Mir — realnost

SAMO bi nekolicina kritizirala ideale koji stoje iza nastojanja Ujedinjenih naroda da osiguraju mir. “‘Raskujmo mačeve na plugove’ izražava cilj Ujedinjenih naroda za svjetski mir”, kaže “The World Book Encyclopedia”, dodajući: “Ujedinjeni narodi imaju dva glavna cilja: mir i ljudsko dostojanstvo.”

Natpis na ovdje prikazanoj statui parafrazira riječi biblijskog proročanstva u 2. poglavlju Izaije, 4. retku. On, prema suvremenom prijevodu, kaže:

“Oni će morati prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove.”

Ove uzvišene riječi sigurno bi nadahnule države članice Ujedinjenih naroda da osiguraju trajni mir i razoružanje. Nažalost, sve od svojih začetaka na svršetku drugog svjetskog rata 1945, povijest UN je pokazala drugačije. Zašto? Uglavnom zato što se gornje riječi, citirane iz Izaije, ne mogu uzeti same za sebe, kao što ih uzimaju ljudske vladavine. Od primarne važnosti je kontekst tih riječi. Razmotrimo zašto.

Izaijina poruka

Izaija je bio prorok. On govori o slavnoj viziji sklada i mira za ljude svih rasa. Da bi ta vizija postala stvarnost, ljudi moraju nešto učiniti. Što? Zapazimo značenje 2. i 3. retka u odnosu na 4. redak (NS).

“[2] I mora se dogoditi u završnom dijelu danâ da će gora doma Jehovina postati čvrsto utvrđena povrh gora, i zacijelo će biti uzdignuta nad bregovima; i k njoj se moraju stjecati svi narodi. [3] I mnogi će narodi zacijelo ići i reći: ‘Dođite, uziđimo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva; i on će nas poučiti svojim putevima i hodit ćemo njegovim stazama.’ Jer će iz Siona izići zakon, i riječ Jehovina iz Jeruzalema. [4] I on će zacijelo izvršiti sud među narodima i ispravno postaviti stvari obzirom na mnoge narode. I oni će morati prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda, niti će se više učiti ratu.”

Kao prvo, trebamo priznati da naš Stvoritelj, Jehova, ima pravo da nas pouči “svojim putevima”, koji su, kao što je Izaija kasnije zapisao, viši od naših puteva (Izaija 55:9). Mnogim ljudima, naročito uobraženim svjetskim vođama, to je teško priznati. Ipak, činjenica da njihovi putevi nisu doveli do svjetskog mira i razoružanja jasno pokazuje uzaludnost nastavljanja slijeđenja takvog puta.

Kao drugo, zapazimo iskrenu želju pojedinaca koja je potrebna da bi udovoljili Božjim zakonima. “Hodit ćemo njegovim stazama.” Samo na temelju toga mačevi će biti prekovani u plugove i koplja u srpove u svjetskim razmjerima. Kako se takav poželjan cilj može dostići?

Božanska pouka

Mnogi ljudi imaju primjerak Biblije, knjige koja sadrži pouke Jehove Boga. Međutim, potrebno je više od samog posjedovanja. Izaija kaže da Jehovin zakon i riječi izlaze iz “Jeruzalema”. Što to znači? U Izaijino vrijeme, doslovni grad je bio izvor kraljevske vlasti na koju su se obazirali svi vjerni Izraelci (Izaija 60:14). Kasnije, u vrijeme apostola Isusa Krista, Jeruzalem je još uvijek bio žarišna točka što se tiče uputstava koja su dolazila od kršćanskog vodećeg tijela u tom gradu (Djela apostolska 15:2; 16:4).

A kako je danas? Zapazimo da Izaija uvodi svoju poruku izjavom: “Mora se dogoditi u završnom dijelu danâ.” Drugi prijevodi kažu: “U posljednjim danima” (New International Version). Na stranicama ovog časopisa redovno se daju dokazi koji potvrđuju da od 1914. živimo u posljednjim danima ovog sadašnjeg svjetskog poretka. Što, dakle, možemo očekivati da ćemo vidjeti, prema recima 3 i 4?

Veliko mnoštvo ljudi koji više ne uče ratovati i koji su već prekovali “svoje mačeve u plugove”. I zaista ih vidimo! Preko 3,5 milijuna muškaraca, žena i djece svih rasa u preko 200 zemalja, složno ujedinjeni, žive u miru jedni s drugima i propovijedaju biblijsku poruku mira svojim bližnjima. Oni su širom svijeta poznati kao Jehovini svjedoci.

Oni imaju susremeno Vodeće tijelo starijih kršćanskih muževa iz različitih dijelova svijeta koji obavljaju potrebno nadgledanje svjetske aktivnosti Božjeg naroda. Ti muževi, kao i apostoli i stariji muževi u Jeruzalemu u prvom stoljeću, pomazani su članovi razreda vjernog i razboritog roba kojeg je Isus odredio da brine za sve interese njegovog Kraljevstva ovdje na Zemlji. Povijest je pokazala da se možemo pouzdati u to da oni slijede vodstvo svetog duha i da se ne oslanjaju na ljudsku mudrost u poučavanju stada Božjeg putevima pravog mira (Matej 24:45-47, NS; 1. Petrova 5:1-4).

Pravo obožavanje

Da bi se živjelo u miru, potrebna je više nego samo opća spoznaja ili čak samo želja da se živi u skladu sa božanskim uputstvima. Bitna je predanost srca i obožavanje našeg Stvoritelja Jehove, kao što je i Izaija naglasio.

Prorok kaže da će “gora doma Jehovina postati čvrsto utvrđena povrh gora” i “uzdignuta nad bregovima”. U drevna su vremena neke gore i bregovi služili kao mjesta za idolopokloničko obožavanje i za svetišta lažnih bogova. Kad je kralj David donio sveti Kovčeg u šator koji je podigao na gori Sionu (Jeruzalem), na oko 760 metara nadmorske visine, on je očigledno postupio prema božanskoj zapovijedi. Kasnije, kad je velik hram Jehove bio sagrađen na brdu Morija, izraz “Sion” uključivao je područje hrama, tako da se hram nalazio na uzvišenju višem od ostalih poganskih mjesta u okolini. Jeruzalem se također nazivao njegovom ‘svetom gorom’; stoga je obožavanje Jehove ostalo na uzvišenom položaju (Izaija 8:18; 66:20).

Tako je i danas obožavanje Jehove Boga postalo uzvišeno kao simbolična gora. Njena istaknutost je svima vidljiva, budući da je učinila nešto što nijedna druga religija nije mogla. A što je to? Ujedinila je sve obožavatelje Jehove, koji su spremno prekovali svoje mačeve u plugove i više se ne uče ratu. Nacionalne i rasne prepreke više ih ne razdvajaju. Oni žive kao ujedinjen narod, bratstvo, iako su raspršeni po svim nacijama svijeta (Psalam 33:12).

Vrijeme odluke

Kako sve ovo utječe na tebe? Riječi jednog drugog hebrejskog proroka vrlo su prikladne: “Mnoštva, mnoštva su u dolini odluke, jer je dan Jehovin blizu u dolini odluke” (Joel 3:14, NS). Sada je hitno vrijeme odlučnosti za čitavo čovječanstvo, da li će naučiti puteve pravog mira iz Božje ruke ili će nastaviti podržavati život koji je usredotočen na oružje i koji će uskoro završiti.

Isus je prorekao da će se u naše vrijeme izvršavati veliko djelo propovijedanja, propovijedanja o ‘dobroj vijesti’ da će Božje Kraljevstvo donijeti mir ratom izmučenim narodima (Matej 24:14). Prošle su godine Jehovini svjedoci vodili preko tri milijuna redovnih biblijskih studija na domu širom svijeta. Neki od tih tjednih studija bili su sa pojedincima, ali su se mnogi održavali sa čitavim obiteljima. Milijunima je djece time pružena sigurna nada za budućnost, a njihovi su roditelji ponovo zadobili jamstvo da ratovi, kao oni kojima su bili svjedoci i možda u njima i sudjelovali, neće biti dio novog svijeta kojeg će ostvariti Jehova Bog.

Kakav će to samo biti svijet međusobnog povjerenja i mira! Tamo neće biti potrebe za zabrinutost o razoružanju, jer će oružje rata biti prošlost. I svi zahvaljujemo Jehovi, ‘Bogu koji daje mir’, koji nas s puno ljubavi poučava sada da se možemo pripremiti za život u potpunosti pod njegovim Kraljevstvom pravednosti (Rimljanima 15:33, NS).