• Raduje se nerotkinja
    Izaijino proročanstvo — svjetlo za čitavo čovječanstvo (drugi svezak)

    • Otkriven identitet “žene”

      3. Zašto će “nerotkinja” imati razloga za veselje?

      3 Pedeset četvrto poglavlje započinje u veselom tonu: “Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Jehova” (Izaija 54:1). Izaija je zacijelo presretan kada izgovara ove riječi! A koliku će tek utjehu njihovo ispunjenje donijeti Židovima koji budu izgnani u Babilon! U to će vrijeme Jeruzalem još uvijek ležati pust. Promatrajući tu situaciju s ljudskog gledišta, izgledat će kao da nema nikakve nade da on ikad ponovno bude naseljen, kao što se niti nerotkinja u normalnim okolnostima nema razloga nadati da će u starosti dobiti djecu. No ovu “nerotkinju” očekuju veliki blagoslovi u budućnosti — ona će dobiti djecu. Jeruzalem će biti izvan sebe od sreće. Ponovno će biti prepun “djece”, svojih stanovnika.

      4. (a) Kako nam apostol Pavao pomaže razumjeti da 54. poglavlje Izaije ima ispunjenje veće od onog 537. pr. n. e.? (b) Što je “gornji Jeruzalem”?

      4 Izaija možda to i nije znao, no njegovo je proročanstvo trebalo imati više ispunjenja. Apostol Pavao citirao je riječi iz 54. poglavlja Izaije i objasnio da ta “žena” predstavlja nešto mnogo važnije od grada Jeruzalema na Zemlji. Napisao je: “Gornji Jeruzalem je slobodan, i on je naša majka” (Galaćanima 4:26). Što je “gornji Jeruzalem”? Očito je da to nije Jeruzalem iz Obećane zemlje, jer to je grad koji se nalazi na Zemlji, a ne ‘gore’ u nebeskom području. “Gornji Jeruzalem” je Božja nebeska “žena”, njegova organizacija moćnih duhovnih stvorenja.

      5. U simboličnoj drami opisanoj u Galaćanima 4:22-31 koga predočava (a) Abraham? (b) Sara? (c) Izak? (d) Agara? (e) Izmael?

      5 No, kako Jehova može imati dvije simbolične žene — jednu nebesku, a drugu zemaljsku? Radi li se tu o izvjesnom proturječju? Ni u kom slučaju. Apostol Pavao pokazao je da odgovor leži u proročanskoj predodžbi koju pruža Abrahamova obitelj (Galaćanima 4:22-31; vidi “Abrahamova obitelj — proročanska predodžba”, na 218. stranici). Sara, ‘slobodna žena’, a ujedno i Abrahamova žena, predočava Jehovinu organizaciju duhovnih stvorenja koja je Jehovi poput žene. Agara, ropkinja i Abrahamova inoča, predočava zemaljski Jeruzalem.

      6. U kom je smislu Božja nebeska organizacija tijekom dugačkog perioda bila “nerotkinja”?

      6 Imajući na umu takvu pozadinu riječi iz Izaije 54:1, postaje nam jasnije koliko je duboko njihovo značenje. Nakon što je desetljećima bila nerotkinja, Sara je u dobi od 90 godina rodila Izaka. Slično tome, Jehovina je nebeska organizacija tijekom dugačkog perioda bila bez potomaka. Jehova je još u Edenu dao obećanje da će njegova “žena” dati “sjeme” (1. Mojsijeva 3:15). Više od 2 000 godina kasnije Jehova je s Abrahamom sklopio savez koji je bio povezan s tim obećanim Sjemenom. No Božja je nebeska “žena” morala još mnogo mnogo stoljeća čekati da rodi to Sjeme. Pa ipak, došlo je vrijeme kada je djece te nekadašnje “nerotkinje” bilo više nego pripadnika tjelesnog Izraela. Slikovita usporedba s nerotkinjom pomaže nam razumjeti zašto su anđeli tako željno očekivali dolazak prorečenog Sjemena (1. Petrova 1:12). Kada se to konačno dogodilo?

      7. Kada je “gornji Jeruzalem” dobio priliku veseliti se, kako je prorečeno u Izaiji 54:1, i zašto tako odgovaraš?

      7 Isusovo rođenje na Zemlji zasigurno je bio događaj koji je pobudio veliku radost među anđelima (Luka 2:9-14). No to nije bio događaj koji je prorečen u Izaiji 54:1. Tek kada je 29. n. e. bio rođen svetim duhom, Isus je postao duhovni sin ‘gornjeg Jeruzalema’ i sam Bog ga je javno priznao za svog ‘ljubljenog Sina’ (Marko 1:10, 11; Hebrejima 1:5; 5:4, 5). Tada je Božja nebeska “žena” imala razloga za veselje, jer su se ispunile riječi iz Izaije 54:1. Napokon je dobila obećano Sjeme, Mesiju! Stoljećima je bila nerotkinja, no tome je došao kraj. Ali ne i njenom veselju.

      Nerotkinja dobiva mnoštvo sinova

      8. Zašto je Božja nebeska “žena” imala razloga za veselje nakon što je rodila obećano Sjeme?

      8 Nakon Isusove smrti i uskrsnuća Božja se nebeska “žena” veselila što je ponovno dobila svog voljenog Sina koji je bio “prvorođenac od mrtvih” (Kološanima 1:18). Zatim je počela rađati i druge duhovne sinove. Na Pentekost 33. n. e. Isusovi su sljedbenici, oko 120 njih, bili pomazani svetim duhom i time su bili usvojeni kao Kristovi sunasljednici. Kasnije tog istog dana pridružilo im se još 3 000 ljudi (Ivan 1:12; Djela apostolska 1:13-15; 2:1-4, 41; Rimljanima 8:14-16). Broj sinova nastavio je rasti. Doduše, tijekom prvih stoljeća otpadničkog kršćanstva porast se sveo na minimum. Međutim, u 20. stoljeću situacija se promijenila.