Prorok koji je služio “u posljednjim danima”

1, 2. (a) Kako se po viziji koju je Jeremija dobio moglo vidjeti kakve će objave ubuduće prenositi? (b) Zašto bi nas trebale zanimati Jeremijine objave?

“ŠTO vidiš?” upitao je Bog mladića kojeg je kratko prije toga postavio za proroka. “Vidim lonac pod kojim se raspiruje vatra”, odgovorio je Jeremija, “a otvor mu gleda suprotno od sjevera.” Već se po toj viziji moglo vidjeti kakve je objave Jeremija trebao prenositi. (Pročitaj Jeremiju 1:13-16.) Jehova je prorekao da će se nevolja, poput kipuće tekućine, izliti na Judinu zemlju jer ga je mnogo njezinih stanovnika iznevjerilo. Zašto je otvor lonca bio nagnut prema jugu? To je značilo da će nevolja stići sa sjevera — odande će doći Babilonci i napasti ih. A tako je i bilo. Tijekom svoje proročke službe Jeremija je u niz navrata vidio kako se nevolja, slikovito govoreći, izlijeva iz tog lonca, a vrhunac je dosegla prilikom razorenja Jeruzalema.

² Premda Babilon više ne postoji, mi imamo razloga biti zainteresirani za Jeremijine proročanske objave. Zašto? Zato što živimo u “posljednjim danima”. Danas mnogi ljudi tvrde da su kršćani, no ni oni sami, a ni crkve kojima pripadaju nemaju Božje priznanje (Jer. 23:20). Za razliku od njih mi, Jehovini svjedoci, poput Jeremije objavljujemo poruku koja ne govori samo o osudi već ljudima pruža i nadu.

 3. (a) Kako je raspoređen sadržaj Knjige proroka Jeremije? (b) Što je cilj ovog poglavlja?

³ Po svemu sudeći, Jeremija nije zapisivao događaje odmah nakon što su se odigrali, već ih je tijekom kasnijeg razdoblja svoje proročke službe diktirao pisaru (Jer. 25:1-3; 36:1, 4, 32). Knjiga nije pisana kronološkim slijedom, jer je Jeremija mnoge njezine dijelove rasporedio tematski. Zato će nam biti korisno steći okvirnu sliku o događajima koji su se odigravali u vrijeme koje opisuju Knjiga proroka Jeremije i Tužaljke te o redoslijedu kojim su se odvijali. U tome će nam pomoći i lenta vremena na stranici 19. Kad saznamo tko je u određenom trenutku vladao Judom, a ponekad i što se događalo u Judi ili u okolnim zemljama, moći ćemo bolje razumjeti Jeremijine riječi i postupke. Na taj će nam način poruke koje je Bog preko Jeremije prenio svom narodu biti još poučnije.

4-6. U kakvim se okolnostima nalazio Božji narod u razdoblju koje je prethodilo Jeremijinoj proročkoj službi?

⁴ Jeremija je služio kao prorok tijekom burnog razdoblja u kojem su se odigrale mnoge promjene. U to su se vrijeme Asirija, Babilon i Egipat borili za prevlast. Otprilike 93 godine prije nego što je Jeremija postao prorok Asirci su porazili sjeverno desetplemensko kraljevstvo Izrael te su mnoge njegove stanovnike odveli u izgnanstvo. Jehova je tom prilikom obranio Jeruzalem i vjernog kralja Ezekiju od napada Asiraca. Sigurno se sjećaš da je Bog na čudesan način pobio 185 000 asirskih vojnika (2. Kralj. 19:32-36). Jedan od Ezekijinih sinova bio je Manaše. Jeremija se vjerojatno rodio za njegove 55-godišnje vladavine, dok je Juda bila pod asirskom vlašću (2. Ljet. 33:10, 11).

⁵ Jeremija je napisao Prvu i Drugu knjigu o Kraljevima, iz kojih saznajemo da je Manaše ponovno načinio obredne uzvišice koje je njegov otac bio uništio. Manaše je podignuo žrtvenike Baalu i “vojsci nebeskoj”, i to čak i u Jehovinom hramu. Osim toga prolio je mnogo nevine krvi te je čak vlastitog sina prinio lažnom bogu kao žrtvu paljenicu. Kratko rečeno, “mnogo je zla učinio pred Jehovom”. Zbog svih tih zlih djela Bog je objavio da će Jeruzalem i Judu snaći nevolja, kao što je snašla Samariju i Izrael (2. Kralj. 21:1-6, 12-16). Nakon Manašeove smrti njegov sin Amon poveo se za svojim ocem te je i on činio idolopoklonstvo, no situacija se uskoro promijenila. Nakon dvije godine Amon je bio ubijen te je 659. pr. n. e. na prijestolje sjeo njegov osmogodišnji sin Jošija.

⁶ Tijekom Jošijine vladavine, koja je trajala 31 godinu, Babilon je postao nadmoćniji od Asirije. Jošija je u tome vidio priliku da Judu oslobodi tuđinske vlasti. Za razliku od svog oca i djeda Jošija je vjerno služio Jehovi te je proveo veliku vjersku reformu (2. Kralj. 21:19–22:2). Dvanaeste godine svog kraljevanja počeo je po cijelom svom kraljevstvu rušiti obredne uzvišice, obredna debla i kipove lažnih bogova, a potom je zapovjedio da se popravi Jehovin hram. (Pročitaj 2. Ljetopisa 34:1-8.) Jeremija je 13. godine Jošijine vladavine (647. pr. n. e.) bio postavljen za Božjeg proroka.

7, 8. (a) Po čemu se Jošija kao kralj razlikovao od svojih prethodnika, Manašea i Amona? (b) Kakav je čovjek bio Jošija? (Vidi okvir na stranici 20.)

⁷ Osamnaeste godine kraljevanja dobrog kralja Jošije, dok se popravljao hram, veliki je svećenik pronašao “knjigu zakona”. Kralj je zapovjedio svom pisaru da mu je pročita. Jošija je shvatio da njegov narod čini mnoge grijehe te je potražio savjet od Jehove preko proročice Hulde i potaknuo svoje podanike da drže Božje zapovijedi. Hulda je rekla Jošiji da će Jehova “nanijeti nevolju” stanovnicima Jude zbog njihove nevjere. Međutim rekla je da ta nevolja neće doći za Jošijina života zbog toga što je on podupirao obožavanje pravog Boga (2. Kralj. 22:8, 14-20).

⁸ Kralj Jošija ponovno je odlučio krenuti u borbu protiv krive religije kako bi uklonio svaki trag idolopoklonstva iz svoje zemlje. S tim je ciljem čak otišao na područje koje je nekad pripadalo sjevernom izraelskom kraljevstvu kako bi u Betelu srušio obrednu uzvišicu i žrtvenik. Osim toga organizirao je nezapamćenu proslavu pashe (2. Kralj. 23:4-25). Jeremija je zacijelo bio jako sretan zbog svega toga! Međutim bilo je teško potaknuti narod da promijeni svoj način postupanja. Manaše i Amon naveli su svoje podanike da štuju odvratne idole, pa je stoga u duhovnom pogledu narod bio pao na niske grane. Riječi koje je Jeremija pod Božjim nadahnućem uputio narodu pokazuju da je njihovih bogova, unatoč promjenama koje je uveo Jošija, bilo koliko i njihovih gradova. Jeremijini sunarodnjaci bili su poput nevjerne žene — napustili su Jehovu i činili blud s tuđim bogovima. Jeremija je objavio: “Koliko je ulica jeruzalemskih, toliko ste žrtvenika postavili bogu sramotnome, žrtvenika na kojima prinose Baalu spaljujete.” (Pročitaj Jeremiju 11:1-3, 13.)

 9. Kakva je situacija vladala među okolnim narodima posljednjih godina Jošijine vladavine?

⁹ Poruke koje je Jeremija objavljivao nisu navele Židove da promijene svoje postupke niti su utjecale na činjenicu da su se okolni narodi borili za prevlast u tom području. Godine 632. pr. n. e. Babilonci i Medijci su udruženim snagama osvojili asirsku prijestolnicu Ninivu. Tri godine kasnije egipatski faraon Neho poveo je svoju vojsku na sjever kako bi pomogao Asircima u borbi protiv njihovih neprijatelja. Iz razloga koje Biblija ne navodi, Jošija je pokušao zaustaviti egipatsku vojsku kod Megida, no bio je smrtno ranjen (2. Ljet. 35:20-24). Kakve je političke i vjerske promjene taj žalosni događaj uzrokovao u Judi? I s kojim se novim izazovima Jeremija suočio?

10. (a) Zašto bi se razdoblje koje je uslijedilo nakon Jošijine smrti moglo usporediti s našim vremenom? (b) Zašto će nam biti korisno razmotriti kako se Jeremija nosio s poteškoćama?

¹⁰ Mora da je Jeremija bio jako žalostan kad je saznao da je Jošija umro! Obuzet tugom, ispjevao je tužaljke zbog kraljeve smrti (2. Ljet. 35:25). To je ionako bilo teško vrijeme, a nestabilni odnosi među okolnim narodima dodatno su otežavali situaciju u Judi. Suparničke sile — Egipat, Asirija i Babilon — otimale su se za vlast nad tim područjem. A nakon Jošijine smrti u Judi je došlo i do vjerskih promjena. Došao je kraj vladavini koja je pogodovala Jeremijinoj službi i započelo je jedno posve drugačije razdoblje. Mnoga naša braća u suvremeno doba doživjela su sličnu promjenu — u određenoj mjeri uživali su vjersku slobodu, a onda su postali meta progonstva i djelovanje im je bilo zabranjeno. Tko zna neće li se i nama uskoro dogoditi nešto slično? Kako bi to moglo utjecati na nas? S kakvim bismo se poteškoćama mogli suočiti zbog svoje odluke da ostanemo vjerni Bogu? Imajući ta pitanja na umu, razmotrimo kakve je poteškoće Jeremija prebrodio jer će nas to sigurno ohrabriti.

11. Što se događalo u Judi nakon Jošijine smrti?

¹¹ Stanovnici Jude postavili su za kralja u Jeruzalemu Jošijinog sina Joahaza, koji se zvao i Šalum. On je vladao samo tri mjeseca. Kad se faraon Neho vratio na jug nakon bitke s Babiloncima, svrgnuo je novog Judinog kralja i odveo ga u Egipat, a Jeremija je objavio da se Joahaz “nikad više neće vratiti” (Jer. 22:10-12; 2. Ljet. 36:1-4). Neho je na njegovo mjesto postavio Jojakima, koji je također bio Jošijin sin. No Jojakim nije išao stopama svog oca. Nije podržao reformu koju je uveo njegov otac, već je štovao idole. (Pročitaj 2. Kraljevima 23:36, 37.)

12, 13. (a) Kakva je situacija u vjerskom pogledu vladala u Judi na početku Jojakimove vladavine? (b) Kako su se židovski vjerski vođe ponijeli prema Jeremiji?

¹² Na početku Jojakimovog kraljevanja Jehova je rekao Jeremiji da pođe u hram i otvoreno osudi stanovnike Jude zbog njihovih zlih djela. Oni su smatrali da im se ništa ne može dogoditi sve dok imaju Jehovin hram. No Jehova im je rekao da će napustiti svoj hram ako ne prestanu “krasti, ubijati, preljub činiti, lažno se zaklinjati, prinose Baalu spaljivati i ići za drugim bogovima”. A rekao je da će odbaciti i one koji licemjerno vrše svetu službu u hramu, kao što je odbacio i sveti šator u Šilu u vrijeme velikog svećenika Elija. Objavio je da će se Judina zemlja “u pustoš pretvoriti” (Jer. 7:1-15, 34; 26:1-6).a Koliko je samo Jeremija morao biti hrabar da bi prenio tu objavu! Vjerojatno je to morao učiniti javno, pred uglednim i utjecajnim ljudima. I nekima od nas danas potrebna je hrabrost da bi se odvažili svjedočiti na ulici ili propovijedati bogatim i uglednim ljudima. No u jedno možemo biti sigurni: Bog će nam uvijek pružati podršku, kao što ju je pružao i Jeremiji! (Hebr. 10:39; 13:6).

¹³ S obzirom na vjersko i političko ozračje koje je tada vladalo u Judi, kako su vjerski vođe reagirali na Jeremijinu objavu? On sam napisao je: “Zgrabili su [me] svećenici i proroci i sav narod i rekli [mi]: ‘Umrijet ćeš!’” Bili su izvan sebe od bijesa i govorili su: “Ovaj čovjek zaslužuje smrt.” (Pročitaj Jeremiju 26:8-11.) No Jeremijini protivnici nisu uspjeli u svojoj nakani. Jehova je bio uz svog proroka i izbavio ga. A Jeremija nije dopustio da ga zastraše prijetnje njegovih mnogobrojnih protivnika. Ni mi ne bismo smjeli dopustiti da nas protivnici zastraše.

14, 15. (a) Koji su posao Jeremija i njegov pisar Baruh započeli četvrte godine Jojakimova vladanja? (b) Kakva je osoba bio Jojakim? (Vidi okvir na stranici 25.)

¹⁴ Četvrte godine Jojakimova vladanja Jehova je naložio Jeremiji da zapiše sve što mu je rekao još od vremena kralja Jošije. Tako je Jeremija izdiktirao svom pisaru Baruhu sve što mu je Bog rekao tijekom protekle 23 godine. Njegove poruke koje su sadržavale Božju osudu odnosile su se na otprilike 20 kraljeva i kraljevstava. Jeremija je zapovjedio Baruhu da u Jehovinom domu naglas pročita riječi koje je zapisao u svitku. S kojim ciljem? “Možda će dom Judin htjeti slušati o svim nevoljama koje mu mislim nanijeti”, rekao je Jehova, “pa će se odvratiti svatko od zlog puta svojega, a ja ću im oprostiti prijestup njihov i grijeh njihov” (Jer. 25:1-3; 36:1-3).

¹⁵ Kad je jedan dvoranin pročitao svitak kralju Jojakimu, on ga je izrezao i spalio. Potom je zapovjedio da mu dovedu Jeremiju i Baruha. “Ali Jehova ih je sakrio.” (Pročitaj Jeremiju 36:21-26.) Zbog Jojakimove velike zloće Jehova je preko svog proroka objavio da će kralj biti sahranjen “kao što se magarca sahranjuje”, odnosno da će biti “odvučen i bačen van, pred vrata jeruzalemska” (Jer. 22:13-19). Misliš li da bi se tako zoran proročanski opis mogao shvatiti tek kao Jeremijino preuveličavanje?

16. Koju je ohrabrujuću poruku prenosio Jeremija?

¹⁶ Premda je Jeremija morao objavljivati osude, on nije bio zloguki prorok. Poruka koju je prenosio pružala je i nadu. Govorio je o tome da će Jehova izbaviti ostatak vjernih Izraelaca od njihovih neprijatelja i vratiti ih u njihovu zemlju te da će ondje živjeti u sigurnosti. Rekao je da će Bog sklopiti sa svojim narodom “novi savez”, “savez trajan”, i da će im svoj zakon upisati u srce. Oprostit će im njihove grijehe i više se neće sjećati njihovih prijestupa. Osim toga prorekao je da će se pojaviti Davidov potomak koji će “činiti što je pravo i pravedno u zemlji” (Jer. 31:7-9; 32:37-41; 33:15). Ta su se proročanstva ispunila tijekom desetljeća i stoljeća koja su uslijedila, a utječu čak i na naš život te nam mogu pružiti nadu u vječnu budućnost. No u Jeremijino vrijeme Judini neprijatelji i dalje su nastojali preuzeti vlast nad njezinim teritorijem. (Pročitaj Jeremiju 31:31, 33, 34; Hebrejima 8:7-9; 10:14-18.)

17, 18. Koja su se politička zbivanja odigrala potkraj Jojakimove vladavine i tijekom Sidkijine vladavine?

¹⁷ Godine 625. pr. n. e. vodila se odlučujuća bitka između Babilonaca i Egipćana kod Karkemiša, nedaleko od Eufrata, oko 600 kilometara sjeverno od Jeruzalema. Kralj Nebukadnezar porazio je vojsku faraona Neha, i time okončao egipatsku vlast u tom kraju (Jer. 46:2). Sada je Nebukadnezar vladao Judom, a Jojakim je bio prisiljen služiti mu. No nakon što je tri godine bio vazal, Jojakim se pobunio (2. Kralj. 24:1, 2). Zbog toga je 618. pr. n. e. Nebukadnezar sa svojom vojskom napao Judu i opkolio Jeruzalem. Probaj si predočiti koliko je u to burno doba život bio težak, čak i Božjem proroku Jeremiji. Jojakim je, po svemu sudeći, izgubio život tijekom babilonske opsade.b Njegov sin Jojakin predao se Babiloncima nakon što je samo tri mjeseca vladao Judom. Nebukadnezar je odnio blago iz Jeruzalema te je odveo u izgnanstvo Jojakina, kraljevsku obitelj, Judine velikaše, hrabre junake i zanatlije. Među izgnanicima nalazili su se i Danijel, Hananija, Mišael i Azarija (2. Kralj. 24:10-16; Dan. 1:1-7).

¹⁸ Potom je Nebukadnezar za kralja nad Judom postavio Sidkiju, jednog drugog Jošijinog sina. On je bio posljednji zemaljski kralj iz Davidove loze. Njegova je vladavina završila 607. pr. n. e. kad su Jeruzalem i njegov hram bili razoreni (2. Kralj. 24:17). Sidkijino 11-godišnje kraljevanje bilo je obilježeno velikim društvenim i političkim napetostima u Judi. Jeremija se očito morao u potpunosti uzdati u Boga koji ga je postavio za svog proroka.

19. Kako su Jeremijini suvremenici reagirali na njegove objave i zašto bi nas to trebalo zanimati?

¹⁹ Pokušajmo se staviti u Jeremijin položaj. Još od Jošijinog vremena Jeremija je bio svjedok političkih preokreta i duhovne iskvarenosti u Božjem narodu. No znao je da će se stvari još i pogoršati. Stanovnici njegovog rodnog grada rekli su mu: “Nemoj prorokovati u ime Jehovino, da ne pogineš od naše ruke” (Jer. 11:21). Čak i kad su se njegova proročanstva ostvarila, Židovi su rekli: “Riječ koju si nam rekao u ime Jehovino nećemo poslušati” (Jer. 44:16). No u pitanju su bili ljudski životi, jednako kao što su i danas. Poruka koju mi objavljujemo potječe od Jehove, kao i ona koju je objavljivao Jeremija. Stoga razmatrajući kako je Jehova štitio svog proroka tijekom razdoblja koje je prethodilo razorenju Jeruzalema možemo osnažiti svoju revnost za službu propovijedanja.

20. Zašto je razdoblje Sidkijina kraljevanja bilo naročito teško za Jeremiju? (Vidi okvir na stranici 29.)

²⁰ Jeremiji je možda najteže bilo izvršavati proročku službu tijekom Sidkijina kraljevanja. Kao i mnogi njegovi prethodnici, Sidkija je “činio što je zlo u očima Jehovinim” (Jer. 52:1, 2). Bio je podčinjen Babiloncima, a Nebukadnezar ga je prisilio da se u Jehovino ime zakune da će biti pokoran njemu, babilonskom kralju. Unatoč tome Sidkija se nakon nekog vremena pobunio. Za to vrijeme neprijatelji su vršili snažan pritisak na Jeremiju kako bi se priklonio pobunjenicima (2. Ljet. 36:13; Ezek. 17:12, 13).

21-23. (a) Koje su dvije struje postojale u Judi za Sidkijina kraljevanja? (b) Što je Jeremija doživio zbog stava koji je zauzeo i zašto bi nas to trebalo zanimati?

²¹ Po svoj prilici, početkom Sidkijine vladavine u Jeruzalem su stigli glasnici kraljeva Edoma, Moaba, Amona, Tira i Sidona. Njihov je cilj možda bio nagovoriti Sidkiju da se pridruži savezu protiv Nebukadnezara. No Jeremija je potaknuo Sidkiju da ostane pokoran Babilonu. Jeremija je glasnicima dao jaram koji je načinio kako bi im na slikovit način poručio da bi i njihovi narodi trebali služiti Babiloncima (Jer. 27:1-3, 14).c Takvo gledište nije naišlo na odobravanje. Jeremija zbog te objave ionako nije bio omiljen, no položaj mu je još dodatno otežao Hananija. On je bio lažni prorok koji je javno tvrdio kako mu je Bog rekao da će babilonski jaram biti slomljen. No Jehova je preko Jeremije prorekao da će za manje od godinu dana taj lažni prorok umrijeti. To se i dogodilo (Jer. 28:1-3, 16, 17).

²² Juda se podijelila na dvije oprečne struje — na one koji su bili za podložnost Babilonu i na one koji su zagovarali pobunu. Godine 609. pr. n. e. Sidkija se ipak pobunio i zatražio vojnu pomoć od Egipta. Jeremija se tada morao suprotstaviti pobornicima pobune koje je obuzeo snažan nacionalistički zanos (Jer. 52:3; Ezek. 17:15). Nebukadnezar se sa svojom vojskom vratio u Judu kako bi ugušio ustanak. Osvojio je sve Judine gradove i ponovno opkolio Jeruzalem. Jeremija je Sidkiji i njegovim podanicima u tom teškom trenutku poručio da će Jeruzalem pasti u ruke Babiloncima. Rekao je da sve koji ostanu u gradu čeka smrt, a da će oni koji se predaju Kaldejcima preživjeti. (Pročitaj Jeremiju 21:8-10; 52:4.)

²³ Judini knezovi tvrdili su da Jeremija drži stranu Babiloncima. Kad im je on rekao da to nije istina, knezovi su ga istukli i bacili u zatvor (Jer. 37:13-15). Unatoč tome on nije htio ublažiti Jehovinu poruku. Zato su knezovi nagovorili Sidkiju da Jeremiju da pogubiti. Bacili su proroka u nakapnicu u kojoj nije bilo vode i ostavili ga da umre u dubokom blatu. No spasio ga je Ebed-Melek, Etiopljanin koji je bio kraljev dvoranin (Jer. 38:4-13). I u današnje vrijeme Jehovini sluge često se nađu u opasnosti zato što im savjest ne dopušta da se miješaju u političke sukobe. Stoga nas Jeremijino iskustvo može ojačati kako bismo se lakše suočili s kušnjama i izdržali ih.

24. Opiši događaje koji su se odigrali 607. pr. n. e.

²⁴ Na koncu su 607. pr. n. e. Babilonci probili jeruzalemske zidine i osvojili grad. Nebukadnezarova vojska spalila je Jehovin hram, razorila gradske zidine i pobila Judine dostojanstvenike. Sidkija je pokušao pobjeći, no bio je uhvaćen i izveden pred kralja koji ga je porazio. Nebukadnezar mu je pred očima pobio sinove, a njega je oslijepio, stavio u okove i odveo u Babilon (Jer. 39:1-7). Tako su se Jeremijine riječi o propasti Jude i Jeruzalema obistinile. No Božji se prorok nije radovao tome, već je tugovao zbog nevolje koja je snašla njegov narod. U biblijskoj knjizi koja se zove Tužaljke opisao je kako se osjećao. Njezin će nas sadržaj zasigurno duboko dirnuti!

25, 26. (a) Što se događalo nakon što je Jeruzalem bio razoren? (b) Kako su Jeremijini suvremenici reagirali na ono što im je on govorio nakon razorenja Jeruzalema?

²⁵ Što se događalo s Jeremijom u tom teškom razdoblju? Jeruzalemski knezovi bili su ga bacili u zatvor, no kad su Babilonci osvojili grad, oslobodili su ga i lijepo postupali s njim. Kasnije se Jeremija našao među grupom Židova koje su Babilonci htjeli odvesti u zarobljeništvo, no bio je oslobođen. Za njega je još bilo posla u Božjoj službi — morao je služiti kao prorok među preživjelima. Nebukadnezar je za upravitelja nad osvojenom Judom postavio Gedaliju, a Judejcima koji su ostali u zemlji obećao je da će živjeti u miru dok god budu služili njemu, babilonskom kralju. Međutim neki nezadovoljni Židovi ubili su Gedaliju (Jer. 39:13, 14; 40:1-7; 41:2). Jeremija je potaknuo preživjele stanovnike Jude da ostanu u svojoj zemlji i da se ne boje babilonskog kralja. No njihovi su vođe Jeremiju nazvali lažljivcem te su pobjegli u Egipat i nasilu poveli sa sobom njega i Baruha. No on je prorekao da će Nebukadnezar napasti i osvojiti čak i Egipat te da će izbjegle stanovnike Jude snaći nevolja (Jer. 42:9-11; 43:1-11; 44:11-13).

²⁶ Jeremijini sunarodnjaci ni ovaj put nisu poslušali pravog Božjeg proroka. Zašto nisu? “Otkad smo prestali prinose spaljivati ‘kraljici neba’ i izlijevati joj žrtve ljevanice”, zaključili su, “u svemu oskudijevamo i ginemo od mača i gladi” (Jer. 44:16, 18). Te riječi jasno pokazuju koliko su se u duhovnom pogledu iskvarili! S druge strane za nas je zaista ohrabrujuće znati da nesavršen čovjek može ostati vjeran Jehovi čak i kad je okružen nevjernim ljudima!

27. Što znamo o posljednjim godinama Jeremijine proročke službe?

²⁷ Posljednje što je Jeremija zapisao bilo je to da je Evil-Merodak, Nebukadnezarov nasljednik, oslobodio Jojakina iz zatvora. Taj se događaj odigrao 580. pr. n. e. (Jer. 52:31-34). Jeremija je tada vjerojatno imao oko 90 godina. Ne znamo točno gdje i kada je umro. Vrlo vjerojatno je posljednje godine svog života proveo u Egiptu te je umro vjeran Jehovi nakon što je otprilike 67 godina služio kao njegov prorok. Isprva je prorokovao za vladavine kralja koji je poticao narod da štuje pravog Boga, a potom je dugi niz godina bio okružen otpadnicima koji su štovali lažne bogove. Ipak, pronašao je bogobojazne pojedince koji su poslušali njegovu poruku. Međutim većina pripadnika njegovog naroda nije poslušala njegove objave, a čak su se i neprijateljski ophodili s njim. Znači li to da je Jeremijina služba bila čisti promašaj? Nipošto! Na samom početku Jehova mu je rekao: “Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati, jer ja sam s tobom” (Jer. 1:19). Zadatak koji mi, Jehovini svjedoci, danas izvršavamo sličan je Jeremijinom zadatku. Stoga možemo očekivati da će i reakcija ljudi na poruku koju objavljujemo biti slična. (Pročitaj Mateja 10:16-22.) Što dakle možemo naučiti od Jeremije i kakav bismo stav prema svojoj službi trebali imati? Saznajmo odgovor na ta pitanja.