“Čekaj ga”

1, 2. (a) Koja bi si pitanja mogao postaviti? (b) U koje su vrijeme živjeli neki od dvanaestorice proroka i kakav je stav pokazivao Mihej?

KOLIKO dugo već čekaš da Jehovin dan odstrani zlo sa Zemlje? Koliko si još spreman čekati? Kakve ćeš odluke u međuvremenu donijeti i kako će one utjecati na tvoj život? Ti ćeš na ova pitanja sasvim sigurno odgovoriti drugačije nego ljudi koji idu redovito u crkvu i koji rade što god žele, čekajući da odu na nebo.

² Dok čekaš taj veliki dan, knjige dvanaestorice proroka mogu ti biti od velike pomoći. Mnogi od tih proroka živjeli su u vrijeme kad je Bog trebao izvršiti svoju kaznu. Tako je, naprimjer, Mihej služio kao prorok u vrijeme kad su Asirci trebali razoriti Samariju i tako izvršiti Božju kaznu. To se i dogodilo 740. pr. n. e. (Vidi vremensku crtu na 20. i 21. stranici.) Nešto kasnije Jehovin je dan jednako pouzdano došao i na Judu. Mihej nije znao točno vrijeme kad će Bog izvršiti ono što je rekao. Je li zato zaključio da bi bilo najbolje samo sjediti i ništa ne raditi, nadajući se da će Bog uskoro nešto poduzeti? Evo što je Mihej rekao: “Ja ću na Jehovu gledati. Spremno ću čekati Boga spasenja svojega. Uslišit će me Bog moj” (Mihej 7:7). Siguran da će Jehovin dan doći, Mihej je poput vojnika na stražarskoj kuli budno čekao (2. Samuelova 18:24-27; Mihej 1:3, 4).

 3. Kakav su stav o izvršenju Božje kazne imali Habakuk i Sefanija, koji su služili kao proroci prije razorenja Jeruzalema?

³ Pogledaj sada u koje su vrijeme živjeli Sefanija i Habakuk. Možeš primijetiti da su njih dvojica služili u razdoblju koje je prethodilo razorenju Jeruzalema 607. pr. n. e. No ni oni nisu znali hoće li Bog izvršiti svoju kaznu vrlo brzo ili tek za nekoliko desetljeća (Habakuk 1:2; Sefanija 1:7, 14-18). Sefanija je napisao: “‘Čekajte me’, kaže Jehova, ‘do dana kad ću ustati na plijen, jer moja je odluka da skupim narode (...) kako bih izlio na njih osudu svoju, sav usplamtjeli gnjev svoj’” (Sefanija 3:8). A kako je na to gledao Habakuk, koji je živio nakon Sefanije? Habakuk je napisao: “To će se viđenje ispuniti u vrijeme koje je za to određeno. Viđenje juri prema kraju i neće slagati. Ako i oklijeva, čekaj ga, jer će se sigurno ispuniti. Neće zakasniti!” (Habakuk 2:3).

 4. U kakvim su okolnostima i s kakvim stavom proricali Sefanija i Habakuk?

⁴ Okolnosti koje su vladale u razdoblju kad su bile zapisane riječi iz Sefanije 3:8 i Habakuka 2:3 otkrivaju nam zanimljive pojedinosti. U vrijeme kad su neki Židovi govorili da “Jehova neće učiniti ni dobro ni zlo”, Sefanija je objavljivao “dan gnjeva Jehovina”. U taj su dan i neprijateljski narodi i tvrdoglavi Židovi trebali osjetiti Božji gnjev (Sefanija 1:4, 12; 2:2, 4, 13; 3:3, 4). Što misliš, da li se Sefanija bojao Božje osude i njegova gnjeva? Nipošto! Umjesto toga, Jehova mu je rekao da spremno čeka njegov dan. Možda se pitaš kakvo je gledište o tome imao Habakuk. I on je trebao spremno čekati. S pravom možeš zaključiti da ni Sefanija ni Habakuk nisu bili ravnodušni prema onome što se trebalo dogoditi u budućnosti i nisu živjeli kao da se nikada neće ništa promijeniti (Habakuk 3:16; 2. Petrova 3:4). Kao što smo mogli primijetiti, bila im je zajednička jedna važna stvar — obojica su bila spremna čekati. Za nas je dobro znati da su se očekivanja te dvojice proroka doista ispunila 607. pr. n. e. Tako se pokazalo mudrim što su bili spremni čekati.

5, 6. Što trebamo činiti budući da znamo da će se Božji naum uskoro ispuniti?

⁵ Jednako tako i ti možeš biti siguran da će doći “dan gnjeva Jehovina” u kojem će biti uništen sadašnji svjetski poredak. To će se sigurno i pouzdano ostvariti. Sigurno ne sumnjaš u to. Poput Sefanije i Habakuka, ni ti ne znaš točno kada će doći taj dan (Marko 13:32). No doći će sigurno, a činjenica da se biblijska proročanstva ispunjavaju upravo u naše vrijeme jasno pokazuje da će doći vrlo brzo. Zato i za tebe vrijedi ono što je Jehova naglasio svojim prorocima — “čekaj ga”! Pritom imaj na umu nepobitnu činjenicu da jedino naš Bog “čini nešto za onoga koji ga čeka” (Izaija 64:4).

⁶ Svojim načinom života možeš pokazati da doista očekuješ “dan gnjeva Jehovina” i da si uvjeren da će doći na vrijeme. Tvoja uvjerenost u dolazak tog dana i postupci kojima to dokazuješ u skladu su s Isusovim riječima kojima je opominjao apostole i sve pomazane kršćane: “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene. I budite kao oni koji čekaju gospodara svojega (...). Sretni su oni robovi koje gospodar, kad stigne, nađe da bdiju! Zaista, kažem vam, on će podviti skute haljine svoje, smjestiti ih za stol te će pristupiti i posluživati ih” (Luka 12:35-37). Ako spremno čekamo, pokazujemo da smo sigurni da Jehovin veliki dan neće ni trenutka kasniti — doći će točno kad je Jehova naumio.

7, 8. (a) Što je posljedica Božje strpljivosti? (b) Kako trebamo, prema Petrovom savjetu, gledati na Jehovin dan?

⁷ Božji su sluge u novije vrijeme počeli spremno čekati Jehovin dan još prije nego što je 1914. Božje Kraljevstvo bilo uspostavljeno na nebu, a čekaju ga još i danas. No to ne znači da su cijelo to vrijeme besposleni. Naprotiv, revno izvršavaju djelo propovijedanja koje im je povjerio Bog (Djela apostolska 1:8). No razmisli o sljedećem: Što bi bilo s tobom da je Jehovin veliki dan došao 1914? A da je taj dan došao prije 40 godina, da li se tada za tebe moglo reći da si imao ‘sveta djela po kojima se vidi da si odan Bogu’? (2. Petrova 3:11). A kako je s članovima tvoje obitelji koji su sada Jehovini svjedoci ili s bliskim prijateljima u skupštini? Očigledno je ovo razdoblje čekanja omogućilo i tebi i mnogima poput tebe da se spase, kao što kaže 2. Petrova 3:9. Budući da Jehova nije uništio cijeli zli svijet odmah nakon uspostave svog Kraljevstva, mnogi su dobili priliku pokajati se, kao što su se i Ninivljani pokajali i bili spašeni. Svi imamo razloga složiti se s riječima apostola Petra: “Strpljivost Gospodina našega smatrajte spasenjem” (2. Petrova 3:15). Danas još uvijek traje razdoblje u kojem se pojedinci mogu pokajati ili promijeniti svoj način života i razmišljanja.

⁸ Doduše, situacija koja je vladala u vrijeme Miheja, Sefanije i Habakuka mogla bi se nekom kršćaninu činiti prilično nezanimljivom. “Uostalom”, mogao bi reći, “to je bilo tako davno!” No što ipak možemo naučiti iz njihovog primjera? Već smo spomenuli Petrov savjet da kršćani trebaju imati ‘sveta djela po kojima se vidi da su odani Bogu’. Petar je zatim istaknuo da kršćani osim toga trebaju ‘očekivati i imati na umu Jehovin dan’ (2. Petrova 3:11, 12). Dakle, trebamo ‘imati na umu’ taj dan, odnosno trebamo ga spremno čekati.

 9. Zašto trebamo ‘gledati na Jehovu’?

⁹ Bez obzira na to služimo li Jehovi samo nekoliko godina ili već desetljećima, trebali bismo se pitati da li poput Miheja ‘gledamo na Jehovu i spremno ga čekamo’ (Rimljanima 13:11). Istina je da mi ljudi možda želimo znati kada će doći kraj i koliko je vremena preostalo ovom svijetu. No moramo se pomiriti s tim da to ne možemo saznati. Prisjeti se Isusovih riječi: “Kad bi domaćin znao u koju stražu dolazi lopov, ostao bi budan i ne bi dozvolio da mu provali u kuću. Zato i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!” (Matej 24:43, 44).

10. Što možeš naučiti iz života apostola Ivana i njegovog načina razmišljanja?

¹⁰ Isusove riječi podsjećaju nas na ono o čemu su pisali Mihej, Sefanija i Habakuk. No Isus se obraćao svojim sljedbenicima, odnosno nama, a ne ljudima u drevno doba. Mnogi predani kršćani uistinu su poslušali Isusov savjet i spremni su čekati. Apostol Ivan pružio je u tome dobar primjer. On je bio jedan od četvorice koji su s Isusom bili na Maslinskoj gori i ispitivali ga o svršetku ovog poretka (Matej 24:3; Marko 13:3, 4). Bilo je to 33. n. e., a Ivan ni po čemu nije mogao znati kada će doći prorečeni svršetak. Nakon otprilike 60 godina Ivan je već bio ostario, ali nije se umorio niti izgubio osjećaj da i dalje treba spremno čekati. Naprotiv, kad je čuo Isusove riječi: “Da, dolazim brzo”, Ivan je odgovorio: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” Ivan nije žalio zbog toga što je tolike godine čekao. Bio je uvjeren u to da će Jehova prilikom izvršenja svoje presude svakome vratiti po njegovim djelima (Otkrivenje 22:12, 20). Želio je biti spreman za taj događaj bez obzira na to kad će se odigrati, kao što je i savjetovao Gospodin Isus. Želiš li to i ti?

11. Po čemu su se Mihejevi i Hošeini suvremenici razlikovali od te dvojice proroka?

¹¹ Razmotrimo sada još nešto što možemo naučiti od proroka koji su živjeli prije nego što je Jehova izvršio svoju kaznu na Izraelu, a zatim i na Judi. Premda je Mihej ‘gledao na Jehovu i spremno ga čekao’, mnogi ljudi oko njega nisu to činili. Oni su ‘mrzili dobro, a ljubili zlo’. Mihej ih je upozorio da će, ukoliko se ne promijene, ‘prizivati Jehovu u pomoć, ali on im se neće odazvati’ (Mihej 3:2, 4; 7:7). Mihejev suvremenik Hošea koristio je neke slikovite izraze povezane s obrađivanjem zemlje kad se obraćao sjevernom kraljevstvu, Izraelu: “Sijte sebi sjeme u pravednosti i žanjite milost. Obrađujte sebi zemlju, jer je vrijeme da tražite Jehovu.” Usprkos Hošeinom upozorenju mnogi nisu poslušali. Budući da su ‘orali zloću’, želi su nepravdu (Hošea 10:12, 13). Zatvarali su oči pred pokvarenim postupcima ili su ih pak sami činili, ‘uzdajući se u svoj put’ umjesto u Jehovin. Možda bi se netko mogao upitati: ‘Kako se takvo što moglo događati među osobama koje su obožavale pravog Boga i živjele u Obećanoj zemlji?’ Hošea je objasnio da je glavni problem ležao u njihovom načinu razmišljanja. Naime, počeli su lagodno živjeti i “nasitili su se”. Ako želimo spremno čekati Jehovin veliki dan, trebamo izbjegavati takav način razmišljanja.

12. (a) O kojoj je nepoželjnoj situaciji, nastaloj među Izraelcima prije 740. pr. n. e., govorio Hošea? (b) U kom se smislu narod ‘nasitio’?

¹² Kad je Božji narod došao u Obećanu zemlju u kojoj su tekli med i mlijeko, počeo je živjeti u priličnom blagostanju. Kako je to djelovalo na narod? Hošea je zapisao Jehovine riječi: “Na pašnjaku svome nasitili su se. Nasitili su se i srce se njihovo uzoholilo. Zato su me zaboravili” (Hošea 13:6). Nekoliko stoljeća prije toga Bog je upozorio svoj narod upravo na tu opasnost (5. Mojsijeva 8:11-14; 32:15). Međutim, do Hošeinog i Amosovog vremena Izraelci su već bili podlegli tom iskušenju — “nasitili su se”. Amos opisuje neke pojedinosti u vezi s tim. On kaže da su mnogi u kućama imali raskošan namještaj, a neke su obitelji posjedovale i po dvije kuće. Jeli su biranu hranu, pili kvalitetno vino iz posebnih posuda i mazali kožu “najboljim uljima”, vjerojatno mirisnim kozmetičkim sredstvima (Amos 3:12, 15; 6:4-6). Sigurno shvaćaš da ništa od toga nije bilo samo po sebi neispravno, ali bilo je vrlo štetno pridavati tome pretjeranu važnost.

13. Koji je bio glavni problem Izraelaca, bez obzira na to jesu li bili bogati ili siromašni?

¹³ Naravno, nisu svi u sjevernom kraljevstvu živjeli u blagostanju i nisu se svi ‘nasitili’. Neki su bili siromašni i morali su se mučiti da zbrinu i prehrane svoju obitelj (Amos 2:6; 4:1; 8:4-6). I danas u mnogim dijelovima svijeta vlada slična situacija. Jesu li se Božje riječi zapisane u Hošei 13:6 odnosile čak i na siromašne ljude u drevnom Izraelu i vrijedi li to isto i danas? Svakako. Jehova im je želio dati do znanja da njegovi pravi sluge, bez obzira na to jesu li bogati ili siromašni, trebaju paziti da se ne zaokupe materijalnim stvarima i da ga ne zaborave (Luka 12:22-30).

14. Zašto bismo trebali ispitati jesmo li još uvijek spremni čekati?

¹⁴ Budući da danas imamo uvid u protekle događaje i da su se dosad ispunila mnoga biblijska proročanstva, imamo još više razloga biti budni i spremno čekati. No što ako čekamo već neko vrijeme, možda desetljećima? Možda smo u prošlosti bili revni u službi propovijedanja i donosili odluke iz kojih se vidjelo da smo uvjereni u skori dolazak Jehovinog dana. No taj dan još nije došao. Jesmo li još uvijek spremni čekati? Mogli bismo si postaviti i vrlo osobno pitanje: ‘Da li još uvijek napeto iščekujem dolazak tog dana ili se taj osjećaj prilično ohladio?’ (Otkrivenje 2:4).

15. Koji su neki pokazatelji da je oslabila naša spremnost da čekamo?

¹⁵ Premda bismo mogli na mnoge načine preispitati svoju spremnost da čekamo, zašto to ne bismo učinili uz pomoć Amosovog opisa ljudi njegovog vremena, za koje je rekao da su se ‘nasitili’? Tako možemo procijeniti je li kod nas prisutna slična sklonost. Možda je neki kršćanin svojim načinom razmišljanja i svojim postupcima nekada pokazivao da spremno čeka Jehovin dan. No sada možda nastoji imati udobniji stan ili kuću, bolji automobil, najmoderniju odjeću, skupa kozmetička sredstva i nakit ili birana vina i hranu. Biblija nigdje ne kaže da moramo živjeti kao isposnici i odricati se umjerenih životnih zadovoljstava. Čovjek koji marljivo radi treba ‘jesti i piti i uživati u dobru od svega truda svojega’ (Propovjednik 3:13). No za kršćanina je opasno ako se počne sve više zaokupljati hranom, pićem i osobnim izgledom (1. Petrova 3:3). Isus je skrenuo pažnju na to da su i neki pomazanici iz Male Azije promijenili svoje prioritete u životu, pokazujući tako da je to opasnost koja prijeti kršćanima (Otkrivenje 3:14-17). Je li se nešto slično dogodilo i nama? Jesmo li se ‘nasitili’ u tom smislu što smo se možda zaokupili materijalnim stvarima? Je li oslabila naša spremnost da čekamo? (Rimljanima 8:5-8).

16. Zašto ne bi bilo dobro da svoju djecu potičemo da teže lagodnom načinu života?

¹⁶ Savjeti koje dajemo svojoj djeci i drugima mogu biti pokazatelj da je oslabila naša spremnost da čekamo Jehovin veliki dan. Neki bi kršćanin mogao razmišljati ovako: ‘Odrekao sam se višeg obrazovanja i karijere jer sam mislio da je kraj vrlo blizu. Želim da moja djeca danas steknu obrazovanje koje će im omogućiti da vode ugodan život.’ Vjerojatno su i neki Izraelci u Hošeino vrijeme razmišljali na sličan način. Jesu li u tom slučaju savjeti kojima su roditelji usmjeravali svoju djecu da se ‘nasite’ i vode lagodan život uistinu koristili djeci? A ako su njihova djeca uistinu vodila lagodan život, kako su završila 740. pr. n. e. kad su Asirci razorili Samariju? (Hošea 13:16; Sefanija 1:12, 13).

17. Kako možemo oponašati Miheja?

¹⁷ Poput pravih Božjih slugu iz drevnog doba, trebamo biti uvjereni da će Bog ispuniti svoja obećanja u pravo vrijeme (Jošua 23:14). Prorok Mihej je postupio mudro jer je spremno čekao Boga svog spasenja. Ako se osvrnemo na povijesne događaje, vidjet ćemo da je Mihej živio u vrijeme koje je prethodilo osvajanju Samarije. Razmislimo sada o sebi i vremenu u kojem živimo. Kad se mi budemo jednog dana osvrnuli na svoj život, hoće li biti posve očito da smo donijeli ispravne odluke s obzirom na svjetovnu karijeru, način života i punovremenu službu? Istina je da mi ne znamo kada će nastupiti ‘taj dan i čas’ (Matej 24:36-42). No bez obzira na to, možemo biti sigurni da postupamo mudro ako imamo isti stav kakav je imao Mihej i da postupamo u skladu s tim. A kad Mihej uskrsne u obnovljenom zemaljskom raju, sigurno će biti sretan što nam je pomogla njegova proročanska poruka i njegova vjernost. Bit ćemo živi dokaz da je Jehova Bog spasenja.

18, 19. (a) O kojoj je nevolji govorio Obadija? (b) Kako je Obadija pružio nadu Izraelu?

¹⁸ Naše pouzdanje zasniva se na čvrstom temelju. Prisjetimo se, naprimjer, kratke knjige proroka Obadije. Ona govori o drevnom Edomu i iznosi osudu koju je Jehova izrekao protiv tog naroda koji je zlostavljao svog “brata” Izraela (Obadija 12). Prorečeno opustošenje uistinu se dogodilo, o čemu govori 10. poglavlje ove knjige. Babilonci su na čelu s Nabonidom osvojili Edom sredinom šestog stoljeća pr. n. e. i Edom je prestao postojati kao narod. No Obadijina poruka sadrži još jednu važnu pojedinost koja se tiče naše spremnosti da čekamo Jehovin veliki dan.

¹⁹ Poznato ti je da je neprijateljski narod (Babilon), koji je opustošio Edom, prije toga već bio izvršio Božju kaznu nad njegovim nevjernim narodom. Godine 607. pr. n. e. Babilonci su razorili Jeruzalem i odveli Židove u izgnanstvo. Zemlja je potom ostala pusta. Je li time sve završilo? Nije. Jehova je preko Obadije prorekao da će Izraelci ponovno posjedovati svoju zemlju. U Obadiji 17 možeš pročitati ovo ohrabrujuće obećanje: “Na gori Sionu nalazit će se preživjeli i ona će biti sveta, i dom će Jakovljev zaposjesti svoj posjed.”

20, 21. Zašto je Obadija 17 utješan redak za nas?

²⁰ Povijest potvrđuje da se uistinu dogodilo ono što je Jehova objavio preko Obadije. Božje se proročanstvo ispunilo. Tisuće izgnanika iz Jude i Izraela vratilo se u svoju domovinu 537. pr. n. e. Uz Jehovin blagoslov povratnici su pustoš pretvorili u rajski krajolik prepun bujne vegetacije. U Izaiji 11:6-9 i 35:1-7 možeš čitati o toj čudesnoj preobrazbi. A što je najvažnije, ponovno je bila uspostavljena sveta služba pravom Bogu koja se vršila u njegovom obnovljenom hramu. Tako nam Obadija 17 pruža još jedan dokaz da su Jehovina obećanja pouzdana. Ona se uvijek ispunjavaju.

²¹ Obadija je zaključio svoje proročanstvo značajnim riječima: “Kraljevska će vlast pripasti Jehovi” (Obadija 21). Uzdajući se u to obećanje, budi spreman čekati veličanstveno vrijeme kad će Jehova preko Isusa Krista neometano vladati cijelim svemirom, što znači i našim planetom. Bez obzira na to čekaš li Jehovin veliki dan — i blagoslove koje će taj dan donijeti — samo kratko vrijeme ili već desetljećima, možeš biti potpuno siguran da će se tvoja očekivanja, koja se temelje na Bibliji, sigurno ostvariti.

22. Zašto bi trebao usvojiti gledište opisano u Habakuku 2:3 i Miheju 4:5?

²² Stoga je prikladno ponoviti Habakukove uvjerljive riječi koje se tiču i našeg vremena: “To će se viđenje ispuniti u vrijeme koje je za to određeno. Viđenje juri prema kraju i neće slagati. Ako i oklijeva, čekaj ga, jer će se sigurno ispuniti. Neće zakasniti!” (Habakuk 2:3). Čak i ako se nama ljudima čini da Jehovin veliki dan kasni, on će sigurno doći na vrijeme. Jehova nam to obećava. Dakle, i oni koji već godinama služe Bogu i oni koji su to počeli tek nedavno mogu mu nastaviti zajednički služiti s istim uvjerenjem koje je izraženo u Miheju 4:5: “Mi ćemo hoditi u ime Jehove, Boga svojega, dovijeka, u svu vječnost.”