3. Koji nam podaci o Judi omogućuju da utvrdimo kad je mogla biti napisana Habakukova knjiga?

³ Kada je Habakuk izrekao svoje proročanske objave? Spomenuta završna rečenica i riječi “Jehova je u svetome hramu svojem” najvjerojatnije znače da je hram u Jeruzalemu tada još postojao (2:20). Na temelju tih riječi te sadržaja proročanske poruke može se zaključiti da je proročanstvo bilo izrečeno kratko prije razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. No koliko godina prije tog događaja? To je moralo biti nakon vladavine bogobojaznoga kralja Jošije, koji je vladao od 659. do 629. pr. n. e. I u samom proročanstvu nalazimo naznaku koja nam može pomoći u pobližem datiranju. Naime, proriče se djelo u koje narod u Judi ne bi povjerovao ni da mu tko o njemu priča. Kakvo je to djelo trebalo biti izvršeno? Bog je rekao da će podići Kaldejce (Babilonce) da preko njih kazni bezvjerne Judejce (1:5, 6). Ta bi zbivanja odgovarala prvom dijelu vladavine idolopokloničkoga kralja Jojakima, kad u Judi gotovo da nije bilo vjere ni pravde. Jojakima je na prijestolje doveo faraon Neho, a područjem na kojem se nalazila Juda dominirao je Egipat. Stoga su u Judi smatrali da je uklonjena svaka mogućnost napada babilonske vojske. No Nebukadnezar je u bici kod Karkemiša 625. pr. n. e. porazio faraona Neha i time je slomio egipatsku silu. Proročanstvo je očigledno moralo biti napisano prije tog događaja. Dakle, sve naznake ukazuju na to da je napisano početkom Jojakimove vladavine (koja je počela 628. pr. n. e.), iz čega proizlazi da je Habakuk bio Jeremijin suvremenik.

6. Kakve su prilike vladale u Judi i koje je čudesno djelo Jehova zbog toga obećao izvršiti?

⁶ Prorok vapi k Jehovi (1:1–2:1). Zbog bezvjerja u Judi, Habakuk se pitao: “Dokle ću, Jehova, vapiti, a da ti ne čuješ? (...) Zašto su pljačka i nasilje preda mnom?” (1:2, 3). Zakon je izgubio snagu, zli je okruživao pravednoga, a pravda se izvrtala. Zbog toga je Jehova rekao da će izvršiti djelo koje će sve začuditi i u koje narod ‘neće povjerovati čak ni ako im tko o njemu bude pričao’. Obećao je: “Podižem Kaldejce!” Opis tog okrutnog naroda koji se brzo primiče doista je jezovit. Taj je narod izrazito nasilan i ‘zarobljenike skuplja kao pijesak’ (1:5, 6, 9). Nitko se ne može održati pred njim, čak ni kraljevi i vladari, jer oni mu služe za podsmijeh. On osvaja svako utvrđeno mjesto. Sve je to Jehova, ‘Svetac’, odredio da bi na taj način izvršio sud i kaznu (1:12). Habakuk je pažljivo slušao da čuje što će Bog reći.