Pitaš li se svaki dan: “Gdje je Jehova?”

1, 2. (a) U kakvom su se duhovnom stanju nalazili Židovi u Jeremijino doba? (b) Što su stanovnici Jude trebali poduzeti?

JEREMIJA je bio sav u suzama. Pogodilo ga je to što je vidio u kakvom se stanju nalazi njegov narod, a ražalostile su ga i objave koje je Bog preko njega izrekao o njihovoj budućnosti. Poželio je da mu glava bude vrelo vode, a oči izvor suza kako bi mogao plakati bez prestanka. Jeremija je s razlogom tugovao zbog stanja u kojem se nalazio njegov narod (Jer. 9:1-3; pročitaj Jeremiju 8:20, 21). Židovi su uporno odbacivali Jehovin zakon te nisu slušali njegov glas i zato ih je trebala snaći nevolja (Jer. 6:19; 9:13).

² Međutim stanovnicima Jude, koji su voljeli slušati kako im njihovi vjerski vođe govore da je sve u redu, nije bilo istinski stalo do toga da saznaju što Jehova misli o njihovim postupcima (Jer. 5:31; 6:14). Oni su bili nalik pacijentu koji traži liječnika koji će ga umiriti i reći mu da je sve u redu, a zanemariti simptome ozbiljnih zdravstvenih problema. Ako bi ti bio ozbiljno bolestan, zar ne bi želio da ti liječnik postavi točnu dijagnozu kako bi mogao na vrijeme početi s liječenjem? Židovi u Jeremijino doba trebali su tražiti da im netko iskreno kaže kakvo je njihovo duhovno stanje. Trebali su se pitati: “Gdje je Jehova?” (Jer. 2:6, 8).

 3. (a) Što bi Židovi pokazali da su se pitali: “Gdje je Jehova?” (b) Koji je jedan od načina na koji su Židovi mogli tražiti Jehovu?

³ Da su se Židovi pitali: “Gdje je Jehova?” time bi pokazali da traže Božje vodstvo prilikom donošenja odluka, bilo većih bilo manjih. Židovi u ono doba nisu to činili. No Jeremija je prorekao da će oni nakon razorenja Jeruzalema i svog povratka iz Babilona ‘tražiti Jehovu’ te da će ga pronaći i upoznati. (Pročitaj Jeremiju 29:13, 14.) Kako su mogli tražiti Jehovu? Kao prvo, mogli su se iskreno obratiti Bogu u molitvi i tražiti njegovo vodstvo. Kralj David imao je takav stav. On je molio Boga: “Daj da upoznam puteve tvoje, Jehova, nauči me stazama svojim!” (Psal. 25:4). Zanimljivo je zapaziti poziv koji je Bog koji sluša molitve uputio kralju Sidkiji preko Jeremije desete godine njegova vladanja. Rekao je: “Prizovi me, i odazvat ću ti se i kazat ću ti stvari velike i nedokučive koje ti nisu poznate!” (Jer. 33:3). Da su kralj i buntovni narod prizvali Boga, on im je mogao otkriti stvari koje su za njih bile “nedokučive” — mogao im je reći da će Jeruzalem biti uništen, a 70 godina nakon toga obnovljen.

4, 5. Na koje su još načine Židovi mogli tražiti Jehovu?

⁴ Kao drugo, Židovi su mogli tražiti Jehovu tako da proučavaju povijest i razmišljaju o tome kako se on ophodio sa svojim narodom. Tako bi vidjeli koji su postupci donijeli ljudima Božje priznanje, a koji su izazvali njegov gnjev. Na raspolaganju su imali Mojsijeve spise i nekoliko nadahnutih povijesnih izvještaja te ljetopise izraelskih i judejskih kraljeva. Da su razmišljali o onome što je pisalo u njima i slušali što su im govorili pravi Božji proroci, Židovi iz Jeremijinog doba mogli su saznati odgovor na pitanje: “Gdje je Jehova?”

⁵ Kao treće, Židovi su mogli tražiti Jehovu učeći iz vlastitog iskustva i iz iskustava drugih. To ne znači da su morali sve isprobati, pa onda učiti iz svojih grešaka, već im je moglo koristiti to što bi razmišljali o svojim prijašnjim postupcima i o tome kako je Jehova gledao na njihov način postupanja. Da su tome obratili pažnju, mogli su razumjeti kako Bog gleda na njihova djela (Izr. 17:10).

 6. Kako nas može ohrabriti Jobovo iskustvo?

⁶ No primijenimo to na naše vrijeme. Da li se i ti redovito pitaš: “Gdje je Jehova?” kad donosiš odluke u životu i kad razmišljaš o tome kako da postupiš u određenoj situaciji? Neki će možda zaključiti da to ne čine onoliko savjesno koliko bi trebali. Ako u nekom pogledu i ti to zaključiš, nemoj se obeshrabriti. Čak je i vjerni patrijarh Job imao sličan problem. Kad je bio pod pritiskom, previše je razmišljao o sebi. Elihu ga je morao podsjetiti na način razmišljanja koji je tipičan za ljude, rekavši: “Nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, Veliki Tvorac moj?’” (Job 35:10). Potaknuo je Joba: “Razmisli o čudesnim djelima Božjim!” (Job 37:14). Job je trebao razmišljati o Jehovinim moćnim djelima, kako o djelima stvaranja koja je mogao vidjeti oko sebe tako i o onome što je Jehova činio kako bi se brinuo za ljude i pružao im vodstvo. Na temelju onoga što je sam doživio Job je razumio Jehovin način postupanja. Nakon što je izdržao teške kušnje i vidio kako mu je Jehova pomogao da promijeni svoj način razmišljanja, Job je rekao: “Govorio sam, ali nisam razumio ono što je prečudesno za mene, što ne poznajem. Po čuvenju sam te poznavao dosad, ali sada te oko moje vidi” (Job 42:3, 5).

 7. O čemu će biti riječi u nastavku poglavlja? (Vidi ilustraciju na 116. stranici.)

⁷ Sam prorok Jeremija tražio je Jehovu i uspio ga je pronaći. Za razliku od svojih sunarodnjaka Jeremija, koji je desetljećima vjerno izvršavao svoju službu, uvijek se iznova pitao: “Gdje je Jehova?” U nastavku ovog poglavlja vidjet ćemo na temelju njegovog primjera kako možemo tražiti Jehovu i pronaći ga putem molitve, proučavanja te vlastitih i tuđih iskustava (1. Ljet. 28:9).

 8. U kojim se okolnostima Jeremija obraćao Bogu u molitvi?

⁸ Dok je prenosio Božje riječi stanovnicima Jude, Jeremija je godinama tražio Jehovu putem usrdnih molitvi. Obraćao se Bogu za pomoć kad je morao prenositi objave koje narod nije želio čuti, kad je imao osjećaj da više ne može izvršavati svoju službu i kad su ga mučila pitanja o tome zašto se neke stvari događaju. Bog mu je odgovorio na molitve i savjetovao mu što da učini. Razmotrimo nekoliko primjera.

 9. (a) Što je Jeremija rekao Jehovi prema Jeremiji 15:15, 16 i kako je Jehova odgovorio na njegovu molitvu? (b) Zašto je važno izraziti svoje osjećaje u molitvi?

⁹ Jednom prilikom, kad je Jeremija morao prenijeti ljudima poruku osude, imao je osjećaj da ga svi proklinju. Zato je molio Boga da ga se sjeti. Razmotri molitvu koju je uputio Bogu, zapisanu u Jeremiji 15:15, 16, u kojoj je opisao kako je na njega djelovala pomoć koju mu je on pružio. (Pročitaj.) U toj je molitvi Jeremija izrazio svoju tjeskobu. No kad je, slikovito govoreći, pronašao Božje riječi i stavio ih u usta, obradovao se! Jehova mu je pomogao da uvidi kolika je čast nositi njegovo ime i objavljivati njegovu poruku. Jeremija je jasno mogao vidjeti kako Jehova gleda na njegovu službu. Što mi učimo iz toga?

10. Kako je Jehova reagirao kad je Jeremija rekao da više neće govoriti u njegovo ime?

¹⁰ Jednom drugom prilikom, nakon što je svećenik Pašhur, sin Imerov, udario Jeremiju, on je rekao da više neće govoriti u Jehovino ime. Kako je Bog odgovorio Jeremiji na ono što mu je rekao u molitvi? (Pročitaj Jeremiju 20:8, 9.) Biblija ne kaže da mu je Bog odgovorio tako što je progovorio s neba. No Božja je riječ postala kao rasplamtjela vatra zatvorena u Jeremijinim kostima i on ju je naprosto morao objavljivati. Premda nije u potpunosti razumio što je Božja volja, on je iskreno iznio Bogu svoje osjećaje i to ga je potaknulo da i dalje izvršava ono što je Bog od njega želio.

11, 12. Kako je Jeremija dobio odgovor na svoje pitanje o naizglednom uspjehu zlih?

¹¹ Jeremiju je mučilo to što je vidio da je put zlikovaca uspješan. (Pročitaj Jeremiju 12:1, 3.) Premda nipošto nije dovodio u pitanje Jehovinu pravednost, prorok je želio da mu on odgovori na njegovu “tužbu”. Njegova otvorenost pri obraćanju Bogu pokazuje da je imao vrlo prisan odnos s njim, kakav ima dijete sa svojim ocem kojeg jako voli. No Jeremija naprosto nije razumio zašto je mnogim Židovima dobro u životu premda su zli. Je li mu Bog dao zadovoljavajući odgovor? Jehova mu je zajamčio da će istrijebiti zle (Jer. 12:14). Kad je Jeremija vidio kako Jehova rješava stvari u vezi s kojima mu se molio, to je nesumnjivo ojačalo njegovo pouzdanje u Božju pravdu. Vjerojatno se zbog toga još češće obraćao svom Ocu u molitvi i povjeravao mu svoje misli i osjećaje.

¹² Potkraj Sidkijine vladavine, dok su Babilonci opsjedali Jeruzalem, Jeremija je rekao da Jehovine oči “budno prate sve puteve sinova ljudskih, kako bi on dao svakome prema putevima njegovim i prema plodovima djela njegovih” (Jer. 32:19). Jeremija je mogao vidjeti da Jehova doista ljubi pravdu — da promatra što svaki čovjek radi i da čuje usrdne molitve svojih slugu. A s vremenom su njegovi sluge vidjeli još više dokaza da on “daje svakome prema putevima njegovim i prema plodovima djela njegovih”.

13. Zašto možemo biti sigurni da će se Božja volja izvršiti?

¹³ Mi možda nemamo nikakvih sumnji u Božju pravdu niti u to da li on na mudar način izvršava svoju volju te hoće li je na isti način izvršiti i u budućnosti. Ipak, ako razmišljamo o Jeremijinom iskustvu te u molitvi uvijek kažemo Jehovi ono što nam je u srcu, to nam može uvelike koristiti. Budemo li se na taj način povjeravali Jehovi, to može ojačati naše pouzdanje u to da će on voditi stvari na najbolji način i izvršiti svoju volju. Čak i ako trenutno ne razumijemo u potpunosti zašto se stvari odvijaju tako kako se odvijaju ili zašto Bog brže ne izvršava svoj naum, možemo mu u molitvi reći da smo sigurni u to da on ima potpunu kontrolu nad svime. On će izvršiti svoju volju, i to na način i u vrijeme koje on smatra najboljim. On nam je to zajamčio i nemamo razloga sumnjati u to. Stoga bismo se i dalje trebali pitati: “Gdje je Jehova?” tako da se molimo da nam pomogne razumjeti njegovu volju i prepoznati znakove koji pokazuju da se ona izvršava (Job 36:5-7, 26).

14. Kako znamo da je Jeremija proučavao povijest Božjeg naroda?

¹⁴ Da bi se mogao pitati: “Gdje je Jehova?” Jeremija je dobro znao da mora ‘upoznati Jehovu’ (Jer. 9:24). On je zacijelo proučavao povijest Božjeg naroda dok je pisao knjige koje se danas nazivaju Prva i Druga knjiga o kraljevima. U njima je spomenuo “knjigu povijesti Salamunove”, “ljetopise kraljeva izraelskih” i “ljetopise kraljeva Judinih” (1. Kralj. 11:41; 14:19; 15:7). Proučavajući te povijesne spise mogao je vidjeti kako je Jehova postupao u različitim situacijama. Mogao je saznati što je Jehovi ugodno i kako je gledao na odluke koje su ljudi donosili. Mogao je proučavati i nadahnute spise koji su postojali u to vrijeme, naprimjer one koje su napisali Mojsije, Jošua, Samuel, David i Salamun. Nesumnjivo je znao i što su govorili proroci koji su služili prije njega, a i njegovi suvremenici. Kako je Jeremiji koristilo takvo proučavanje?

15. Kako je Jeremiji moglo koristiti proučavanje Ilijinog proročanstva?

¹⁵ Jeremija je zapisao izvještaj o Izebeli, zloj ženi samarijskog kralja Ahaba. U svoj izvještaj uvrstio je i Ilijinu objavu da će Izebelu proždrijeti psi na jizreelskom polju (1. Kralj. 21:23). Vjerojatno ti je poznato da je, prema Jeremijinom zapisu, oko 18 godina nakon što je Ilija to prorekao Izebela bila bačena s prozora te da su je pregazili Jehuovi konji, a na koncu su je proždrli psi (2. Kralj. 9:31-37). To što je proučavao Ilijino proročanstvo i kako se ono do u detalje ispunilo zasigurno je ojačalo Jeremijinu vjeru u Božju riječ. Njegova ustrajnost u proročkoj službi počivala je na vjeri koju je jačao proučavajući Jehovina djela što ih je učinio u prošlosti.

16, 17. Što je Jeremiji pomoglo da ustrajno upozorava zle kraljeve svog vremena?

¹⁶ Razmotrimo još jedan primjer. Što misliš, što je pomoglo Jeremiji da — unatoč tome što je bio progonjen — ustrajno upozorava zle kraljeve kao što su bili Jojakim i Sidkija? Važan faktor bilo je to što ga je Jehova učinio “gradom utvrđenim i stupom željeznim i zidom bakrenim” za Judine kraljeve (Jer. 1:18, 19). No nemojmo previdjeti niti činjenicu da je Jeremija temeljito proučio događaje koji su se odigrali za vladavine ranijih izraelskih i Judinih kraljeva. Zapisao je da je Manaše “načinio žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u oba dvorišta doma Jehovina”, žrtvovao vlastitog sina u vatri te prolio mnogo nevine krvi (2. Kralj. 21:1-7, 16; pročitaj Jeremiju 15:4). No Jeremija je sigurno znao da je Jehova, kad se Manaše ponizio i molio ga za milost, “poslušao molitvu njegovu” i vratio mu kraljevsku vlast. (Pročitaj 2. Ljetopisa 33:12, 13.)

¹⁷ U svojim knjigama Jeremija nije spomenuo podatak da je Jehova iskazao milost Manašeu. No Manaše je umro samo petnaestak godina prije nego što je Jeremija počeo služiti kao prorok. Stoga je Jeremija sigurno čuo što se dogodilo kad se kralj pokajao za svoja zla djela. Čitanje o Manašeovim zlim postupcima i razmišljanje o ishodu njegovog života zasigurno je pomoglo Jeremiji da uvidi koliko je važno poticati kraljeve, kao što je bio Sidkija, da mole Jehovu neka im iskaže milost i dobrotu. Čak i kralj koji je bio poznat po idolopoklonstvu i krvoproliću mogao se pokajati i dobiti oproštenje. Da si bio na Jeremijinom mjestu, bi li te Manašeov primjer ohrabrio i dao ti razloga da ustraješ u svojoj službi tijekom vladavine drugih zlih kraljeva?

18. Što je Jeremija mogao naučiti iz Urijinog iskustva i po čemu se to može zaključiti?

¹⁸ Jeremiji je tijekom njegove proročke službe zasigurno koristilo to što je vidio kako su njegovi suvremenici postupili u određenim situacijama. Jedan od njih bio je prorok Urija, koji je za vladavine kralja Jojakima prorokovao protiv Jeruzalema i Jude. Međutim Urija je pobjegao u Egipat jer se uplašio kralja Jojakima. Potom je kralj poslao svoje sluge da ga dovedu iz Egipta te ga je pogubio (Jer. 26:20-23). Što misliš, je li Jeremija nešto naučio iz onoga što se dogodilo Uriji? Činjenica da je Jeremija ustrajno upozoravao Židove na nevolju koja im predstoji — čineći to čak i u hramu — dokazuje da je sigurno izvukao pouku iz toga. Jeremija je ostao hrabar, a Jehova ga nije napustio. Nesumnjivo je potaknuo Ahikama, Šafanovog sina, da hrabrom Jeremiji spasi život (Jer. 26:24).

19. Što je Jeremija mogao shvatiti na temelju toga što je Jehova uvijek iznova slao proroke svom narodu?

¹⁹ Jeremija je učio i iz onoga što je sam doživio dok je u Jehovino ime upozoravao njegov narod. Četvrte godine Jojakimovog kraljevanja Jehova je zapovjedio Jeremiji da zapiše sve riječi koje mu je rekao od Jošijinog vremena pa sve do tada. Zašto mu je to zapovjedio? Zato da bi pojedince potaknuo da se odvrate od zlih djela i dobiju oproštenje. (Pročitaj Jeremiju 36:1-3.) Jeremija, koji je rano ustajao kako bi prenosio Božje objave, čak je molio narod da prestanu činiti gadna djela koja su činili (Jer. 44:4). Očito je Jeremija iz vlastitog iskustva shvatio da Bog šalje proroke zato što mu je žao svog naroda. Nije li logično zaključiti da je to i u Jeremiji pobudilo sažaljenje? (2. Ljet. 36:15). Stoga je razumljivo da je Jeremija, kad je preživio razorenje Jeruzalema, mogao reći: “Zbog milosti Jehovine nismo sasvim izginuli, jer milosrđa njegova nikako ne nestaje. Obnavlja se svakoga jutra” (Tuž. 3:22, 23).

20. Kako možemo po uzoru na Jeremiju tražiti Jehovu?

²⁰ Kad iz dana u dan donosiš razne odluke, trudiš li se razumjeti kako Bog gleda na situaciju u kojoj se nalaziš, odnosno pitaš li se: “Gdje je Jehova?” (Jer. 2:6-8). Za razliku od Židova koji su živjeli u njegovo doba Jeremija se uvijek obraćao Svemogućem Bogu da mu pomogne odlučiti kako da postupi. Sasvim sigurno, bilo bi dobro da se svi mi ugledamo na Jeremiju te da svaki dan kad trebamo donijeti neku odluku nastojimo razabrati kako Jehova gleda na situaciju u kojoj se nalazimo.

21. Kako bi nam molitva mogla pomoći u vezi sa službom propovijedanja? Zašto bi nam molitva mogla biti posebno korisna ako netko bude grub prema nama?

²¹ Te odluke ne moraju biti povezane s nekim velikim problemom ili nekom prekretnicom u tvom životu. Naprimjer nekad trebaš odlučiti hoćeš li otići u službu propovijedanja onda kada si to planirao. Kad se ujutro probudiš, možda vidiš da je vani oblačno i tmurno, pa ti pomisao da odeš u službu propovijedanja ne djeluje nimalo primamljivo. Možda si planirao propovijedati od kuće do kuće na području koje se često obrađuje. Osim toga možda se sjetiš da su te već mnogi ljudi odbili — neki naizgled ljubazno, a neki čak vrlo grubo. Bi li se na početku takvog dana mogao u molitvi upitati: “Gdje je Jehova?” To bi ti moglo pomoći da se sjetiš koliko je divna poruka koju ćeš prenositi ljudima i da budeš još više uvjeren u to da Bog želi da je objavljuješ. Tada bi i tebe, kao i Jeremiju, Jehovina riječ mogla obradovati i razveseliti (Jer. 15:16, 20). Ako kasnije u službi propovijedanja netko bude vrlo grub prema tebi ili ti čak zaprijeti, ponovno možeš Bogu u molitvi reći kako se osjećaš. Hoćeš li to učiniti? Ne zaboravi da ti on može dati sveti duh kako bi znao ispravno reagirati u takvim situacijama, a tvoja želja da prenosiš Božju poruku nadjačat će negativne osjećaje (Luka 12:11, 12).

22. Zašto neke molitve ne dopiru do Jehove?

²² Dobro je imati na umu da neke molitve ne dopiru do Boga, kao da im je put zapriječen. (Pročitaj Tužaljke 3:44.) Jehova nije slušao molitve buntovnih Židova jer su ‘odvraćali uho da ga ne slušaju’ i uporno su činili bezakonje (Izr. 28:9). Jeremija je zacijelo izvukao pouku iz toga, a trebali bismo i mi: Ako netko ne postupa u skladu sa svojim molitvama, time će razočarati Boga i on bi mogao prestati slušati njegove molitve. Sasvim sigurno, to bismo trebali izbjegavati pod svaku cijenu.

23, 24. (a) Što je važno činiti da bismo saznali što je Jehovina volja? (b) Kako proučavanje možemo učiniti djelotvornijim?

²³ Osim što trebamo iskreno moliti Jehovu da nas vodi, trebali bismo i redovito proučavati, jer je to vrlo važan način da saznamo što je njegova volja. U tom smo pogledu u prednosti u odnosu na Jeremiju. Nama na raspolaganju stoji cijela Biblija. Poput Jeremije, koji je temeljito proučavao povijesne spise kako bi sastavio svoj nadahnuti izvještaj, i mi možemo proučavati Božju Riječ i tražiti Božje vodstvo, pitajući se: “Gdje je Jehova?” Time što se trudimo saznati što je njegova volja pokazujemo da se uzdamo u njega, pa ćemo biti “kao drvo posađeno pokraj voda, koje pušta korijenje svoje kraj vode tekućice.” (Pročitaj Jeremiju 17:5-8.)

²⁴ Dok čitaš Božju Riječ i razmišljaš o njoj, nastoj razumjeti što Jehova od tebe očekuje u različitim situacijama. Potraži u njoj načela koja bi mogao zapamtiti i primijeniti u svom životu. Dok u Božjoj Riječi čitaš povijesne izvještaje, Božje zapovijedi i načela te mudre izreke, razmišljaj o tome kako bi to što čitaš trebalo utjecati na tvoje svakodnevne odluke. Odgovarajući na tvoje pitanje: “Gdje je Jehova?” on bi ti putem svoje pisane Riječi mogao pokazati kako da postupiš u teškim situacijama u kojima se možeš naći. Biblija ti može pomoći da razumiješ ‘nedokučive stvari koje ti nisu bile poznate’ ili koje dosad nisi razumio (Jer. 33:3).

25, 26. Zašto nam razmišljanje o iskustvima može koristiti?

²⁵ Osim toga možeš razmišljati o životnim iskustvima, kako vlastitim tako i iskustvima drugih ljudi. Naprimjer možda ćeš vidjeti da su se neki prestali oslanjati na Jehovu, što je bio slučaj i s Urijom (2. Tim. 4:10). Možeš izvući pouku iz onoga što im se dogodilo i za razliku od njih izbjeći poguban ishod. Često razmišljaj o tome kako ti je Jehova iskazao milost i dobrotu, imajući na umu da je i Jeremija bio zahvalan Bogu za njegovu milost i suosjećajnost. Koliko god da je teška situacija u kojoj se nalaziš, nemoj misliti da Svevišnjem Bogu nije stalo do tebe. Njemu je istinski stalo do tebe, kao što mu je bilo stalo i do Jeremije.

²⁶ Razmišljajući o tome kako Jehova pomaže pojedincima u današnje vrijeme, uvidjet ćeš da on ljudima svakodnevno pruža vodstvo na različite načine. Aki, mlada sestra iz Japana, imala je osjećaj da nije dostojna biti Jehovin svjedok. Jednog je dana u službi propovijedanja rekla supruzi pokrajinskog nadglednika da ima osjećaj kako Jehova nije zadovoljan njezinom službom te da je samo pitanje vremena kada će je odbaciti, ali da se ona unatoč tome zdušno trudi održati se u njegovoj službi. Aludirajući na Isusove riječi iz Otkrivenja, rekla je: “Imam osjećaj da će me Jehova uskoro ispljunuti iz usta, no ja ga preklinjem da mi da još malo vremena.” Supruga pokrajinskog nadglednika ohrabrila ju je, rekavši: “Ja nemam dojam da si ti ikad bila mlaka u službi!” Aki je razmislila o tim utješnim riječima. Ustvari, uvidjela je da se ni po čemu ne može zaključiti da ju je Jehova ikad smatrao mlakom. Nakon toga Aki se molila Jehovi: “Pošalji me kamo god želiš. Učinit ću sve što želiš.” Otprilike u to vrijeme posjetila je jednu stranu zemlju u kojoj je djelovala jedna mala japanska grupa kojoj je bio potreban netko tko govori japanski i tko bi mogao ostati u toj zemlji te služiti u njihovoj grupi. Budući da se Aki rodila u toj zemlji, lako se mogla preseliti onamo i pomoći im. No kako je našla smještaj? Jedna sestra čija se kći upravo bila odselila ponudila joj je sobu. “Sve je sjelo na svoje mjesto, poput različitih dijelova slagalice koji su se savršeno posložili. Jehova mi je otvorio put da mu služim”, zaključila je Aki.

27. Zašto bismo se uvijek trebali pitati: “Gdje je Jehova?”

²⁷ Mnoga braća i sestre mogu ispričati iskustva o tome kako su oni osobno osjetili Božje vodstvo, možda dok su čitali Bibliju ili proučavali neku publikaciju. Možda si i ti imao slična iskustva. Ta bi iskustva trebala produbiti tvoj odnos s Jehovom i potaknuti te da mu se češće i usrdnije obraćaš u molitvi. Budemo li se svaki dan pitali: “Gdje je Jehova?” možemo biti sigurni da će nam on pokazati pravi put! (Iza. 30:21).