Jehovin sluga — “za naš je prijestup on bio proboden”

 1. Što bismo trebali imati na umu prigodom obilježavanja Kristove smrti i koje nam proročanstvo može pomoći da o tome razmišljamo?

OBILJEŽAVANJE Kristove smrti podsjeća nas na sve ono što su omogućili njegova smrt i uskrsnuće. To je prigoda da se osvrnemo na opravdanje Jehovinog položaja Vrhovnog Vladara, na posvećenje njegovog imena i na ispunjenje njegovog nauma, koji obuhvaća i spasenje čovječanstva. Možda nijedno drugo biblijsko proročanstvo ne opisuje tako dobro Kristovu žrtvu i sve ono što je ona omogućila kao ono zabilježeno u Izaiji 53:3-12. Izaija je prorekao da će Sluga patiti i naveo je pojedinosti o Kristovoj smrti te o blagoslovima koje će ona omogućiti njegovoj pomazanoj braći i “drugim ovcama” (Ivan 10:16).

 2. Čega je dokaz Izaijino proročanstvo i kako će razmatranje tog proročanstva djelovati na nas?

² Sedamsto godina prije nego što se Isus rodio na Zemlji, Izaija je pod Jehovinim nadahnućem prorekao da će Jehovi njegov izabrani Sluga ostati vjeran i u najtežoj kušnji. To je proročanstvo dokaz da je Jehova imao potpuno povjerenje u svog odanog Sina. Razmatranje tog proročanstva ispunit će nas osjećajem zahvalnosti i ojačat će nam vjeru.

 3. Zašto su Židovi trebali srdačno dočekati Isusa, no kako su ga primili?

³ Pročitaj Izaiju 53:3. Pokušaj zamisliti što je za Božjeg jedinorođenog Sina značilo napustiti nebo, gdje je radosno služio svom Ocu, i doći na Zemlju kako bi žrtvovao vlastiti život radi spasenja ljudskog roda od grijeha i smrti! (Filip. 2:5-8). Njegova je žrtva trebala osigurati ljudskom rodu pravo oproštenje grijeha. Prinošenje životinjskih žrtava prema propisima Mojsijevog zakona bilo je tek “sjena” te žrtve (Hebr. 10:1-4). Nisu li stoga Krista trebali srdačno dočekati i poštovati barem Židovi, koji su i očekivali obećanog Mesiju? (Ivan 6:14). Dogodilo se sasvim suprotno! “Prezren je bio i bezvrijedan” upravo u očima Židova, kako je to Izaija i prorekao. A apostol Ivan je napisao: “Došao je k svojima, ali ga njegovi nisu primili” (Ivan 1:11). Apostol Petar je Židovima rekao: “Bog praotaca naših, proslavio je Slugu svojega, Isusa, kojega ste vi predali i odrekli ga se pred licem Pilatovim, kad ga je on već bio odlučio pustiti. Da, vi ste se odrekli tog sveca i pravednika” (Djela 3:13, 14).

 4. Kako je Isus upoznao bolest?

⁴ Izaija je prorekao i da Isus treba “bolest upoznati”. Dakako, Isus je tijekom svoje službe ponekad bio umoran, no ne postoji nikakva naznaka o tome da je ikada bio bolestan (Ivan 4:6). Međutim, upoznao se s bolestima onih kojima je propovijedao. Osjećao je sažaljenje prema tim ljudima i mnoge je od njih izliječio (Mar. 1:32-34). Isus je tako ispunio proročanstvo koje kaže: “Doista, on je bolesti naše ponio, boli naše na sebe je uzeo” (Iza. 53:4a; Mat. 8:16, 17).

 5. Kako su mnogi Židovi gledali na Isusovu smrt i zašto mu je to zadavalo još veću bol?

⁵ Pročitaj Izaiju 53:4b. Mnogi Isusovi suvremenici nisu razumjeli zašto je on patio i umro. Mislili su da ga Bog kažnjava, kao da mu on nevolju stvara nanoseći mu kakvu tešku bolest (Mat. 27:38-44). Židovi su Isusa optužili za hulu protiv Boga (Mar. 14:61-64; Ivan 10:33). Naravno, Isus nije bio ni grešnik ni bogohulnik. A budući da je kao Jehovin Sluga silno ljubio svog Oca, sama pomisao na to da će umrijeti pod optužbom za bogohulstvo zasigurno mu je u njegovoj patnji zadavala još veću bol. No on se ipak spremno podložio Jehovinoj volji (Mat. 26:39).

6, 7. U kom je smislu Jehova “satro” svog vjernog Slugu i zašto mu je to “bilo po volji”?

⁶ Ne iznenađuje to što u Izaijinom proročanstvu stoji da su drugi smatrali kako Bog “udara” Krista. No možda iznenađuje proročanska izjava: “Jehovi je po volji bilo da ga satre” (Iza. 53:10). Budući da je Jehova za njega također izjavio: “Evo sluge mojega, (...) izabranika mojega, koji je po volji duše moje”, postavlja se pitanje kako to da je “Jehovi po volji bilo da ga satre” (Iza. 42:1). U kom se smislu može reći da je to radovalo Jehovu?

⁷ Da bismo razumjeli taj dio proročanstva, moramo se prisjetiti da je Sotona, osporivši Jehovi pravo da bude Vrhovni Vladar, doveo u pitanje i vjernost svih Božjih slugu na nebu i na Zemlji (Job 1:9-11; 2:3-5). Isus je ostao vjeran do smrti i time je dao savršeni odgovor na izazov koji je Sotona uputio. Prema tome, premda je Jehova dopustio da neprijatelji ubiju Krista, nema nikakve sumnje u to da je i sam patio gledajući pogubljenje svog izabranog Sluge. Međutim, kad je vidio kako njegov Sin ostaje nepokolebljiv, to mu je itekako bilo po volji (Izr. 27:11). Osim toga, Jehovu je silno radovala pomisao na blagoslove koje će smrt njegovog Sina omogućiti ljudima koji se kaju za svoje grijehe (Luka 15:7).

8, 9. (a) Kako je Isus “za naš prijestup bio proboden”? (b) Kako je to Petar potvrdio?

⁸ Pročitaj Izaiju 53:5, 6. Grešni ljudi lutaju poput izgubljenih ovaca, tražeći izbavljenje od bolesti i smrti koje su naslijedili od Adama (1. Petr. 2:25). Budući da su svi Adamovi potomci nesavršeni, nitko nije u stanju osigurati otkup za ono što je on izgubio (Psal. 49:7). Međutim, u svojoj je velikoj ljubavi “Jehova učinio da na njega [njegovog dragog Sina i izabranog Slugu] dođe grijeh svih nas”. Pristavši na to da “za naš prijestup bude proboden i za naše grijehe satrven”, Krist je ponio naše grijehe na stup i umro je umjesto nas.

⁹ Apostol Petar je napisao: “Na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i dao vam primjer da u svemu idete stopama njegovim. On je u tijelu svojemu ponio grijehe naše na stup, da bismo se ostavili grijehâ i živjeli za pravednost.” A zatim je, citirajući iz Izaijinog proročanstva, dodao: “Njegovim ste ranama izliječeni” (1. Petr. 2:21, 24; Iza. 53:5). Na taj su način grešnici dobili mogućnost pomiriti se s Bogom, kao što je Petar u nastavku i kazao: “Krist je jednom zauvijek umro za grijehe, pravedan za nepravedne, da bi vas doveo k Bogu” (1. Petr. 3:18).

10. (a) Kako je Ivan Krstitelj opisao Isusa? (b) Zašto se može reći da su Ivanove riječi bile odgovarajuće?

¹⁰ Pročitaj Izaiju 53:7, 8. Kad je Ivan Krstitelj vidio Isusa kako dolazi k njemu, rekao je: “Evo Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1:29). Kad je Isusa nazvao Janjetom, Ivan je možda imao na umu Izaijine riječi: “Odveli su ga kao janje na klanje” (Iza. 53:7). “Dušu je svoju u smrt izlio”, prorekao je Izaija (Iza. 53:12). Zanimljivo je da je Isus one noći kad je uveo proslavu svoje smrti jedanaestorici svojih vjernih apostola dao čašu vina i rekao im: “Ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja će se proliti za mnoge radi oproštenja grijeha!” (Mat. 26:28).

11, 12. (a) Na što je u vezi s Kristovom žrtvom ukazivala Izakova spremnost da bude žrtvovan? (b) Što bismo u vezi s Jehovom kao Većim Abrahamom trebali imati na umu prigodom obilježavanja Kristove smrti?

¹¹ I Isus je poput Izaka bio spreman umrijeti kao žrtva da bi izvršio Jehovinu volju (1. Mojs. 22:1, 2, 9-13; Hebr. 10:5-10). Premda je Izak pristao da bude žrtvovan, Abraham je bio taj koji ga je pokušao prinijeti na žrtvu (Hebr. 11:17). Slično tome, Isus je pristao umrijeti, no Jehova je bio taj koji je odredio kako će otkupnina biti plaćena. Žrtva njegovog Sina bila je izraz njegove duboke ljubavi prema ljudskom rodu.

¹² Sam je Isus izjavio: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). A apostol Pavao je napisao: “Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas” (Rim. 5:8). Dakle, premda iskazujemo čast Kristu obilježavajući njegovu smrt, ne smijemo zaboraviti da je Jehova kao Veći Abraham bio taj koji je omogućio otkupninu. Kristovu smrt obilježavamo Jehovi na slavu.

13, 14. Na koji je način Jehovin Sluga “pravednost dao mnogima”?

¹³ Pročitaj Izaiju 53:11, 12. O svom je izabranom Sluzi Jehova rekao: “Pravednik, sluga moj, pravednost će dati mnogima.” Na koji način? Na odgovor nas upućuje zadnji dio 12. retka. Ondje stoji da će Sluga “posredovati za prijestupnike”. Svi su Adamovi potomci rođeni kao grešnici, “prijestupnici”, i stoga primaju “plaću za grijeh”, naime smrt (Rim. 5:12; 6:23). Grešni se ljudi moraju pomiriti s Jehovom. U 53. poglavlju Izaijinog proročanstva lijepo se opisuje kako je Isus “posredovao” za grešno čovječanstvo. Tamo piše: “Kazna je na njemu bila radi mira našega, i zbog rana njegovih nama je izlječenje došlo” (Iza. 53:5).

¹⁴ Time što je na sebe uzeo naše grijehe i umro za nas, Krist je “pravednost dao mnogima”. Pavao je o tome napisao: “Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu [Kristu] i da preko njega — uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stupu — pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima” (Kol. 1:19, 20).

15. (a) Na koga se odnosi Pavlov izraz “sve (...) na nebesima”? (b) Tko ima pravo uzimati simbole prilikom obilježavanja Kristove smrti i zašto jedino oni imaju to pravo?

¹⁵ Izraz “sve (...) na nebesima” odnosi se na pomazane kršćane koji su se na temelju Kristove prolivene krvi pomirili s Jehovom i koji su pozvani da s Kristom vladaju na nebesima. Kršćani koji su “sudionici nebeskoga poziva” “proglašeni su pravednima i dobivaju život” (Hebr. 3:1; Rim. 5:1, 18). Jehova ih zatim usvaja kao svoje duhovne sinove. Njima sveti duh svjedoči da su “sunasljednici Kristovi”, pozvani da budu kraljevi i svećenici u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Rim. 8:15-17; Otkr. 5:9, 10). Oni postaju dio duhovnog Izraela, “Izraela Božjeg”, i sudionici “novog saveza” (Jer. 31:31-34; Gal. 6:16). Kao sudionici tog saveza imaju pravo prilikom obilježavanja Kristove smrti uzimati simbole, među kojima je i čaša crvenog vina, o kojoj je Isus rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas” (Luka 22:20).

16. Na koga se odnosi izraz “sve (...) na zemlji” i kako oni postaju pravedni u Jehovinim očima?

¹⁶ Izraz “sve (...) na zemlji” odnosi se na Kristove druge ovce, koje gaje nadu u vječni život na Zemlji. I njima Jehovin izabrani Sluga “daje pravednost”, omogućavajući im da budu pravedni u Jehovinim očima. Budući da oni vjeruju u Kristovu otkupnu žrtvu i da su tako “oprali svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj”, Jehova ih proglašava pravednima. No ne smatra ih duhovnim sinovima, nego svojim prijateljima i daje im divnu nadu da će preživjeti “veliku nevolju” (Otkr. 7:9, 10, 14; Jak. 2:23). Budući da druge ovce nisu u novom savezu i ne gaje nadu u nebeski život, one prilikom obilježavanja Kristove smrti ne uzimaju simbole, no s puno poštovanja prisustvuju toj proslavi kao promatrači.

17. Kako nam je razmatranje Izaijinih proročanstava o Božjem Sluzi pomoglo da prije obilježavanja Kristove smrti usredotočimo svoje misli na značenje te prigode?

¹⁷ Razmatranje Izaijinih proročanstava o Božjem Sluzi puno nam je pomoglo da prije obilježavanja Kristove smrti usredotočimo svoje misli na značenje te prigode. Omogućilo nam je da “upremo pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere” (Hebr. 12:2). Naučili smo da Božji Sin nije buntovan. Za razliku od Sotone, on rado prima pouku od Jehove i priznaje ga za Vrhovnog Vladara. Podsjetili smo se na to da je Isus tijekom svoje zemaljske službe bio samilostan prema ljudima kojima je propovijedao te da je mnoge od njih izliječio i u tjelesnom i u duhovnom pogledu. Tako je pokazao što će u novom poretku činiti kada kao Mesijanski Kralj “na zemlji uspostavi pravdu” (Iza. 42:4). Revnost kojom je on — “svjetlo narodima” — propovijedao vijest o Kraljevstvu, podsjeća njegove sljedbenike da i oni moraju revno propovijedati dobru vijest diljem svijeta (Iza. 42:6).

18. Na koji nas način Izaijina proročanstva ispunjavaju osjećajem zahvalnosti Jehovi i njegovom vjernom Sluzi?

¹⁸ Izaijina proročanstva također nam pomažu da još bolje razumijemo veličinu žrtve koju je Jehova učinio poslavši svog dragog Sina na Zemlju da bi patio i umro za nas. Jehovi nije bilo drago što njegov Sin Isus pati, no bilo mu je drago kad je vidio kako mu ostaje vjeran do u smrt. I mi bismo trebali dijeliti njegove osjećaje kad razmišljamo o svemu što je Isus učinio kako bi dokazao da je Sotona lažljivac i posvetio Jehovino ime, potvrđujući time njegovo pravo da bude Vrhovni Vladar. Osim toga, Krist je na sebe uzeo naše grijehe i umro je za nas. Tako je malom stadu svoje pomazane braće i drugim ovcama omogućio da budu pravedni u Jehovinim očima. Obilježimo Kristovu smrt s osjećajem duboke zahvalnosti Jehovi i njegovom vjernom Sluzi!