Predanje i sloboda izbora
“Za tu slobodu Krist nas je oslobodio” (GALAĆANIMA 5:1, St).
1. Na što se uglavnom odnose hebrejske i grčke riječi prevedene s “predanje”, “inauguracija” ili “posvećenje”?
BIBLIJSKI pisci koristili su nekoliko hebrejskih i grčkih riječi kako bi prenijeli misao o odijeljenosti, odnosno izdvojenosti, za služenje nekoj svetoj svrsi. Te se riječi u engleskim Biblijama prevode s riječima kao što su “predanje”, “inauguracija” ili “posvećenje”. Ponekad se ti izrazi koriste u vezi s građevinama — uglavnom s Božjim hramom u drevnom Jeruzalemu i s obožavanjem koje se ondje vršilo. Te se riječi rijetko kad koriste kad se govori o svjetovnim stvarima.
Predanje “Bogu Izraelovu”
2. Zašto se Jehovu s pravom moglo nazvati ‘Bog Izraelov’?
2 Bog je 1513. pr. n. e. izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva. Ubrzo nakon toga on ih je izdvojio kao svoj poseban narod, primivši ih u savezni odnos. Rekao im je: “A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago [“posebno vlasništvo”, NW] mimo sve narode, premda je moja sva zemlja” (2. Mojsijeva 19:5; Psalam 135:4). Budući da je Izraelce izabrao za svoje posebno vlasništvo, Jehova se s pravom mogao nazvati ‘Bog Izraelov’ (Jozua 24:23).
3. Zašto Jehova nije bio pristran kad je izabrao Izrael za svoj narod?
3 Jehova nije bio pristran kad je izabrao Izraelce za svoj predani narod jer se s puno ljubavi pobrinuo i za ne-Izraelce. Svoj je narod poučio: “Ako je u tebe došljak u zemlji vašoj, ne čini mu krivo. Ko je došljak medju vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio medju vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Egipatskoj. Ja sam Gospodin Bog vaš” (3. Mojsijeva 19:33, 34). Mnogo stoljeća kasnije Božji je stav snažno utjecao na apostola Petra koji je priznao: “Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35).
4. Kakvi su uvjeti bili postavljeni u odnosu između Boga i Izraela, i jesu li Izraelci živjeli u skladu s njima?
4 Zapazi, isto tako, da je trebalo zadovoljiti neke uvjete da bi se moglo biti Božjim predanim narodom. Samo u slučaju da su striktno slušali Božji glas i držali njegov savez, mogli su biti njegovo “posebno vlasništvo”. Izraelci, nažalost, nisu udovoljili tim zahtjevima. Nakon što su u prvom stoljeću n. e. odbacili Mesiju kojeg je Bog poslao, izgubili su svoj povlašteni položaj. Jehova više nije bio ‘Bog Izraelov’. A prirodni Izraelci više nisu bili Božji predani narod. (Usporedi Mateja 23:23.)
Predanje ‘Izraela Božjeg’
5, 6. (a) Što je Isus mislio svojim proročanskim riječima zapisanima u Mateju 21:42, 43? (b) Kada je i kako nastao ‘Izrael Božji’?
5 Znači li to da Jehova tada više nije imao neki predani narod? Ne, ne znači. Citirajući psalmista, Isus Krist je prorekao: “Zar nijeste nikad čitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospodina i divno je u vašijem očima. Za to vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božije, i daće se narodu koji njegove rodove donosi” (Matej 21:42, 43).
6 Pokazalo se da je kršćanska skupština taj ‘narod koji rodove donosi’. Za vrijeme svog kratkog boravka na Zemlji Isus je izabrao njene prve buduće članove. Ali na Pentekost 33. n. e. sam Jehova Bog osnovao je kršćansku skupštinu, izlivši svoj sveti duh na njene prve članove, kojih je bilo oko 120 (Djela apostolska 1:15; 2:1-4). Kao što je apostol Petar kasnije napisao, ova je novoosnovana skupština tada postala “izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveta nacija, narod za posebnu svojinu”. Zašto je bila izabrana? Da bi mogla ‘nadaleko objaviti odličnosti onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo’ (1. Petrova 2:9, NW). Kristovi sljedbenici, pomazani Božjim duhom, tada su postali predana nacija, ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16).
7. Čemu su se trebali radovati članovi Izraela Božjeg, i što su zbog toga trebali izbjegavati?
7 Iako su članovi svete nacije bili “narod za posebnu svojinu”, oni nisu trebali biti u ropstvu. Naprotiv, trebali su se radovati većoj slobodi nego što ju je imala predana nacija prirodnog Izraela. Isus je budućim članovima te nove nacije obećao: “Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32, St). Apostol Pavao je istaknuo da su kršćani bili oslobođeni zahtjeva postavljenih u savezu Zakona. S tim u vezi upozorio je suvjernike u Galaciji: “Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva” (Galaćanima 5:1, St).
8. U kom smislu kršćansko uređenje nudi pojedincima veću slobodu nego savez Zakona?
8 Za razliku od prirodnog drevnog Izraela, Izrael Božji se sve do današnjeg dana striktno pokorava zahtjevima svog predanja. To nas ne treba iznenaditi jer su njegovi pripadnici dobrovoljno odlučili biti poslušnima. I dok su pripadnici prirodnog Izraela postali predani svojim rođenjem, pripadnici Izraela Božjeg postali su to po osobnom izboru. Na taj se način kršćansko uređenje razlikuje od židovskog saveza Zakona, koji je pojedincima nametnuo predanje, ne dopuštajući im slobodu izbora.
9, 10. (a) Kako je Jeremija dao do znanja da će doći do promjene s obzirom na predanje? (b) Zašto se može reći da danas nisu svi predani kršćani članovi Izraela Božjeg?
9 Prorok Jeremija prorekao je da će doći do promjene s obzirom na predanje, napisavši: “‘Gle! Idu dani’, riječ je Jehovina, ‘i ja ću sklopiti s kućom Izraelovom i s kućom Judinom novi savez; ne onakav savez kakav sam sklopio s njihovim praocima u dan kad sam ih uzeo za ruku i izveo iz zemlje egipatske, “a taj moj savez su sami raskinuli, iako sam supružničko pravo imao nad njima”, riječ je Jehovina.’ ‘Jer ovo je savez koji ću sklopiti s kućom Izraelovom nakon tih dana’, riječ je Jehovina. ‘Svoj ću zakon u njih staviti i u njihovo srce ću ga upisati. I postat ću njihov Bog, a oni će postati moj narod’” (Jeremija 31:31-33, NW).
10 Budući da je Božji zakon ‘u njima’, zapisan, da tako kažemo, ‘u njihovom srcu’, članovi Izraela Božjeg osjećaju se potaknutima da žive u skladu sa svojim predanjem. Njihovi su poticaji snažniji od poticaja prirodnih Izraelaca, koji su bili predani samim rođenjem, a ne po svom izboru. Snažnu motiviranost za vršenje Božje volje kakvu pokazuje Izrael Božji, danas pokazuje preko pet milijuna njegovih suobožavatelja diljem svijeta. Oni su isto tako predali svoj život Jehovi Bogu da bi vršili njegovu volju. Iako ti pojedinci nemaju nadu u nebeski život kakvu imaju oni koji sačinjavaju Izrael Božji, oni se raduju što im u izgledu stoji mogućnost da zauvijek žive na Zemlji pod vladavinom Božjeg nebeskog Kraljevstva. Oni pokazuju da cijene duhovni Izrael time što aktivno podupiru mali broj preostalih članova duhovnog Izraela dok izvršava svoj zadatak da ‘nadaleko objavi odličnosti onoga koji ga je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo’.
Mudro koristiti od Boga danu slobodu
11. S kojim je svojstvom stvoren čovjek, i kako to svojstvo treba koristiti?
11 Bog je stvorio ljude tako da cijene slobodu. Obdario ih je slobodnom voljom. Prvi je ljudski par iskoristio svoju slobodu izbora. Međutim, oni su postupili nerazumno i bez ljubavi te su načinili izbor koji je odveo u propast kako njih tako i njihovo potomstvo. Ipak, to jasno pokazuje da Jehova nikada ne prisiljava inteligentna stvorenja da postupe suprotno svojim unutarnjim poticajima i željama. A budući da “Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje”, on prihvaća jedino ono predanje koje se temelji na ljubavi, predanje koje je učinjeno dobrovoljno s radošću, ono koje se zasniva na slobodi izbora (2. Korinćanima 9:7). Svako drugo predanje nije prihvatljivo.
12, 13. Kako Timotej služi kao primjer ispravnog odgajanja djece, i na što je njegov primjer naveo mnoge mlade?
12 Pokazujući da potpuno prihvaćaju ovaj zahtjev, Jehovini svjedoci zagovaraju predanje sebe samog Bogu, no nikada nikoga ne prisiljavaju na takvo predanje, čak ni vlastitu djecu. Svjedoci, za razliku od mnogih crkava, ne krštavaju svoju djecu dok su još mala, kao da je moguće prisiliti ih na predanje bez prava na osobni izbor. Dobro je slijediti biblijski primjer mladog Timoteja. Apostol Pavao mu je kao odraslom čovjeku rekao: “Nastavi u stvarima koje si naučio i u koje si bio uvjeravan da bi vjerovao, znajući od kojih si ih osoba naučio i da od najranijeg djetinjstva poznaješ svete spise, koji te mogu učiniti mudrim za spasenje kroz vjeru u vezi s Kristom Isusom” (2. Timoteju 3:14, 15, NW).
13 Vrijedno je zapaziti da je Timotej poznavao svete spise jer je bio poučavan iz njih još od najranijeg djetinjstva. Njegova majka i baka su ga uvjeravale — ne prisiljavale — da vjeruje u kršćanska učenja (2. Timoteju 1:5). Timotej je zbog toga uvidio da je mudro postati Kristov sljedbenik i zato je on po osobnom izboru izabrao kršćansko predanje. U suvremeno doba deseci tisuća mladića i djevojaka čiji su roditelji Jehovini svjedoci slijede taj primjer (Psalam 110:3). Drugi to ne čine. To je stvar osobnog izbora.
Kome robovati?
14. Što nam redak iz Rimljanima 6:16 kaže o potpunoj slobodi?
14 Nijedan čovjek nije potpuno slobodan. Slobodu svih ljudi ograničavaju fizički zakoni, kao što je zakon gravitacije, koji se ne mogu nekažnjeno zanemariti. I u duhovnom smislu nitko nije potpuno slobodan. Pavao je naveo: “Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da mu se pokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate: bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete opravdani?” (Rimljanima 6:16, St).
15. (a) Što ljudi misle o robovanju, no što na kraju mnogi čine? (b) Koja bismo si prikladna pitanja mogli postaviti?
15 Pomisao da se nekome robuje za većinu je ljudi neugodna. No činjenica je da u današnjem svijetu ljudi često dopuštaju da budu izmanipulirani i da se na njih utječe na toliko podmuklih načina da na kraju protiv svoje volje čine ono što drugi žele da čine. Naprimjer, propagandna industrija i svijet zabave nastoje ukalupiti ljude, stvarajući standarde koje oni trebaju slijediti. Političke i vjerske organizacije navode ljude da podupiru njihove ideje i ciljeve, ali ne čine to uvijek uvjerljivim argumentima, nego često apeliraju na osjećaj solidarnosti ili lojalnosti. Budući da je Pavao zabilježio da smo ‘robovi onoga komu se pokoravamo’, svatko od nas trebao bi se pitati: ‘Čiji sam ja rob? Tko vrši najveći utjecaj na moje odluke i moj način života? Je li to svećenstvo, politički vođe, financijski magnati ili osobe iz svijeta zabave? Kome se pokoravam — Bogu ili ljudima?’
16. U kom su smislu kršćani Božji robovi, i koji je stav prema takvom ropstvu ispravan?
16 Kršćani ne smatraju da je poslušnost Bogu neopravdano narušavanje osobne slobode. Oni spremno izražavaju svoju slobodu onako kako je to činio njihov Uzor, Isus Krist, usklađujući svoje osobne želje i prioritete s Božjom voljom (Ivan 5:30; 6:38). Oni razvijaju “um Kr[i]stov”, pokoravajući mu se kao Glavi skupštine (1. Korinćanima 2:14-16; Kološanima 1:15-18). To je vrlo slično kao kad se žena uda i spremno surađuje s čovjekom kojeg voli. Zapravo, o skupini pomazanih kršćana govori se kao o čednoj djevici isprošenoj za Krista (2. Korinćanima 11:2; Efežanima 5:23, 24; Otkrivenje 19:7, 8).
17. Što su odlučili postati svi Jehovini svjedoci?
17 Svaki Jehovin svjedok, bilo da ima nebesku bilo zemaljsku nadu, osobno se predao Bogu kako bi vršio njegovu volju i pokorio mu se kao Vladaru. Predanje je osobni izbor svakog Svjedoka da postane Božji rob umjesto da nastavi robovati ljudima. To je u skladu sa savjetom apostola Pavla: “Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima” (1. Korinćanima 7:23).
Naučiti koristiti sebi samima
18. Kada je potencijalan Svjedok spreman za krštenje?
18 Prije nego što netko može postati Jehovin svjedok, mora udovoljiti biblijskim preduvjetima. Starješine pažljivo utvrđuju da li potencijalni Svjedok uistinu razumije što sve povlači za sobom kršćansko predanje. Da li zaista želi postati Jehovin svjedok? Je li spreman živjeti u skladu s onim što ta odluka donosi sa sobom? Ako nije, osoba se ne može krstiti.
19. Zašto nema razloga kritizirati nekoga tko je odlučio postati predani Božji sluga?
19 Međutim, ako osoba udovoljava svim zahtjevima, zašto bi je netko kritizirao zbog toga što je svojom voljom donijela osobnu odluku da se prepusti utjecaju Boga i njegove nadahnute Riječi? Zar je manje prihvatljivo prepustiti se utjecaju Boga nego utjecaju ljudi? Ili je to manje korisno? Jehovini svjedoci ne misle tako. Oni se cijelim srcem slažu s Božjim riječima koje je zapisao Izaija: “Ja sam Gospodin Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš” (Izaija 48:17).
20. U kom smislu biblijska istina oslobađa ljude?
20 Biblijska istina oslobađa ljude od vjerovanja u krive vjerske doktrine, kao što je doktrina o vječnom mučenju u gorućem paklu (Propovjednik 9:5, 10). Ona, umjesto toga, ispunjava njihovo srce zahvalnošću za istinsku nadu za mrtve — uskrsnuće koje je moguće na temelju otkupne žrtve Isusa Krista (Matej 20:28; Djela apostolska 24:15; Rimljanima 6:23). Biblijska istina oslobađa ljude frustracija koje nastaju zbog pouzdanja u politička obećanja koja se rijetko kad ispunjavaju. Umjesto toga, ljudima je zbog nje srce preplavljeno radošću jer znaju da Jehovino Kraljevstvo već vlada na nebu i da će uskoro zavladati nad cijelom Zemljom. Biblijska istina oslobađa ljude postupaka koji, iako su privlačni palom tijelu, obeščašćuju Boga i ubiru mučan danak u obliku razorenih međuljudskih odnosa, bolesti i prerane smrti. Kratko rečeno, daleko je korisnije robovati Bogu nego ljudima. Zapravo, predanje Bogu jamči blagodati “u ovom vremenskom razdoblju (...), a u sustavu stvari koji dolazi vječni život” (Marko 10:29, 30, NW).
21. Kako Jehovini svjedoci gledaju na predanje Bogu, i što oni žele?
21 Jehovini svjedoci danas nisu dio neke predane nacije zbog svog rođenja kao što je to bio slučaj s drevnim Izraelcima. Svjedoci su dio skupštine predanih kršćana. Svaki kršteni Svjedok, da bi to postao, osobno je iskoristio slobodu izbora prilikom izvršavanja predanja. Za Jehovine svjedoke predanje doista vodi do toplog osobnog odnosa s Bogom koji je obilježen dobrovoljnom službom koju mu prinose. Oni svim srcem žele sačuvati taj radosni odnos tako da se zauvijek čvrsto drže slobode za koju ih je Isus Krist oslobodio.
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto Bog nije bio pristran kad je izabrao Izrael za svoje “posebno vlasništvo”?
◻ Zašto se može reći da kršćansko predanje ne povlači za sobom gubitak slobode?
◻ Koje su prednosti predanja Jehovi Bogu?
◻ Zašto je bolje biti Jehovin sluga nego rob ljudi?
[Slika na stranici 15]
U drevnom je Izraelu predanje Bogu ovisilo o rođenju
[Slika na stranici 16]
Kršćansko je predanje stvar izbora