Jehova oživljava duh smjernima

 1. Kakvo je jamstvo Jehova dao, i na koja nas pitanja navode njegove riječi?

“OVAKO govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onim tko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernih i oživljujući srce skrušenih” (Izaija 57:15). Te riječi napisao je prorok Izaija u osmom stoljeću pr. n. e. Što se to događalo u Judi da je ta poruka bila izuzetno ohrabrujuća? U kom pogledu te nadahnute riječi koriste današnjim kršćanima? Razmatranje 57. poglavlja Izaije pomoći će nam da dobijemo odgovore na ta pitanja.

 2. (a) Kada su se, po svoj prilici, ispunile riječi 57. poglavlja Izaije? (b) U kakvom su se položaju nalazili pravedni ljudi u Izaijino vrijeme?

² Ovaj dio Izaijinog proročanstva odnosi se, po svoj prilici, na Izaijino vrijeme. Pogledaj koliko je zlo uzelo maha: “Pravednik umire, i nitko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a nitko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; dolazi u mir i počiva na postelji svojoj tko god hodi pravim putem” (Izaija 57:1, 2). Pravednik pogine, a nikoga nije briga. Nitko i ne zamjećuje njegovu preranu smrt. Smrtni san donosi mu mir, izbavljenje od boli koju mu nanose bezbožnici i spas od zla. Božji je izabrani narod zapao u bijedno stanje. No oni koji su ostali vjerni sigurno su ohrabreni spoznajom da Jehova ne samo da vidi što se događa već će im i pružiti podršku.

 3. Kako se Jehova obraća zlom naraštaju u Judi, i zašto?

³ Jehova poziva pripadnike tog zlog naraštaja u Judi, govoreći: “A vi sinovi vračarini, rode preljubnički, koji činite blud, pristupite ovamo” (Izaija 57:3). Oni su itekako zaslužili da ih se nazove tako sramotnim imenima, kao što su sinovi vračare te potomci preljubnika i bludnice. Krivo obožavanje kojem su se odali uključuje odvratne idolopokloničke i spiritističke postupke, kao i spolni nemoral. Zato Jehova ove grešnike pita: “K[o]m se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? niste li sinovi prestupnički, sjeme lažno? koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenim drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenim” (Izaija 57:4, 5).

 4. Kakvu krivnju snose zli stanovnici Jude?

⁴ Zli stanovnici Jude otvoreno vrše šokantno obožavanje poganskih bogova i uživaju u tome. Prezrivo se rugaju Božjim prorocima koji su poslani da ih ukore te im bez imalo stida i poštovanja plaze jezik. Iako su potomci Abrahama, svojim buntovničkim postupcima učinili su se sinovima prijestupa i sjemenom laži (Izaija 1:4; 30:9; Ivan 8:39, 44). U prirodi pod velikim stablima u razbuktalom vjerskom zanosu oni vrše idolopokloničko obožavanje. A ono je toliko okrutno da čak ubijaju vlastitu djecu, poput naroda koje je zbog odvratnih običaja Jehova otjerao iz zemlje! (1. Kraljevima 14:23; 2. Kraljevima 16:3, 4; Izaija 1:29).

5, 6. (a) Što stanovnici Jude obožavaju umjesto Jehove? (b) U kolikoj je mjeri obožavanje idola rašireno u Judi?

⁵ Pogledaj koliko su stanovnici Jude ogrezli u idolopoklonstvo: “Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tim li ću se umiriti?” (Izaija 57:6). Židovi su narod koji je u savezu s Bogom, no umjesto da obožavaju njega, oni skupljaju kamenje iz potoka i od njega prave bogove. David je rekao da je Jehova njegov dio, njegovo nasljedstvo, no ovi su grešnici izabrali nežive kamene idole da im budu dio i njima prinose žrtve ljevanice (Psalam 16:5; Habakuk 2:19). Kako bi se Jehova mogao zadovoljiti time da narod koji nosi njegovo ime vrši takvo izopačeno obožavanje?

⁶ U Judi se idolopoklonstvo vrši posvuda — pod velikim stablima, po potočnim dolinama, bregovima i gradovima. No Jehova sve to vidi i preko Izaije objelodanjuje Judinu izopačenost: “Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj” (Izaija 57:7, 8a). Na visokim mjestima Juda postavlja svoju postelju duhovne nečistoće i tamo prinosi žrtve tuđim bogovima.a Narod čak i u svojim kućama iza vrata i dovratnika drži idole.

 7. S kakvim se stavom Juda upušta u nemoralno obožavanje?

⁷ Netko bi se mogao pitati zašto se Juda toliko uplela u nečisto obožavanje. Da li ju je neka jača sila prisilila da napusti Jehovu? Nije. Ona to čini dobrovoljno, čak rado. Jehova kaže: “Odstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, sklapaš s njima savez, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto” (Izaija 57:8b). Juda je sklopila savez s lažnim bogovima i voli svoju nezakonitu vezu s njima. Posebno joj je drag spolni nemoral, koji vjerojatno uključuje i upotrebu faličkih simbola, a tipičan je za obožavanje tih bogova!

 8. Za čije je vladavine idolopoklonstvo naročito cvjetalo u Judi?

⁸ Takav opis strahovito nemoralnog i okrutnog obožavanja idola podudara se s onim što znamo o povijesti nekoliko zlih judejskih kraljeva. Kralj Manasija je, naprimjer, izgradio visoka mjesta, podigao oltare Baalu i čak je u dva hramska dvorišta postavio oltare posvećene lažnim bogovima. Svoje je sinove žrtvovao na vatri, bavio se magijom, vračanjem i podupirao je spiritističke običaje. Osim toga, načinio je lik, sveto deblo, i postavio ga u Jehovin hram.b Naveo je stanovnike Jude da čine “gore nego narodi koje istrijebi Jehova” (2. Kraljevima 21:2-9). Neki vjeruju da je Manasija dao pogubiti Izaiju, iako se u Izaiji 1:1 ne spominje Manasijino ime.

 9. Zašto Juda šalje poslanike “daleko”?

⁹ Juda ne griješi samo time što služi lažnim bogovima. Preko Izaije kao svog govornika Jehova kaže: “Ideš ka kralju s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do šeola” (Izaija 57:9). Nevjerno kraljevstvo Jude odlazi “kralju” — vjerojatno kralju neke strane sile — nudeći mu skupocjene i primamljive poklone predočene uljem i mirisima. Juda šalje poslanike u daleke krajeve. Zašto? Da bi pridobila poganske narode da s njom sklope političke saveze. Okrenuvši leđa Jehovi, uzda se u tuđinske kraljeve.

10. (a) Kako je kralj Ahaz sklopio savez s asirskim kraljem? (b) U kom se smislu Juda ‘ponizila do šeola’?

¹⁰ Primjer toga nalazimo u vrijeme kralja Ahaza. Osjećajući se ugroženim zbog saveza između Izraela i Sirije, taj je nevjerni judejski kralj poslao glasnike asirskom vladaru Tiglat-Pileseru III i poručio mu: “Sluga sam tvoj, hodi i izbavi me iz ruku kralja Sirskoga i iz ruku kralja Izraelova, koji se podigoše na me.” Ahaz je poslao srebro i zlato kao mito asirskom kralju i on ga je poslušao te je krenuo u razorni napad na Siriju (2. Kraljevima 16:7-9). U svojim odnosima s poganskim narodima Juda se ‘ponizila sve do šeola’. Zbog takvog će je postupanja snaći smrt, odnosno neće više postojati kao samostalan narod sa svojim kraljem.

11. Zašto se može reći da Juda živi u lažnom osjećaju sigurnosti?

¹¹ Jehova se i dalje obraća Judi te kaže: “Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: uzalud. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ” (Izaija 57:10). Da, Juda se namučila da ostvari svoje otpadničke namjere, no ne uviđa koliko su njena nastojanja uzaludna. Baš naprotiv, ona živi u zabludi da će uspjeti oslanjajući se na vlastitu snagu. Osjeća se vitalno i zdravo. Kakve li ludosti!

12. U čemu je sličnost između crkvi kršćanstva i Jude?

¹² U današnje vrijeme postoji organizacija čija djela podsjećaju na ono što se činilo u Judi u Izaijino vrijeme. Crkve kršćanstva upotrebljavaju Isusovo ime, no istovremeno sklapaju saveze s narodima i napunile su idolima svoja mjesta gdje vrše bogoslužje. Njihovi pripadnici čak i u svojim domovima drže idole. Crkve kršćanstva svoje mlade ljude žrtvuju u ratovima koji se vode između nacija. Sve to sasvim sigurno predstavlja tešku uvredu pravom Bogu koji kršćanima zapovijeda: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14). Uplićući se u politiku, crkve kršćanstva ‘čine blud s kraljevima zemlje’ (Otkrivenje 17:1, 2). Ustvari, one su jedan od glavnih pristaša Ujedinjenih naroda. Kakva je budućnost ove duhovne bludnice? Pa, što je Jehova rekao njenom simbolu iz prošlosti, nevjernoj Judi, i posebno njenom glavnom gradu, Jeruzalemu?

13. U kom je smislu Juda “slagala”, i kakva je njena reakcija na Jehovinu strpljivost?

¹³ “Od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala?” pita Jehova. To je dobro pitanje! Judin strah nipošto nije zdrav strah pred Jehovom koji je njemu ugodan. Da jest, tada ne bi postala narod lažljivaca, obožavatelja lažnih bogova. Jehova nastavlja: “Nisi se mene opominjala niti si marila? što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš?” (Izaija 57:11). Jehova je šutio, nije Judu odmah kaznio. Da li Juda to cijeni? Ne, već baš naprotiv, Božju strpljivost tumači kao ravnodušnost. Nema više nimalo straha pred njim.

14, 15. Što Jehova kaže o Judinim djelima i o ‘onima koje je sabrala’?

¹⁴ Međutim, vrijeme Božje strpljivosti doći će svom kraju. Govoreći o tom vremenu, Jehova objavljuje: “Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći. Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, otpuhnuće ih” (Izaija 57:12, 13a). Jehova će razotkriti Judinu lažnu pravednost. Njena joj licemjerna djela neće pomoći. ‘Oni koje je sabrala’, njeni idoli, neće je izbaviti. Kad je snađe nevolja, bogove u koje se uzda otpuhnut će običan dašak vjetra.

¹⁵ Jehovine su se riječi ispunile 607. pr. n. e. Tada je babilonski kralj Nabuhodonozor razorio Jeruzalem, spalio hram i većinu naroda odveo u zarobljeništvo. “Tako bi preseljena Juda iz zemlje svoje” (2. Kraljevima 25:1-21).

16. Kakva budućnost očekuje crkve kršćanstva i ostali dio ‘Babilona Velikog’?

¹⁶ Jednako tako, mnoštvo idola koje posjeduju crkve kršćanstva neće ih izbaviti u dan Jehovinog gnjeva (Izaija 2:19-22; 2. Solunjanima 1:6-10). Zajedno s ostalim dijelom ‘Babilona Velikog’ — svjetskog carstva krive religije — crkve kršćanstva bit će uništene. Simbolična skerletna divlja zvijer s deset rogova “opustošit će [bludnicu Babilon Veliki] i učiniti je golom, i pojest će njene mesnate dijelove i potpuno će je spaliti vatrom” (Otkrivenje 17:3, 16, 17). Zaista možemo biti sretni što smo poslušali zapovijed: “Izađite iz nje, moj narode, ako ne želite sudjelovati s njom u njenim grijesima, i ako ne želite primiti dio njenih nevolja”! (Otkrivenje 18:4, 5). Nemojmo se nikada vratiti ni njoj ni njenim djelima.

17. Koje je obećanje dano onome ‘tko se uzda u Jehovu’, i kada se ono ispunilo?

¹⁷ Što kažu daljnje riječi Izaijinog proročanstva? “Tko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju” (Izaija 57:13b). Kome to sada Jehova govori? On opisuje vrijeme nakon predstojeće katastrofe te proriče oslobođenje svog naroda iz Babilona i obnovu čistog obožavanja na svojoj svetoj gori, Jeruzalemu (Izaija 66:20; Danijel 9:16). Za sve Židove koji su ostali vjerni te riječi zacijelo su izvor velike utjehe. Jehova nastavlja: “I reći će se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega” (Izaija 57:14). Kad dođe vrijeme da Bog izbavi svoj narod, put će biti spreman i sve prepreke uklonjene (2. Dnevnika 36:22, 23).

18. Kako je opisana Jehovina uzvišenost, no kakvu brigu on ipak s ljubavlju pokazuje?

¹⁸ Sada prorok Izaija navodi riječi citirane u uvodu poglavlja: “Ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onim tko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernih i oživljujući srce skrušenih” (Izaija 57:15). Jehovino se prijestolje nalazi u najvišim predjelima neba. Ne postoji položaj viši ili uzvišeniji od tog. Stoga je zaista utješno znati da on otamo vidi sve — ne samo grijehe zlih već i pravedna djela onih koji se trude služiti mu! (Psalam 102:19; 103:6). Osim toga, on čuje uzdahe potlačenih i oživljava srca skrušenih. Te su riječi nesumnjivo dirnule srca pokajničkih Židova u drevna vremena. A sasvim su sigurno dirljive i nama danas.

19. Kada Jehovin gnjev prestaje?

¹⁹ Utješne su i daljnje Jehovine riječi: “Neću se jednako preti niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio” (Izaija 57:16). Nijedno od Božjih stvorenja ne bi preživjelo ako bi njegov gnjev trajao bez prestanka, zauvijek. No na našu radost Jehovin gnjev traje samo neko vrijeme. Nakon što ispuni svoju svrhu, on prestaje. Ta nas pod nadahnućem izražena misao potiče da steknemo duboko cijenjenje za ljubav koju Jehova osjeća prema svojim stvorenjima.

20. (a) Kako Jehova postupa s nekim tko se ne kaje za svoje prijestupe? (b) Kako Jehova tješi pokajnika?

²⁰ O tome više saznajemo iz daljnjih Jehovinih riječi. On najprije kaže: “Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otiđe putem srca svojega” (Izaija 57:17). Neispravni postupci koje netko učini iz pohlepe svakako izazivaju Božji gnjev. Jehova se gnjevi tako dugo dok netko ostaje odmetnik u srcu. No što ako takav odmetnik pozitivno reagira na kaznu? Jehova opisuje kako ga ljubav i suosjećanje potiču da takvoj osobi pomogne: “Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovim koji tuže” (Izaija 57:18). Nakon kazne Jehova iscjeljuje pokajnika te tješi njega i one koji tuguju s njim. Zahvaljujući upravo tome Židovi su se 537. pr. n. e. vratili u domovinu. Istina, Juda više nikada nije bila samostalno kraljevstvo s kraljem iz Davidove loze. No hram u Jeruzalemu bio je ponovno izgrađen i pravo je obožavanje bilo obnovljeno.

21. (a) Kako je Jehova oživio duh pomazanih kršćana 1919? (b) Koje bismo svojstvo mi osobno trebali gajiti?

²¹ Jehova, “visoki i uzvišeni”, pokazao je brigu za dobrobit pomazanog ostatka 1919. Zbog njihovog skrušenog, poniznog duha veliki Bog, Jehova, vidio je njihovu nevolju i dobrostivo ih izbavio iz babilonskog ropstva. Uklonio je sve prepreke i doveo ih u slobodu da bi ga mogli obožavati na čist način. Tako su se ispunile riječi koje je Jehova rekao preko Izaije. A iza tih riječi stoje vječna načela koja vrijede za sve nas. Jehova prihvaća obožavanje samo od poniznih ljudi. Ako netko od Božjih slugu učini grijeh, trebao bi ga bez odlaganja priznati, prihvatiti ukor i ispraviti svoje postupke. Nemojmo nikada zaboraviti da Jehova iscjeljuje i tješi ponizne, ali se “suprotstavlja oholima” (Jakov 4:6).

22. Kakvu budućnost Jehova proriče za (a) pokajnike? (b) bezbožnike?

²² Ističući koliko se budućnost pokajnika razlikuje od budućnosti onih koji uporno nastavljaju sa svojim zlim djelima, Jehova objavljuje: “Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu tko je daleko i tko je blizu, (...) i iscijeliću ga. A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistoću i blato. Nema mira bezbožnicima” (Izaija 57:19-21).

23. Što je plod usana, i u kom smislu Jehova ‘stvara’ taj plod?

²³ Plod usana je žrtva hvale upućena Bogu — javna izjava za njegovo ime (Hebrejima 13:15). Na koji način Jehova ‘stvara’ tu javnu izjavu? Pa, da bi netko prinosio žrtvu hvale, on najprije mora upoznati Boga i steći vjeru u njega. Vjera, koja je plod Božjeg duha, potiče takvu osobu da govori drugima o onome što je čula. Drugim riječima, ona daje javnu izjavu (Rimljanima 10:13-15; Galaćanima 5:22). No isto tako, treba zadržati na umu da je u krajnjoj liniji Jehova taj koji svojim slugama povjerava zadatak da objavljuju njegovu slavu. I on je taj koji oslobađa svoj narod, omogućujući mu da prinosi žrtve hvale (1. Petrova 2:9). Stoga se s pravom može reći da Jehova stvara taj plod usana.

24. (a) Tko je dobio Božji mir, i s kakvim učinkom? (b) Tko ne dobiva mir, i kakve su posljedice toga?

²⁴ Židovi su na povratku u domovinu sigurno s ushićenjem prinosili plod usana, pjevajući hvalospjeve Jehovi! Zacijelo su bili radosni što su iskusili Božji mir, bez obzira na to jesu li bili “daleko” od Jude i još uvijek čekali na povratak ili “blizu”, već u domovini. Za razliku od toga, zli su se našli u posve drugačijoj situaciji! Svi koji ne reagiraju povoljno na Jehovinu kaznu, svi zli, tko god bili i gdje god se nalazili, nemaju mira. Poput nemirnog mora, oni ne prinose plod usana, već izmeću samo “nečistoću i blato”.

25. Na koji način mnogi ljudi iz svih krajeva svijeta dobivaju mir?

²⁵ I u današnje vrijeme obožavatelji Jehove posvuda objavljuju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Kršćani iz svih krajeva svijeta u više od 230 zemalja prinose plod svojih usana, hvaleći jedinog i pravog Boga. Njihove pjesme hvale čuju se “od kraja zemlje” (Izaija 42:10-12). Oni koji čuju njihove riječi i odazovu se na njih prihvaćaju istinu iz Božje Riječi, Biblije. Oni dobivaju mir budući da služe “Bog[u] koji daje mir” (Rimljanima 16:20).

26. (a) Što predstoji bezbožnicima? (b) Koje se veličanstveno obećanje daje smjernima, i što bismo mi trebali odlučno činiti?

²⁶ Istina, zli se ne obaziru na poruku o Kraljevstvu. No uskoro im se više neće dozvoliti da narušavaju mir pravednima. “Još malo, pa neće biti bezbožnika”, obećava Jehova. Oni koji se uzdaju u Jehovu na čudesan će način naslijediti Zemlju. “Smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:10, 11, 29). Zemlja će tada biti doista prekrasno mjesto! Svi budimo odlučni nikada ne izgubiti Božji mir kako bismo pjesme hvale Bogu pjevali u svu vječnost.