Biblija — knjiga koja sadrži istinita proročanstva, 4. dio
Biblija je prorekla da će Krist biti zlostavljan i pogubljen
Ova serija članaka govori o jednom važnom obilježju Biblije — njezinim proročanstvima. Iz tih članaka saznat ćete odgovor na pitanje: Jesu li biblijska proročanstva tek djelo mudrih ljudi ili je njihovo pisanje nadahnuo Bog? Pozivamo vas da razmotrite povijesne činjenice.
DOK je prije otprilike 2 000 godina živio na Zemlji, Isus Krist je znao da će ga njegovi neprijatelji okrutno pogubiti. Kako je to mogao znati? Isus je bio dobro upoznat s proročanstvima koja govore o njemu, a zapisana su u hebrejskim knjigama Biblije, odnosno Starom zavjetu. Mnoga od tih proročanstava zapisao je prorok Izaija više od 700 godina prije Isusovog rođenja. No jesu li te Izaijine riječi doista bile napisane prije nego što su se odigrali prorečeni događaji?
Godine 1947. neki je beduinski pastir pronašao svitke koji su bili skriveni u jednoj pećini u Kumranu, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora. Ti i drugi svici koji su pronađeni u obližnjim pećinama nazvani su Svicima s Mrtvog mora. Među njima se nalazi i cjelovit prijepis knjige proroka Izaije.a Smatra se da je taj prijepis nastao krajem 2. stoljeća pr. n. e., dakle više od 100 godina prije nego što se Isus rodio. Stoga se riječi koje je Izaija napisao doista mogu smatrati proročanskima. A što je on prorekao o Kristovoj, odnosno Mesijinoj, smrti i patnjama koje su ga trebale snaći?b Razmotrimo podrobnije dva Izaijina proročanstva.
Biblija je prorekla da će Krist biti zlostavljan
1. proročanstvo: “Leđa sam okrenuo prema onima koji su me udarali” (Izaija 50:6).c
Ispunjenje proročanstva: Godine 33. Isusa su židovski vođe doveli na suđenje pred rimskog upravitelja Poncija Pilata. On je uvidio da Isus nije kriv za optužbe koje su ga teretile, pa ga je htio osloboditi. No Židovi su uporno tražili da Isus bude pogubljen. Stoga je Pilat na koncu “presudio da se udovolji njihovu zahtjevu” te je Isusa predao vojnicima kako bi ga pribili na stup (Luka 23:13-24). Prije toga Pilat je “uzeo Isusa i dao ga izbičevati” (Ivan 19:1). U skladu s Izaijinim proročanstvom, Isus se nije opirao, nego je leđa “okrenuo prema onima koji su [ga] udarali”.
Što otkrivaju povijesne činjenice?
Povijesni zapisi potvrđuju da su Rimljani imali običaj izbičevati osuđenike na smrt prije nego što bi ih pogubili. U knjizi Halley’s Bible Handbook piše: “Bič je bio načinjen od nekoliko kožnih remena na koje su bile pričvršćene olovne kuglice ili oštri komadići metala. Osuđenika se (...) bičevalo po golim leđima sve dok ne bi zadobio duboke otvorene rane. Ponekad osuđenik ne bi preživio bičevanje.” No Isus je preživio tu torturu.
Biblija je prorekla da će Krist biti pogubljen
2. proročanstvo: “[Mesija] je dušu svoju u smrt izlio” (Izaija 53:12).d U Psalmu 22:17 još je prorečeno: “Okružuje me rulja zlikovaca. Probodoše mi ruke i noge” (Šarić).
Ispunjenje proročanstva: Pilat je Isusa “dao izbičevati te ga je predao da se pribije na stup”, zapisano je u Marku 15:15. Bila je to krajnje okrutna smrtna kazna. Rimski vojnici čavlima su proboli Isusu ruke i noge (Ivan 20:25). Nekoliko sati nakon što je bio pribijen na stup “Isus je glasno zavapio i izdahnuo” (Marko 15:37).
Što otkrivaju povijesne činjenice?
Iako svjetovni povijesni zapisi ne govore mnogo o tome kako je Isus umro, neke pojedinosti nalazimo u zapisima uvaženog rimskog povjesničara Tacita, koji je rođen oko 55. godine. Govoreći o kršćanima, on je napisao: “Tvorac njihova imena Krist za Tiberijeve je vladavine od prokuratora Poncija Pilata kažnjen smrtnom kaznom.”e Tacitove su riječi u suglasju s izvještajima iz evanđelja, u kojima se također spominju car Tiberije i Poncije Pilat te drugi rimski upravitelji i vladari (Luka 3:1; 23:1-33; Ivan 19:1-24).
Povijesni zapisi potvrđuju da su Rimljani na stupu pogubljivali robove i ljude koje su smatrali okorjelim zločincima. Neke su vezali za stup, a neke su čavlima pribijali na njega. “Kažnjenika bi se čavlima pribilo kroz zapešća i stopala te bi ga se ostavilo da tako visi u teškim mukama, trpeći (...) nesnosnu žeđ i grčeći se od strahovitih bolova”, stoji u knjizi Halley’s Bible Handbook.
Kao što smo već spomenuli, Isus je puno prije svoje smrti znao da će biti okrutno ubijen. Kad se približio dan njegova pogubljenja, taj je hrabri čovjek rekao svojim vjernim učenicima: “Idemo u Jeruzalem. Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, a oni će ga osuditi na smrt i predati ga neznabošcima da mu se izruguju i da ga bičuju i pribiju na stup” (Matej 20:18, 19). No neki se pitaju: Zašto je Isus morao umrijeti? Odgovor na to pitanje tiče se svakoga od nas i pruža nam temelj za nadu u bolju budućnost.
“Za naše je grijehe bio satrven”
Budući da smo nesavršeni, svi mi često učinimo nešto što je zlo u Božjim očima, odnosno počinimo grijeh. Grijeh bi se mogao usporediti s pijeskom u motoru nekog stroja. Ako zrnca pijeska dospiju u motor, on se pri radu oštećuje te se s vremenom pokvari i prestane raditi. Slično tome mi zbog grijeha starimo, obolijevamo od raznih bolesti i na koncu umiremo. “Plaća za grijeh je smrt”, stoji u Rimljanima 6:23. No Kristova nam smrt omogućava izbavljenje iz teške situacije u kojoj se nalazimo. Na koji način? Izaija je u vezi s Kristovom smrću proročanski napisao: “Za naš je prijestup on bio proboden, za naše je grijehe bio satrven” te je dodao: “Zbog rana njegovih nama je izlječenje došlo”f (Izaija 53:5).
Izaijino proročanstvo povezano je s Isusovim riječima iz Ivana 3:16, gdje stoji: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”
Kako možete steći vjeru u Isusa? Tako da naučite nešto više o njemu. Isus je jednom prilikom u molitvi Bogu rekao: “Da bi [ljudi] dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3). Isusa možemo upoznati tako da u Bibliji čitamo izvještaje koji govore o njemu (2. Timoteju 3:16).
Naravno, Isus želi da što više ljudi dobije vječni život. Stoga je kratko prije svoje smrti izrekao sljedeće važno proročanstvo: “Ova dobra vijest o kraljevstvu [koje će omogućiti ljudima da iskuse blagoslove što proizlaze iz Kristove žrtve] propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14). I to se proročanstvo pokazalo točnim. O njegovom ispunjenju bit će više riječi u iduća dva članka iz ove serije.
a Jedini svitak koji je sačuvan u cijelosti sadrži čitavu knjigu proroka Izaije. Od ostalih svitaka sačuvani su samo ulomci.
b Još neka proročanstva koja govore o Mesiji razmatraju se u izdanju časopisa Probudite se! od srpnja 2012.
c Kontekst pokazuje da te riječi proročanski govore o Kristu.
d U Izaiji 52:13–53:12 zapisane su mnoge proročanske pojedinosti o Mesiji. Naprimjer, u Izaiji 53:7 piše: “Odveli su ga kao janje na klanje. (...) Nije otvorio usta svoja.” A u 10. retku istog poglavlja Izaija je prorekao da će Mesija svoju dušu dati “kao žrtvu za krivnju”.
e I neki drugi pisci iz starog doba spomenuli su Krista u svojim zapisima. Među njima su uvaženi rimski povjesničar Svetonije (1. stoljeće), upravitelj Bitinije Plinije Mlađi (prva polovina 2. stoljeća) i židovski povjesničar Josip Flavije (1. stoljeće). On je u svojim zapisima spomenuo “čovjeka po imenu Jakov, koji je bio brat Isusa zvanog Krist”.
f Isus “nije grijeha počinio” i stoga nije zaslužio smrt (1. Petrova 2:22). Usprkos tome, on je dao svoj život za nas. Time je platio kaznu za naše grijehe odnosno dao otkup za nas kako bismo mogli biti izbavljeni iz ropstva smrti. Stoga se Isusova smrt naziva otkupnom žrtvom (Matej 20:28). Nešto više o tome možete pročitati u knjizi Što Biblija doista uči?, koju možete preuzeti s internetske stranice www.jw.org.