Složno ‘kličite i pjevajte’!

 1. Zašto su proročanske riječi iz 52. poglavlja Izaije izvor radosti, i koja dva ispunjenja imaju?

OSLOBOĐENJE! Postoji li išta što bi zarobljenom narodu donijelo veće veselje od takve nade? Budući da je oslobođenje i obnova jedna od glavnih tema o kojima govori knjiga Izaije, nije nimalo neobično da sadrži više izraza radosti nego bilo koja druga biblijska knjiga, ako izuzmemo Psalme. Pedeset drugo poglavlje Izaije Božjem narodu na poseban način pruža razloge za veselje. Proročanske riječi tog poglavlja ispunile su se na Jeruzalemu 537. pr. n. e. No imaju i veće ispunjenje, povezano s ‘gornjim Jeruzalemom’, Jehovinom nebeskom organizacijom duhovnih stvorenja koju se ponekad opisuje kao majku i ženu (Galaćanima 4:26; Otkrivenje 12:1).

 2. Kada je došlo vrijeme da se Sion probudi, i kako se to odvijalo?

² Jehova se preko Izaije obraća svom voljenom gradu Sionu: “Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jeruzaleme grade sveti; jer neće više ući u tebe neobrezani i nečisti. Otresi prah sa sebe, ustani, sjedi, Jeruzaleme; skini okove s vrata svojega, zarobljena kćeri Sionska” (Izaija 52:1, 2). Budući da su njegovi stanovnici izazvali Jehovin gnjev, Jeruzalem je 70 godina bio pust (2. Kraljevima 24:4; 2. Dnevnika 36:15-21; Jeremija 25:8-11; Danijel 9:2). No sada je došlo vrijeme da se probudi iz svoje dugogodišnje neaktivnosti i odjene se u krasne haljine slobode. Jehova je potaknuo srce Kira da oslobodi ‘zarobljenu kćer Sionsku’ kako bi nekadašnji stanovnici Jeruzalema i njihova djeca napustili Babilon, vratili se u Jeruzalem i obnovili pravo obožavanje. U njemu se ne smije naći nitko tko je neobrezan ili nečist (Ezra 1:1-4).

 3. Zašto se skupštinu pomazanih kršćana može nazvati ‘kći Sionska’, i u kom su smislu njezini članovi oslobođeni?

³ Te se Izaijine riječi ispunjavaju i na kršćanskoj skupštini. Skupštinu pomazanih kršćana može se opisati kao suvremenu ‘kćer Sionsku’ jer je “gornji Jeruzalem” njena majka.a Oslobođeni poganskih učenja i otpadničkih nauka, pomazanici moraju sačuvati svoju čistoću pred Jehovom, ali ne putem tjelesnog obrezanja, već obrezanjem srca (Jeremija 31:33; Rimljanima 2:25-29). To znači da moraju sačuvati čiste misli i ostati čisti pred Jehovom u duhovnom i moralnom pogledu (1. Korinćanima 7:19; Efežanima 2:3).

 4. Premda “gornji Jeruzalem” nikada nije bio nepokoran Jehovi, što su iskusili njegovi zastupnici na Zemlji slično kao i stanovnici starog Jeruzalema?

⁴ Istina, “gornji Jeruzalem” nikada nije bio nepokoran Jehovi. Međutim, njegovi su zastupnici na Zemlji — pomazani kršćani — tijekom prvog svjetskog rata iz neznanja kršili Jehovin zakon jer nisu ispravno razumjeli što znači prava kršćanska neutralnost. Izgubivši Božju naklonost, našli su se u duhovnom ropstvu ‘Babilona Velikog’, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 17:5). Njihovo je robovanje doseglo vrhunac kada su u lipnju 1918. osmorica članova Društva Watch Tower zatvorena pod lažnim optužbama, između ostalog i za zavjeru. Organizirano propovijedanje dobre vijesti tada je bilo gotovo posve prekinuto. No, 1919. oglasio se prodoran poziv na duhovno buđenje. Pomazani kršćani počeli su se temeljitije odvajati od moralne i duhovne nečistoće Babilona Velikog. Ustali su iz prašine ropstva i “gornji Jeruzalem” stekao je sjaj ‘svetog grada’ u kojem duhovna nečistoća nije dozvoljena.

 5. Zašto Jehova ima apsolutno pravo otkupiti svoj narod bez ikakve nadoknade onima koji su ga zarobili?

⁵ Jehova je 537. pr. n. e., a i 1919. n. e., imao apsolutno pravo osloboditi svoj narod. Izaija objašnjava: “Ovako veli Jehova: zabadava se prodadoste, i iskupiste se bez novaca” (Izaija 52:3). Niti stari Babilon niti Babilon Veliki ništa nisu platili kada su zarobili Božji saveznički narod. Budući da nije sklopljen nikakav posao koji bi uključivao novac, Jehova je još uvijek bio zakonski Vlasnik svog naroda. Da li se on trebao osjećati nekome dužan? Naravno da ne. U oba slučaja Jehova je s punim pravom mogao otkupiti svoje obožavatelje bez ikakve nadoknade onima koji su ih zarobili (Izaija 45:13).

 6. Na koje se opomene iz prošlosti Jehovini neprijatelji nisu obazirali?

⁶ Jehovini neprijatelji nisu izvukli nikakvu pouku iz prošlosti. Izvještaj kaže: “Ovako veli Gospodin Jehova: u Egipat siđe moj narod prije da ondje žive kao došljaci; (...) Asirci im činiše silu ni za što” (Izaija 52:4). Egipatski je faraon Izraelce koji su bili pozvani da kao gosti borave u njegovoj zemlji učinio robovima. Ali Jehova je faraona i njegovu vojsku potopio u Crvenom moru (2. Mojsijeva 1:11-14; 14:27, 28). Kada je Jeruzalemu prijetila opasnost od asirskog kralja Senaheriba, Jehovin je anđeo pobio 185 000 kraljevih vojnika (Izaija 37:33-37). Jednako tako ni drevni Babilon, a ni Babilon Veliki nisu mogli izbjeći posljedice koje su im uslijedile zbog ugnjetavanja Božjeg naroda.

 7. Kako se ropstvo Jehovinog naroda odrazilo na Njegovo ime?

⁷ Ropstvo Jehovinog naroda odražava se i na Njegovo ime, kao što i proročanstvo pokazuje: “Sada što ću tu? veli Jehova; jer je narod moj zaboravljen ni za što; koji vladaju njim, cvile ga, veli Jehova, i jednako svaki dan huli se na ime moje. Zato će poznati narod moj ime moje, zato će poznati u onaj dan da sam ja koji govorim: evo me” (Izaija 52:5, 6). Zašto je Jehovi stalo do toga? Zašto se i njega tiče to što je Izrael zarobljen u Babilonu? Jehova je morao nešto poduzeti zato što je Babilon zarobio njegov narod i pobjednički likovao nad njim. Takvim je hvalisanjem Babilon hulio na Jehovino ime (Ezehijel 36:20, 21). Babilonci nisu uviđali da je Jeruzalem opustošen zato što je Jehovin narod izgubio njegovu naklonost. Umjesto toga, smatrali su da je porobljavanje Židova znak slabosti njihovog Boga. Baltazar koji je kao koregent vladao Babilonom čak se rugao Jehovi, koristeći posude iz njegovog hrama na gozbi koju je upriličio u čast babilonskih bogova (Danijel 5:1-4).

 8. Na kakav je glas došlo Jehovino ime nakon smrti apostolâ?

⁸ Kako se sve to ispunilo na ‘gornjem Jeruzalemu’? Otkako se među onima koji se izjašnjavaju kao kršćani ukorijenilo otpadništvo, može se reći da se “zbog [njih] na Božje ime huli među nacijama” (Rimljanima 2:24; Djela apostolska 20:29, 30). Ustvari, Židovi su uslijed svog praznovjerja postepeno bili prestali upotrebljavati Božje ime. Ubrzo nakon smrti apostola otpali kršćani poveli su se za njihovim primjerom i prestali upotrebljavati Božje osobno ime. Otpadništvo je dovelo do pojavljivanja različitih religija kršćanstva, koje čine glavni dio Babilona Velikog (2. Solunjanima 2:3, 7; Otkrivenje 17:5). Raskalašenost i nemoral kršćanskog svijeta te krivnja koju snosi za besramna krvoprolića sramote Jehovino ime (2. Petrova 2:1, 2).

9, 10. Što su pripadnici Božjeg savezničkog naroda u suvremeno doba jasnije razumjeli s obzirom na Jehovina mjerila i njegovo ime?

⁹ Nakon što je 1919. Veći Kir, Isus Krist, pripadnike Božjeg savezničkog naroda oslobodio iz ropstva Babilonu Velikom, oni su počeli jasnije razumijevati Jehovine zahtjeve. Dotad su se već bili očistili od mnogih učenja crkava kršćanstva koja potječu od pretkršćanskih poganskih religija, učenja kao što je Trojstvo, besmrtnost duše i vječno mučenje u paklenoj vatri. No tada su krenuli otklanjati sa sebe sve tragove babilonskog utjecaja. Ujedno su uvidjeli koliko je važno ostati strogo neutralan u pristranim sukobima ovog svijeta. Čak su se željeli očistiti od svake krivnje za krv koju su neki možda dotad nosili.

¹⁰ Osim toga, suvremeni Božji sluge jasnije su shvatili i koliko je važno Jehovino ime. Godine 1931. uzeli su ime Jehovini svjedoci i time javno objavili da zastupaju Jehovu i njegovo ime. Nadalje, u prijevodu Novi svijet koji je objavljen 1950. Jehovini svjedoci ponovno su Božjem imenu vratili mjesto koje mu u Bibliji i pripada. Da, shvatili su važnost Jehovinog imena i obznanjuju ga po čitavoj Zemlji.

11. Zašto je objava: “Bog tvoj kraljuje” primjerena s obzirom na događaje iz 537. pr. n. e.?

¹¹ Sada nam se ponovno skreće pažnja na vrijeme kada je Sion još uvijek opustošen. Približava mu se glasnik koji donosi dobre vijesti: “Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj kraljuje” (Izaija 52:7). Zašto su 537. pr. n. e. riječi: “Bog tvoj kraljuje” bile vijest koju je Sionu trebalo javiti? Pa nije li Jehova oduvijek bio Kralj? Da, istina, on je ‘Kralj vječnosti’! (Otkrivenje 15:3). No ta je objava ovdje primjerena zato što pad Babilona i kraljevska odredba da se u Jeruzalemu ponovno izgradi hram i obnovi čisto obožavanje predstavljaju novo očitovanje Jehovinog kraljevanja (Psalam 97:1).

12. Tko je imao najistaknutiju ulogu u ‘donošenju dobrih glasa’, i kako je to činio?

¹² U Izaijino vrijeme nitko, ni među pojedincima ni među grupama ljudi, nije bio označen kao onaj “koji nosi dobre glase”. No u današnje se vrijeme zna tko je taj glasnik dobrih vijesti. Isus Krist je Jehovin najveći glasnik mira. Dok je bio na Zemlji, propovijedao je dobru vijest da će ljudi biti izbavljeni od svih posljedica grijeha koji su naslijedili od Adama, što uključuje i bolest i smrt (Matej 9:35). Isus je bio primjer revnosti u objavljivanju dobre vijesti o nečem boljem i koristio je svaku priliku da poučava ljude o Božjem Kraljevstvu (Matej 5:1, 2; Marko 6:34; Luka 19:1-10; Ivan 4:5-26). A njegovi su učenici slijedili njegov primjer.

13. (a) Kako je apostol Pavao proširio značenje riječi: “Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase”? (b) Zašto se može reći da su noge glasnika “krasne”?

¹³ Apostol Pavao je u svom pismu Rimljanima citirao Izaiju 52:7 kako bi istaknuo važnost djela propovijedanja dobre vijesti. Postavio je niz pitanja koja navode na razmišljanje, a jedno od njih bilo je: “Kako će [ljudi] čuti ako nitko ne bude propovijedao?” Potom je rekao: “Kao što je napisano: ‘Kako su krasne noge onih koji objavljuju dobru vijest o dobrim stvarima!’” (Rimljanima 10:14, 15). Tako je Pavao proširio ispunjenje Izaije 52:7, upotrijebivši množinu, “onih koji objavljuju”, umjesto jednine koja je upotrijebljena u izvornom tekstu Izaije. Budući da oponašaju Isusa Krista, svi su kršćani glasnici dobre vijesti o miru. U kom su smislu njihove noge “krasne”? Izaija opisuje glasnika koji se približava Jeruzalemu dolazeći s obližnjih judejskih gora. Gledajući izdaleka, nemoguće je vidjeti glasnikove noge. No noge ustvari predočavaju samog glasnika, jer on je u cijeloj toj slici bitan. Kao što su Isus i njegovi učenici bili divan prizor krotkima u prvom stoljeću, tako su i današnji Svjedoci ugodan prizor poniznima koji slušaju poruku dobre vijesti koja im može spasiti život.

14. Na koji je način Jehova postao Kralj u suvremeno doba, i od kada se ta vijest objavljuje ljudima?

¹⁴ Otkada se u suvremeno doba oglašava vijest: “Bog tvoj kraljuje”? Od 1919. Te je godine na kongresu u Cedar Pointu (Ohio, SAD) J. F. Rutherford, tadašnji predsjednik Društva Watch Tower, izazvao oduševljenje svojih slušatelja iznoseći govor pod naslovom “Objavljivanje Kraljevstva”. Govor se temeljio na Izaiji 52:7 i Otkrivenju 15:2 te je sve prisutne potaknuo da krenu u djelo propovijedanja. Tako su se na “gorama” počele pojavljivati ‘krasne noge’. Najprije pomazani kršćani, a kasnije i njihovi suradnici iz redova ‘drugih ovaca’, revno su krenuli u propovijedanje dobre vijesti da je Jehova postao Kralj (Ivan 10:16). U kom je smislu Jehova tada postao Kralj? On je 1914. svoju kraljevsku vlast očitovao na jedan nov način kada je svog Sina, Isusa Krista, postavio za Kralja tek uspostavljenog nebeskog Kraljevstva. A i 1919. Jehova je ponovno očitovao svoju kraljevsku vlast, kada je ‘Izrael Božji’ oslobodio iz Babilona Velikog (Galaćanima 6:16; Psalam 47:8; Otkrivenje 11:15, 17; 19:6).

15. Tko su “stražari” koji su podigli svoj glas 537. pr. n. e.?

¹⁵ Je li vijest: “Bog tvoj kraljuje” naišla na ikakav odaziv? Jest. Izaija izvještava: “Stražari će tvoji podignuti glas, podignuće glas, i svi će zapjevati, jer će očima vidjeti gdje Jehova vodi natrag Sion” (Izaija 52:8). U Jeruzalemu 537. pr. n. e. nije bilo doslovnih stražara koji bi dočekivali prve povratnike iz izgnanstva. Grad je 70 godina bio pust (Jeremija 25:11, 12). Stoga “stražari” koji podižu svoj glas moraju biti oni Izraelci koji su unaprijed čuli vijest o obnovi Siona te im je dužnost prenijeti je ostaloj djeci Siona. Vidjevši kako je Jehova 539. pr. n. e. predao Babilon Kiru, stražari su nesumnjivo znali da će Jehova time osloboditi svoj narod. Zajedno s onima koji su se odazvali na njihov poziv, stražari su radosno i složno klicali, javljajući drugima dobru vijest.

16. Koga su stražari ‘očima vidjeli’, i u kom smislu?

¹⁶ Ti su budni stražari stekli blizak, osobni odnos s Jehovom budući da su ga takoreći ‘očima vidjeli’ (4. Mojsijeva 14:14). Blizak odnos koji su imali s Jehovom i jedni s drugima jasno ističe njihovu složnost i radosnu prirodu njihove poruke (1. Korinćanima 1:10).

17, 18. (a) Kako današnji razred stražara podiže svoj glas? (b) Na koji način razred stražara složno oglašava poziv?

¹⁷ U suvremenom ispunjenju tih riječi razred stražara, “vjerni i razboriti rob”, podiže svoj glas ne samo za one koji se već nalaze u Božjoj vidljivoj organizaciji već i za one koji nisu dio nje (Matej 24:45-47). Godine 1919. oglasio se poziv za sakupljanje preostalih pomazanika, a 1922. dobio je dodatnu jačinu na kongresu u Cedar Pointu (Ohio), kada su svi bili pozvani da ‘oglašuju, oglašuju, oglašuju Kralja i njegovo kraljevstvo’. Od 1935. počela se poklanjati pažnja sakupljanju osoba nalik ovcama koje pripadaju velikom mnoštvu (Otkrivenje 7:9, 10). Posljednjih se godina objavljivanje vijesti o Jehovinom kraljevanju vrši još intenzivnije. Na koji način? Pa, tijekom 2000. oko šest milijuna ljudi u više od 230 zemalja sudjelovalo je u propovijedanju o Jehovinom kraljevanju. Osim toga, Kula stražara kao glavni kanal kojim se služi razred stražara oglašava radosnu poruku na preko 130 jezika.

¹⁸ Za sudjelovanje u tom jedinstvenom djelu potrebna je poniznost i bratska ljubav. Da bi poziv urodio plodom, svi koji ga prenose moraju propovijedati istu poruku, ističući Jehovino ime, otkupninu koju je dao za nas, njegovu mudrost, ljubav i njegovo Kraljevstvo. Dok kršćani diljem svijeta surađuju rame uz rame, produbljuju svoj odnos s Jehovom i to ih potiče da složno javljaju radosnu vijest.

19. (a) Kako su “razvaline Jeruzalemske” dobile vedar izgled? (b) U kom je smislu Jehova ‘razgalio svoju svetu mišicu’?

¹⁹ Dok Božji narod kliče od veselja, čak i mjesto gdje se nalazi izgleda radosno. Proročanstvo u nastavku kaže: “Klikujte i pjevajte, razvaline Jeruzalemske, jer Jehova utješi narod svoj, izbavi Jeruzalem. Zagali Jehova svetu mišicu svoju pred svim narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega” (Izaija 52:9, 10). S dolaskom povratnika iz Babilona sumorne razvaline Jeruzalema poprimaju vedar izgled jer sada se čisto obožavanje Jehove može obnoviti (Izaija 35:1, 2). Jasno je da je Jehovina ruka zaslužna za to. On je ‘razgalio svoju svetu mišicu’, kao da je zasukao rukave kako bi se primio posla i spasio svoj narod (Ezra 1:2, 3).

20. S kakvim je rezultatom Jehova pokazao svoju svetu mišicu u suvremeno doba, i s kakvim će rezultatom ponovno to učiniti u budućnosti?

²⁰ Tijekom ovih ‘posljednjih dana’ Jehova je pokazao svoju svetu mišicu da bi vratio u život pomazani ostatak, “dva svjedoka” o kojima govori knjiga Otkrivenje (2. Timoteju 3:1; Otkrivenje 11:3, 7-13). Oni su 1919. dovedeni u duhovni raj, u duhovno područje koje danas dijele s milijunima svojih suradnika, drugim ovcama. U budućnosti će Jehova pokazati svoju svetu mišicu kako bi spasio svoj narod u ‘Har–Magedonu’ (Otkrivenje 16:14, 16). Tada će “svi krajevi zemaljski [vidjeti] spasenje Boga našega”.

21. (a) Što se zahtijeva od onih koji ‘nose Jehovine posude’? (b) Zašto Židovi koji napuštaju Babilon nemaju razloga za strah?

²¹ Oni koji žele otići iz Babilona i vratiti se u Jeruzalem moraju udovoljiti jednom zahtjevu. Izaija piše: “Odstupite, odstupite, iziđite odatle, ne dotičite se ničega nečista; iziđite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Jehovine. Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Jehova ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izraelov” (Izaija 52:11, 12). Izraelci na odlasku iz Babilona moraju ostaviti za sobom sve što je uprljano babilonskim krivim obožavanjem. Budući da nose Jehovine posude iz jeruzalemskog hrama, moraju biti čisti, ne samo ceremonijalno, izvana, već prvenstveno u svom srcu (2. Kraljevima 24:11-13; Ezra 1:7). Osim toga, budući da Jehova ide pred njima, nemaju razloga za strah niti moraju izbezumljeno bježati kao da su im krvožedni neprijatelji stalno za petama. Bog Izraelov njihova je “zadnja vojska”, ide iza njih da ih čuva (Ezra 8:21-23).

22. Kako je Pavao istaknuo važnost čistoće među pomazanim kršćanima?

²² Izaijine riječi o čuvanju čistoće u velikoj se mjeri ispunjavaju na potomcima ‘gornjeg Jeruzalema’. Kada je Pavao savjetovao kršćane iz Korinta da se ne ujarmljuju nejednako s nevjernicima, citirao je riječi iz Izaije 52:11: “‘Zato izađite između njih, i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i prestanite doticati ono što je nečisto’” (2. Korinćanima 6:14-17). Baš kao i Izraelci koji su se vraćali iz Babilona, kršćani se moraju kloniti krivog babilonskog obožavanja.

23. U kojim se pogledima današnji Jehovini sluge trude ostati čisti?

²³ To se naročito odnosilo na pomazane sljedbenike Isusa Krista koji su 1919. izašli iz Babilona Velikog. Oni su postepeno uklanjali sa sebe sve tragove krivog obožavanja (Izaija 8:19, 20; Rimljanima 15:4). Ujedno su sve više shvaćali važnost moralne čistoće. Premda su se Jehovini svjedoci uvijek držali visokih moralnih mjerila, 1952. su u engleskom izdanju Kule stražare objavljeni članci koji su istaknuli koliko je važno ukoriti nemoralne pojedince da bi skupština ostala čista. Takva primjena stege i samom prijestupniku pomaže uvidjeti da se mora iskreno pokajati (1. Korinćanima 5:6, 7, 9-13; 2. Korinćanima 7:8-10; 2. Ivanova 10, 11).

24. (a) Što su u današnje vrijeme ‘Jehovine posude’? (b) Zašto su današnji kršćani sigurni da će Jehova i dalje ići ispred i iza njih da ih čuva?

²⁴ Pomazani kršćani i veliko mnoštvo drugih ovaca čvrsto su odlučili ne doticati se ničega što je u duhovnom pogledu nečisto. Zahvaljujući svojoj čistoći oni su podobni da nose ‘Jehovine posude’ — dragocjene darove koje im Bog pruža za svetu službu koju vrše propovijedajući od kuće do kuće, vodeći biblijske studije i sudjelujući u drugim vidovima kršćanske aktivnosti. Ako čuvaju svoju čistoću, pripadnici današnjeg Božjeg naroda mogu biti sigurni da će Jehova i dalje ići i ispred i iza njih da ih čuva. Kao Božji čist narod, oni imaju obilje razloga složno ‘klicati i pjevati’!