35, 36. Što je u drevna vremena povezivalo Egipat, Asiriju i Izrael, čime su se ispunile riječi iz Izaije 19:23-25?

³⁵ Prorok zatim predviđa izvanredan razvoj događaja: “U to će vrijeme biti put iz Egipta u Asirsku, i Asirac će ići u Egipat i Egipćanin u Asirsku, i služiće Gospodinu Egipćani s Asircima. U to će vrijeme Izrael biti treći s Egipćanima i Asircima, i biće blagoslov posred zemlje. Jer će ih blagosloviti Jehova nad vojskama govoreći: da je blagoslovljen moj narod Egipatski, i Asirski, djelo ruku mojih, i nasljedstvo moje, Izrael” (Izaija 19:23-25). Da, jednog će dana Egipat i Asirija biti u prijateljskom odnosu. Kako to?

37. U kom smislu milijuni ljudi danas žive kao da postoji put između ‘Asirije’ i “Egipta”?

³⁷ U današnje vrijeme ostatak pomazanih duhovnih Izraelaca predstavlja “blagoslov posred zemlje”. Oni unapređuju pravo obožavanje i objavljuju poruku o Kraljevstvu ljudima iz svih zemalja. Neke od tih zemalja slične su Asiriji, jer su izrazito militarističkog tipa. Druge su liberalnije, možda poput Egipta — koji je svojevremeno bio ‘kralj juga’ iz Danijelovog proročanstva (Danijel 11:5, 8). Milijuni pojedinaca, kako iz militarističkih tako i iz liberalnijih zemalja, krenuli su putem pravog obožavanja. Kao rezultat toga, ljudi iz svih naroda ujedinjeno ‘služe’. Među njima nema nacionalističkih podjela. Oni ljube jedni druge i zaista se može reći da ‘Asirija ide u Egipat, a Egipat u Asiriju’, kao da postoji put koji ih spaja (1. Petrova 2:17).

38. (a) Na koji će način Izrael “biti treći s Egipćanima i Asircima”? (b) Zašto Jehova kaže: “Da je blagoslovljen moj narod”?

³⁸ No, što znači to da će Izrael “biti treći s Egipćanima i Asircima”? Kada je tek započelo ‘vrijeme kraja’, oni koji su služili Jehovi na Zemlji većinom su bili pripadnici ‘Izraela Božjeg’ (Danijel 12:9; Galaćanima 6:16). Od 1930-ih počelo se pojavljivati veliko mnoštvo ‘drugih ovaca’, koje ima zemaljsku nadu (Ivan 10:16a; Otkrivenje 7:9). Izlazeći iz nacija — koje su predočene Egiptom i Asirijom — stječu se u Jehovin dom obožavanja te pozivaju i druge da im se pridruže (Izaija 2:2-4). Oni vrše isto djelo propovijedanja kao i njihova pomazana braća, prolaze kroz slične ispite, pokazuju jednaku vjernost i besprijekornost te se hrane s istog duhovnog stola. Doista, pomazanici i “druge ovce” čine “jedno stado pod jednim pastirom” (Ivan 10:16b). Može li itko sumnjati u to da je Jehova, kada promatra njihovu revnost i ustrajnost, zadovoljan onim što čine? Stoga nimalo ne čudi to što on izriče blagoslov nad njima, govoreći: “Da je blagoslovljen moj narod”!