Promjena svjetske vlasti
AKO bi mogli birati, kako bi trebala izgledati vladavina pod kojom bi najradije željeli živjeti? Većina nas bi sigurno željeli stabilnu vladavinu koja nam daje razumnu mjeru osobne slobode. To bi trebala biti vladavina koja obuzdava zločin, zalaže se za mir i socijalnu pravdu i promiče materijalno blagostanje. Sigurno bi i mi polagali veliku pažnju vladavini koja nije hi okrutna, niti podmitljiva.
Nažalost dosada je većina vladavina bila jako udaljena od ovog ideala. Što otkriva točno ispitivanje svjetskih prilika u drugoj polovici 20. stoljeća? Siromaštvo, korupcija, promašaji, socijalna nepravda, kriminal i međunarodna napetost – to je rezultat tisuća godina ljudske vlasti.
Naravno, mora se priznati da je uvijek bilo pojedinih državnika koji su bili iskreni i sposobni. Neki oblici vladavine su se čak i kroz duže vrijeme pokazali relativno stabilnima i uspješnima. Ipak, promašaj ljudske vlasti u cjelini, da učini za čovječanstvo ono što se zapravo očekuje od nje, dokazuje istinitost biblijske izreke da “put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Drugim riječima, čovjek nije stvoren tako da upravlja sobom bez tuđe pomoći.
Zato je dobro znati da predstoji promjena svjetske vladavine. Što je time mišljeno? To znači da će vlast nad cjelokupnim čovječanstvom vrlo brzo biti zamijenjena potpuno novim oblikom vladavine, koja će biti neograničeno uspješna. Ova korjenita promjena vladavine, prorečena od Boga, zapravo je tema Biblije.
Božje zanimanje za ljudske vladavine
Bog je oduvijek poklanjao posebnu pažnju vlasti nad čovječanstvom. On promatra u kojoj mjeri ljudske vladavine udovoljavaju svojoj odgovornosti, a ponekad ih poziva i na odgovornost. Biblija je prorekla razvoj najvažnijih državnih tvorevina u zadnjih 2500 godina. U biblijskoj knjizi Danijela, napisanoj više od 500 godina prije Kristova rođenja, zapisana su proročanstva koja su prorekla pad starog Babilona, kao i uspon i propast Medo-Perzije, Grčke i Rima. Ona čak opisuje nastanak Anglo-američke svjetske sile našeg vremena. Ako se kratko pozabavimo s nekim od ovih proročanstava, moći ćemo bolje razumjeti što je mišljeno time da će se promijeniti svjetska vlast.
Kod prvog od ovih čudnovatih proročanstava radilo se o jednom nadahnutom snu, u kojem su političke svjetske sile, koje su vladale od Danijelovog vremena pa sve do u naše vrijeme, prikazane ogromnim kipom. Jedan kamen, koji se bez ruku izdvojio iz brda, udario je u ovaj kip i razmrskao ga. On je zdrobio svjetske sile u prašinu, da, one su postale poput “pljeve na gumnu u ljeto, te odnese vjetar i ne nađe mu se mjesto” (Danijel 2:31-43).
U istom poglavlju knjige Danijela objašnjava se i što sve to znači. Sve to pokazuje da će neuspješne ljudske vladavine biti nadomještene nečim neusporedivo boljim, jer kaže se: “A u vrijeme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do vijeka; ... san je istinit, i tumačenje mu vjerno” (Danijel 2:44, 45).
Time doduše, stvar još nije bila svršena. U jednoj drugoj viziji su svjetske sile, koje su slijedile jedna za drugom, predstavljene kao ogromne životinje s karakterističnim obilježjima dotične svjetske sile. Danijel je čak imao prednost vidjeti strahoulijevajuće nebesko prijestolje “Starine dana” i pokazano mu je nešto što se neće dogoditi za vrijeme njegova života, nego tek u našim danima, za vrijeme vladanja Anglo-američke svjetske sile. Vidio je kako zasjeda Jehovin vrhovni nebeski sud da sudi svjetske sile (Danijel 7:2-12). Kako je vidljivo iz daljnjih citata, trebala je prema božanskoj presudi uslijediti promjena svjetske vlasti. Kome je trebalo predati svjetsku vlast?
Netko kao Sin čovječji
Danijel daje oduševljavajući odgovor:
“Vidjeh u utvarama noćnim, i gle, kao sin čovječji iđaše s oblacima nebeskim, i dođe do starca i stade pred njim. I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vječna, koja neće proći, i carstvo se njegovo neće rasuti” (Danijel 7:13, 14).
Danijel je, dakle, trebao proreći da će “Starina dana”, sam Jehova Bog, učiniti kraj lošem vladanju tlačilačkih ljudskih vladavina. On će ih nadomjestiti vladavinom koja je bolja od svega što si je čovječanstvo ikada moglo zamisliti – nevidljivo Kraljevstvo koje vrši svoju moć s neba. Ali, tko je taj “kao Sin čovječji” koji prima Kraljevstvo?
U vezi toga nismo ostavljeni u neznanju. Isus je sam sebe označio “sinom čovječjim”. On je opisao svoju prisutnost kao vrijeme kad će “doći sin čovječji u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime” (Matej 25:31). Kod je Isus pozvan od židovskog prvosvećenika da kaže sudu da li je on “Krist, sin Božji”, odgovorio je: “Ti kaza. Ali ja vam kažem: odsele ćete vidjeti sina čovječjega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskim” (Matej 26:63, 64).
Posljednja ljudska svjetska sila
Nekako 600 godina nakon Danijela pisao je apostol Ivan pod božanskim nadahnućem biblijsku knjigu Otkrivenje. O svjetskim vladavinama koje se tamo označavaju kao veliki “carevi”, kaže se: “I jesu sedam careva. Pet je njih palo, i jedan jest, a drugi još nije došao; i kad dođe za malo će ostati” (Otkrivenje 17:10).
Pet kraljeva, koji su već pali kad je Ivan ovo pisao, bili su: Egipat, Asirija, Babilon, Medo-Perzija i Grčka. Rimska svjetska sila upravo je “bila”. Sedma, današnja Anglo-američka svjetska sila još nije nastupila. Prema Otkrivenju, niti jedna svjetska sila neće nadživjeti sada vladajuću sedmu svjetsku silu. Ona je posljednja, i nijedne daljnje neće biti iza nje.
Međutim, to nas ne bi trebalo preplašiti, nego čak oduševiti. Jer, to znači da se nepravedne ratničke ljudske vladavine bliže svom kraju. Proročanstva govore suglasno tome o jednoj neusporedivoj promjeni u načinu vladanja nad Zemljom –– promjeni od sebične ljudske vladavine na pravednu nebesku vladavinu, na Božje Kraljevstvo.
Vladavina Kraljevstva
Ali, što je to Kraljevstvo? To nipošto nije samo utjecaj na dobro u srcu i životu ljudi. Također je to daleko više od postojanja “kršćanske” crkve. Božje Kraljevstvo je prava vladavina. Ima kralja, suvladare, područje vladanja i podanike. I ono će provesti već spomenute divne blagoslove.
Kao što je već utvrđeno, Isus je kralj tog Kraljevstva. On se jednom usporedio s čovjekom plemenitog roda koji “otiđe u daljnju zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati”. O tom, tada još u budućnosti ležećem vremenu, rekao je: “A kad dođe sin čovječji u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, onda će sjesti na prijestolju slave svoje” (Luka 19:12; Matej 25:31).
Kad bi trebao doći “Sin čovječji”? Ni o tome nismo ostavljeni u neznanju. Isusove gornje riječi su dio odgovora na pitanje: “Kakav je znak tvojega dolaska i posljetka vijeka?” (Matej 24:3, 30). Kao što je u našim časopisima već često pokazivano, pri tome se radi o nevidljivoj “prisutnosti” na nebesima, a ona je započela na kraju “određenih vremena naroda” godine 1914. (Luka 21:24).
Kao što proizlazi iz Otkrivenja, poglavlja 12, Isus je tada preuzeo svoju moć i zbacio sotonu s neba u okolinu Zemlje. Glas s neba je objavljivao: “Sad posta spasenje i sila i carstvo Boga našega, i oblast Krista njegova; jer se zbaci opadač braće naše.” To i objašnjava zašto su se svjetske prilike od tog vremena toliko pogoršale. Glas s neba je, naime, osim toga rekao: “Teško vama koji živite na Zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima” (Otkrivenje 12:9-12).
To kratko vrijeme će uskoro završiti. Isus je u jednom od sljedećih poglavlja Otkrivenja predstavljen na bijelom konju. U svom svojstvu kao “Riječ Božja” on će “pobiti neznabošce” i “pasti s palicom gvozdenom” – to odgovara satiranju naroda kroz Božje Kraljevstvo, koje nalikuje jednom kamenu koji postaje sve veći i ispunja cijelu Zemlju, kao što je pokazano Danijelu (Otkrivenje 19:11-16; Danijel 2:34, 35, 44, 45).
Nikada više neće životinjama slične ljudske političke sile ugnjetavati čovječanstvo!
Suvladari
Ali, to još nije sve. Danijel je, osim toga, pod nadahnućem najavio da Kraljevstvo ne treba biti dano samo “Sinu čovječjem”, nego i “narodu svetaca Višnjega” (Danijel 7:27).
O kome se radi kod ovog naroda? U Otkrivenju se govori o Janjetu, Isusu Kristu: “Iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena. I učinio si nas Bogu našemu careve i svećenike, i carovat ćemo na Zemlji.” U nastavku se kaže da će oni “biti svećenici Bogu i Kristu, i carovat će s njim hiljadu godina”. Njihov broj je naveden sa 144 000 (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1; 20:6).
Ovi od Najvišeg izabrani imat će udjela u svjetskoj vlasti njegova sina Isusa Krista. Zar bi naša budućnost mogla ležati u boljim rukama nego u rukama onih koje izabire Bog? Ni u kom slučaju! Ovo Kraljevstvo će biti najbolja moguća vladavina – znatno iznad svega što je čovjek dosada poznavao. Pod njegovom vlašću čitava će Zemlja, odgovarajuće Božjem prvobitnom naumu, biti preobličena u raj.
Pročitaj i slijedeći članak i utvrdi je li to vladavina pod kojom bi ti rado želio živjeti.
[Okvir na stranici 8]
“Glavna tema Isusova poučavanja”
“Božje Kraljevstvo zauzelo je središnje mjesto u propovjedničkoj djelatnosti Isusa” (New Catholic Encyclopedia).
“(Božje Kraljevstvo) u općenitom se smatra glavnom temom Isusova poučavanja” (Encyclopedia Britanica).
Kad si posljednji puta čuo da se u nekoj crkvi govorilo o “glavnoj temi Isusova poučavanja”?
[Okvir na stranici 8]
Zbrka o Božjem Kraljevstvu
Neki zastupaju gledište da je “crkva na Zemlji” Božje Kraljevstvo, dok drugi vjeruju da će se sadašnji svijet “pod kršćanskim utjecajem preobličiti, dok iz njega ne postane Božje Kraljevstvo”. Drugi opet kažu da je Božje Kraljevstvo “Božja vlast u srcu i životu pojedinca”.
Zar je Božje Kraljevstvo samo to? Radi li se pri tome zaista samo o jednom religioznom uređenju, o postupnim političkim preinakama ili o duhovnom stanju u srcima ljudi?