“Reci im ove riječi”

 1. (a) Po čemu su slični Isus i Jeremija? (b) Zašto bismo se trebali ugledati na Jeremiju?

ISUS KRIST nam je najveći uzor u propovijedanju dobre vijesti. No zanimljivo je da su se neki Židovi u 1. stoljeću slušajući Isusa sjetili proroka Jeremije (Mat. 16:13, 14). I Jeremija je, poput njega, od Boga dobio zapovijed da propovijeda. Naprimjer Bog mu je jednom prilikom rekao: “Reci im: ‘Ovako kaže Jehova’” (Jer. 13:12, 13; Ivan 12:49). Osim toga, dok je izvršavao svoju službu, Jeremija je pokazivao slične osobine kao i Isus.

 2. Po čemu su ljudi danas slični Židovima u Jeremijino vrijeme?

² No neki od nas mogli bi reći: “Nama je danas drugačije propovijedati nego Jeremiji. On je prenosio Božje objave narodu koji je bio predan Bogu, a većina onih kojima mi propovijedamo ne pozna Jehovu.” To je točno. Međutim u Jeremijino doba Židovi su postali “narod nerazumni” i napustili su pravog Boga. (Pročitaj Jeremiju 5:20-22.) Trebali su se promijeniti kako bi njihovo štovanje bilo ugodno Jehovi. Slično tome i danas ljudi — izjašnjavali se oni kao kršćani ili ne — trebaju izgraditi strah pred Jehovom i štovati ga na ispravan način. Razmotrimo kako možemo po uzoru na Jeremiju služiti pravom Bogu i pomagati ljudima.

 3. Što je Bog učinio Jeremiji na početku njegove službe i kako je to djelovalo na njega?

³ Prisjetimo se da su Jeremiji na početku njegove proročke službe bile upućene riječi: “Idi k svima kojima te pošaljem i reci sve što ću ti zapovjediti! Ne boj se lica njihovih, jer ja sam s tobom da te izbavim, kaže Jehova!” (Jer. 1:7, 8). A zatim je Bog napravio nešto što Jeremija nije očekivao. Jeremija je to ovako opisao: “Jehova je pružio ruku svoju i dotaknuo njome usta moja. I rekao mi je Jehova: ‘Evo, stavljam riječi svoje u usta tvoja. Gle, postavljam te danas [za proroka]’” (Jer. 1:9, 10).a Otada je Jeremija bio siguran da govori u ime Svemogućeg Boga. Spoznaja da ga Bog u potpunosti podupire ojačala je njegovu revnost za svetu službu (Iza. 6:5-8).

 4. Ispričaj neki primjer koji pokazuje da Božji sluge vrlo gorljivo propovijedaju.

⁴ Jehova danas fizički ne dodiruje svoje sluge. No on putem svog duha u njima stvara snažnu želju za propovijedanjem dobre vijesti. Mnogi od njih vrlo gorljivo svjedoče. Uzmimo za primjer sestru Maruju iz Španjolske. Već više od 40 godina paralizirane su joj ruke i noge. Teško joj je propovijedati od kuće do kuće, pa pronalazi druge načine da ostane aktivna u službi. Jedan od njih je pisanje pisama. Maruja diktira tekst svojoj kćeri, a ona ga zapisuje. U jednom su mjesecu Maruja i njezina “tajnica” uložile poseban trud i poslale više od 150 pisama, a u svako od njih priložile su primjerak traktata. Zahvaljujući tome dobra vijest je doprla do većine kuća u obližnjem selu. Maruja je rekla svojoj kćeri: “Ako jedno od naših pisama dobije netko tko ima dobro srce, Jehova će nas blagosloviti biblijskim tečajem.” Jedan starješina iz njihove skupštine napisao je: “Zahvaljujem Jehovi što imamo takve sestre kao što je Maruja, koje pomažu drugima da uvide što je u životu doista važno.”

 5. (a) Je li ravnodušnost ljudi navela Jeremiju da izgubi revnost u službi? (b) Što nama može pomoći da revno propovijedamo dobru vijest?

⁵ U Jeremijino doba većini Jeruzalemljana ‘nije bilo milo’ čuti istinu od Boga. Je li Jeremija prestao propovijedati zbog toga što su mnogi bili ravnodušni prema poruci koju je objavljivao? Nipošto! Napisao je: “Ja sam pun gnjeva Jehovina, ne mogu više šutjeti” (Jer. 6:10, 11). Što nama može pomoći da i mi budemo tako revni? Mogli bismo naprimjer razmišljati o tome kolika je čast zastupati pravog Boga. Svjesni smo toga da istaknute osobe iz ovog svijeta kleveću njegovo ime. Možemo razmišljati i o tome da ljudi na našem području žive u zabludi jer su ih zaveli vjerski vođe, kao što su to činili i svećenici u Jeremijino doba. (Pročitaj Jeremiju 2:8, 26, 27.) S druge strane dobra vijest o Božjem Kraljevstvu koju mi objavljujemo zapravo je dokaz Božje milosti prema ljudima (Tuž. 3:31, 32). Razmišljanje o takvim činjenicama može nam pomoći da i dalje revno objavljujemo dobru vijest i pomažemo krotkim ljudima koji su nalik ovcama.

 6. S kakvim se poteškoćama suočavao Jeremija?

⁶ Vjerojatno se slažeš s time da nije uvijek lako ostati revan u službi propovijedanja. Dok je Jeremija služio kao Jehovin prorok, i on se suočavao s mnogim poteškoćama, naprimjer službu su mu otežavali lažni proroci. O jednom takvom slučaju govori 28. poglavlje Jeremije. Većina ljudi nije obraćala pažnju na ono što im je govorio te je ponekad imao osjećaj da je posve sam (Jer. 6:16, 17; 15:17). Povrh toga nekoliko puta su ga neprijatelji pokušali ubiti (Jer. 26:11).

7, 8. U kom je smislu Bog “prevario” Jeremiju?

⁷ U jednom razdoblju svoje službe, kad se iz dana u dan suočavao s ruganjem i vrijeđanjem, Jeremija se izjadao Jehovi. Što misliš, zašto je taj vjerni prorok rekao da ga je Jehova “prevario”? (Pročitaj Jeremiju 20:7, 8.)

⁸ Jehova nipošto nije prevario niti obmanuo Jeremiju na neki podmukao ili nepošten način. On ga je “prevario” u pozitivnom smislu, njemu na dobro. Jeremija je imao osjećaj da je protivljenje s kojim se suočava toliko snažno da neće moći izvršiti zadatak koji mu je Bog dao. No ipak ga je uspio izvršiti, jer je Svemogući Bog bio uz njega i pomogao mu. Zato bi se moglo reći da ga je Jehova nadjačao, jer se pokazao puno snažnijim od Jeremije i njegovih ljudskih razmišljanja. Kad je taj Božji sluga pomislio da više ne može izdržati i da više nije u stanju izvršavati svoju službu, Jehova mu je dao snage da ustraje i tako ga, slikovito govoreći, prevario. Bog je dokazao da je jači od Jeremijinih slabosti. Čak i kad su ljudi bili ravnodušni prema njegovim objavama, odbijali ga, pa i napadali, Jeremija je ipak ustrajno propovijedao.

 9. Kako nas mogu ohrabriti riječi iz Jeremije 20:11?

⁹ Jehova je bio uz Jeremiju kao “strašan junak” i pomagao mu (Jer. 20:11). Bog može i nama dati snage da mu revno i ustrajno služimo čak i kad se suočimo s velikim problemima. On će kao “strašan junak” biti i uz nas.

10. Što bismo trebali učiniti kad se suočimo s protivljenjem?

¹⁰ Apostol Pavao naglasio je tu misao kad je hrabrio kršćane koji su se suočavali s protivljenjem. Napisao je: “Živite životom dostojnim dobre vijesti o Kristu, kako bih (...) čuo o vama da ste nepokolebljivi u jednom duhu i da se jednodušno zajednički borite za vjeru dobre vijesti te da se ni u čemu ne plašite svojih protivnika” (Filip. 1:27, 28). Poput Jeremije i kršćana iz 1. stoljeća, i ti se možeš i trebaš osloniti na Svemogućeg Boga dok izvršavaš svoju službu. Ako ti se ljudi rugaju ili te napadaju, imaj na umu da je Jehova uz tebe i da ti može dati snage da to izdržiš. On je ojačao Jeremiju, a i mnogu tvoju braću u vjeri, pa može ojačati i tebe. Moli ga za pomoć i budi uvjeren da će on uslišiti tvoje molitve. Možda će Bog i tebe “prevariti” tako što će ti dati snage da hrabro i bez straha podneseš poteškoće. Doista, možda ćeš moći učiniti puno više nego što si ikad mislio da možeš. (Pročitaj Djela apostolska 4:29-31.)

11, 12. (a) Koje bismo prilagodbe u svom vremenskom rasporedu možda mogli učiniti kako bismo svjedočili još većem broju ljudi? (b) Gdje bismo sve mogli svjedočiti imajući u mislima primjer prikazan na fotografiji na 39. stranici?

¹¹ Ono što Biblija govori o Jeremijinoj službi može nam na različite načine pomoći da još djelotvornije propovijedamo dobru vijest. Nakon što je više od 20 godina služio kao Jehovin prorok, Jeremija je rekao: ‘Ja sam vam govorio riječ Jehovinu — ustajao rano i govorio — ali vi niste slušali’ (Jer. 25:3). Da, Jeremija je rano započinjao dan. Možemo li nešto naučiti iz njegovog primjera? U mnogim skupštinama ima objavitelja koji rano ujutro s ljudima razgovaraju na autobusnim i željezničkim stanicama. U seoskim područjima mnoga naša braća u ranim jutarnjim satima posjećuju poljoprivrednike i druge koji su u to vrijeme već na nogama. Postoji li još neki način na koji bismo se u tom pogledu mogli ugledati na Jeremiju? Bismo li možda veću pažnju mogli pokloniti tome da ustajemo dovoljno rano kako bismo na vrijeme došli na sastanak za službu propovijedanja?

¹² S druge strane u mnogim područjima često se odlični rezultati postižu propovijedanjem od kuće do kuće u poslijepodnevnim i večernjim satima. Neki objavitelji čak propovijedaju noću, tako što svjedoče zaposlenicima na benzinskim crpkama te u restoranima i drugim poslovnim prostorima koji rade non-stop. Možeš li prilagoditi svoj vremenski raspored kako bi propovijedao u vrijeme kad postoji najviše izgleda da ćeš ljude naći kod kuće ili na nekom drugom mjestu?

13, 14. (a) Kako bi se način na koji je Jeremija propovijedao mogao povezati s vršenjem ponovnih posjeta? (b) Koji primjer pokazuje da moramo biti savjesni u pogledu ponovnih posjeta?

¹³ Jehova je u više navrata zapovjedio Jeremiji da stane kod hramskih ili gradskih vrata u Jeruzalemu i ondje objavljuje njegova proročanstva (Jer. 7:2; 17:19, 20). Na taj način Jeremija je mogao prenijeti Jehovine poruke velikom broju ljudi. A budući da su mnogi, naprimjer istaknuti ljudi u gradu, trgovci i zanatlije, često prolazili kroz ista vrata, možda je s nekima od njih više puta razgovarao kako bi im pomogao da razumiju ono što su prije čuli. Što iz toga možemo naučiti o ponovnom posjećivanju onih koji su pokazali zanimanje za istinu?

¹⁴ Jeremija je bio svjestan toga da ljudima životi ovise o tome kako će on izvršiti svoju proročku službu. Jednom prilikom, kad nije mogao osobno izvršiti Božju zapovijed i prenijeti narodu njegovu objavu, poslao je svog prijatelja Baruha da to učini umjesto njega. (Pročitaj Jeremiju 36:5-8.) Kako se u tom pogledu možemo ugledati na Jeremiju? Kad stanaru kažemo da ćemo ga ponovno posjetiti, da li održimo riječ? Ako ne možemo u dogovoreno vrijeme doći k ljudima na ponovni posjet ili biblijski tečaj, da li se pobrinemo da ih netko drugi posjeti umjesto nas? Isus je rekao: “Kad kažete: ‘Da’, neka to znači ‘da’” (Mat. 5:37). Vrlo je važno da uvijek održimo riječ, jer zastupamo Boga koji ljubi istinu i red (1. Kor. 14:33, 40).

15, 16. (a) Kojim se dodatnim metodama propovijedanja mnogi služe, po uzoru na Jeremiju? (b) Što učimo iz iskustva sestre iz Čilea, prikazanog na 40. stranici?

¹⁵ Jeremija je ohrabrio Židove u Babilonu tako što im je napisao pismo koje je govorilo o tome da će Jehova ispuniti svoju “dobru riječ” i vratiti ih u njihovu zemlju (Jer. 29:1-4, 10). I danas se “dobra riječ”, odnosno vijest, o tome što će Jehova uskoro učiniti na Zemlji može djelotvorno prenositi putem pisama i preko telefona. Služiš li se tim metodama kako bi pomogao svojim rođacima i drugima koji žive daleko od tebe ili s kojima ti je teško stupiti u kontakt?

¹⁶ I danas objavitelji koji se po uzoru na Jeremiju trude u potpunosti izvršiti svoju službu često postižu dobre rezultate. U Čileu je jedna naša sestra prišla jednoj ženi na izlazu iz stanice podzemne željeznice. Žena je bila oduševljena kad je čula dobru vijest iz Biblije i pristala je da nastave razgovor u njezinom domu. No sestra nije zapisala ženinu adresu. Budući da je znala koliko je važno pomoći toj ženi koja je pokazala zanimanje za istinu, naša se sestra obratila Jehovi za pomoć. Idući dan je u isto vrijeme otišla na istu stanicu. Ponovno je srela tu ženu. Ovaj je put zapisala njezinu adresu i kasnije ju je posjetila kako bi joj pomogla da razumije Bibliju. Bog će uskoro izvršiti svoju osudu nad Sotoninim svijetom. No oni koji se pokaju i povjeruju u dobru vijest mogu biti spašeni. (Pročitaj Tužaljke 3:31-33.) Pokažimo da smo svjesni toga tako da savjesno obrađujemo svoje područje.

17. U skladu s Jeremijinim primjerom, kakav bismo stav trebali imati prema ljudima na našem području?

¹⁷ Jehova nije želio da ljudi izgube život. Desetak godina prije razorenja Jeruzalema poslao je Jeremiju da izgnanicima u Babilonu prenese poruku nade. Jehova je rekao: “Upravit ću oči svoje na njih da im učinim dobro i vratit ću ih u ovu zemlju. Izgradit ću ih i neću ih srušiti, zasadit ću ih i neću ih iščupati.” Stoga im je Jeremija mogao reći: “Ima nade za budućnost tvoju” (Jer. 24:6; 26:3; 31:17). On je naučio gledati na ljude onako kako na njih gleda Bog. Bilo mu je istinski stalo do ljudi kojima je prenosio Jehovin poziv: “Odvratite se, molim vas, svatko od zlog puta svojega i popravite djela svoja” (Jer. 35:15). Na koje bismo sve načine mi mogli pokazati da nam je istinski stalo do ljudi na našem području?

18, 19. (a) Kakav stav ne bismo smjeli imati dok propovijedamo dobru vijest? (b) Kako bismo, po uzoru na Jeremiju, trebali gledati na svoju službu?

¹⁸ Jeremijina duboka ljubav prema ljudima nikad se nije ugasila. Nakon razorenja Jeruzalema i dalje je suosjećao sa svojim sunarodnjacima. (Pročitaj Tužaljke 2:11.) Židovi su sami bili krivi za nevolju koja ih je snašla. Međutim Jeremija im nije rekao: ‘Lijepo sam vam govorio!’ Naprotiv, bio je jako žalostan zbog svega što ih je snašlo. Po uzoru na njega ni mi ne bismo smjeli propovijedati samo reda radi, iz čiste dužnosti. Svojom revnom službom trebali bismo pokazati koliko ljubimo našeg divnog Boga, a i ljude, koji su stvoreni na njegovu sliku.

¹⁹ Nikakav ugled niti položaj koji bismo mogli imati u ovom svijetu ne može nadmašiti čast koja nam je iskazana time što možemo svjedočiti za pravog Boga. Jeremija je bio svjestan toga, što je vidljivo iz njegove izjave: “Kad su mi došle riječi tvoje, ja sam ih pojeo, i riječ me tvoja obradovala i razveselila srce moje, jer ja tvoje ime nosim, Jehova” (Jer. 15:16). Kako budemo propovijedali dobru vijest, sigurno će još mnogo ljudi upoznati i zavoljeti onoga kojem dugujemo svoj život. I mi ćemo dati svoj doprinos tome budemo li, poput Jeremije, propovijedali revno i s ljubavlju.