5, 6. (a) Zašto je savez s Egiptom kobna greška? (b) Koje putovanje Božjeg naroda iz prošlosti ističe činjenicu da je ovo putovanje u Egipat prava ludost?

⁵ Izaija kao da želi otkloniti svaku pretpostavku da je misija u Egipat tek usputna posjeta i zato pruža daljnje pojedinosti. “Tovar [“osuda”, “Ša”] će biti na stoci južnoj: u zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama” (Izaija 30:6a). Očito je da je to putovanje pomno isplanirano. Poslanici organiziraju karavanu s devama i magarcima na koje tovare skupocjenu robu te ih vode u Egipat kroz ogoljelu pustoš prepunu ričućih lavova i zmija otrovnica. Naposljetku poslanici stižu na svoje odredište i izručuju Egipćanima blago. Kupili su zaštitu — ili barem tako misle. Međutim, Jehova kaže: “Nose ga narodu beskorisnom. Jer prazna je i ništavna pomoć Egipta, zato ga i zovemo: Rahab — danguba” (Izaija 30:6b, 7, “St”). “Rahab”, ili “morsko čudovište”, postao je simbol Egipta (Izaija 51:9, 10, NS). On obećava sve, a ne čini ništa. Judin savez s njim kobna je greška.

⁶ Dok Izaija opisuje putovanje poslanikâ, njegovi se slušatelji možda prisjećaju sličnog putovanja u vrijeme Mojsija. Njihovi su preci prošli kroz tu istu ‘strašnu pustinju’ (5. Mojsijeva 8:14-16). Međutim, u Mojsijevo su vrijeme Izraelci putovali iz Egipta da bi otišli iz ropstva. Ovog puta poslanici putuju u Egipat da bi se, ustvari, stavili pod tuđi jaram. Nije li to prava ludost? Nemojmo nikada donijeti takvu nerazumnu odluku i svoju duhovnu slobodu mijenjati za ropstvo! (Usporedi Galaćanima 5:1.)