Koliko je točan židovski kalendar?

PREMA židovskom kalendaru, četvrtak, 16. rujna 1993, bio je praznik Roš Hašana. Prema tradiciji tada se oglasio šofar, ili ovčji rog, kako bi objavio nastupajuću novu godinu. To je godina 5754 (po židovskom kalendaru) i trajat će od 16. rujna 1993. do 5. rujna 1994.

Odmah primjećujemo da postoji razlika od 3 760 godina između židovskog računanja vremena i zapadnog ili gregorijanskog kalendara koji je sada u općoj upotrebi. Zašto postoji ta razlika? I koliko je točan židovski kalendar?

Utvrđivanje početne točke

Svaki sustav računanja vremena mora imati određenu početnu ili polaznu točku. Naprimjer, nazovikršćanstvo računa vrijeme od godine u kojoj je, kako se pretpostavlja, bio rođen Isus Krist. Za datume od tada kaže se da su u kršćanskoj eri. Često su označeni oznakama A. D., što dolazi od latinskog anno Domini, a znači “u godini našeg Gospodina”. Datumi prije tog razdoblja označavaju se pr. Kr., “prije Krista”.a Slično tome, tradicionalni Kinezi računaju vrijeme od 2698. pr. n. e. s početkom vladavine legendarnog Huang Tia, Žutog cara. Tako je 10. veljače 1994. označio početak 4692. kineske lunarne godine. A što je sa židovskim kalendarom?

The Jewish Encyclopedia navodi: “Današnja je uobičajena metoda bilježenja datuma nekog događaja među Židovima da se utvrdi broj godina koje su protekle od stvaranja svijeta.” Takav sustav, koji je među Židovima poznat kao Era stvaranja, počeo se javno upotrebljavati oko devetog stoljeća n. e. Zato u židovskom kalendaru ispred datuma obično dolazi oznaka A. M. Ona znači anno mundi, što je skraćeni oblik od ab creatione mundi, što znači “od stvaranja svijeta”. Budući da je prema tom računanju vremena tekuća godina A. M. 5754, smatra se da se “stvaranje svijeta” odigralo pred 5 753 godine. Pogledajmo kako je određeno to vrijeme.

“Era stvaranja”

Encyclopaedia Judaica (1971) daje ovo objašnjenje: “U različitim rabinskim izračunavanjima ‘Era stvaranja’ započela je u jesen jedne od godina između 3762. i 3758. pr. n. e. Međutim, od 12. stoljeća n. e. prihvaćeno je da je ‘Era stvaranja’ započela 3761. pr. n. e. (točnije, 7. okt. te godine). Ovo se izračunavanje temelji na vremenskoj usklađenosti kronoloških elemenata iznesenih u Bibliji i proračuna pronađenih u ranoj postbiblijskoj židovskoj literaturi.”

Sustav određivanja datuma od “stvaranja svijeta” zapravo se temelji na rabinskim tumačenjima biblijskog izvještaja. Zbog svojeg vjerovanja da je svijet, i sve što je u njemu, stvoren u šest doslovnih dana od 24 sata, rabinski učenjaci, kao i oni u nazovikršćanstvu, pretpostavljaju da se stvaranje prvog čovjeka Adama odigralo iste godine kad i stvaranje svijeta. Međutim, to nije točno.

Prvo poglavlje 1. Mojsijeve počinje izjavom: “U početku stvori Bog nebo i zemlju.” Nakon toga nastavlja se opisivati što je Bog učinio u šest uzastopnih “dana” da bi zemlju ‘bez obličja i pustu’ pretvorio u pogodnu za stanovanje ljudi (1. Mojsijeva 1:1, 2). Između te dvije etape mogli su proći milijuni godina. Nadalje, dani stvaranja nisu bili razdoblja od 24 sata, kao da su Stvoriteljeve aktivnosti bile vezane takvim ograničenjem. Da “dan” u ovom kontekstu može biti duži od 24 sata ukazuje 1. Mojsijeva 2:4 (NW), gdje se govori o svim stvaralačkim razdobljima kao o jednom “danu”. Između prvog dana stvaranja i šestog, kad je Adam stvoren, prošle su mnoge tisuće godina. Datirati stvaranje Adama u isto vrijeme kad i stvaranje doslovnih nebesa i zemlje nije niti biblijski niti znanstveno. Pa ipak, kako je određeno da je “Era stvaranja” počela 3761. pr. n. e.?

Temelj za kronologiju

Nažalost, većina židovske literature na kojoj su se temeljila ovdje razmatrana izračunavanja više ne postoji. Ono što je preostalo kronološko je djelo izvorno nazvano Seder ʽOlam (Poredak svijeta). Pripisuje se Yoseu ben Halafti, izučavatelju Talmuda iz drugog stoljeća n. e. Ovo djelo (kasnije nazvano Seder ʽOlam Rabbah kako bi se razlikovalo od srednjovjekovne kronike koja ima naslov Seder ʽOlam Zuṭa) daje kronološku povijest od Adama do židovske pobune protiv Rima pod lažnim Mesijom Bar Kokhbom u drugom stoljeću n. e. Kako je pisac došao do tih informacija?

Iako je Yose ben Halafta nastojao slijediti biblijski izvještaj, dodavao je svoja tumačenja tamo gdje tekst nije bio točno određen što se tiče datuma koje je obuhvaćao. “U mnogim je slučajevima (...) davao datume prema tradiciji i, osim toga, umetao je izreke i halakote [predaje] prethodnih rabina i svojih suvremenika”, kaže The Jewish Encyclopedia. Drugi su manje ljubazni u svojim procjenama. The Book of Jewish Knowledge tvrdi: “On je računao od Ere stvaranja i u skladu s tim je pripisivao proizvoljne datume različitim židovskim događajima za koje se pretpostavljalo da su se odigravali od Adama, prvog čovjeka, do Aleksandra Velikog.” Ali kako su takva tumačenja i umetanja utjecala na točnost i autentičnost židovske kronologije? Da vidimo.

Tradicija i tumačenja

U skladu s rabinskom tradicijom, Yose ben Halafta je izračunao da je drugi hram u Jeruzalemu postojao ukupno 420 godina. To se temeljilo na rabinskom tumačenju Danijelovog proročanstva o “sedamdeset sedmica”, ili 490 godina (Danijel 9:24, St). To se vremensko razdoblje odnosilo na vrijeme između uništenja prvog hrama i opustošenja drugog. Priznajući da je babilonsko izgnanstvo trajalo 70 godina, Yose ben Halafta došao je do zaključka da je drugi hram postojao 420 godina.

Međutim, ovo tumačenje dovodi do ozbiljnog problema. I godina pada Babilona (539. pr. n. e.) i godina razorenja drugog hrama (70. n. e.) poznati su povijesni datumi. Stoga je drugi hram morao postojati 606, umjesto 420 godina. Pripisujući tom razdoblju samo 420 godina, židovska je kronologija pogriješila za 186 godina.

Danijelovo proročanstvo ne govori o tome koliko je dugo trebao postojati hram u Jeruzalemu. Umjesto toga, ono je proreklo vrijeme kad se trebao pojaviti Mesija. Proročanstvo jasno ukazuje da će “od časa kad izađe riječ ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika [biti]: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice” (Danijel 9:25, 26, St). Iako su temelji hrama bili položeni druge godine nakon židovskog povratka iz izgnanstva (536. pr. n. e.), “riječ” da se opet sagradi grad Jeruzalem nije izišla sve do “godine dvadesete Artakserksa cara” (Nehemija 2:1-8). Točna svjetovna povijest nepobitno potvrđuje 455. pr. n. e. kao tu godinu. Kad odbrojimo 69 “sedmica”, ili 483 godine, dolazimo do 29. n. e. To je bilo vrijeme Mesijinog pojavljivanja, prilikom Isusovog krštenja.b

Još jedna sporna točka u rabinskom tumačenju, koja je uzrokovala veliki nesklad u židovskoj kronologiji, odnosi se na vrijeme Abrahamovog rođenja. Rabini su dodali godine rodoslovlja zabilježene u 1. Mojsijevoj 11:10-26 i pripisali su 292 godine razdoblju od potopa do rođenja Abrahama (Abrama). Međutim, problem je u rabinskom tumačenju 26. retka, koji kaže: “A Tare poživje sedamdeset godina, i rodi Abrama, Nahora i Arana.” Zbog toga se u židovskoj tradiciji pretpostavlja da je Tare imao 70 godina kad se rodio Abram. Ali, redak ne kaže određeno da je Tare postao Abrahamov otac kad je imao 70 godina. Umjesto toga, izvještaj samo kaže da je on postao otac trojice sinova nakon svoje 70. godine.

Da bismo saznali koliko je Tare točno imao godina kad je rođen Abraham, trebamo samo pročitati biblijsku pripovijest. Iz 1. Mojsijeve 11:32–12:4 saznajemo da su nakon Tarine smrti u starosti od 205 godina, Abraham i njegova obitelj na Jehovin poziv napustili Haran. U to vrijeme Abraham je imao 75 godina. Dakle, Abraham se morao roditi kada je Tare imao 130, a ne 70 godina. Prema tome, razdoblje od potopa do Abrahamovog rođenja trajalo je 352, a ne 292 godine. Ovdje židovska kronologija griješi za 60 godina.

Ostaci religioznih vjerovanja

Takve greške i nesklad u Seder ’Olam Rabbahu i drugim talmudskim kronološkim djelima uzrokovali su veliku zbunjenost i prilične rasprave među židovskim učenjacima. Iako su učinjeni brojni pokušaji da se ova kronologija uskladi s poznatim povijesnim činjenicama, ti pokušaji nisu bili potpuno uspješni. Zašto ne? “Njihov interes nije bio toliko znanstven koliko religiozan”, primijećuje Encyclopaedia Judaica. “Tradiciju se trebalo poduprijeti pod svaku cijenu, naročito pred otpadničkim sektašima.” Umjesto da uklone zbrku koju su uzrokovale njihove tradicije, neki židovski učenjaci pokušavali su dovesti u sumnju biblijske izvještaje. Drugi su pokušavali naći podršku u babilonskim, egipatskim i hinduističkim legendama i tradicijama.

Zbog toga povjesničari više ne smatraju “Eru stvaranja” pouzdanim kronološkim sustavom. Malo židovskih učenjaka nastojalo bi braniti ga, a čak i tako značajna stručna djela kao što su The Jewish Encyclopedia i Encyclopaedia Judaica općenito imaju negativno stajalište o njemu. Dakle, tradicionalna židovska metoda računanja vremena od stvaranja svijeta ne može se smatrati točnom sa stajališta biblijske kronologije, koja otkriva proročanski vremenski raspored Jehove Boga.

[Bilješke]