Ispravno postaviti stvari između Boga i sebe

“Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega” (IZAIJA 1:18, ST).

1, 2. a) Što bi pomislio kad bi ti netko rekao: “Hajde, dakle, da se pravdamo”? b) Zašto ne smijemo očekivati da s Bogom možemo izmjenjivati mišljenje?

PRETPOSTAVIMO da između tebe i nekog drugog vlada zategnuti odnos zbog ranije učinjene greške ili neljubaznosti. Kako bi tada reagirao na slijedeće riječi: “Hajde, dakle, da se pravdamo”? To bi mogao biti poziv na razmjenu mišljenja s time da se učine uzajamni ustupci i kompromisi. Svatko bi mogao iznijeti svoje gledište i svatko bi mogao dopustiti određenu mjeru greške ili nesporazuma.

² No, možeš li si zamisliti da nas Stvoritelj u tom smislu poziva: “Hajde, dakle, da se pravdamo”, kako čitamo u Izaiji 1:18 (ST)? Ni u kom slučaju. Nitko od nas ne može očekivati takovo “raspravljanje” (Menge prijevod), ili razmjenu mišljenja s Jehovom, kao da bismo Jehovi mogli predbacivati greške, a zatim načiniti s njim kompromis. Dakle, što je potrebno prema Izaiji 1:18, želimo li imati mir s Bogom?

 3. Koji je stvarni smisao hebrejske riječi, koja je u Izaiji 1:18 ponekad prevedena s “pravdati se”?

³ Temeljno značenje hebrejske riječi prevedene sa “pravdati se” u osnovi znači “odlučiti, prosuditi, dokazati”. Ono ima pravni prizvuk i odnosi se ne samo na raspravljanje između dvije osobe, nego na nešto više. Tu se radi o jednoj odlucia (1. Mojsijeva 31:37, 42; Job 9:33; Psalam 50:21; Izaija 2:4). Prema jednom izdanju (Wilson’s Old Testament World Studies) njeno je značenje slijedeće: “biti u pravu; obrazložiti ili pokazati što je pravo i istinito”. Bog je naredio: “Dođite sada, da ispravno postavimo stvari među sobom” (The New American Bible).

4-6. Tko je bio Izaija, i kada je služio kao prorok?

⁴ Jehova Bog je tu snažnu vijest posredovao preko proroka Izaije. Tko je bio Izaija, i zašto je njegova vijest bila prikladna za tadašnje vrijeme? Da, što možemo mi naučiti iz toga?

⁵ Kad se spomene izraz “prorok” mnogi danas možda pomisle na mladog čovjeka asketu, koji objavljuje svoje iskrivljeno gledište. Drugi pomisle možda na nekog starog egocentrika, koji se sam postavlja za suca postojećih prilika. Koliko li je samo drugačiji bio uravnoteženi i razboriti čovjek Izaija, koga je Jehova upotrijebio za pisanje biblijske knjige koja nosi njegovo ime.

⁶ Izaija, sin Amozov, živio je u Judeji i služio Jehovi “za vremena Ozije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih” – preko 40 godina. U svojoj skromnosti Izaija nije dao mnogo informacija o sebi. Tradicija govori da je bio u srodstvu s kraljevskom obitelji Jude. Sa sigurnošću znamo da je bio poglavar obitelji i da mu je žena rodila dva sina. Možda se poslije njene smrti ponovo oženio i postao ocem jednog sina s proročanskim imenom Emanuel (Izaija 1:1; 7:3, 14; 8:3,18).

 7. Zašto bismo trebali biti zainteresirani za Izaijino proročanstvo?

⁷ Postoje paralele između Izaijinog i našeg vremena. Svjesni smo da živimo u vremenu međunarodnih napetosti, ratova i ratnih prijetnji. Dok se religiozni i politički vođe koji tvrde da obožavaju Boga, sami ističu kao uzori, novine redovito izvještavaju o njihovim financijskim i moralnim skandalima. Što misli Bog o takvim vođama, naročito o onima koji su povezani s kršćanstvom? Što očekuje njih i njihove sljedbenike? U knjizi Izaije nalazimo komentare koji potječu od Boga, a krajnje su odgovarajući za takve aktualne događaje. Osim toga, nalazimo pouke važne za svakoga od nas dok se trudimo služiti Bogu.

Prorok za grešnu naciju

 8. Što sadrži Izaijina knjiga, i u kojem je stilu napisana?

⁸ Čitajući knjigu Izaije naići ćeš na vijest o grijesima Jude i Jeruzalema, na povijesne pojedinosti o neprijateljskim pohodima, na objavljivanje uništenja okolnih nacija i na ohrabrujuća proricanja o obnovi i spasenju Izraela. Sve je to napisano živim, dirljivim stilom. Dr I. Slotki objašnjava: “Naučnici svim srcem iskazuju poštovanje Izaijinoj briljantnoj moći predočavanja, njegovim slikovitim i zornim opisima, njegovom vladanju snažnom metaforom (slikovito izražavanje), aliteraciji (podudaranje suglasnika u stilu) i asonanci, te harmoničnosti i ritmičkom toku njegovih rečenica.” Sada želimo posebno istražiti Izaijinu uvodnu vijest, zapisanu u prvom poglavlju.

 9. Što znamo o vremenu i okolnostima pisanja prvog poglavlja Izaijine knjige?

⁹ Prorok ne kaže točno kada je napisano ovo poglavlje. Izvještaj iz Izaije 6:1–13 datira iz godine Ozijine smrti. Ako je Izaija napisao početna poglavlja prije toga, tada odražavaju možda situaciju za vrijeme Ozijine vladavine. Ozija (829-777 pr. n. e.) je uglavnom činio “što je pravo u Jahvinim očima” (ST) i Jehova je blagoslovio njegovu vladavinu s blagostanjem. Ali, mi znamo da nije bilo sve najbolje, jer “narod još prinošaše žrtve i kađaše na visinama”, prije nego je Jehova kralja Oziju (ili Azariju) udario gubom, jer si je prisvojio pravo da prinese kad u hramu (2. Dnevnika 26:1-5, 16-23; 2. Carevima 15:1-5). Možda je prikrivena pokvarenost u Ozijino vrijeme dovela do žetve zla u vrijeme njegova unuka, kralja Ahaza (762-745 pr. n. e.), što je također moglo biti predmetom Izaijinog opisa. Ali važnije od određenog datuma pisanja prvog poglavlja jest povod koji je naveo Boga da kaže: “Hajde da ispravno postavimo stvari među sobom”.

10. Koja situacija je vladala za vrijeme vladavine cara Ahaza, naročito među judejskim vođama?

¹⁰ Izaija je otvoreno objavio: “Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. ... Sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta” (Izaija 1:4-6, ST). 16-godišnja vladavina kralja Ahaza bila je obilježena najodvratnijim idolopoklonstvom. On “sažižaše sinove svoje ognjem po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Jehova ispred sinova Izraelovih... i kađaše na visinama i po brdima i pod svakim zelenijem drvetom” (2. Dnevnika 28:1-4; 2. Carevima 16:3, 4). Među knezovima, koji bi prije odgovarali vladarima drevne Sodome, bili su na dnevnom redu nepravda, podmićivanje i nemoral (Izaija 1:10, 21-23; 1. Mojsijeva 18:20, 21). Sigurno ih Bog nije mogao priznati. A kako je narod prolazio pored takvih vođa?

11. Kako bi trebali razumjeti Izaiju 1:29, 30?

¹¹ Prorok Izaija je predočio žaljenja vrijednu situaciju naroda spominjajući sveto drveće i vrtove u kojima su žrtvovali idolima i kadili poganskim božanstvima. To “moćno drveće” je trebalo postati uzrokom poniženja (Izaija 1:29; 65:3). Primjenjujući to slikovito izražavanje na idolopoklonike, Izaija piše: “Postat ćete kao veliko drvo, čije će se lišće osušiti, i kao vrt bez vode” (Izaija 1:30, NS). Da, ljudi koji ostavljaju Jehovu “poginut će”. Oni će postati kučinom (lako zapaljivi otpaci konoplja ili lana) a idoli njihovi iskrom, i tako će zajedno izgorjeti (Izaija 1:28, 31).

12, 13. Koju paralelu možemo povući između našeg i Izaijinog vremena?

¹² Usporedi to sada s današnjom situacijom. U toku jednog te istog mjeseca novine u SAD su izvijestile: Jedan vodeći kandidat za predsjednika povukao se radi svojih skandaloznih “avantura sa ženama”; jedan ugledni svećenik bio je smjenjen nakon što je priznao preljub i bio optužen zbog homoseksualnosti, razmjene partnera i zloupotrebe priloga kao ušutkarina. (“Navodno je od 1984. godine primio naknadu od 4,6 milijuna dolara” /Time, 11. 5. 1987./.) Iz Austrije se izvještava da je prošle godine redovnik samostana Rein-Hohnefurta bio otpušten i optužen zbog rasipanja 14 milijuna maraka za lovački dom i na zabave sa članovima nekadašnje vladarske obitelji i s mladim ženama manje plemenitog porijekla. Vjerojatno bi mogao navesti još niz primjera takvih vrsta. Što misliš, kako Bog gleda na njih?

¹³ Što se tiče ljudi u općenitom, zapaža se rastuća religiozna polarizacija. Neki s gnušanjem ili ravnodušnošću okreću leđa religiji. U Engleskoj na primjer samo 3 posto stanovništva posjećuje crkvu. S druge strane, kod nekih nalazimo ekstremnu religioznost. To dolazi do izražaja u sve većem broju karizmatskih crkava, koje apeliraju na osjećaj biti “spašen”, na govorenje jezika i na “liječenje” bolesnih. Ljudi se masovno slijevaju na mjesta hodočašća, nadajući se čudima. Drugi opet pokazuju djela “vjere” prinašanjem žrtava, primjerice puzeći na krvavim koljenima da bi mogli npr. vidjeti djevicu od Guadalupe (Meksiko City). U nekim novinama je pisalo: “Dok promatrači sa strane smatraju njeno postojanje i revnost kojom je obožavaju očiglednom mješavinom kršćanstva i poganstva, djevica je očito najvažnija figura meksikanskog katolicizma.”

Kako možeš steći Božje priznanje?

14. Kako je Jehova objasnio preko Izaije da on ne prihvaća sve koji tvrde da ga obožavaju?

¹⁴ Jehova Bog ne ostavlja mjesta sumnji u vezi svog gledišta o onima koji, doduše, tvrde da stoje na njegovoj strani, ali ne “obožavaju Oca duhom i istinom” (Ivan 4:23, NS). Ako jedna nacija, religiozna grupa ili pojedinac ne postupa u skladu s Božjim otkrivenim mjerilima, onda je svako pokazivanje religioznosti bez ikakve svrhe. U starom su Izraelu na primjer religiozni praznici i žrtve bili obavezan sastavni dio pravog obožavanja (3. Mojsijeva, poglavlje 1 do 7, 23). Međutim, Izaija pokazuje da se nevjerni Židovi nisu dopadali Bogu, iako su ispunjavali te zahtjeve. Bog je rekao: “Kad na molitvu ruku širite, ja od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam” (Izaija 1:11-15, ST). Jednako tako je i danas. Umjesto religioznih ceremonija ili napamet naučenih vjeroispovjedi i molitava, Bog želi molitve i pravedna djela koja dolaze iz srca.

15. Zašto nam riječi iz Izaije 1:18 daju razloga da se nadamo, i što znače riječi: “Hajde, dakle, da se pravdamo”?

¹⁵ Budući da to znamo, imamo razloga da se nadamo. Ljudima je moguće zadobiti Božju milost. Kako? Izaija je naglasio: “Operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite”. S tim u vezi Izaija posreduje Božju zapovijed: “Hajde, dakle, da se pravdamo” (ST). Dakle, Jehova nije tražio razgovor s ravnopravnima koji raspravljaju o svojim gledištima. Bog je znao što je pravo ili ispravno. Njegov sud je glasio: Ako je kod nekoga trebala uslijediti promjena, onda je to bilo samo kod ljudi, koji su se morali prilagoditi njegovim, pravednim mjerilima. Jednako je i danas. Promjene su moguće, a donose Božju milost. Moguće je promijeniti čak nesumnjivo loš način života. Izaija je pisao: “Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega” (Izaija 1:16-18, ST).

16. Kako su neki reagirali na savjet temeljen na Bibliji, a u vezi prijestupa?

¹⁶ Kod nekih, međutim, postoji sklonost da registriraju takav savjet, ali misle da se on odnosi na druge. Očigledno su u Izaijino vrijeme mnogi tako postupali. U stvarnosti svaki bi se pojedinac trebao sam ispitati. Ako je kršćanin učinio neki težak grijeh kao što su laž, prijevara, spolni nemoral ili drugi ozbiljni prijestupi, bezuvjetno je potrebno da pokaže kajanje i djela dostojna pokajanja (Djela apostolska 26:20). Pohvalno je da su neki poduzeli određene korake kako bi ‘ispravili stvari između sebe i Jehove’. Primjerice, Kula stražara od 1. 8. 1985. je govorila o ispravljanju grešaka koje su možda skrivene pred drugima ali Bog ih vidi (Matej 6:6; Filipljanima 4:13). Bila su spomenuta tri područja koja zahtijevaju nasu pažnju: potajno prihvaćanje transfuzije krvi, masturbacija i zloupotreba alkohola. Nakon razmatranja tog gradiva, nekoliko je čitalaca napisalo pisma cijenjenja; priznali su da su činili takve greške, ali su bili navedeni da se pokaju i promjene.

17. Kako se mogu riječi iz Izaije 1:18 primijeniti na nas i kako nam mogu pomoći čak ako ne činimo ozbiljne greške?

¹⁷ Naravno, većina kršćana koja se bavi ovim gradivom nije učinila neki ozbiljan prijestup. Ipak, Izaijina vijest bi nas trebala potaknuti da ispitamo svoje srce. Da li moramo u odnosu s Bogom ispraviti neku stvar? Jedan bitni elemenat Izaijine vijesti bio je ispravni poticaj. U vezi molitve mogli bismo se pitati: “Dolaze li moje molitve iz srca i trudim li se najbolje što mogu postupati u skladu s tim molitvama?” Neki koji su izvršili takvo samoispitivanje, uočili su mogućnosti da se poprave. Utvrdili su da su se molili za bolje poznavanje volje Božje, ali su koristili malo vremena za proučavanje Biblije i kršćanskih publikacija. Drugi su se molili za veće sudjelovanje u službi propovijedanja, ali su slijedili životni stil koji im nije dozvolio da izlaze na kraj sa smanjenom zaradom u svjetovnom poslu manjeg obima. Ili, jesi li se molio da bi te Bog blagoslovio u djelu stvaranja učenika? U kojoj si mjeri poradio na tome da postaneš djelotvornijim učiteljem? Jesi li savjesno proširivao službu ponovnih posjeta, i da li si spreman trošiti svoje vrijeme za redovito proučavanje Biblije s drugima? Ako se trudiš postupati u skladu s tim molitvama, ti pokazuješ da ustinu želiš da te Bog sasluša.

18. Zašto bismo se trebali potruditi da ispravno postavimo stvari između Boga i sebe?

¹⁸ Sasvim je ispravno da se svi naprežemo na svim područjima svog života i da ‘ispravno postavimo stvari’ u odnosu s Bogom, našim Stvoriteljem. Zapazi kako je Izaija s tim u vezi razmišljao: “Vô poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve, Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Izaija 1:3, ST). Nitko od nas ne bi želio da ga se smatra manje razumnim ili zahvalnim od vola ili magarca. Ali, ovaj opis bi vrijedio za nas ako bismo mislili da ne trebamo raditi na tome da upoznamo našeg Darovaoca života i njegove zahtjeve i ako se ne bismo ozbiljno trudili živjeti odgovarajuće tome.

19. Koji izgled imaju prema Izaijinom opisu oni koji ispravno postavljaju stvari u odnosu s Bogom i što to znači za nas?

¹⁹ Izaija je dao svom narodu razloga za optimizam. Rekao je da se položaj naroda pred Jehovom može pretvoriti u čist položaj. To bi bilo slično kao da purpurna marama pobijeli poput vune ili snijega na vrhu brda Hermona (Izaija 1:18; Psalam 51:7; Danijel 7:9; Otkrivenje 19:8). Čak ako većina ne bi reagirala na to, pa bi nacija zbog toga bila predana pod mač i odvedena u ropstvo, vjerni bi se ostatak ipak mogao vratiti. Jednako tako možemo i mi steći Jehovinu milost, možda uz pomoć savjesnih nadglednika, koji služe u skupštini kao ‘suci i savjetnici’ puni ljubavi (Izaija 1:20, 24-27; 1. Petrova 5:2-4; Galaćanima 6:1, 2). Dakle, budi siguran da ti možeš ispravno postaviti stvari između Boga i sebe. Ako već posjeduješ Božju milost, možeš učvrstiti svoj odnos prema njemu. To je uistinu vrijedno svakog truda.

[Bilješka]

Točke za ponavljanje

◻ Što je bilo mišljeno pozivom: “Hajde, dakle, da se pravdamo” s Bogom?

◻ U kom pogledu je naše vrijeme slično Izaijinom vremenu?

◻ Što je prema Izaijinim riječima bilo potrebno da bi pojedinci mogli steći Božju milost?

◻ Na kojim područjima moramo možda – neovisno o teškim grijesima – ispravno postaviti stvari između Boga i sebe?

[Slika na stranici 21]

Izaija je rekao da ‘magarac poznaje jasle gospodara svojega’. Koju pouku posreduju ove riječi?