Koga odabireš za prijatelje?

1, 2. (a) S kakvim se kušnjama kršćani suočavaju dolazeći u kontakt s različitim ljudima? (b) Zašto bi bilo dobro razmotriti kakve je osobe Jeremija izabrao da mu budu prijatelji?

ŠTO bi učinio kad bi te kolege s posla, susjedi ili vršnjaci iz škole pozvali na proslavu Nove godine? Kako bi reagirao kad bi šef od tebe tražio da u svom poslu daješ drugima lažne informacije ili da učiniš nešto protuzakonito? Što bi napravio kad bi vlasti od tebe zahtijevale da učiniš nešto čime bi prekršio Božju zapovijed o neutralnosti? Vjerojatno bi ti savjest govorila da ne učiniš ništa od navedenog, čak i ako bi ti se drugi zbog toga rugali ili ako bi se zbog toga našao u još težoj situaciji.

² Kao što ćemo vidjeti, i Jeremija se često suočavao sa sličnim kušnjama. Bit će poučno razmotriti s kakvim je ljudima Jeremija dolazio u kontakt tijekom svoje dugogodišnje službe. Neki od njih pokušavali su ga odvratiti od izvršavanja njegovog proročkog zadatka. On je ponekad morao provoditi vrijeme s njima, ali nikako ih nije izabrao za prijatelje. Jeremija je za prijatelje odabrao one koji su mu pružali podršku i hrabrili ga da vjerno služi Bogu. Zato od njega možemo puno naučiti o odabiru društva.

 3. Što je Sidkija želio čuti od Jeremije i kako je Jeremija postupio u toj situaciji?

³ Prije nego što je Jeruzalem bio razoren, kralj Sidkija je u više navrata tražio savjet od Jeremije. S kojim ciljem? Nadao se čuti dobre vijesti u vezi s budućnošću svog kraljevstva. Želio je da mu Jeremija kaže da će Bog izbaviti Judu od neprijatelja. Preko svojih izaslanika Sidkija ga je molio: “Molim te, pitaj Jehovu za nas, jer se Nebukadnezar, kralj babilonski, zaratio s nama! Možda će Jehova učiniti za nas kakvo čudesno djelo kao nekada, pa će [Nebukadnezar] otići od nas” (Jer. 21:2). Kralj nije htio poslušati Božju uputu da se preda Babiloncima. Jedan je bibličar napisao da je Sidkija bio poput “pacijenta koji uvijek iznova odlazi k liječniku i želi da mu on kaže kako će sve biti u redu, ali uporno odbija uzeti lijek koji mu je on prepisao”. Kako se Jeremija ponio u toj situaciji? On je mogao steći Sidkijinu naklonost tako da mu kaže ono što on želi čuti. Zašto onda nije jednostavno promijenio poruku koju je objavljivao i tako si olakšao život? Jeremija to nije htio učiniti zbog toga što mu je Jehova zapovjedio neka objavljuje da će Jeruzalem pasti u ruke neprijateljima. (Pročitaj Jeremiju 32:1-5.)

 4. Kakve odluke moramo donositi u vezi s odabirom prijatelja, naprimjer kad se radi o kolegama na poslu?

⁴ I mi se na neki način nalazimo u situaciji koja je slična Jeremijinoj. Sigurno svatko od nas mora u određenoj mjeri provoditi vrijeme sa svojim susjedima, kolegama na poslu ili vršnjacima u školi. No hoćemo li otići korak dalje i sprijateljiti se s njima iako oni pokazuju da ih ne zanima što kaže Božja Riječ i da ne žele živjeti po njoj? Jeremija nije mogao u potpunosti izbjeći kontakt sa Sidkijom. Naime, iako Sidkija nije htio poslušati Božje savjete, on je ipak bio kralj. Međutim Jeremija nije bio dužan prikloniti se njegovom pogrešnom načinu razmišljanja niti se truditi da stekne njegovu naklonost. Naravno, da je Jeremija udovoljio kraljevim željama, on bi ga vjerojatno obasuo darovima ili bi ga na neki drugi način nagradio. Unatoč tome Jeremija nije dopustio da ga bilo kakvi pritisci ili iskušenja navedu da se zbliži sa Sidkijom. Zašto nije? Zato što ni pod koju cijenu nije želio promijeniti svoj stav, jer je znao da je on u skladu s Jehovinom voljom. Jeremijin primjer trebao bi nas navesti da razmislimo o tome da li nas oni koje smo odabrali za prijatelje potiču da budemo vjerni Bogu. Mi ne možemo izbjeći svaki kontakt s ljudima koji ne služe Bogu, jer s njima dolazimo u doticaj na poslu, u školi i u svom susjedstvu (1. Kor. 5:9, 10). No jasno nam je da ćemo, ako takve osobe izaberemo za prijatelje, vrlo vjerojatno ugroziti svoje prijateljstvo s Bogom.

5, 6. Što su neki učinili kako bi spriječili Jeremiju da prorokuje?

⁵ Nije samo Sidkija pokušao navesti Jeremiju da prestane prorokovati. Svećenik Pašhur “udario” je Jeremiju, što možda znači da je naredio da ga se kazni s 39 udaraca (Jer. 20:2; 5. Mojs. 25:3). Slično su postupili i neki judejski knezovi, a potom su zatvorili Jeremiju u ‘kuću pretvorenu u zatvor’. Utamničili su ga u podrumu te kuće u kojem su životni uvjeti bili toliko loši da je Jeremija nakon nekog vremena pomislio da će ondje umrijeti. (Pročitaj Jeremiju 37:3, 15, 16.) Kad je nakon toga na neko vrijeme bio pušten iz zatvora, drugi su knezovi nagovarali Sidkiju da ga pogubi. Smatrali su da Jeremija loše utječe na borbeni moral Judinih vojnika. Tako je taj Božji prorok bio bačen u nakapnicu u kojoj nije bilo vode, nego samo blato, te je bio ostavljen da ondje umre (Jer. 38:1-4). Kao što ti je poznato, Jeremija je bio spašen od takve strašne smrti. Ipak, to što su ti ljudi učinili pokazuje da nisu povjerovali onome što im je govorio Božji prorok te su se okrenuli protiv njega, iako su trebali znati da to nije ispravno.

⁶ No nisu samo ljudi na položaju bili neprijatelji Jeremiji. Jednom prilikom neki su ljudi iz njegovog rodnog grada Anatota — moglo bi se reći njegovi susjedi — prijetili da će ga ubiti ako ne prestane prorokovati (Jer. 11:21). Nije im se svidjelo ono što im je rekao, pa su mu zaprijetili smrću. Ipak, Jeremija je želio biti prijatelj s Jehovom, a ne s njima. Neki drugi njegovi suvremenici nisu ostali samo na riječima. Kad je Jeremija sebi na vrat stavio drveni jaram da bi na slikovit način potaknuo Židove da se podlože jarmu babilonskog kralja kako bi ostali na životu, Hananija mu je taj jaram skinuo s vrata i slomio ga. Taj je lažni prorok tvrdio da Jehovina poruka glasi: “Slomit ću jaram kralja babilonskoga.” Hananija je iste godine umro, a mi znamo koji je prorok govorio istinu (Jer. 28:1-11, 17). Nakon što je Jeruzalem bio razoren, kao što je Jeremija prorekao, Johanan i drugi vojni zapovjednici odbili su poslušati Božju zapovijed i ostati u Judi. “Laž govoriš!” rekli su Jeremiji. “Nije te poslao Jehova, Bog naš, da kažeš: ‘Ne idite u Egipat da ondje živite!’” Povrh toga prkosili su Jehovi time što su Jeremiju i Baruha poveli sa sobom u Egipat (Jer. 42:1–43:7).

 7. S kakvim se kušnjama povezanim s vjernošću Jehovi suočavamo mi danas?

⁷ Jeremija je godinama bio okružen ljudima koji nisu vjerovali porukama što ih je objavljivao, a neki su mu se čak i protivili. Razmislimo malo o situaciji u kojoj se nalazio. Lako je mogao zaključiti da nema drugog izbora nego biti prijatelj s tim ljudima koji nisu poštovali Boga niti njegovu Riječ. Posvuda je bio okružen njima. A u kakvoj se situaciji mi nalazimo? Vjerojatno i mi dolazimo u doticaj s ljudima koji su slični Jeremijinim suvremenicima. Neki od njih možda se oštro protive nama i našem Bogu, dok drugi pak izgledaju kao ugodni, dobri ljudi. Što god bio slučaj, hoćemo li njih odabrati za prijatelje? Bi li bilo mudro družiti se s ljudima koji ne shvaćaju ozbiljno Božja proročanstva? Kad bi Jeremija bio na našem mjestu, bi li on za prijatelje izabrao one koji svojim načinom života odbacuju istinu iz Božje Riječi i uzdaju se u ljude? (2. Ljet. 19:2). Bog nije Jeremiju ostavio u nedoumici u vezi s time kako će proći oni koji se uzdaju u ljude, a ne u Boga. (Pročitaj Jeremiju 17:5, 6.) Kako mi gledamo na to?

 8. Opiši s kakvim bi se kušnjama mogli suočiti kršćani u kraju u kojem živiš.

⁸ Neki su kršćani došli do zaključka da bi u cilju boljeg poslovanja njihove firme ili u svrhu napredovanja na poslu bilo poželjno da se u slobodno vrijeme druže sa svjetovnim poslovnim suradnicima. No da li bi se na taj način izložili lošem društvu i duhovnim opasnostima kao što su nemoralni razgovori i prekomjerno konzumiranje alkohola? Jasno je zašto su mnogi kršćani koji su se suočili s takvom odlukom odlučili izbjeći mogućnost da se nađu u lošem društvu, čak i ako su se zbog toga morali odreći potencijalne zarade ili pak napredovanja u ovom svijetu. S druge strane događa se da šef ili zaposlenici firme u kojoj kršćanin radi bez imalo grižnje savjesti postupaju nepošteno prema svojim klijentima. Međutim pravi se kršćani ne povode za onim što rade ljudi oko njih. Ponekad u takvim situacijama nije lako donijeti ispravnu odluku. Stoga možemo biti sretni što imamo dobre primjere poput Jeremije, koji je postupao ispravno te tako sačuvao čistu savjest i, što je još važnije, ostao u dobrom odnosu s Bogom.

 9. Zašto je opasno povoditi se za većinom?

⁹ Neki su se Judejci rugali Jeremiji zbog njegove službe i njegovih uvjerenja (Jer. 18:18). Ipak, on je bio spreman ostati drugačiji od svojih suvremenika koji su išli “putem kojim svi idu” (Jer. 8:5, 6). Ponekad je čak bio spreman “sjediti sam”. Samoću je smatrao boljom od lošeg društva, od prijateljstva s onima koji bi mogli loše utjecati na njega. (Pročitaj Jeremiju 9:4, 5; 15:17.) A kako je s nama? Kao i u Jeremijino doba, i danas većina ljudi ne želi vjerno služiti Bogu. Jehovini sluge oduvijek su morali paziti koga biraju za prijatelje. No to ne znači da Jeremija uopće nije imao prijatelja. Neki su ga pojedinci branili od protivnika i pružali mu podršku. O kome se radi? Bit će vrlo poučno saznati odgovor na to pitanje.

10, 11. (a) Po kojim je kriterijima Jeremija birao prijatelje? (b) Tko su bili Jeremijini prijatelji i na koja ćemo pitanja u vezi s njima u nastavku dobiti odgovor?

¹⁰ Koga je Jeremija odabrao za prijatelje? U skladu s Jehovinim uputama on je često osuđivao zle, podmukle, nepravedne, nasilne, bezobzirne i nemoralne ljude — one koji su okrenuli leđa pravom Bogu i počeli štovati idole te tako u duhovnom pogledu vršili blud. Svoje je sunarodnjake poticao: “Odvratite se, molim vas, svatko od zlog puta svojega i popravite puteve svoje i djela svoja!” (Jer. 18:11). Čak i nakon razorenja Jeruzalema Jeremija je veličao Božju ‘milost, milosrđe i vjernost’ (Tuž. 3:22-24). Jeremija je želio biti prijatelj samo s onima koji su vjerno služili Jehovi. (Pročitaj Jeremiju 17:7.)

¹¹ Iz Božje Riječi možemo saznati tko su bili neki od Jeremijinih prijatelja. S nekoliko je osoba očito bio blisko povezan — s Ebed-Melekom, Baruhom, Serajom i Šafanovim sinovima. Mogli bismo se pitati: Kakve su osobe oni bili? U kakvom su odnosu bili s Jeremijom? Zašto se može reći da su mu bili dobri prijatelji? Kako su mu pomagali da ostane vjeran Bogu? Razmotrimo odgovore na ta pitanja imajući pritom na umu situaciju u kojoj se mi nalazimo.

12. (a) Što je bilo zajedničko Jeremiji i Baruhu, koji su prikazani na stranici 58? (b) Tko je bio Seraja i što znamo o njemu?

¹² Po svemu sudeći, Jeremijin najbliskiji prijatelj bio je Baruh, sin Nerijin. Jeremija ga je s punim povjerenjem zadužio da zapisuje Jehovine objave koje mu je on diktirao i da nakon toga napisani svitak najprije pročita narodu, a zatim i Judinim knezovima (Jer. 36:4-8, 14, 15). Baruh je poput Jeremije imao čvrstu vjeru i bio je uvjeren da će se ispuniti ono što je Bog prorekao. Njih su dvojica imala slična iskustva tijekom 18 burnih godina koje su prethodile razorenju Jeruzalema. Mnogo su vremena proveli zajedno izvršavajući zadatak koji im je Jehova dao. Obojica su se suočila s raznim poteškoćama i morala su se skrivati od neprijatelja. A obojica su ponaosob primila i ohrabrenje od Jehove. Baruh je vjerojatno potjecao iz ugledne pisarske obitelji u Judi. U Bibliji ga se naziva “pisarem”, a njegov brat Seraja bio je važan državni službenik. Poput Baruha, i Seraja je kasnije surađivao s Jeremijom i u njegovo ime prenosio Jehovine proročanske objave (Jer. 36:32; 51:59-64). Spremnost Nerijinih sinova da surađuju s Jeremijom u tim teškim vremenima sigurno je ojačala i ohrabrila tog Božjeg proroka. I nas mogu ojačati i ohrabriti oni koji zajedno s nama vjerno služe Jehovi.

13. Kako se Ebed-Melek pokazao dobrim prijateljem proroka Jeremije? (Vidi ilustraciju na 63. stranici.)

¹³ Još jedan čovjek koji je pomogao Jeremiji bio je Ebed-Melek. Kad su gnjevni knezovi bacili Jeremiju u praznu nakapnicu i ostavili ga da ondje umre, čovjek koji se usudio stati u njegovu obranu bio je jedan stranac — Etiopljanin Ebed-Melek. On je bio kraljev dvoranin. Javno je pristupio kralju Sidkiji dok je on sjedio kod Benjaminovih vrata. Hrabro je od njega zatražio dopuštenje da izvadi Jeremiju iz nakapnice. Kad je pošao izbaviti Jeremiju, poveo je sa sobom 30 ljudi, iz čega se može zaključiti da se moglo očekivati da će ga Jeremijini neprijatelji pokušati fizički spriječiti u tome (Jer. 38:7-13). Ne znamo koliko su vremena Ebed-Melek i Jeremija proveli zajedno. Budući da su obojica bila Jehovini prijatelji, logično je zaključiti da su i međusobno bili dobri prijatelji. Ebed-Melek je znao da je Jeremija Jehovin prorok. Za knezove je rekao da su “zlo učinili” i bio je spreman ugroziti svoj položaj na dvoru kako bi učinio ono što je ispravno. Doista, Ebed-Melek je bio dobar čovjek. To potvrđuje i jamstvo koje mu je Jehova dao: ‘Tebe ću izbaviti u taj dan [kad Jeruzalem bude razoren], jer si se uzdao u mene.’ (Pročitaj Jeremiju 39:15-18.) To su uistinu pohvalne riječi! Zar ne bismo i mi htjeli da naši prijatelji budu takvi?

14. Što znamo o Šafanovoj obitelji i njihovim kontaktima s Jeremijom?

¹⁴ Među Jeremijinim prijateljima bila su i trojica Šafanovih sinova te jedan njegov unuk. Oni su pripadali vrlo uglednoj obitelji — Šafan je bio pisar kralja Jošije. Kad su neprijatelji prvi put pokušali ubiti Jeremiju, “ruka Ahikama, sina Šafanova, bila je uz Jeremiju, te nije bio predan u ruke narodu da ga pogube” (Jer. 26:24). Ahikam je imao brata koji se zvao Gemarija. Kad je Gemarijin sin Mikaja čuo Božje osude koje je Baruh pročitao narodu, otišao je upozoriti svog oca i ostale knezove. Oni su se zabrinuli zbog toga kako će Jojakim reagirati kad čuje te osude, pa su savjetovali Jeremiji i Baruhu neka se sakriju. A kad je kralj prezreo poruku koja je stigla od Boga i počeo paliti svitak u kojem se ona nalazila, Gemarija je bio jedan od onih koji su ga molili da to ne čini (Jer. 36:9-25). Jednom drugom Šafanovom sinu, Elasi, Jeremija je povjerio zadatak da Židovima koji su bili u izgnanstvu u Babilonu odnese pismo koje je sadržavalo Jehovino proročanstvo (Jer. 29:1-3). Tako su čak tri Šafanova sina i jedan njegov unuk podupirali Božjeg proroka. Jeremija je sigurno bio sretan što oko sebe ima takve ljude! Oni su mu bili prijatelji, ali ne zato što su imali isti ukus u pogledu hrane i pića kao i on niti zato što su se na isti način voljeli opuštati ili imali zajednički hobi. Njihovo se prijateljstvo temeljilo na nečemu puno uzvišenijem.

15. Zbog čega nam je Jeremija dobar primjer u pogledu svog izbora prijatelja?

¹⁵ Mnogo možemo naučiti iz toga kako se Jeremija odnosio prema ljudima koji su ga okruživali — i lošima i dobrima. Kralj, mnogi knezovi, lažni proroci i vojni zapovjednici vršili su pritisak na njega da izmijeni sadržaj poruke koju je prenosio. No Jeremija to nije htio učiniti. On im zbog takvog stava nije bio nimalo drag, ali njemu i nije bilo stalo do prijateljstva s njima. Sve to vrijeme najbolji prijatelj bio mu je Jehova. Jeremija mu je pod svaku cijenu želio ostati vjeran, makar i zbog toga morao trpjeti neprijateljstvo određenih ljudi. (Pročitaj Tužaljke 3:52-59.) Ipak, kao što smo vidjeli, u svom nastojanju da ostane vjeran Jehovi on nije bio sam.

16, 17. (a) Kako Jehovinim slugama mogu pomoći dobri prijatelji? (b) Gdje možemo naći najbolje prijatelje, bez obzira na to gdje živimo?

¹⁶ Ebed-Melek je Jeremiji bio dobar prijatelj zato što je imao čvrstu vjeru i uzdao se u Jehovu. Imao je hrabrosti odlučno se zauzeti za Jeremiju i tako mu je spasio život. Baruh je spremno provodio mnogo vremena s Jeremijom i pomagao mu prenositi Jehovine objave. Poput njih, dobri prijatelji u kršćanskoj skupštini mogu i nama biti od velike pomoći. Cameron, 20-godišnja sestra koja služi kao stalni pionir, jako je zahvalna svojoj prijateljici Kari, koja je također pionir, na tome što joj je puno pomogla u životu. Ona je rekla: “Kara me i riječima i vlastitim primjerom potaknula da se trudim da mi Jehova uvijek bude na prvom mjestu u životu.” Premda njih dvije nisu živjele blizu jedna drugoj, Kara je redovito zvala Cameron ili joj je pisala kako bi se uvjerila da je dobro te da bi se međusobno ohrabrile. “Bile su joj dobro poznate okolnosti u mojoj obitelji”, rekla je Cameron. “Znala je što se događa s mojom sestrom i koliko mi je bilo teško kad je ona postala buntovna i napustila istinu. Kara je sve to prolazila zajedno sa mnom. Ne znam što bih da nisam imala takvu prijateljicu koja je pozitivno utjecala na mene i pomagala mi. Ona mi je velika podrška.”

¹⁷ U kršćanskoj skupštini možemo naći dobre prijatelje, koji mogu, ali i ne moraju biti naših godina. Naša braća i sestre služe istom Bogu kao i mi i ljube ga, imaju iste moralne vrijednosti i istu nadu, a vjerojatno se i suočavaju sa sličnim kušnjama kao i mi. S njima možemo rame uz rame surađivati u kršćanskoj službi. Oni nas mogu ohrabriti kad se suočimo s poteškoćama, a i mi možemo ohrabriti njih. Oni će se zajedno s nama radovati kada doživimo nešto lijepo u Jehovinoj službi. Osim toga takva prijateljstva moći će trajati u čitavu vječnost (Izr. 17:17; 18:24; 27:9).

18. Što učimo od Jeremije s obzirom na odabir prijatelja?

¹⁸ Dakle Jeremijin odabir prijatelja trebao bi nam pružiti jasnu pouku. Uvijek imajmo na umu ovu neospornu činjenicu: Ne možemo se družiti s ljudima čija se uvjerenja kose s biblijskim učenjima, a da se pritom i dalje postojano držimo svojih uvjerenja. Ozbiljno shvatiti tu opomenu i postupati u skladu s njom danas je jednako važno kao što je to bilo i u Jeremijino doba. Da bi vjerno izvršio svoj zadatak i imao Jehovin blagoslov, Jeremija je bio spreman biti drugačiji od većine ljudi koji su tada živjeli. Nije li tako i s nama danas? Jeremija je za prijatelje izabrao ljude koji su poput njega služili pravom Bogu i koji su ga podupirali u izvršavanju zadatka koji mu je bio povjeren. Doista, Jeremijin primjer može svakom vjernom kršćaninu pomoći da mudro odabere prijatelje (Izr. 13:20; 22:17).