13, 14. (a) Što su propisivali Jehovini zakoni o berbi? (b) Kako Izaija koristi zakone o berbi da bi slikovito pokazao da će neki preživjeti Jehovinu presudu? (c) U što mogu vjerni Judejci biti sigurni, unatoč tome što im predstoje mračni periodi kušnji?

¹³ Izraelci su masline brali tako što su štapovima udarali po stablu da bi plodovi pali na zemlju. Prema Božjem zakonu nisu smjeli prebirati po granama stabla kako bi pobrali preostale masline. Niti su smjeli skupljati grožđe koje bi nakon berbe ostalo u njihovim vinogradima. Ono što je ostalo nakon berbe trebalo se ostaviti kako bi pobrali siromašni — ‘došljak, siroče i udovica’ (5. Mojsijeva 24:19-21). Osvrćući se na te svima poznate zakone, Izaija slikovitim riječima ukazuje na utješnu činjenicu da će biti onih koji će preživjeti Jehovin predstojeći sud: “Biti [će] u zemlji i u narodima kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje poslije berbe. Ovi će podignuti glas svoj i pjevaće [“kliču od radosti”, “St”], radi veličanstva Jehovina podvikivaće od mora. Zato slavite Jehovu u dolinama [“na istoku”, “St”], na otocima morskim ime Jehove Boga Izraelova. S kraja zemlje čusmo pjesme u slavu pravednome” (Izaija 24:13-16a).

¹⁴ Kao što poneki plod ostane na drvetu ili na lozi nakon berbe, tako će biti i onih koji će ostati nakon Jehovinog izvršenja presude — “kao kad se paljetkuje poslije berbe”. Prorok je već govorio o njima u 6. retku, rekavši da će ‘malo ljudi ostati’. No koliko god da ih je malo, ipak će biti onih koji će preživjeti razorenje Jeruzalema i Jude, a kasnije će se ostatak vratiti iz zarobljeništva i ponovno nastaniti zemlju (Izaija 4:2, 3; 14:1-5). Premda će osobe iskrenog srca proći kroz mračne periode kušnji, mogu biti sigurne da je pred njima izbavljenje i radost. Preživjeli će vidjeti ispunjenje Jehovine proročanske riječi i shvatit će da je Izaija bio pravi Božji prorok. Preplavit će ih radost dok budu promatrali ispunjenje proročanstava o obnovi. Gdje god da se rasiju — na otoke Sredozemnog mora na zapadu, u Babilon “na istoku” ili u bilo koji drugi udaljeni kraj — hvalit će Boga jer ih je sačuvao na životu i pjevat će pjesme “u slavu pravednome”!

15, 16. (a) Kako se Izaija osjeća zbog onoga što će snaći njegov narod? (b) Što će zadesiti nevjerne stanovnike zemlje?

¹⁵ No sada je još uvijek prerano za radovanje. Izaija svoje suvremenike vraća u sadašnjost, govoreći: “Ali rekoh: ološah! ološah! teško meni! nevjernici nevjeru čine [“izdajice izdaju”, “Gru”], baš nevjernici nevjeru čine. Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovniče zemaljski! I tko uteče čuvši za strahotu, pašće u jamu; a tko izađe iz jame, uhvatiće se u zamku; jer će se ustave na visini otvoriti i zatrešće se temelji zemlji. Sva će se zemlja razbiti, sva će se zemlja raspasti, sva će se zemlja uskolebati. Sva će se zemlja ljuljati kao pijan čovjek, i premjestiće se kao koliba, jer će joj otežati bezakonje njezino, te će pasti i neće više ustati” (Izaija 24:16b-20).

¹⁶ Izaiju obuzima tuga zbog onoga što će snaći njegov narod. Zbog okolnosti koje ga okružuju, osjeća se bolesno i zabrinut je. Izdajnika ima napretek i zbog njih stanovnici zemlje strahuju. Nakon što im Jehova uskrati svoju zaštitu, danju i noću vladat će strah i trepet među nevjernim stanovnicima Jude. Bit će u neizvjesnosti za vlastiti život. Nitko neće umaći katastrofi koja će ih zadesiti zato što su napustili Jehovine zapovijedi i zanemarili božansku mudrost (Priče Salamunove 1:24-27). Katastrofa će doći bez obzira na to što izdajnici u Judi lažima i prijevarom navode narod na put koji vodi u uništenje, pokušavajući ga uvjeriti kako će sve biti u redu (Jeremija 27:9-15). Neprijatelji će doći izvana, opljačkati ih i odvesti u zarobljeništvo. Sve to u Izaiji izaziva veliku tjeskobu.