvarima!’” (Otkrivenje 7:9-15).
17. Što sadrži naša vijest u usporedbi s Izaijinim proročanstvom?
17 Sjeti se da je Izaija rekao “Evo mene! Pošalji mene” još prije poznavanja potpunog sadržaja vijesti. Za razliku od toga, mi danas znamo što Bog želi da objavljuju oni koji se odazivaju njegovom pozivu: “Koga da pošaljem, i tko će poći?” Vijest uključuje upozorenje pred “danom osvete Boga našega.” Ali, ona sadrži također “dobru vijest o dobrim stvarima.” Oni koji su “poslani” sudjeluju primjerice u tome, da proglašuju “zarobljenima slobodu i oslobođenje sužnjevima.” Zar ne bi ova djelatnost trebala biti izvorom dubokog zadovoljstva? (Izaija 61:1, 2, NS).
18, 19. Na koji poseban način mnogi govore: “Pošalji mene”?
18 Ako već objavljuješ “dobru vijest o dobrim stvarima”, moglo bi te ovo razmatranje 6. poglavlja Izaijine knjige potaći na slijedeće pitanje: Kako bih se mogao još više zalagati u duhu Izaije 6:8? Stotine dobrovoljnih pomagača sudjelovale su već u međunarodnom programu gradnje poput bračnog para spomenutog na početku. Drugi opet, koji nisu vješti u građevinskoj struci, otišli su u zemlje gdje postoji velika potreba za propovjednicima Kraljevstva. Što se toga tiče najbolje je posavjetovati se s podružnicom Udruženja Kule stražare. Naravno, neophodno je planiranje, jer jezik, životni standard, mogućnost zaposlenja i ostalo mogu u stranoj zemlji biti možda sasvim drukčije. Ipak, nemoj odbaciti tu mogućnost samo zato jer zahtijeva mnogo prilagođavanja. Mnogi koji su rekli: “Evo mene! Pošalji mene” poduzeli su takove promjene i Bog ih je zato bogato blagoslovio. (Usporedi Priče Salamunove 24:27; Luka 14:28-30.)
19 Drugi opet – neoženjena braća i neudate sestre, bračni parovi, čak i cijele obitelji – preselili su unutar svoje zemlje ili područja tamo gdje postoji veća potreba za propovjednicima Kraljevstva ili za kršćanskim nadglednicima (Djela apostolska 16:9, 10). To je možda zahtijevalo žrtvu, kao na primjer prihvaćanje drugog svjetovnog posla, možda manje unosnog. Neki su otišli u prijevremenu mirovinu sa smanjenim primanjima i pronašli posao sa skraćenim radnim vremenom, a sve zato da bi imali više vremena za službu. Kako li je lijepo kad cijele obitelji kažu: “Evo nas! Pošalji nas”. I to odgovara Izaijinoj situaciji. Njegova žena je kao proročica aktivno sudjelovala u vršenju Božje volje, a njegovi su sinovi imali udjela u proročanskim vijestima (Izaija 7:3, 14-17; 8:3, 4).
20. Što se trebaš upitati imajući na umu Izaiju 6:8?
20 Čak ako tvoje okolnosti trenutno i ne dozvoljavaju neke veće promjene, mogao bi se pitati: “Da li tu gdje se nalazim činim sve što mogu oponašajući Izaijinu spremnost?” Daj sve od sebe u objavljivanju Božje vijesti usprkos lošem vremenu ili općenite ravnodušnosti; Izaija je to sigurno radio. Budi revan u objavljivanju “dobre vijesti o dobrim stvarima”. Jehova je pitao: “Koga ću poslati?” Dokaži da imaš stav jednak kao Izaija i da tvoj odgovor glasi: “Evo mene! Pošalji mene” da objavljujem Božju vijest.
[Pitanja za ponavljanje]
◻ Pod kojim okolnostima je Izaija primio viziju koja je zapisana u 6. poglavlju, i što je vidio?
◻ Kakvo je opunomoćenje primio Izaija?
◻ Zašto možemo Isusa nazvati većim Izaijom, i u kom pogledu sudjeluju njegovi učenici na djelu sličnom Izaijinom djelu?
◻ Kako možeš pokazati sličan duh kao Izaija?
[Slika na stranici 24]
Izaija je bio očišćen i poslan da propovijeda
[Slika na stranici 25]
Mnogi su povoljno reagirali i rekli: “Evo mene! Pošalji mene”.