Jehova je Kralj

1, 2. (a) Tko će iskusiti Jehovinu srdžbu? (b) Hoće li Juda biti pošteđena kazne, i kako to znamo?

BABILON, Filisteja, Moab, Sirija, Etiopija, Egipat, Edom, Tir, Asirija — svi će oni iskusiti Jehovinu srdžbu. Izaija je prorekao katastrofe koje će pogoditi ove neprijateljski nastrojene zemlje i gradove. No što je s Judom? Hoće li stanovnici Jude biti pošteđeni kazne za svoje grešno postupanje? Povijesni izvještaj glasno odgovara da neće!

² Sjeti se što se dogodilo sa Samarijom, prijestolnicom desetplemenskog izraelskog kraljevstva. Njen se narod nije držao svog saveza s Bogom. Nije ostao odijeljen od pokvarenih običaja okolnih naroda. Umjesto toga, stanovnici Samarije “činjahu zle stvari gnjeveći Jehovu. (...) Zato se Jehova razgnjevi vrlo na Izraela, i odbaci ih od sebe.” Prisiljen napustiti svoju zemlju, “preseljen bi Izrael iz zemlje svoje u Asirsku” (2. Kraljevima 17:9-12, 16-18, 23; Ozej 4:12-14). Ono što se dogodilo Izraelu loš je znak za njegovo sestrinsko kraljevstvo, Judu.

 3. (a) Zašto je Jehova napustio dvoplemensko kraljevstvo Judu? (b) Što je Jehova odlučio učiniti?

³ Pojedini su judejski kraljevi bili vjerni, no većina nije. Čak i za vladavine vjernih kraljeva, kao što je bio Joatam, narod se nije posve odvratio od krivog obožavanja (2. Kraljevima 15:32-35). Bezbožnost u Judi dosegla je vrhunac za vladavine krvožednog kralja Manasije, za kojeg židovska predaja kaže da je pogubio vjernog proroka Izaiju, zapovjedivši da ga se prepili. (Usporedi Hebrejima 11:37.) Taj je zao kralj ‘zaveo Judu i Jeruzalem, te su činili gore nego narodi koje je istrijebio Jehova ispred sinova Izraelovih’ (2. Dnevnika 33:9). Pod Manasijinom vlašću zemlja je postala iskvarenija nego što je bila onda kada su Kanaanci njome vladali. Zato Jehova objavljuje: “Evo, ja ću pustiti zlo na Jeruzalem i na Judu, da će svakome tko čuje zujati oba uha. (...) Zbrisaću Jeruzalem, kao što se briše zdjela, izbriše se pa se izvrne. I ostaviću ostatak nasljedstva svojega, i daću ih u ruke neprijateljima njihovim, da budu plijen i grabež svim neprijateljima svojim. Jer činiše što je zlo preda mnom, i gnjeviše me” (2. Kraljevima 21:11-15).

 4. Što će Jehova učiniti s Judom, i kako se ispunilo to proročanstvo?

⁴ Poput zdjele koju se prevrne kako bi se sav njezin sadržaj izlio, zemlja će biti ispražnjena i ostati bez svojih stanovnika. Ovo predstojeće opustošenje Jude i Jeruzalema ponovno je tema o kojoj prorokuje Izaija. On započinje ovim riječima: “Gle, Jehova će isprazniti zemlju i opustiti je, prevrnuće je i rasijaće stanovnike njezine” (Izaija 24:1). Ovo se proročanstvo ispunilo kada su Jeruzalem i njegov hram razoreni tijekom napada babilonske vojske pod zapovjedništvom kralja Nabuhodonozora, te je velik dio stanovnika Jude izgubio život od mača, gladi i pošasti. Većina preživjelih Židova odvedena je u zarobljeništvo u Babilon, dok je nekolicina onih koji su ostali pobjegla u Egipat. Tako je judejska zemlja ostala razorena i posve pusta. Nije ostalo čak ni domaćih životinja. Napuštena zemlja pretvorila se u pustoš, a u njenim jezovitim ruševinama boravile su samo divlje zvijeri i ptice.

 5. Hoće li itko biti pošteđen Jehovinog suda? Objasni.

⁵ Hoće li itko u Judi imati posebne povlastice tijekom suda koji predstoji? Izaija odgovara: “Biće svećenik kao narod, gospodar kao sluga, gospođa kao sluškinja, prodavac kao kupac, koji daje u zajam kao koji uzima u zajam, koji uzima dobit kao koji daje. Sasvim će se isprazniti zemlja, i sasvim će se oplijeniti. Jer Jehova reče ovu riječ” (Izaija 24:2, 3). Bogatstvo i prednosti službe u hramu neće igrati nikakvu ulogu. Iznimaka neće biti. Zemlja je toliko iskvarena da svi koji prežive — svećenici, sluge i gospodari, kupci i prodavači — moraju biti izgnani.

 6. Zašto Jehova uskraćuje zemlji svoj blagoslov?

⁶ Da ne bi netko bio u zabludi, Izaija opisuje koliko će dalekosežne posljedice imati predstojeća katastrofa i objašnjava zašto će doći: “Tužiće zemlja i opasti, iznemoći će vasiljena i opasti; iznemoći će glavari naroda zemaljskoga. Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše savez vječni. Zato će prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatrće se stanovnici njezini; zato će izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo će ljudi ostati” (Izaija 24:4-6). Kad su Izraelci dobili kanaansku zemlju, ustanovili su da je to “zemlj[a] gdje teče mlijeko i med” (5. Mojsijeva 27:3). Pa ipak, i dalje su bili ovisni o Jehovinom blagoslovu. Ako bi se vjerno držali njegovih odredbi i zapovijedi, zemlja bi ‘rađala svoj rod’, no ako bi zanemarivali njegove zakone i zapovijedi, sav njihov trud u obrađivanju zemlje bio bi ‘potrošen uzalud’ i zemlja ‘ne bi rađala svog roda’ (3. Mojsijeva 26:3-5, 14, 15, 20). Jehovino bi prokletstvo ‘proždrlo zemlju’ (5. Mojsijeva 28:15-20, 38-42, 62, 63). Juda sada mora biti svjesna da će doživjeti ispunjenje te kletve.

 7. Kako je savez Zakona Izraelcima trebao služiti kao blagoslov?

⁷ Oko 800 godina prije Izaijinog vremena Izraelci su dobrovoljno stupili u savezni odnos s Jehovom i pristali da se pridržavaju tog saveza (2. Mojsijeva 24:3-8). Uvjetima tog saveza Zakona bilo je predviđeno da će ih Jehova, budu li poslušni njegovim zapovijedima, obilno blagoslivljati, no budu li kršili taj savez, izgubit će njegov blagoslov i neprijatelji će ih odvesti u zarobljeništvo (2. Mojsijeva 19:5, 6; 5. Mojsijeva 28:1-68). Ovaj je savez Zakona, koji je bio dan preko Mojsija, trebao ostati na snazi tijekom neograničenog, neodređenog perioda. Izraelcima bi sve do dolaska Mesije služio kao zaštita (Galaćanima 3:19, 24).

 8. (a) Na koji je način narod ‘prestupao zakone’ i ‘izmijenio uredbe’? (b) U kom će smislu “glavari” biti prvi koji će “iznemoći”?

⁸ Ali narod je ‘raskinuo savez vječni’. Oni zaobilaze zakone koje su dobili od Boga i zanemaruju ih. “Izmijeniše uredbe”, koristeći pravne postupke koji su drugačiji od onih koje im je dao Jehova (2. Mojsijeva 22:25; Ezehijel 22:12). Zato će narod biti uklonjen iz zemlje. U predstojećem izvršenju presude neće biti milosti. Među prvima koji će “iznemoći”, budući da će im Jehova uskratiti svoju zaštitu i naklonost, bit će “glavari”, odnosno velikaši. Te su se riječi ispunile kada su, kako se približavalo razorenje Jeruzalema, judejski kraljevi postali vazali, najprije Egipćana, a zatim i Babilonaca. Nakon toga su kralj Joahin i drugi članovi kraljevske obitelji bili među prvima koji su odvedeni u babilonsko zarobljeništvo (2. Dnevnika 36:4, 9, 10).

9, 10. (a) Kakvu ulogu u Izraelu ima poljoprivreda? (b) Na što se ukazuje kada se kaže da svatko ‘sjedi pod svojom vinovom lozom i pod smokvom’?

⁹ Izraelci su narod koji živi od poljoprivrede. Još u vrijeme kada su ušli u Obećanu zemlju počeli su živjeti od uzgoja poljoprivrednih kultura i stoke. Zato poljoprivreda zauzima značajno mjesto u zakonima koje su dobili Izraelci. Svaka sedma godina po zakonu je bila obavezni sabatni počinak za zemlju, kako bi se obnovila plodnost tla (2. Mojsijeva 23:10, 11; 3. Mojsijeva 25:3-7). Praznici koje narod tri puta godišnje po zakonu treba slaviti vremenski se poklapaju s poljoprivrednim sezonama (2. Mojsijeva 23:14-16).

¹⁰ Vinogradi su uobičajen prizor u čitavoj zemlji. Biblija kaže da je vino, koje se dobiva od loze, Božji dar koji “veseli srce čovjeku” (Psalam 104:15). Kada se kaže da svatko ‘sjedi pod svojom vinovom lozom i pod smokvom’, ukazuje se na blagostanje, mir i sigurnost pod Božjom pravednom vlašću (1. Kraljevima 4:25; Mihej 4:4). Dobra berba smatra se blagoslovom i povod je za pjevanje i veselje (Suci 9:27; Jeremija 25:30). No isto vrijedi i u obrnutom slučaju. Kada se loza osuši i ne rodi grožđem i kada vinogradi postanu pustopoljine obrasle trnjem, to je dokaz da je Jehova uskratio svoj blagoslov — to je vrijeme velike žalosti.

11, 12. (a) Kako Izaija zorno opisuje okolnosti koje će nastati kao posljedica Jehovine osude? (b) Kakvu mračnu budućnost opisuje Izaija?

¹¹ Stoga je prikladno da Izaija koristi vinograde i njihove plodove kako bi zorno prikazao okolnosti koje će nastati kada Jehova zemlji uskrati svoj blagoslov: “Tužiće vino, uvenuće loza vinova, uzdisaće svi koji su vesela srca. Prestaće veselje uz bubnje, nestaće graje onih koji se vesele, prestaće veselje uz gusle [“harfu”, “Gru”]. Neće piti vina uz pjesme, ogrknuće silovito piće onima koji ga piju. Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da nitko ne ulazi. Tužnjava će biti po ulicama radi vina, proći će svako veselje, otići će radost zemaljska. Pustoš će ostati u gradu, i vrata će se razvaliti” (Izaija 24:7-12).

¹² Bubanj i harfa su instrumenti ugodna zvuka i koriste se prilikom pjevanja hvalospjeva Jehovi i izražavanja radosti (2. Dnevnika 29:25; Psalam 81:2). Njihov se zvuk neće čuti u ovo vrijeme božanske kazne. Neće biti radosnih berbi grožđa. Neće se čuti zvuci veselja u napuštenim ruševinama Jeruzalema, čija su vrata ‘razvaljena’ i kuće “zatvorene” da nitko ne može ući. Kakva li mračna budućnost čeka stanovnike zemlje koja je sama po sebi bila tako plodna!

13, 14. (a) Što su propisivali Jehovini zakoni o berbi? (b) Kako Izaija koristi zakone o berbi da bi slikovito pokazao da će neki preživjeti Jehovinu presudu? (c) U što mogu vjerni Judejci biti sigurni, unatoč tome što im predstoje mračni periodi kušnji?

¹³ Izraelci su masline brali tako što su štapovima udarali po stablu da bi plodovi pali na zemlju. Prema Božjem zakonu nisu smjeli prebirati po granama stabla kako bi pobrali preostale masline. Niti su smjeli skupljati grožđe koje bi nakon berbe ostalo u njihovim vinogradima. Ono što je ostalo nakon berbe trebalo se ostaviti kako bi pobrali siromašni — ‘došljak, siroče i udovica’ (5. Mojsijeva 24:19-21). Osvrćući se na te svima poznate zakone, Izaija slikovitim riječima ukazuje na utješnu činjenicu da će biti onih koji će preživjeti Jehovin predstojeći sud: “Biti [će] u zemlji i u narodima kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje poslije berbe. Ovi će podignuti glas svoj i pjevaće [“kliču od radosti”, “St”], radi veličanstva Jehovina podvikivaće od mora. Zato slavite Jehovu u dolinama [“na istoku”, “St”], na otocima morskim ime Jehove Boga Izraelova. S kraja zemlje čusmo pjesme u slavu pravednome” (Izaija 24:13-16a).

¹⁴ Kao što poneki plod ostane na drvetu ili na lozi nakon berbe, tako će biti i onih koji će ostati nakon Jehovinog izvršenja presude — “kao kad se paljetkuje poslije berbe”. Prorok je već govorio o njima u 6. retku, rekavši da će ‘malo ljudi ostati’. No koliko god da ih je malo, ipak će biti onih koji će preživjeti razorenje Jeruzalema i Jude, a kasnije će se ostatak vratiti iz zarobljeništva i ponovno nastaniti zemlju (Izaija 4:2, 3; 14:1-5). Premda će osobe iskrenog srca proći kroz mračne periode kušnji, mogu biti sigurne da je pred njima izbavljenje i radost. Preživjeli će vidjeti ispunjenje Jehovine proročanske riječi i shvatit će da je Izaija bio pravi Božji prorok. Preplavit će ih radost dok budu promatrali ispunjenje proročanstava o obnovi. Gdje god da se rasiju — na otoke Sredozemnog mora na zapadu, u Babilon “na istoku” ili u bilo koji drugi udaljeni kraj — hvalit će Boga jer ih je sačuvao na životu i pjevat će pjesme “u slavu pravednome”!

15, 16. (a) Kako se Izaija osjeća zbog onoga što će snaći njegov narod? (b) Što će zadesiti nevjerne stanovnike zemlje?

¹⁵ No sada je još uvijek prerano za radovanje. Izaija svoje suvremenike vraća u sadašnjost, govoreći: “Ali rekoh: ološah! ološah! teško meni! nevjernici nevjeru čine [“izdajice izdaju”, “Gru”], baš nevjernici nevjeru čine. Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovniče zemaljski! I tko uteče čuvši za strahotu, pašće u jamu; a tko izađe iz jame, uhvatiće se u zamku; jer će se ustave na visini otvoriti i zatrešće se temelji zemlji. Sva će se zemlja razbiti, sva će se zemlja raspasti, sva će se zemlja uskolebati. Sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati” (Izaija 24:16b-20).

¹⁶ Izaiju obuzima tuga zbog onoga što će snaći njegov narod. Zbog okolnosti koje ga okružuju, osjeća se bolesno i zabrinut je. Izdajnika ima napretek i zbog njih stanovnici zemlje strahuju. Nakon što im Jehova uskrati svoju zaštitu, danju i noću vladat će strah i trepet među nevjernim stanovnicima Jude. Bit će u neizvjesnosti za vlastiti život. Nitko neće umaći katastrofi koja će ih zadesiti zato što su napustili Jehovine zapovijedi i zanemarili božansku mudrost (Priče Salamunove 1:24-27). Katastrofa će doći bez obzira na to što izdajnici u Judi lažima i prijevarom navode narod na put koji vodi u uništenje, pokušavajući ga uvjeriti kako će sve biti u redu (Jeremija 27:9-15). Neprijatelji će doći izvana, opljačkati ih i odvesti u zarobljeništvo. Sve to u Izaiji izaziva veliku tjeskobu.

17. (a) Zašto bijeg neće biti moguć? (b) Što će se dogoditi sa zemljom kada Jehova pusti s neba svoju silu kojom će izvršiti presudu?

¹⁷ Pa ipak, prorok je dužan objaviti da bijeg neće biti moguć. Kamo god da ljudi pokušaju pobjeći, bit će uhvaćeni. Neki će možda izbjeći jednu katastrofu, ali uhvatit će ih druga — neće biti sigurnog mjesta. Bit će isto kao što biva s progonjenom životinjom koja uspije izbjeći jamu, ali tek da bi se nakon toga uhvatila u zamku. (Usporedi Amosa 5:18, 19.) Jehova će s neba pustiti svoju silu kojom će izvršiti presudu i zatrest će zemlju do samih temelja. Poput pijanog čovjeka, zemlja tetura i pada pod teškim teretom krivnje te nije u stanju ponovno ustati (Amos 5:2). Jehovina je presuda konačna. Njihova će zemlja biti potpuno uništena i opustošena.

18, 19. (a) Na koga se vjerojatno odnosi izraz ‘vojska na visini’, i u kom će smislu biti skupljena u “tamnicu”? (b) Na koji će se vjerojatno način “poslije mnogo vremena” obratiti pažnja ‘vojsci na visini’? (c) Kako Jehova obraća pažnju ‘kraljevima zemaljskim’?

¹⁸ Izaijino proročanstvo sada poprima još veće razmjere, ukazujući na konačno ispunjenje Jehovinog nauma: “U to će vrijeme pohoditi Jehova na visini vojsku visoku i na zemlji sve kraljeve zemaljske. I skupiće se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biće zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biće pohođeni. I posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Jehova nad vojskama stane kraljevati na gori Sionu i u Jeruzalemu, i pred starješinama svojim proslavi se” (Izaija 24:21-23).

¹⁹ Izraz ‘vojska na visini’ vjerojatno se odnosi na demonske ‘svjetske vladare ove tame, zle duhovne sile na nebeskim mjestima’ (Efežanima 6:12). Oni vrše snažan utjecaj na svjetske sile (Danijel 10:13, 20; 1. Ivanova 5:19). Cilj im je odvratiti ljude od Jehove i od čistog obožavanja njega. Kako su samo uspješno zaveli Izraelce da oponašaju pokvarene običaje okolnih naroda i tako zasluže Božju osudu! No Sotona i njegovi demoni morat će Bogu položiti račun kad on konačno obrati svoju pažnju njima i zemaljskim vladarima, ‘kraljevima zemaljskim na zemlji’, koje su svojim utjecajem naveli da se odvrate od Boga i krše njegove zakone (Otkrivenje 16:13, 14). Izaija, simbolično govoreći, kaže da će biti skupljeni i “zatvoreni u tamnicu”. “Poslije mnogo vremena”, možda onda kada Sotona i njegovi demoni (no ne i ‘kraljevi zemaljski na zemlji’) budu privremeno oslobođeni na kraju Tisućugodišnje Vladavine Isusa Krista, Bog će ih konačno kazniti onako kako to zaslužuju (Otkrivenje 20:3, 7-10).

20. Kako i kada je Jehova “postao kralj” u drevno i u suvremeno doba?

²⁰ Tako je ovaj dio Izaijinog proročanstva Židovima pružio prekrasno jamstvo. Kada je Jehova odlučio da je došlo vrijeme za to, prouzročio je pad drevnog Babilona i vratio Židove u njihovu domovinu. Tako je 537. pr. n. e. očitovao svoju moć i suverenost u korist svog naroda i tada im se doista moglo reći: “Bog je [vaš] postao kralj” (Izaija 52:7, Ša). U suvremeno je doba Jehova “postao kralj” 1914, kada je postavio Isusa Krista za Kralja u svom nebeskom Kraljevstvu (Psalam 96:10). Nadalje, ‘postao je kralj’ i 1919, kada je pokazao moć svoje kraljevske vlasti, oslobađajući duhovni Izrael iz ropstva Babilonu Velikom.

21. (a) U kom će se smislu ‘mjesec posramiti i sunce zastidjeti’? (b) Koji će se poziv razlijegati u svom najveličanstvenijem ispunjenju?

²¹ Jehova će ponovno ‘postati kralj’ kada uništi Babilon Veliki i ostali dio ovog zlog sustava stvari (Zaharija 14:9; Otkrivenje 19:1, 2, 19-21). Nakon toga će vlast Jehovinog Kraljevstva biti toliko veličanstvena da niti sjajan pun Mjesec noću niti žarko podnevno Sunce neće biti ravni njenoj slavi. (Usporedi Otkrivenje 22:5.) Bit će ih, simbolično govoreći, sram uspoređivati se sa slavnim Jehovom nad vojskama. Jehova će imati vrhovnu vlast. Njegova svemoćna sila i slava bit će očite svima (Otkrivenje 4:8-11; 5:13, 14). Kakve li prekrasne budućnosti! U to će se vrijeme poziv iz Psalma 97:1 razlijegati Zemljom u svom najveličanstvenijem ispunjenju: “Jehova kraljuje: nek se raduje zemlja! nek se vesele otoci mnogi.”