Vrhunske točke Biblije Ezra 1:1–10:44

Jehova ispunjava svoja obećanja!

Sloboda! Obnova. Kako su te riječi morale biti oduševljavajuće za židovske izgnanike u Babilonu! U skladu s Božjim obećanjem, Židovi su se nakon sedamdesetogodišnjeg ropstva vratili u svoju domovinu (Jeremija 25:12; Izaija 44:28–45:7). Osim toga, stvari uzete iz Jehovinog hrama opet su vraćene na njihovo pravo mjesto. Koje li radosti!

Biblijska knjiga Ezre počinje upravo tim uzbudljivim događajima. Napisana u Jeruzalemu po prepisivaču Ezri oko 460. g. pr. n. r. vr., obuhvaća nekako sedamdeset godina od oslobođenja Židova do završetka drugog hrama i očišćenja svećeničkog staleža (537 — oko 467. pr. n. r. vr.). Osobito je istaknut način na koji Jehova ispunjava svoja obećanja. Knjiga također sadrži korisne pouke današnjim Jehovinim svjedocima.

Izgnanici oslobođeni

Molimo pročitaj Ezru 1:1–3:6. Jehova je potaknuo duh perzijskog kralja Kira da izda proglas: Hram u Jeruzalemu će biti ponovno izgrađen i tamo će biti obnovljeno obožavanje Jehove! Svi Izraelci mogu u tome sudjelovati. Oni koji to mogu, slobodni su vratiti se u svoju domovinu u cilju ponovne izgradnje. Ostali su poticani da daju svoj dobrovoljni prilog za taj pothvat. Posuđe iz porobljenog hrama koje je odnio Nabukodonozor u Babilon, mora biti vraćeno. Pod vodstvom Zarobabela, skoro 50 000 njih prevalilo je put od oko 1 000 milja (1 600 km) natrag u Jeruzalem. Ponovno su sagradili sveti oltar i prinijeli na njemu žrtve Jehovi. Zatim su krajem 537. pr. n. r. vr. proslavili praznik Sjenica. Prorečenih sedamdeset godina pustošenja završilo se točno na vrijeme! (Jeremija 25:11; 29:10).

◆ 1:3–6 — Jesu li Izraelci, koji su ostali u Babilonu, bili nevjerni?

Ne bezuvjetno, iako su materijalizam i nedostatak cijenjenja mogli biti razlozi u nekim slučajevima. Kirov proglas nije zahtijevao da se svi vrate, nego je to bila stvar dobre volje. Okolnosti poput starosti, nemoći ili obiteljske obaveze, mogle su nekoga spriječiti da krene na put. No oni su zato dali podršku onima koji su se mogli vratiti.

◆ 1:8 — Tko je bio Šešbasar?

Najvjerojatnije je to bilo službeno kaldejsko dvorsko ime dano Zorobabelu. (Usporedi Danijel 1:7.) Što se pripisuje Šešbasaru, na drugim se mjestima povezuje sa Zorobabelom (Ezra 5:16; Zaharija 4:9). Obojica nose titulu “namjesnika” (Ezra 5:14; Agej 2:21). I u Ezri 2:2 i 3:1, 2, se Zorobabela priznaje za vođu oslobođenih izgnanika; tako se s pravom više ne spominje ime Šešbasar.

◆ 2:61–63 — Što su bili urim i tumim?

Mislilo se da su to bila dva sveta kamena za ždrijebanje koji su bili korišteni kada je bio potreban odgovor od Jehove na neko pitanje. Prema židovskoj tradiciji nestali su kada je razoren hram 607. pr. n. r. vr. To je potvrđeno činjenicom da su oni koji su potraživali prava kao potomci svećenika, bili odstranjeni iz svećeničke službe i uzimanja svetih stvari za jelo “dok to nije odredio svećenik s urimom i tumimom”. No, ne postoji zapis o njihovoj upotrebi ni tada ni ikada kasnije.

Pouka za nas: I među današnjim Jehovinim svjedocima postoji situacija nalik situaciji židovskih izgnanika. Ne mogu svi stupiti u punovremenu službu ili ostaviti svoje domove da bi služili gdje je veća potreba. Ipak, oni čine sve što mogu u unapređivanju interesa čistog obožavanja dajući dobrovoljne priloge i pružajući ohrabrenje onima koji mogu služiti u pojačanoj mjeri.

Otpor obnovi

Čitaj 3:7–4:24. Židovski povratnici s velikom radošću postavljaju temelj Jehovinom domu. Međutim, neprijatelji godinama pokušavaju obeshrabriti graditelje hrama. Konačno, uvjerivši kralja da se opet gradi jedan “pobunjenički i zli grad”, ti protivnici su zaustavili radove kraljevskom naredbom. Zabrana je trajala “do druge godine kraljevanja Darija, perzijskog kralja”.

◆ 3:12 — Zašto su ti ljudi plakali?

Ti vrlo stari ljudi mogli su se sjetiti kako sjajno je po božanskoj odredbi izgledao Salamunov hram. Ono što su sada mogli vidjeti — samo temelj — bilo je ništa u usporedbi sa prijašnjim hramom. Vjerojatno su bili potišteni, sumnjajući da njihovi napori mogu povratiti prvobitnu slavu (Agej 2:2, 3).

◆ 4:1–3 — Zašto je odbijena ponuđena pomoć?

Ti nežidovi, dovedeni od asirskog kralja da nasele zemlju, nisu bili pravi obožavatelji Boga (2. Carevima 17:33, 41). Prihvatiti njihovu pomoć značilo bi učiniti kompromis u pravom obožavanju, a Jehova je posebno upozorio svoj narod da se nikada ne miješa s poganima (2. Mojsijeva 20:5; 34:12). Osim toga, izvještaj naziva te nežidove “neprijateljima”.

Pouka za nas: Kada smo suočeni s neprijateljstvom u Božjoj službi, mi moramo oponašati ponovno naseljene Židove koji su se odmah sakupili u svrhu obožavanja kao “jedan čovjek”. Pouzdanje u Jehovu i stavljanje njegovog obožavanja na prvo mjesto jačalo ih je da dovrše dodijeljeni im posao (Ezra 3:1–12).

Hram je završen

Čitaj 5:1–6:22. Potaknuta po prorocima Ageju i Zahariji, nastavila se izgradnja s obnovljenom revnošću. Nesposobni da to zaustave, neprijatelji su se ponovno žalili. Kralj Darije istražuje i pronalazi Kirov izvorni proglas. Protivnicima nije samo naređeno da “prestanu i odustanu”, nego im je zapovijeđeno da materijalno pomažu! Uz stalno hrabrenje Jehovinih proroka, hram je završen 515. pr. n. r. vr. i svečano otvoren. S radošću je posvećen Bogu čija su se obećanja ispunila.

◆ 5:5 — Zašto protivnici nisu zaustavili izgradnju?

Jehovina je budna zaštita bila nad njegovim vjernim slugama (2. Dnevnika 16:9). Ojačani Božjim duhom, starješine se nisu dali zastrašiti. Pozvali su se na davno zaboravljeni Kirov proglas. Budući da perzijski zakon nije zastarjevao, neprijatelji su se plašili usprotiviti se kraljevskoj objavi (Danijel 6:8, 15). Jehovino vodstvo bilo je očito i djelo je nastavljeno.

◆ 6:21 — Tko se odvojio od “nečistoće naroda”?

Mogli su to biti prozeliti koji su se vratili sa Židovima, Samarićani koji su se tada naselili ili čak Židovi povratnici koji su bili iskvareni poganskim utjecajima. (Usporedi Ezra 9:1.) Napredak čistog obožavanja Jehove u Jeruzalemu ih je, čini se, potakao da poduzmu potrebne promjene u svojim životima.

Pouka za nas: Kršćanski starješine danas također moraju tražiti Jehovino vodstvo. On daje potrebnu oštroumnost kad se suočimo s protivnicima (Psalam 32:8).

Ezra se vraća

Čitaj 7:1–8:36. Vrijeme prolazi. Godine 468. pr. n. r. vr. kralj Artakserks uslišava Ezri “sve njegove molbe”, omogućujući mu da pruži pomoć u Jeruzalemu. Kraljeva naredba ohrabruje sve Židove koji su također željeli vratiti se, a kralj daruje srebro i zlato da bi osigurao sve potrebno za Jehovin dom. Ezra je opunomoćen da imenuje upravitelje i suce koji će provoditi zakon kako Jehovin tako i kraljev. S povjerenjem u Božju zaštitu, Ezra se ohrabrio i krenuo na opasan put. On nije zahtijevao naoružanu pratnju da time ne bi odražavao nedostatak vjere u Jehovinu sposobnost zaštite. Pod božanskom zaštitom Židovi su se sigurno vratili.

◆ 7:1, 7, 11 — Tko je bio Artakserks?

Bio je to perzijski kralj Artakserks I (Longimanus — Dugoruki). U svojoj dvadesetoj godini vladanja odobrio je Nehemiji povratak u Jeruzalem i obnovu gradskih zidina i vrata (Nehemija 2:1–8). Stari povjesničari pripisuju tom Artakserksu općenito dobroćudnu i velikodušnu narav. Radi svog velikog darivanja (doprinosa) uključen je u Ezri 6:14 među one čija su naređenja doprinijela završetku hrama, iako je njegova izgradnja završena nekako 47 godina prije. On se razlikuje od Artakserksa koji je zaustavio djelo obnove (Ezra 4:7–23). To je bio Gaumata, koji je vladao samo osam mjeseci i to 522. pr. n. r. vr. “Artakserks” je očito bilo kraljevsko ime ili titula.

Pouka za nas: Ezra je ostavio divan primjer današnjim Jehovinim slugama. Kao vješt prepisivač koji je marljivo proučavao Božju riječ, dao je svu čast Bogu i više je bio zainteresiran za Jehovinu slavu nego za vlastitu sigurnost (Ezra 7:27, 28; 8:21–23).

Očišćena nacija

Čitaj 9:1–10:44. Ezra je uskoro naučio da se mnogi “nisu odvojili od naroda zemaljskih s obzirom na njihove odmetne stvari”. Židovi su se, uključujući svećenike i Levite, ženili s poganskim Hananejima. Ezra je zapanjen. On moleći stavlja stvar pred Jehovu, pokajnički priznavajući grijehe naroda. Pod njegovim vodstvom ljudi se kaju i odlučuju otpustiti žene tuđinke. Nečistoća je odstranjena u roku tri mjeseca.

◆ 9:2 — Zašto je takva ženidba bila grijeh?

Ona je postala prijetnja obnovi čistog obožavanja (5. Mojsijeva 7:3, 4). To su bile nevjerujuće, idolopokloničke žene. Ženidba s njima mogla bi konačno dovesti do stapanja s okolnim poganskim narodima i čisto bi obožavanje moglo nestati sa zemlje.

◆ 10:3, 44 — Zašto su čak i djeca otjerana?

Djeca obično trebaju svoje majke. Osim toga, kroz utjecaj djece mogle su se otjerane majke s vremenom vratiti. Čisto obožavanje Jehove moralo je biti na prvom mjestu.

Pouka za nas: Poput vjernih Židova Ezrinog vremena i Jehovini svjedoci se drže Jehovinih mjerila za brak. Oni shvaćaju da se moraju ženiti “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39).

Jehova je održao svoje obećanje o obnovi pravog obožavanja u starom Jeruzalemu. On će jednako tako ispuniti svoje obećanje da će se čisto obožavanje vršiti po cijeloj zemlji (Habakuk 2:14). Hoćeš li i ti biti među njegovim obožavateljima kada veliki Upravitelj obećanja uspostavi mir i sreću na ovoj zemlji? (Psalam 37:10, 11; Otkrivenje 21:3, 4).