Naučio je što je milosrđe

 1. Kakav je put stajao pred Jonom i kako se taj prorok vjerojatno osjećao dok je išao u Ninivu?

JONA je s jezom razmišljao o Ninivi, gradu u koji ga Jehova šalje. Pred njim je bio put od oko 800 kilometara i znao je da će mu trebati najmanje mjesec dana da ga prijeđe. Možda je dvojio da li da krene kraćim putem, i tako uštedi koji dan hoda, ili pak dužim, koji je ujedno bio sigurniji. Kuda god da je krenuo, trebao je prijeći doline i planinske prijevoje. Po svoj je prilici zaobišao ogromnu Sirijsku pustinju, a potom išao uz obale rijeka, među ostalima i Eufrata, dok ne bi našao pličinu koju je mogao pregaziti. Vjerojatno je noćio među nepoznatim ljudima po gradovima i selima Sirije, Mezopotamije i Asirije. Kako su dani prolazili, hvatao ga je sve veći strah.

 2. Kako je Jona naučio da ne može pobjeći od Jehove?

² Jona je u jedno bio siguran: Ovaj se put ne može jednostavno okrenuti i pobjeći od Jehove. To mu se već obilo o glavu. Međutim u prethodnom smo poglavlju vidjeli da mu je Jehova strpljivo pomagao da ispravi svoj način razmišljanja. Najprije je prouzročio jaku oluju, a kad su mornari bacili Jonu u more, poslao je ogromnu ribu, koja je progutala tog proroka pa ga tri dana kasnije neozlijeđenog izbljuvala na obalu. Sve što je doživio u Joni je ojačalo strahopoštovanje prema Jehovi, te je napokon bio spreman izvršiti svoj zadatak (Jona, 1. i 2. poglavlje).

 3. Koja je Jehovina osobina došla do izražaja u ophođenju s Jonom i koje se pitanje nameće?

³ Kad je Jehova drugi put poslao proroka Jonu u Ninivu, on je poslušno krenuo na dugo putovanje prema istoku. (Pročitaj Jonu 3:1-3.) No je li dopustio da Jehovina pouka oblikuje njegovu osobnost? Ne zaboravimo da mu je Jehova iskazao milosrđe — spasio ga je od utapanja, nije ga kaznio zbog neposluha i dao mu je još jednu priliku da izvrši zadatak koji mu je ranije povjerio. Je li to potaknulo Jonu da bude milosrdan prema drugima? Budući da nesavršeni ljudi teško stječu i pokazuju tu osobinu, pouke koje možemo izvući iz Joninog iskustva važne su za sve nas.

4, 5. Zašto je Jehova Ninivu smatrao značajnom i što nam to govori o njemu?

⁴ Jona nije razumio zašto je Niniva bila “grad značajan u Božjim očima” (Jona 3:3). U knjizi koja nosi njegovo ime na tri mjesta stoji da je Jehova tu asirsku prijestolnicu nazvao velikim gradom (Jona 1:2; 3:2; 4:11). Zašto ju je smatrao tako značajnom?

⁵ Niniva je bila drevni grad, jedan od prvih koje je Nimrod osnovao nakon općeg potopa. S okolnim je gradovima, po svemu sudeći, činila jednu cjelinu, a ako bi je tko želio prehodati, trebao je za to odvojiti čak tri dana (1. Mojs. 10:11; Jona 3:3). Taj impresivan grad krasili su raskošni hramovi, goleme zidine i druga velika zdanja. Ali Bogu nisu bile važne građevine. Njemu su bili važni ljudi koji su živjeli u Ninivi, a njih je u Jonino vrijeme bilo jako puno. Premda su činili mnoga zla, Jehovi je bilo stalo do njih. On izuzetno cijeni ljudski život i zna da se svaki čovjek može pokajati za svoje grijehe te naučiti što je dobro, a što zlo.

 6. (a) Zašto je Niniva Joni možda izgledala zastrašujuće? (Vidi i bilješku.) (b) Koje su osobine Joni bile potrebne da bi Ninivljanima prenio Jehovinu poruku?

⁶ Kad je Jona naposljetku ušao u Ninivu, možda se još više prepao vidjevši mnoštvo njenih stanovnika.a Taj je prorok hodao cijeli dan, zalazeći sve dublje i dublje u grad. Nesumnjivo je želio pronaći najbolje mjesto za objavljivanje Jehovine poruke. Kako se sporazumijevao s Ninivljanima? Je li znao asirski jezik ili mu je Jehova čudom omogućio da progovori njime? To ne znamo. Svoju je objavu možda prenio na hebrejskom, svome materinjem jeziku, služeći se pritom prevoditeljem. U svakom slučaju, njegova je poruka bila izravna i Ninivljanima zacijelo nije bila nimalo ugodna. Mnogo im je puta odvažno ponovio: “Još samo četrdeset dana i Niniva će propasti!” (Jona 3:4). Za to mu je sigurno trebala iznimna hrabrost i snažna vjera. Te su osobine potrebne i kršćanima u današnje vrijeme, i to više nego ikad prije.

7, 8. (a) Kako su Ninivljani reagirali na Joninu poruku? (b) Kako je Jonina poruka utjecala na kralja Ninive?

⁷ Jona je svojom porukom privukao pažnju Ninivljana. Nedvojbeno je očekivao neprijateljsku reakciju, možda je čak mislio da će ga Ninivljani napasti. No dogodilo se nešto što vjerojatno nije ni sanjao. Za divno čudo, stanovnici Ninive poslušali su njegovo upozorenje. Glas o Joninoj poruci u tili se čas pronio gradom. Uskoro je cijela Niniva brujala o njegovom zlogukom proročanstvu. (Pročitaj Jonu 3:5.) Na njegovo iznenađenje, svi su se pokajali — i bogati i siromašni, i mladi i stari, i muškarci i žene — pa su u znak pokajanja počeli postiti. Kralj je ubrzo saznao što se zbiva u gradu.

⁸ I on je uzeo k srcu Joninu poruku, te se pobojao Boga. Ustao je s prijestolja, skinuo sa sebe kraljevsko ruho, ogrnuo kostrijet kakvu su nosili i njegovi podanici te čak “sjeo u pepeo”. Dao je sastaviti proglas kojim je cijelom narodu strogo zabranio da išta jede i naredio da svi nose kostrijet te da se tom grubom tkaninom ogrne čak i stoku.b Kralj je ponizno priznao da je njegov narod kriv za zlodjela i nasilje. Nadao se da će Bog vidjeti njihovo pokajanje te im iskazati milost. Rekao je: “Možda se pravi Bog odvrati i sažali se i odustane od usplamtjeloga gnjeva svojega, pa ne izginemo!” (Jona 3:6-9).

 9. Što neki kažu o pokajanju Ninivljana i zašto možemo biti sigurni da nisu u pravu?

⁹ Neki koji sumnjaju u istinitost Jonine knjige smatraju da se Ninivljani nisu mogli tako brzo promijeniti. Međutim bibličari kažu da reakcija Ninivljana nije neobična jer su ljudi iz drevnih kultura bili prevrtljivi i praznovjerni. Budući da je sam Isus kasnije spomenuo pokajanje Ninivljana, sa sigurnošću možemo reći da je Jonin izvještaj istinit. (Pročitaj Mateja 12:41.) Zašto možemo biti tako uvjereni u to? Zato što je Isus sve te događaje promatrao s neba (Ivan 8:57, 58). Iz Jonine knjige izvlačimo važnu pouku: nikad ne bismo smjeli sumnjati u iskrenost nečijeg pokajanja, čak ni onih ljudi koje mi smatramo zlima, jer samo Jehova zna što je kome u srcu.

10, 11. (a) Kako je Jehova reagirao na pokajanje Ninivljana? (b) Zašto možemo biti sigurni da Jehova nije krivo procijenio Ninivljane?

¹⁰ Kako je Jehova reagirao na pokajanje Ninivljana? Jona je kasnije napisao: “Pravi je Bog vidio djela njihova, da su se vratili sa zlog puta svojega, i zato je pravi Bog požalio što im je nevoljom zaprijetio, i nije ju nanio” (Jona 3:10).

¹¹ Znači li to da je Jehova priznao kako je krivo procijenio Ninivljane? Ne znači. Biblija kaže da je Jehovina pravda savršena. (Pročitaj 5. Mojsijevu 32:4.) Jehovin se gnjev prema Ninivljanima stišao kad je vidio da su se promijenili. Stoga je zaključio da bi kazna koju im je u početku s pravom namijenio bila preoštra te im je odlučio iskazati milost.

12, 13. (a) Kako Jehova pokazuje da je razuman, prilagodljiv i milosrdan? (b) Zašto možemo reći da Jona nije bio lažni prorok iako se njegove riječi nisu obistinile?

¹² Jehova nije krut, hladan ni okrutan Bog kakvim ga vjerski vođe često prikazuju. Naprotiv, razuman je, prilagodljiv i milosrdan. Prije nego kazni zle, najprije ih preko svojih slugu upozori jer želi da učine isto što i Ninivljani — da se pokaju i odvrate od svojih zlih puteva (Ezek. 33:11). Svom je proroku Jeremiji rekao: “Kad kažem kojem narodu i kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, zatrti i uništiti, a taj se narod odvrati od zloće svoje za koju sam mu govorio, požalit ću što sam mu htio nevolju nanijeti” (Jer. 18:7, 8).

¹³ Je li Jona bio lažni prorok budući da se njegove riječi nisu obistinile? Nije. Njegovo je proročanstvo zapravo bilo upozorenje. Jona je Ninivljanima jasno dao do znanja što će se dogoditi budu li i dalje činili zlo. Njegovo je upozorenje ispunilo svoju svrhu kad su se Ninivljani pokajali i promijenili svoj način života. Naravno, to što ih je Jehova poštedio kazne nije značilo da u budućnosti mogu nekažnjeno činiti zlo. Kad su se nakon nekog vremena vratili svojim zlim putevima, on je izvršio svoju presudu nad njima (Sef. 2:13-15).

14. Kako je Jona reagirao kad je shvatio da Jehova neće uništiti Ninivu?

¹⁴ Kako je Jona reagirao kad je shvatio da od prorečenog uništenja neće biti ništa? U njegovom izvještaju čitamo: “Joni je zbog toga bilo jako krivo, pa se razgnjevio” (Jona 4:1). Čak je Svemogućem Bogu uputio molitvu koja je zvučala kao prijekor. Rekao je da bi bilo bolje da je ostao u svojoj zemlji jer je otpočetka znao da Jehova neće uništiti Ninivu. Taj je “argument” čak naveo kao opravdanje za svoj pokušaj bijega u Taršiš. Zatim je preklinjao Boga da uzme dušu njegovu govoreći da mu je bolje umrijeti nego živjeti. (Pročitaj Jonu 4:2, 3.)

15. (a) Zašto je Jona bio uznemiren? (b) Što je Jehova učinio kad je zapazio kako se Jona osjeća?

¹⁵ Zašto se Jona tako osjećao? Možemo samo pretpostaviti što mu je prolazilo mislima. Jona je stanovnicima Ninive nagovijestio njenu propast. Oni su tu osudu shvatili ozbiljno i pokajali se. Međutim kad je Jehova odlučio poštedjeti grad, izgledalo je da su Jonine riječi tek isprazne tlapnje. Da li se Jona bojao da će mu se Ninivljani rugati ili ga proglasiti lažnim prorokom? Što god da je bilo posrijedi, nije mu bilo drago što su se ljudi pokajali i što im je Jehova iskazao milost. Sve ga je više obuzimalo ogorčenje i samosažaljenje, a ponos mu je bio povrijeđen. No Jonin je milosrdni Bog znao da njegov uznemireni prorok ima dobro srce. Nije ga kaznio zbog nepoštovanja, nego mu je postavio pitanje kojim ga je htio nagnati na razmišljanje. Blago ga je upitao: “Ljutiš li se s pravom?” (Jona 4:4). Je li mu Jona išta odgovorio? Biblija to ne otkriva.

16. (a) U kojim situacijama možemo početi prosuđivati ispravnost Božjih postupaka? (b) Koju pouku možemo izvući iz Joninog iskustva?

¹⁶ Mnogi od nas možda bi brzo osudili Jonu zbog njegovog ponašanja. Ipak, ne smijemo zaboraviti da Jona nije ni prvi ni posljednji čovjek čiji se način razmišljanja kosio s Božjim. Nesavršeni ljudi skloni su prosuđivati ispravnost Božjih postupaka. Kad ih zadesi tragedija, mnogi pomisle da ju je Bog trebao nekako spriječiti. Neki smatraju da Bog ne bi trebao odugovlačiti s izvršenjem presude protiv zlih i da je već odavno trebao uništiti ovaj pokvareni svijet. Iz Joninog iskustva možemo izvući vrlo važnu pouku: Ako nam se i dogodi da se u nečemu ne slažemo s Jehovom Bogom, ne bi bilo u redu očekivati da on promijeni svoja gledišta. Imajmo na umu da to moramo učiniti mi.

17, 18. (a) Što je Jona učinio nakon što je otišao iz Ninive? (b) Kako je Jehova poučio Jonu da bude milosrdan?

¹⁷ Razočarani je prorok otišao iz Ninive. No nije pošao kući, nego se uputio na istok, prema brdima s kojih je pucao pogled na taj grad. Ondje je podignuo sjenicu i sjeo pod nju da vidi što će biti s Ninivom. Možda se još uvijek nadao da će je Jehova razoriti pred njegovim očima. Kako je Jehova poučio tog svojeglavog čovjeka da bude milosrdan?

¹⁸ Dao je da preko noći nad Jonom izraste tikva. Kad se Jona probudio, ugledao je bujnu biljku čiji su široki listovi stvarali hlad kakav mu njegova na brzinu sklepana sjenica nije mogla pružiti. Odmah se razvedrio i veoma obradovao tikvi. Možda je smatrao da je njeno čudesno pojavljivanje znak Božjeg blagoslova i odobravanja. Ali Jehovi nije bio cilj samo zaštititi proroka od neumoljive žege ili ublažiti njegovu ljutnju. Želio je doprijeti do njegovog srca i poučiti ga milosrđu. Zato je poslao crva da podgrize tikvu, a potom i “vruć istočni vjetar”. Sunce je toliko pržilo da je Jona “počeo gubiti svijest”. Opet je klonuo duhom te je molio Boga neka ga pusti da umre (Jona 4:6-8).

19, 20. Kako je Jehova potaknuo Jonu na razmišljanje?

¹⁹ Jehova je upitao Jonu: “Ljutiš li se s pravom zbog tikve?” Umjesto da se pokaje, Jona se počeo braniti govoreći: “S pravom sam smrtno ljut!” Bio je to pravi trenutak da mu Jehova na upečatljiv način pruži važnu pouku (Jona 4:9).

²⁰ Bog je Jonu potaknuo da razmisli je li u redu što se ljuti zbog obične tikve koju nije ni posadio niti se oko nje trudio i koja je preko noći narasla. Zatim je zaključio: “A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju što je desno, a što lijevo, a usto i mnogo stoke?” (Jona 4:10, 11).c

21. (a) Čemu je Jehova želio poučiti Jonu? (b) Kako nam Jonin primjer pomaže da se preispitamo?

²¹ Čemu je Jehova želio poučiti svog proroka? Jona nije ni prstom maknuo da bi tikva narasla. Za razliku od toga Jehova je svim ljudima, pa tako i Ninivljanima, dao život. No to nije sve. On se svaki dan brine da imamo ono što nam je potrebno za život. Nije uopće čudno što mu je bilo stalo do Ninive. Kad sve to uzmemo u obzir, možemo slobodno reći da je Jona dopustio da ga zaslijepi sebičnost. Više je cijenio običnu tikvu, i to samo zato što je od nje imao koristi, nego 120 000 ljudi i mnogo stoke. Osim toga želio je sačuvati obraz i dokazati da je u pravu. Jonin primjer potiče nas da se iskreno preispitamo. Tko od nas nije nikad pokleknuo pred sebičnim željama? Možemo biti zahvalni Jehovi što nas uči da poput njega budemo nesebični, samilosni i milosrdni.

22. (a) Kako znamo da je Jona primio k srcu Jehovinu pouku o milosrđu? (b) U čemu se svi trebamo ugledati na Jonu?

²² Je li Jona primio k srcu Jehovinu pouku? Neki tvrde da to ne možemo znati jer knjiga koja nosi njegovo ime završava Jehovinim pitanjem koje je ostalo bez odgovora. Međutim upravo je ta knjiga odgovor na Jehovino pitanje. Naime postoje dokazi da ju je napisao Jona. To je jasan pokazatelj da se taj prorok promijenio. Jona je svoju knjigu napisao kad se nakon svih putešestvija vratio u svoju domovinu. Nije teško predočiti si tog proroka, koji je u međuvremenu postao mudriji i ponizniji, kako sa žaljenjem odmahuje glavom opisujući svoje greške, svoj neposluh i svoju nespremnost da iskaže milosrđe. Jona je očigledno usvojio pouku koju mu je Jehova na tako mudar način pružio. Naučio je pokazivati milosrđe. Hoćemo li se mi ugledati na njega? (Pročitaj Mateja 5:7.)