“Ujedinit ću njihova srca”

1–3. Kako su i zašto Babilonci ismijavali Jehovine sluge?

ZAMISLI da si jedan od bogobojaznih Židova koji žive u Babilonu. Tvoj narod već je pedesetak godina u izgnanstvu. Dan je počinka i ti se po svom običaju ideš naći sa svojim sunarodnjacima kako biste se molili Jehovi i učili o njemu. Dok se probijaš kroz gradsku vrevu, prolaziš pored velebnih hramova i svetišta kojih ima na svakom koraku. Čitava rijeka ljudi slijeva se na ta mjesta kako bi prinosili žrtve i pjevali hvalospjeve u čast Marduku i drugim bogovima.

² Podalje od tog mnoštva nalaziš se s malom grupom svojih sunarodnjaka.a Odlazite na neko mirno mjesto, možda pored jednog od gradskih kanala, kako biste se zajedno molili, pjevali psalme i razmišljali o Božjoj Riječi. Dok se molite, čuješ samo tiho škripanje drvenih barki privezanih uz rub kanala. Sretan si što imate malo mira. Nadaš se da vas ovaj put nitko od mještana neće pronaći i prekinuti vaše okupljanje, kao što to često čine.

³ Babilon je moćna sila i izvojevao je mnoge vojne pobjede, a njegovi stanovnici zasluge za to pripisuju svojim lažnim bogovima. Razorenje Jeruzalema za njih je dokaz da je njihov bog Marduk moćniji od Jehove. Zato stalno ismijavaju tvog Boga i njegov narod. Ponekad podrugljivo govore: “Pjevajte nam neku pjesmu o Sionu!” (Psal. 137:3). Mnogi psalmi veličaju pobjede Siona, odnosno Jeruzalema, nad Jehovinim neprijateljima. Čini ti se da baš te psalme Babilonci naročito vole ismijavati. A neki psalmi čak govore o tome da će Babilonci podjarmiti Božji narod. Naprimjer, jedan psalam kaže: “Jeruzalem su pretvorili u ruševine. (...) Podsmjehuju nam se i podruguju oni koji su oko nas” (Psal. 79:1, 3, 4).

4, 5. (a) Kakvu su nadu Ezekijelova proročanstva dala Židovima? (Vidi ilustraciju na početku poglavlja.) (b) Što ćemo razmatrati u ovom poglavlju?

⁴ No osim Babilonaca život ti zagorčavaju i tvoji sunarodnjaci koji su okrenuli leđa Jehovi. Ti otpadnički Židovi koriste svaku priliku da ismijavaju tvoju vjeru u Jehovu i njegove proroke. Bez obzira na to, ti i tvoja obitelj pronalazite utjehu u tome što vjerno služite svom Bogu. Puno vam znači što se zajedno molite i pjevate hvalospjeve. Čitanje Božje Riječi tješi vas i ispunjava mirom (Psal. 94:19; Rim. 15:4). Zamisli da na jedan od vaših skupova neki tvoj sunarodnjak donese nešto posebno – svitak na kojem su zapisana Ezekijelova proročanstva. Dok se ona čitaju, srce ti poskakuje od radosti. Voliš uvijek iznova čuti obećanje da će Jehova vratiti svoj narod u domovinu. Zamišljaš kako se ti i tvoja obitelj vraćate u svoju zemlju i sudjelujete u veličanstvenoj obnovi koju je Jehova prorekao.

⁵ Upravo se o toj obnovi puno govori u Ezekijelovim proročanstvima. Pogledajmo što sve obuhvaća ta obnova i kakvu nam nadu ulijeva. Kako su se obećanja o obnovi ispunila na židovskim izgnanicima? Koje značenje imaju za nas danas? Kako će se neka od tih proročanstava u punoj mjeri ispuniti u budućnosti?

 6. Na što je Bog stalno upozoravao svoj buntovni narod?

⁶ Jehova je preko Ezekijela jasno rekao kako će kazniti svoj buntovni narod. Kazao je: “Otići će u izgnanstvo, u zarobljeništvo” (Ezek. 12:11). Kao što smo vidjeli u 6. poglavlju ove knjige, Ezekijel je čak odglumio kako će Izraelci biti kažnjeni. No to nije bilo prvo upozorenje koje su dobili. Jehova je još u Mojsijevo vrijeme, gotovo tisuću godina ranije, upozorio svoj narod da će ih protjerati iz njihove zemlje budu li se uporno bunili protiv njega (Pnz. 28:36, 37). Slična upozorenja davali su Izaija, Jeremija i drugi proroci (Iza. 39:5–7; Jer. 20:3–6).

 7. Kako je Jehova kaznio svoj narod?

⁷ Nažalost, većina Izraelaca oglušila se na ta upozorenja. Pod utjecajem loših pastira s vremenom su se iskvarili – ogrezli su u idolopoklonstvo te postali buntovni i nevjerni. Time su jako povrijedili i ražalostili Jehovu. On je zato dopustio da ih snađe teška glad. To je bilo doista tragično i sramotno jer su živjeli u zemlji u kojoj su tekli “med i mlijeko” (Ezek. 20:6, 7). Jehova je zatim ispunio ono što je davno prorekao – kaznio je svoj buntovni narod tako što ih je prognao iz njihove zemlje. Babilonski kralj Nebukadnezar zadao im je konačni udarac 607. pr. n. e., kad je razorio Jeruzalem i hram. Na tisuće preživjelih Židova bilo je izgnano u Babilon. Ondje su doživljavali protivljenje i ruganje, kao što je opisano na početku poglavlja.

8, 9. Kako je Bog upozoravao kršćansku skupštinu na otpadništvo?

⁸ I kršćanska skupština doživjela je nešto što bi se moglo usporediti s babilonskim izgnanstvom. Poput Židova iz drevnog doba, Kristovi sljedbenici na vrijeme su dobivali upozorenja. Isus je još na početku svoje službe rekao: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem runu, a zapravo su grabežljivi vukovi” (Mat. 7:15). Godinama kasnije apostol Pavao pod nadahnućem je dao slično upozorenje: “Znam da će se nakon mog odlaska među vas uvući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu i da će se iz vaših redova pojaviti neki koji će početi širiti iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela 20:29, 30).

⁹ Kršćani su dobivali savjete o tome kako prepoznati takve opasne pojedince i kako ih se kloniti. A starješine su otpadnike trebali udaljiti iz skupštine (1. Tim. 1:19; 2. Tim. 2:16–19; 2. Petr. 2:1–3; 2. Ivan. 10). Iako su ta upozorenja bila za njihovo dobro, mnogi kršćani počeli su ih malo-pomalo zanemarivati, baš kao što su to činili Izrael i Juda. Pretkraj 1. stoljeća u kršćanskoj se skupštini već osjećao velik utjecaj otpadnika. Apostol Ivan primijetio je da su se otpadničke ideje i buntovnost proširili skupštinom. U to je vrijeme on bio jedini apostol koji je još bio na životu i jedino je on sprečavao da te otpadničke ideje potpuno preplave skupštinu (2. Sol. 2:6–8; 1. Ivan. 2:18). No što se dogodilo nakon njegove smrti?

10, 11. Kako se Isusova usporedba o pšenici i kukolju ispunjavala od 2. stoljeća?

¹⁰ Nakon Ivanove smrti počela se ispunjavati Isusova usporedba o pšenici i kukolju. (Pročitaj Mateja 13:24–30.) Kao što je Isus prorekao, Sotona je u skupštini posijao “kukolj”, odnosno lažne kršćane, i tako se ona počela sve brže kvariti. Jehova je sigurno bio jako povrijeđen i tužan kad je vidio da se skupština koju je utemeljio njegov Sin uprljala idolopoklonstvom, poganskim blagdanima i običajima, filozofskim idejama i lažnim vjerskim učenjima. Što je Jehova učinio? Dopustio je da njegov narod, baš poput nevjernog Izraela, završi u izgnanstvu. Od 2. stoljeća bilo je sve teže u moru lažnih kršćana prepoznati one koji su bili nalik pšenici. Prava kršćanska skupština zapravo je postala zarobljenik Babilona Velikog. S druge strane, lažni kršćani stopili su se s tim svjetskim carstvom krive religije. Broj lažnih kršćana sve je više rastao, pa je tako nastao iskvareni oblik kršćanstva.

¹¹ Tijekom dugih stoljeća duhovne tame koju je donijela prevlast lažnog kršćanstva uvijek je bilo i nešto pšenice, odnosno pravih kršćana. Oni su bili poput židovskih izgnanika koji su se sjetili pravog Boga, kao što je opisano u Ezekijelu 6:9. Neki su se hrabro suprotstavljali lažnim učenjima iskvarenog kršćanstva. Zbog toga su ih protivnici progonili i rugali im se. Da li se Jehova namjeravao zauvijek gnjeviti na svoj narod i ostaviti ga u okovima duhovne tame? Nipošto! Kao što je bio slučaj s drevnim Izraelom, Jehova ih je kaznio s mjerom, a kazna je trajala onoliko koliko je trebalo (Jer. 46:28). Osim toga, on ih nije ostavio bez nade. No vratimo se sada na židovske izgnanike u drevnom Babilonu i pogledajmo kako im je Jehova dao nadu da će njihovom zarobljeništvu doći kraj.

12, 13. Zašto se u Ezekijelovo vrijeme Jehova prestao gnjeviti na svoj izgnani narod?

¹² Jehova je otvoreno rekao koliko je ljut na svoj narod, ali im je ujedno zajamčio da njegov pravedni gnjev neće trajati zauvijek. Naprimjer, rekao je: “Mojoj srdžbi doći [će] kraj, prestat ću se gnjeviti na njih i umirit ću se. A kad iskalim svoj bijes na njima, znat će da ja, Jehova, tako govorim zato što zahtijevam da se odanost iskazuje isključivo meni” (Ezek. 5:13). Zašto se Jehova s vremenom prestao gnjeviti?

¹³ U Babilon nisu bili odvedeni samo nevjerni Židovi nego i oni koji su bili vjerni Jehovi. Osim toga, Bog je preko Ezekijela prorekao da će se u izgnanstvu neki pripadnici njegovog naroda pokajati. Oni će se s dubokim žaljenjem sjetiti svih sramotnih djela koja su činili kad su se odmetnuli od svog Boga i preklinjat će ga da im oprosti i iskaže milost (Ezek. 6:8–10; 12:16). Među vjernim Jehovinim slugama bili su Ezekijel te prorok Danijel i njegova tri prijatelja. Zapravo, Danijel je tijekom svog dugog života doživio i početak i kraj izgnanstva. Njegova usrdna molitva kojom je izrazio kajanje zbog grijeha čitavog naroda zapisana je u 9. poglavlju njegove knjige. Njegove riječi nesumnjivo su odražavale osjećaje tisuća izgnanika koji su žarko željeli da im Jehova oprosti i opet ih blagoslovi. Oni su sigurno bili presretni kad su čuli Božja obećanja o povratku u domovinu i duhovnoj obnovi.

14. Zašto je Jehova vratio svoj narod u njihovu domovinu?

¹⁴ No postojao je još važniji razlog zašto je Jehova oslobodio svoj narod i omogućio mu da ga ponovno počne štovati na ispravan način. Njihovo dugotrajno izgnanstvo nije došlo svome kraju zato što su zaslužili oslobođenje, nego zato što je došlo vrijeme da Jehova posveti svoje ime pred svim narodima (Ezek. 36:22). Babilonci su jednom zauvijek trebali shvatiti da se ni Marduk ni bilo koji drugi lažni bog ne mogu mjeriti sa Svevišnjim Gospodinom Jehovom. Razmotrimo sada pet Jehovinih obećanja koja je Ezekijel prenio svojim izgnanim sunarodnjacima. Najprije ćemo saznati što je svako od tih obećanja značilo za vjerne Židove, a zatim ćemo vidjeti kako su se ta obećanja kasnije ispunila u većoj mjeri.

15. Koje su promjene izgnanici trebali napraviti?

¹⁵ PRVO OBEĆANJE. Božji narod prestat će štovati idole i odbacit će sve druge odvratne običaje povezane s krivom religijom. (Pročitaj Ezekijela 11:18; 12:24.) Kao što smo vidjeli u 5. poglavlju, stanovnici Jeruzalema štovali su idole i činili druge gadosti povezane s krivom religijom. Tako su onečistili svoj grad i hram. Narod se potpuno iskvario i otuđio od Jehove. No Jehova je preko Ezekijela prorekao da će doći vrijeme kad će ga izgnanici opet štovati na čist i neokaljan način. Svi drugi blagoslovi koje je obećao Izraelcima ovisili su isključivo o tome hoće li oni iskorijeniti idolopoklonstvo i ponovno ga štovati čista srca i na ispravan način.

16. Što je Jehova obećao izgnanicima u vezi s njihovom domovinom?

¹⁶ DRUGO OBEĆANJE. Narod će se vratiti u svoju domovinu. Jehova je izgnanicima rekao: “Dat ću vam izraelsku zemlju” (Ezek. 11:17). Zašto je to obećanje bilo tako posebno za Božji zarobljeni narod? Zato što im Babilonci nikad nisu dali ni tračak nade da će se vratiti u svoju voljenu domovinu i još su im se k tome zlobno rugali (Iza. 14:4, 17). Osim toga, Jehova je tim izgnanicima obećao da će, dokle god mu budu vjerni, imati obilje hrane i uživati u smislenom radu. Budući da će zemlja biti plodna i davati obilan urod, sramota i bijeda koju im je u prošlosti donijela glad past će u zaborav. (Pročitaj Ezekijela 36:30.)

17. Što je Jehova obećao u vezi s prinošenjem žrtava?

¹⁷ TREĆE OBEĆANJE. Narod će ponovno prinositi žrtve na Jehovinom žrtveniku. U 2. poglavlju vidjeli smo da je, prema Zakonu, prinošenje žrtava i darova bilo neizostavan dio službe Bogu. Dokle god su povratnici bili poslušni Jehovi i duhovno čisti, on je prihvaćao njihove žrtve. Zahvaljujući tome mogli su dobiti oproštenje grijeha i ostati u bliskom odnosu sa svojim Bogom. Jehova je obećao: “Sav će izraelski narod, svi do jednoga, služiti meni u toj zemlji. Ondje ću vam se radovati i tražiti vaše priloge i vaše najbolje žrtve, sve vaše svete stvari” (Ezek. 20:40). Narod će uistinu štovati Boga na ispravan način i to će im donijeti mnoge blagoslove.

18. Što je Jehova obećao svojim ovcama?

¹⁸ ČETVRTO OBEĆANJE. Loši pastiri bit će uklonjeni. Zašto je Božji narod toliko zastranio? Jedan od glavnih razloga bio je loš utjecaj pokvarenih vođa. Jehova je obećao da će to promijeniti. Rekao je: “Neću tim pastirima više dati da pasu moje ovce. (...) Izbavit ću svoje ovce iz njihovih usta.” S druge strane, svom je vjernom narodu zajamčio: “Brinut ću se za svoje ovce” (Ezek. 34:10, 12). Kako je to namjeravao učiniti? Odlučio je za pastire postaviti vjerne i bogobojazne ljude.

19. Što je Jehova obećao u vezi s jedinstvom svog naroda?

¹⁹ PETO OBEĆANJE. Jehovini sluge bit će ujedinjeni. Prije izgnanstva među Božjim je narodom vladalo veliko nejedinstvo. Zamisli samo kako su se osjećali vjerni Židovi dok su to promatrali! Pod utjecajem lažnih proroka i pokvarenih pastira narod se protivio vjernim prorocima koji su govorili u Jehovino ime te je čak došlo do dubokih podjela. Zato je jedno obećanje povezano s obnovom bilo posebno dojmljivo. Naime, Jehova je rekao: “Ujedinit ću njihova srca i stavit ću u njih novi duh” (Ezek. 11:19). Sve dok su povratnici bili u jedinstvu s Jehovom i jedni s drugima, nijedan im neprijatelj nije mogao nauditi. Ponovno su kao narod mogli slaviti Jehovu umjesto da mu nanose sramotu.

20, 21. Kako su se Božja obećanja ispunila na židovskim izgnanicima?

²⁰ Da li se tih pet obećanja ispunilo na Židovima koji su se vratili iz izgnanstva? Prisjetimo se što je još davno rekao vjerni Božji sluga Jošua: “Nije ostalo neispunjeno nijedno obećanje od svih dobrih obećanja koja vam je dao Jehova, vaš Bog. Sva su se ispunila. Niti jedno obećanje nije ostalo neispunjeno” (Još. 23:14). Jehova je ispunio svoja obećanja u Jošuino vrijeme, a ispunio ih je i u vrijeme kad su se Židovi vratili u svoju domovinu.

²¹ Židovi su prestali štovati idole i odbacili su sve druge odvratne običaje povezane s krivom religijom zbog kojih su se otuđili od Jehove. Iako se to činilo nemoguće, vratili su se u svoju domovinu te su obrađivali zemlju i uživali u plodovima svog rada. A što je bila jedna od prvih stvari koje su napravili nakon povratka? Obnovili su žrtvenik u Jeruzalemu i na njemu prinosili žrtve koje su Jehovi bile ugodne (Ezra 3:2–6). Jehova im je postavio dobre duhovne pastire, kao što su bili vjerni svećenik i prepisivač Ezra, upravitelji Nehemija i Zerubabel, veliki svećenik Jošua te hrabri proroci Hagaj, Zaharija i Malahija. Sve dok su Židovi prihvaćali duhovno vodstvo, među njima je vladalo jedinstvo kakvo nisu osjetili već jako dugo (Iza. 61:1–4; pročitaj Jeremiju 3:15).

22. Kako znamo da je prvobitno ispunjenje proročanstava o obnovi bilo tek nagovještaj nečeg puno većeg?

²² Nema sumnje da je Židove jako ohrabrilo kad su vidjeli kako se ispunjavaju Jehovina obećanja o obnovi. No to prvobitno ispunjenje bilo je tek nagovještaj nečeg puno većeg. Kako to znamo? Jehova je rekao da će ta obećanja ispuniti samo pod uvjetom da ga narod sluša. Nažalost, Židovi su s vremenom opet postali neposlušni i buntovni. A kao što je Jošua istaknuo, Jehova uvijek ispuni ono što kaže. Prema tome, ta su se obećanja trebala ispuniti u većoj mjeri i donijeti trajne blagoslove. Pogledajmo kako se to ostvarilo.

23, 24. Kada su i kako započela “vremena obnove svega”?

²³ Budući da proučavamo Bibliju, znamo da su 1914. započeli posljednji dani ovog zlog svijeta. Ali za Jehovine sluge posljednji dani nisu vrijeme tuge. Ustvari, Biblija pokazuje da je 1914. nastupilo jedno uzbudljivo razdoblje – tada su počela “vremena obnove svega” (Djela 3:21). Kako to znamo? Pa prisjetimo se što se 1914. dogodilo na nebu. Isus Krist bio je ustoličen za Mesijanskog Kralja. U kom je smislu taj događaj bio početak “vremena obnove svega”? Kao što znamo, Jehova je obećao kralju Davidu da će njegova vlast i kraljevska loza trajati vječno (1. Ljet. 17:11–14). No kad su 607. pr. n. e. Babilonci razorili Jeruzalem, okončali su vlast kraljeva iz Davidove loze.

²⁴ Isus, “Sin Čovječji”, bio je Davidov potomak i zato je po zakonu imao pravo naslijediti njegovo prijestolje (Mat. 1:1; 16:13–16; Luka 1:32, 33). Kad je 1914. Jehova postavio Isusa na nebesko prijestolje, počela su “vremena obnove svega”. Tada je Jehova tom savršenom kralju povjerio zadatak da nastavi provoditi započetu obnovu.

25, 26. (a) Kada je završilo dugotrajno zarobljeništvo Božjeg naroda u Babilonu Velikom i kako to znamo? (Vidi i okvir “Zašto baš 1919.?”) (b) Što se počelo ispunjavati od 1919.?

²⁵ Što je bio jedan od prvih koraka koje je Isus poduzeo nakon što je postao kralj? On je zajedno sa svojim Ocem ispitao duhovno stanje Božjeg naroda na Zemlji (Mal. 3:1–5). Kao što je Isus prorekao u usporedbi o pšenici i kukolju, dugo vremena nije bilo moguće razlikovati pšenicu od kukolja, odnosno prave pomazane kršćane od lažnih kršćana.b No kad je 1914. započelo “vrijeme žetve”, razlika je postala očita. Vjerni Istraživači Biblije već su desetljećima prije 1914. razotkrivali laži iskvarenih crkava kršćanstva te su se počeli odvajati od njih. Došlo je vrijeme da Jehova provede temeljitu duhovnu obnovu. Tako su početkom 1919., samo nekoliko godina nakon što je započelo “vrijeme žetve”, Božji sluge bili izbavljeni i više nisu bili zarobljenici Babilona Velikog (Mat. 13:30). Napokon su bili potpuno slobodni!

²⁶ Ezekijelova proročanstva o obnovi počela su se ispunjavati u puno većoj mjeri nego u doba Izraela. Pogledajmo sada kako se pet obećanja koja smo ranije razmotrili ispunjava u suvremeno doba.

27. Kako je Bog očistio svoj narod od idolopoklonstva?

²⁷ PRVO OBEĆANJE. Božji narod odbacit će idolopoklonstvo i sve odvratne običaje povezane s krivom religijom. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća vjerni kršćani počeli su se okupljati u malim grupama te su malo-pomalo odbacivali lažna vjerska učenja i običaje. Zaključili su da su nauk o Trojstvu, besmrtnosti duše i paklu nebiblijska učenja koja potječu iz krive religije, pa su ih odbacili. Shvatili su da je štovanje kipova i slika čisto idolopoklonstvo. Božji narod s vremenom je uvidio da i upotreba križa spada u idolopoklonstvo (Ezek. 14:6).

28. U kom se smislu Jehovin narod vratio u svoju zemlju?

²⁸ DRUGO OBEĆANJE. Narod će se vratiti u svoju duhovnu zemlju. Kad su vjerni kršćani napustili Babilon Veliki, vratili su se u duhovnu zemlju koju im je Bog pripremio, odnosno u duhovni raj. U tom raju Božji sluge više nikada neće biti duhovno gladni. (Pročitaj Ezekijela 34:13, 14.) Kao što ćemo vidjeti u 19. poglavlju, Jehova se pobrinuo da ondje uvijek ima obilja duhovne hrane (Ezek. 11:17).

29. Zašto je 1919. propovjednička aktivnost uzela maha?

²⁹ TREĆE OBEĆANJE. Narod će ponovno prinositi žrtve na Jehovinom žrtveniku. Još u 1. stoljeću kršćani su shvatili da Jehovi ne trebaju prinositi životinjske žrtve, nego da mu trebaju dati nešto puno vrednije. Naime, trebali su mu prinositi “žrtvu hvale”, odnosno slaviti ga svojim riječima i govoriti drugima o njemu (Hebr. 13:15). U stoljećima koja su proveli u duhovnom zarobljeništvu takve se žrtve nisu prinosile na organiziran način. Međutim, pretkraj tog zarobljeništva Božji narod već je prinosio Bogu “žrtvu hvale”. Bili su zaokupljeni propovijedanjem i radosno su slavili Boga na svojim sastancima. Od 1919. “vjerni i razboriti rob” sve je više isticao važnost propovijedanja i sve je bolje organizirao tu aktivnost (Mat. 24:45–47). Jehovin žrtvenik bio je prepun žrtava jer je sve veća vojska propovjednika slavila njegovo sveto ime.

30. Kako se Isus pobrinuo da njegov narod dobije dobre pastire?

³⁰ ČETVRTO OBEĆANJE. Loši pastiri bit će uklonjeni. Krist je izbavio Božji narod od bezobzirnih i sebičnih pastira lažnog kršćanstva. A one pastire koji su se u skupštini ponašali poput tih lažnih pastira Krist je udaljio od stada (Ezek. 20:38). Dobri Pastir, Isus, pobrinuo se da njegove ovce budu zbrinute. Zato je 1919. zadužio vjernog i razboritog roba da se brine za njih. Ta mala grupa vjernih pomazanih kršćana preuzela je odgovornost da daje duhovnu hranu Božjim slugama. Zato je Božji narod imao sve što mu je bilo potrebno. S vremenom su starješine bili osposobljeni da se brinu za Božje stado (1. Petr. 5:1, 2). Nadahnute riječi iz Ezekijela 34:15 i 16 podsjećaju kršćanske pastire na to što Jehova Bog i Isus Krist očekuju od njih kad je riječ o brizi za stado.

31. Kako je Jehova ispunio proročanstvo iz Ezekijela 11:19?

³¹ PETO OBEĆANJE. Jehovini sluge bit će ujedinjeni. Tijekom stoljeća kršćanstvo se podijelilo na tisuće religija, uključujući i nebrojene vjerske zajednice i sekte među kojima vladaju nepomirljive razlike. S druge strane, Jehova je učinio nešto doista čudesno – ujedinio je svoj narod i pomaže mu da očuva to jedinstvo. On je preko Ezekijela obećao: “Ujedinit ću njihova srca” (Ezek. 11:19). To se obećanje ispunjava na zadivljujuć način. Diljem svijeta Krist ima na milijune sljedbenika, koji dolaze iz različitih naroda te različitih ekonomskih i društvenih slojeva. Pa ipak, među njima vlada nevjerojatno jedinstvo – svi dobivaju istu biblijsku pouku i izvršavaju isti zadatak. Posljednje noći svog života na Zemlji Isus se usrdno molio da njegovi sljedbenici budu ujedinjeni. (Pročitaj Ivana 17:11, 20–23.) U naše vrijeme Jehova tu molbu ispunjava kao nikada dosad.

32. Kako se osjećaš kad vidiš da se ispunjavaju proročanstva o obnovi? (Vidi i okvir “Proročanstva o zarobljeništvu i obnovi”.)

³² Nije li predivno živjeti u ovim uzbudljivim “vremenima obnove svega”? Ezekijelova proročanstva ispunjavaju se pred našim očima u svakom aspektu naše svete službe. Možemo biti uvjereni da Jehova sada s naklonošću gleda na svoj narod i da se ispunjava ono što je rekao preko Ezekijela: “Radovat ću vam se” (Ezek. 20:41). Nakon dugih stoljeća duhovnog izgnanstva Jehovin narod napokon je slobodan. Sada je ujedinjen, uživa u obilju duhovne hrane i hvali Jehovu diljem svijeta. Uviđaš li kolika je čast pripadati tom narodu? No neka Ezekijelova proročanstva o obnovi trebaju se ispuniti u još većoj mjeri.

33–35. (a) Kako su izgnani Židovi razumjeli proročanstvo iz Ezekijela 36:35? (b) Kako mi danas razumijemo to obećanje? (Vidi i okvir “Vremena obnove svega”.)

³³ Kao što smo vidjeli, “vremena obnove svega” počela su 1914., kad je Isus postavljen za kralja. Tako je na prijestolju ponovno bio vladar iz Davidove kraljevske loze (Ezek. 37:24). Jehova je zatim ovlastio Krista da provede duhovnu obnovu među njegovim narodom, koji je stoljećima bio u duhovnom izgnanstvu. No Kristov zadatak time nipošto nije bio gotov. Krist će u budućnosti nastaviti provoditi tu obnovu na uistinu izvanredan način, a Ezekijelova proročanstva otkrivaju neke prekrasne pojedinosti o tome.

³⁴ Naprimjer, razmisli o ovim nadahnutim riječima: “Pusta zemlja postala je poput edenskog vrta” (Ezek. 36:35). Kako su Ezekijel i drugi izgnani Židovi razumjeli to Božje obećanje? Oni zasigurno nisu očekivali da će zemlja u koju će se vratiti doslovno izgledati poput edenskog vrta, koji je zasadio sam Jehova (Post. 2:8). Naprotiv, oni su shvatili da im Jehova tim riječima naprosto obećava da će njihova zemlja biti prekrasna i plodna.

³⁵ A kako mi danas razumijemo to obećanje? Mi ne očekujemo da se ono doslovno ispuni sada, u ovom zlom svijetu kojim vlada Sotona Đavo. Naprotiv, jasno razumijemo da se to obećanje danas ispunjava u duhovnom smislu. Mi živimo u duhovnom raju te dajemo sve od sebe kako bismo činili dobro drugima i proslavili Jehovu, a vršenje svete službe za nas je najvažnije u životu. Kako vrijeme prolazi, taj duhovni raj postaje sve ljepši i ljepši. A što možemo očekivati u budućnosti?

36, 37. Koja će se obećanja ispuniti u budućem raju?

³⁶ Nakon Harmagedona Isus će nastaviti s obnovom, pa će i naš planet biti obnovljen u doslovnom smislu. Isus će tijekom svoje Tisućugodišnje Vladavine pomagati čovječanstvu da čitavu Zemlju pretvori u prekrasan rajski vrt nalik Edenu, kao što je Jehova u početku i zamislio (Luka 23:43). Tada će svi ljudi živjeti u miru i brinut će se za svoj zemaljski dom. Osjećat će se sigurno gdje god da se nađu i neće im prijetiti nikakva opasnost. Zamisli kako će biti lijepo kad se ispune čak i ove riječi: “Sklopit ću s njima savez mira i uklonit ću iz zemlje sve opasne zvijeri, pa će živjeti bez straha u pustinji i spavati po šumama” (Ezek. 34:25).

³⁷ Možeš li si to predočiti? Bez imalo straha moći ćeš obići svaki kutak Zemlje. Nijedna životinja neće ti nauditi. Ništa neće ugrožavati tvoj mir. Moći ćeš sam šetati gustom šumom i diviti se njenoj veličanstvenoj ljepoti, pa čak i spavati ondje znajući da ti se ništa neće dogoditi, da ćeš se probuditi svjež i odmoran.

38. Kako se osjećaš kad razmišljaš o obećanju iz Ezekijela 28:26?

³⁸ Ispunit će se i ovo obećanje: “Živjet će na [Zemlji] bez straha, gradit će kuće i saditi vinograde. Živjet će bez straha kad izvršim presudu nad svima oko njih koji ih preziru. I tada će shvatiti da sam ja Jehova, njihov Bog” (Ezek. 28:26). Nakon što budu uništeni svi Jehovini neprijatelji, na čitavoj će Zemlji zavladati mir i sigurnost. Zamisli samo kako će biti divno brinuti se za naš zemaljski dom, ali i za sebe i svoje voljene – gradit ćemo lijepe i udobne kuće te saditi i obrađivati vinograde.

39. Zašto možeš biti siguran da će se ispuniti sva Ezekijelova proročanstva o raju?

³⁹ Zvuče li ti ta obećanja pomalo nestvarno? Samo se sjeti što si sve već vidio u ovim “vremenima obnove svega”. Unatoč Sotoninim žestokim napadima Isus je izvršio zadatak koji mu je Jehova povjerio – proveo je duhovnu obnovu Jehovinog naroda u najmračnijem razdoblju ljudske povijesti. Nije li to nepobitan dokaz da će se ispuniti sva Božja obećanja zapisana u Ezekijelovoj knjizi?