21, 22. (a) Što je Mesija ponio i uzeo na sebe umjesto drugih? (b) Što su mnogi mislili za Mesiju, i što je bio vrhunac njegovih stradanja?

²¹ Zašto je Mesija morao trpjeti i umrijeti? Izaija objašnjava: “On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Jehova pusti na nj bezakonje svih nas” (Izaija 53:4-6).

²² Mesija je ponio tuđe bolesti i uzeo na sebe tuđe nemoći. On je, simbolično govoreći, uzeo njihov teret, stavio ga sebi na ramena i nosio. A budući da su bolesti i nemoći posljedica ljudske grešnosti, Mesija je ustvari nosio tuđe grijehe. Mnogi nisu razumjeli zašto trpi i smatrali su da ga Bog kažnjava, da ga je ‘ranio’ nanoseći mu neku ogavnu bolest.c Vrhunac njegovih stradanja nastupio je kada je bio ‘proboden, satrt i ranjen’ — tim se snažnim riječima opisuje nasilna i bolna smrt (Izaija 53:5, St). No njegova smrt omogućava oproštenje grijeha; ona pruža temelj da se oni koji su zašli u bezakonje i grijeh mogu vratiti na pravi put i pronaći mir s Bogom.

23. U kom je smislu Isus ponio tuđe boli?

²³ Na koji je način Isus ponio tuđe boli? Matej u svom Evanđelju citira Izaiju 53:4 i navodi: “Ljudi su mu doveli mnoge koji su bili opsjednuti demonima; i istjerao je duhove riječju, i izliječio je sve bolesne; da bi se ispunilo ono što je bilo rečeno preko proroka Izaije, koji je rekao: ‘On je uzeo naše nemoći i ponio naše bolesti’” (Matej 8:16, 17). Izliječivši one koji su dolazili k njemu s različitim bolestima, Isus je takoreći uzeo na sebe njihove patnje. A njegova je životna snaga bila izvor takvih izlječenja (Luka 8:43-48). Svojom sposobnošću da izliječi sve vrste bolesti — tjelesne i duhovne — dokazao je da ima moć očistiti ljude od grijeha (Matej 9:2-8).

24. (a) Zašto su mnogi mislili da Bog ‘ranjava’ Isusa? (b) Zašto je Isus trpio i umro?

²⁴ Međutim, mnogi su mislili da Bog ‘ranjava’ Isusa. Na koncu, njegova su stradanja bila na inicijativu uglednih vjerskih vođa. No, ne zaboravi da on nije trpio zbog nekog svog grijeha. “Krist [je] trpio za vas”, kaže Petar, “ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope. On nije počinio grijeh, niti se našla prijevara u njegovim ustima. Sam je u svom vlastitom tijelu ponio naše grijehe na stup, da bismo prekinuli s grijesima i živjeli za pravednost. I ‘njegovim ste ranama bili izliječeni’” (1. Petrova 2:21, 22, 24). Svi smo mi nekad bili izgubljeni grešnici, “kao ovce koje su zalutale” (1. Petrova 2:25). No, Jehova nas je preko Isusa otkupio iz tog grešnog stanja. Naše je bezakonje ‘pustio’ na Isusa, dozvolio je da počiva na njemu. Bezgrešni Isus dobrovoljno je podnio kaznu za naše grijehe. Time što je umro na stupu sramotnom smrću koju nije zaslužio, nama je omogućio da se pomirimo s Bogom.