Istinska pravda — temelj za upoznavanje Boga

 1. Zašto ljudi imaju osjećaj za pravdu?

NEKI su ljudi u povijesti postali poznati po tome što su se zalagali za pravdu. No razmisli o sljedećem: Ljudima je pravda toliko privlačna zato što su stvoreni na Božju sliku. Dakle, ti imaš osjećaj za pravdu i želiš da se drugi s tobom ophode pravedno jer si stvoren na sliku Jehove Boga, koji se ‘raduje pravdi’ (Jeremija 9:24; 1. Mojsijeva 1:27; Izaija 40:14).

2, 3. Zašto trebamo proučavati knjige dvanaestorice proroka da bismo više saznali o Jehovinoj pravdi?

² Čitajući različite knjige Biblije, možeš mnogo saznati o Božjoj pravdi. No posebno će ti koristiti proučavanje knjiga dvanaestorice proroka. U njima se toliko govori o pravdi da se u jednom izdanju Biblije, koje je objavilo jedno biblijsko društvo, svezak koji sadrži knjige Hošee, Amosa i Miheja naziva Konačno pravda! Razmotrimo, naprimjer, riječi iz Amosove knjige: “Neka pravda poteče kao voda i pravednost kao bujica što stalno teče.” Zapazi što je Mihej naveo kao prvo što trebaš činiti: “Traži li Jehova, Bog tvoj, od tebe išta osim da postupaš pravedno, ljubiš dobrotu i skromno hodiš s njim?” (Amos 5:24; Mihej 6:8).

³ Dakle, da bismo bolje upoznali Jehovu i da bismo se zatim mogli ugledati na njega, trebamo razumjeti što se podrazumijeva pod njegovom pravdom. Pravda je jedno od glavnih obilježja Jehovine osobnosti, pa ne možemo reći da poznajemo Jehovu ukoliko ne shvaćamo njegovu pravdu. Čak su i njegovi sluge iz drevnog doba znali da on “ljubi pravdu” (Psalam 33:5; 37:28).

 4. Objasni zašto knjige dvanaestorice proroka mogu ojačati tvoje pouzdanje u Božju pravdu.

⁴ Prije nego što je Jehova izvršio svoju kaznu nad Jeruzalemom, prorok Habakuk je upitao: “Dokle ću, Jehova, vapiti, a da ti ne čuješ? (...) Zakon gubi snagu i pravda nikada ne izlazi na vidjelo. Jer zli okružuje pravednoga, zato se pravda izvrće” (Habakuk 1:2, 4). Vjerni je Habakuk upoznao Jehovu putem Pisama koja su mu tada bila dostupna i na temelju vlastitog iskustva. Stoga je bio siguran da Bog zastupa pravdu i da potiče svoje sluge na pravedno postupanje. No proroka je zanimalo zašto Jehova dopušta zlo. Bog je uvjerio Habakuka da će s vjernima postupati pravedno (Habakuk 2:4). Ako su u to vjerovali Habakuk i drugi proroci, onda ti imaš još više razloga vjerovati u to. Zašto to kažemo? Zato što tebi danas stoji na raspolaganju kompletna Biblija, pa možeš puno više saznati o Jehovinim postupcima i različitim obilježjima njegove osobnosti, između ostalog i o njegovoj pravdi. Dakle, možeš bolje upoznati Jehovu i uvjeriti se da je njegova pravda savršena.

 5. Što se posebno očekuje od Božjih slugu s obzirom na pravdu?

⁵ Jehova je po svojim glasnicima jasno dao do znanja Izraelcima da moraju pravedno postupati (Izaija 1:17; 10:1, 2; Jeremija 7:5-7; Ezekijel 45:9). To je posebno naglasio u knjigama dvanaestorice proroka (Amos 5:7, 12; Mihej 3:9; Zaharija 8:16, 17). Svatko tko čita njihove knjige može uočiti da se u njima ističe koliko je važno u svakodnevnom životu postupati pravedno. Savjeti iz tih 12 knjiga mogu se primijeniti na različitim područjima života, ali mi ćemo razmotriti koliko je važno pravedno postupati na dva područja koja su spomenuli ti proroci, a zatim ćemo vidjeti kako naučeno možemo primijeniti u životu.

6, 7. Zašto sve nas treba zanimati kako pravedno postupati kad se radi o poslu i novcu?

⁶ Isus je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu” (Luka 4:4; 5. Mojsijeva 8:3). Time je potvrdio da nam treba hrana, jer moramo jesti. To znači da trebamo raditi, ili da netko u našoj obitelji treba raditi, kako bismo osigurali dovoljno hrane. Tako su činili i Božji sluge u drevno doba. Neki su od njih radili sami za sebe — uzgajali su žitarice ili nešto izrađivali, naprimjer odjeću, namještaj ili posude za kuhanje. Drugi su unajmljivali radnike da im ubiru ljetinu ili da melju brašno, prave maslinovo ulje ili vino. Neki su bili trgovci, pa su kupovali i prodavali različitu robu. A drugi su pak obavljali neke druge djelatnosti — možda su popravljali krovove ili svirali neki glazbeni instrument (2. Mojsijeva 35:35; 5. Mojsijeva 24:14, 15; 2. Kraljevima 3:15; 22:6; Matej 20:1-8; Luka 15:25).

⁷ Primjećuješ li u tome neke sličnosti sa svojim načinom života ili s načinom života svojih prijatelja ili rođaka? Istina je da su metode poslovanja danas drugačije, ali vjerojatno ćeš se složiti s time da Bog u svemu tome ima jednako gledište o pravdi kakvo je imao i u prošlosti. Jehova je u knjigama dvanaestorice proroka jasno dao do znanja da od svog naroda očekuje da na tim područjima života postupa pravedno. Dok budemo razmatrali neke primjere, razmišljaj o tome na koji bi način ti trebao oponašati Božju pravdu (Psalam 25:4, 5).

8, 9. (a) Zašto možemo zaključiti da je osuda zapisana u Malahiji 3:5 bila posebno ozbiljna? (b) Koje uravnoteženo gledište o poslu pruža Biblija?

⁸ Bog je preko Malahije rekao: “Doći ću k vama da vam sudim i bit ću brz svjedok protiv vračara i protiv preljubnika i protiv onih koji se lažno zaklinju i protiv onih koji zakidaju najamnika u plaći, (...) a mene se ne boje” (Malahija 3:5). Da, Jehova je osudio one koji su nepravedno postupali sa svojim najamnicima. Koliko je to bilo ozbiljno? Pa možemo primijetiti da je zakidanje najamnika naveo odmah uz vračanje, preljub i laganje. A kršćani znaju kako će Bog osuditi ‘bludnike, vračare i sve lažljivce’ (Otkrivenje 21:8).

⁹ Ono što se događalo u poslovnim odnosima otkrivalo je da problem nije bio samo u tome da se Izraelci nisu držali ljudskih moralnih mjerila već i u tome da su kršili Jehovina pravedna načela. Jehova je rekao da će zbog prijevare onih koji su ‘zakidali najamnika u plaći, on doći k tome narodu da mu sudi’. Naravno, Bog nije rekao da poslodavac mora udovoljiti svakom hiru svog najamnika ili grupe radnika. Iz Isusove usporedbe o radnicima u vinogradu može se vidjeti da poslodavac ima pravo odrediti plaću i uvjete rada (Matej 20:1-7, 13-15). Zanimljivo je da su u Isusovoj usporedbi svi radnici po dogovoru bili plaćeni denar na dan, bez obzira na to jesu li radili cijeli dan ili samo dio dana. Važno je zapaziti i da poslodavac nije pokušao nepošteno ostvariti veću dobit na štetu svojih najamnika (Jeremija 22:13).

10. Zašto trebamo paziti kako se odnosimo prema svojim namještenicima?

¹⁰ Ukoliko vodiš vlastiti posao i imaš namještenike, ili ako samo povremeno unajmljuješ radnike da obave određeni posao, trebao bi se upitati: Da li plaće koje dajem svojim radnicima i način na koji ih isplaćujem te zahtjevi koje im postavljam odgovaraju Božjim mjerilima navedenima u Malahiji 3:5? Dobro je o tome razmišljati jer se i u grčkom dijelu Biblije razmatra problem nepravednog postupanja s najamnicima. Govoreći o nepoštenim poslodavcima, učenik Jakov je upitao: “Zar vam se [Jehova] ne suprotstavlja?” (Jakov 5:1, 4, 6). S pravom možemo zaključiti: Oni koji “zakidaju najamnika u plaći” ne poznaju dobro Jehovu jer ne oponašaju njegovu pravednost.

11, 12. (a) O kojem nepravednom postupku govori Hošea 5:10? (b) Kako možeš primijeniti načelo iz Hošee 5:10?

¹¹ Pogledajmo sada zašto se Jehova suprotstavio nekim istaknutim ljudima u Hošeino vrijeme: “Knezovi Judini postali su kao oni što među pomiču. Na njih ću izliti gnjev svoj kao vodu” (Hošea 5:10). Koje je zlodjelo Hošea javno osudio? Zemljoradnik u Judi živio je od svoje zemlje, čije su međe bile označene kamenjem ili kolcima. Kad bi netko ‘pomaknuo među’, smanjio bi komad zemlje koji zemljoradnik obrađuje i tako mu oduzeo ono od čega živi, odnosno opljačkao ga. Hošea je Judine knezove, koji su trebali zastupati pravdu, usporedio s ljudima koji pomiču međe (5. Mojsijeva 19:14; 27:17; Job 24:2; Mudre izreke 22:28).

¹² U današnje vrijeme pojedinci koji se bave prodajom nekretnina mogli bi doći u iskušenje da ‘pomaknu među’ kako bi prevarili kupce. No isto načelo vrijedi i za trgovce, poslodavce, namještenike ili klijente, odnosno za sve one koji na bilo koji način sudjeluju u sklapanju poslovnih ugovora ili sporazuma. Možda ti je poznato da neki poslovni ljudi ne vole praviti pismene ugovore jer smatraju da će tako kasnije lakše zanemariti neke svoje dogovorene obaveze ili da će lakše postaviti neke nove zahtjeve. Drugi su spremni napraviti pismeni ugovor, ali u njega uključe neke stavke pisane vrlo sitnim slovima ili nejasnim jezikom kako bi iskrivili značenje ugovorenih odredbi u svoju korist, makar to bilo nepravedno prema drugoj ugovornoj stranki. Što misliš, da li takva osoba — bilo da se radi o trgovcu ili kupcu, poslodavcu ili namješteniku — uistinu poznaje Božju pravdu? Jehova je rekao u svojoj Riječi: ‘Ne pomiči stare međe djeci koja nemaju oca. Jer jak je Otkupitelj njihov, on će voditi parnicu njihovu protiv tebe’ (Mudre izreke 23:10, 11; Habakuk 2:9).

13. Kakva se nepravda činila među Božjim narodom u drevno doba, prema Miheju 6:10-12?

¹³ U Miheju 6:10-12 možemo naći neke daljnje pojedinosti o postupcima koji se protive pravdi: “Je li još u kući zloga bogatstvo zloćom stečeno i mršava efa osude vrijedna? Mogu li ja biti čist sa zlom vagom i s kesom utega lažnih? Jer (...) stanovnici njegovi govore laži i lukav je jezik u ustima njihovim.” Mi danas više ne mjerimo namirnice u efama, nego u litrama i kilogramima, a ne koristimo ni kamene utege. No, bez obzira na to, jasno nam je što je Mihej želio reći. Trgovci i drugi poslovni ljudi u njegovo su vrijeme bili varalice jer nisu koristili standardne mjere, nego su bili nepošteni prema ljudima. Bog je nazvao ‘zlima’ one koji su imali ‘lukav jezik’ i koji su nepošteno poslovali (5. Mojsijeva 25:13-16; Mudre izreke 20:10; Amos 8:5).

14. Kojim se nepoštenim postupcima uobičajenim u današnje vrijeme ne bismo smjeli služiti u skladu s Mihejevim upozorenjem?

¹⁴ Imaju li Mihejeve riječi o lažnim utezima i mjerama ikakve veze s tim kako ti kao poslodavac vodiš svoj posao ili kako kao namještenik obavljaš svoje radne zadatke? O tome bi trebalo razmisliti jer se danas događa da kupci i klijenti bivaju prevareni na bezbroj načina. Tako, naprimjer, neki nepošteni građevinski poduzetnici u smjesu za beton stavljaju manje cementa nego što je uobičajeno ili zakonom određeno. Neki majstori na mjestima gdje se to neće primijetiti koriste jeftinije materijale od onih koje je naručitelj radova platio. Neki trgovci rabljenu robu prodaju pod novu. Vjerojatno si čuo i za druge “trikove” kojima se u poslovnom svijetu povećava dobit. Dolaziš li u iskušenje da se i ti poslužiš nekima od njih? Nedavno je objavljena jedna knjiga koja govori o tome kako zaštititi svoju privatnost i u njoj je pisac komentirao da Jehovini svjedoci “vjeruju da ih njihov Stvoritelj promatra i zato bi većina njih radije umrla nego nešto ukrala”. Zatim je dodao: “Oni su vrlo traženi za poslove u kojima se radi s mnogo novca.” Zašto? Zato što pravi kršćani znaju da Jehova ‘od njih traži da postupaju pravedno’, a to među ostalim znači da trebaju biti pošteni kad se radi o poslu i novcu (Mihej 6:8).

15, 16. Kako su vođe u Mihejevo vrijeme postupali s narodom?

¹⁵ Iz knjiga dvanaestorice proroka vidi se da je u pojedinim razdobljima među Božjim narodom pravde gotovo nestalo. Oni na vlasti koji su trebali pružiti primjer u provođenju pravde, nisu to činili (2. Mojsijeva 18:21; 23:6-8; 5. Mojsijeva 1:17; 16:18). Stoga je Mihej preklinjao: “Poslušajte, molim vas, glavari Jakovljevi i zapovjednici doma Izraelova! Nije li na vama da znate što je pravda? Vi koji mrzite dobro, a ljubite zlo, koji derete ljudima kožu i meso im s kostiju trgate” (Mihej 3:1-3; Izaija 1:17).

¹⁶ Te su riječi sigurno užasnule ljude koji su bili dobro upoznati sa životom na selu. Pastir je ponekad strigao ovce za koje se brinuo i koje je čuvao (1. Mojsijeva 38:12, 13; 1. Samuelova 25:4). No “zapovjednici doma Izraelova”, koji su trebali ‘znati što je pravda’, izrabljivali su ‘narod paše Božje’ — kao da su ovcama derali kožu, trgali im meso i lomili kosti (Psalam 95:7). Mihej je potom spomenuo još jednu usporedbu iz života na selu. Rekao je da su knezovi ‘koji sude za poklon’ kao bodljikavo grmlje ili trnovita živica (Mihej 7:3, 4). Zamisli da prolaziš kroz područje puno bodljikavog grmlja i trnovite živice. Vjerojatno bi imao mnogo ogrebotina, a odjeća bi ti bila razderana. Ta usporedba pokazuje kako su se izraelski vođe odnosili prema Božjem narodu. Umjesto da su postupali pravedno sa svojom braćom, oni su ih varali i primali mito (Mihej 3:9, 11).

17. Kako su se ponašali vođe, prema Sefaniji 3:3?

¹⁷ Sefanija je rekao nešto slično: “Knezovi su njegovi usred njega lavovi koji riču. Suci su njegovi vukovi večernji koji do jutra sve kosti oglođu” (Sefanija 3:3). Možeš li zamisliti vođe Božjeg naroda koji su, poput grabežljivih, divljih lavova, potpuno zanemarili pravednost? Ili suce koji su bili poput proždrljivih, nezasitnih vukova što proždiru sve do čega stignu i za sobom ostavljaju samo kosti? Kako se u takvim uvjetima mogla održati pravda? Vođe, koji su narod hvatali kao plijen umjesto da su se brinuli za njega, potpuno su pogazili pravdu.

18. Kako su suci u Izraelu trebali postupati s Božjim narodom?

¹⁸ Ti vođe naroda koji je bio predan Bogu nedvojbeno nisu poznavali Boga. Da su ga poznavali, poslušali bi riječi iz Zaharije 8:16: “A ovo je što trebate činiti: Govorite istinu jedan drugome! Na vratima gradskim sudite po istini i donosite presude što k miru vode!” Izraelski starješine sastajali su se na gradskim vratima kako bi rješavali sudske slučajeve, ali ne na temelju prvog dojma ili osobnih sklonosti, nego u skladu s Božjim načinom razmišljanja (5. Mojsijeva 22:15). Jehova ih je upozoravao da ne smiju biti pristrani, posebno kad su u pitanju bile bogate ili istaknute osobe (3. Mojsijeva 19:15; 5. Mojsijeva 1:16, 17). Suci su trebali uspostaviti mir između protivničkih strana donoseći “presude što k miru vode”.

19, 20. (a) Zašto kršćanski starješine mogu puno naučiti iz knjiga dvanaestorice proroka? (b) Kako starješine mogu pokazati da poznaju Jehovu i njegovu pravdu?

¹⁹ Apostol Pavao citirao je dio retka iz Zaharije 8:16 kad je pisao kršćanima (Efežanima 4:15, 25). Stoga budimo sigurni da se upozorenja i savjeti dvanaestorice proroka i danas mogu valjano primijeniti u kršćanskim skupštinama. Starješine, odnosno nadglednici, trebaju biti primjer drugima u poznavanju Jehove i odražavanju njegove pravde. U Izaiji 32:1 oni su opisani kao divni ‘knezovi koji vladaju po pravdi’. Koje korisne misli o takvim starješinama možemo naći u upozorenjima i savjetima dvanaestorice proroka?

²⁰ Kršćanski starješine trebaju uvijek imati na umu biblijsku istinu i ono što Biblija otkriva o Jehovinom načinu razmišljanja. Svoje odluke trebaju temeljiti na Bibliji, a ne na osobnom mišljenju ili na nekom svom predosjećaju. Biblija pokazuje da ponekad moraju rješavati slučajeve u kojima nije lako donijeti odluku, pa to zahtijeva od njih da utroše dodatno vrijeme za pripremu, odnosno da potraže potrebne informacije u Bibliji i literaturi koja sadrži mudre savjete ‘vjernog i razboritog roba’ (2. Mojsijeva 18:26; Matej 24:45). Kad starješine ulažu toliki trud, puno je vjerojatnije da će mrziti ono što je zlo s Božjeg gledišta, a ljubiti ono što je dobro. To će im pomoći da ‘daju mjesta pravdi na gradskim vratima’ i da ‘sude po istinskoj pravdi’ (Amos 5:15; Zaharija 7:9).

21. Zašto starješine ne smiju biti pristrani, no što im u tome može predstavljati izazov?

²¹ No čak i ako osoba koja ima odgovornost suditi drugima poznaje Bibliju, još uvijek može biti donekle pristrana. Malahija je bio ogorčen zbog toga što su svećenici, koji su trebali biti izvor znanja, “pristrano primjenjivali zakon” (Malahija 2:7-9). Kako se to moglo dogoditi? Mihej je rekao da su neki glavari ‘sudili za mito, a svećenici poučavali za plaću’ (Mihej 3:11). Da li bi se nešto slično moglo dogoditi nekom starješini? Kako bi na njega moglo utjecati ako je osoba koja je uključena u neki problem u prošlosti bila darežljiva prema njemu ili ako očekuje da bi u budućnosti mogao imati neke koristi od nje? Ili pretpostavimo da rješava slučaj u koji je uključen netko s kim je u krvnom srodstvu ili netko iz obitelji njegove supruge. Hoće li na njegove odluke utjecati obiteljske veze ili biblijska načela? Nepristranost starješine mogla bi doći u pitanje i kad rješava neki slučaj neispravnog postupanja ili kad treba procijeniti udovoljava li neka osoba biblijskim zahtjevima za dobivanje dodatnih zaduženja u skupštini (1. Samuelova 2:22-25, 33; Djela apostolska 8:18-20; 1. Petrova 5:2).

22. (a) Kakvu odgovornost imaju starješine dok provode pravdu? (b) Koje druge Božje osobine starješine trebaju oponašati u ophođenju s grešnicima?

²² Kad netko počini ozbiljan grijeh, duhovni pastiri u skupštini poduzimaju potrebne korake kako bi zaštitili skupštinu od svakog opasnog, lošeg utjecaja (Djela apostolska 20:28-30; Titu 3:10, 11). No ako se grešnik iskreno kaje, starješine nastoje ‘ispraviti takvoga u duhu blagosti’ (Galaćanima 6:1). Oni nisu bezosjećajni, već primjenjuju sljedeći savjet: “Po istinskoj pravdi sudite i pokazujte dobrotu i milosrđe jedan drugome” (Zaharija 7:9). Jehovini propisi o rješavanju pravnih slučajeva u drevnom Izraelu svjedoče o njegovoj pravdi i milosrđu. Imenovani suci imali su određenu mjeru slobode pri donošenju mnogih odluka. Mogli su grešniku iskazati milosrđe, ovisno o okolnostima i njegovom stavu. Slično tome, kršćanski nadglednici moraju nastojati suditi “po istinskoj pravdi” i iskazivati “dobrotu i milosrđe”, pokazujući tako da poznaju Jehovu.

23, 24. (a) Kako starješine mogu donositi “presude što k miru vode”? (b) Što si shvatio na temelju savjeta o pravednosti koje su pružila dvanaestorica proroka?

²³ Prisjetimo se riječi iz Zaharije 8:16: “Na vratima gradskim sudite po istini i donosite presude što k miru vode!” Što je bio cilj takvog suđenja? Cilj je bio donijeti “presude što k miru vode”. Još dok su apostoli bili živi, među nekim je kršćanima dolazilo do neslaganja i prepirki. Kao što je u ono vrijeme Pavao pomogao Evodiji i Sintihi, tako i danas starješine ponekad trebaju pomoći sukršćanima (Filipljanima 4:2, 3). Starješine trebaju nastojati donositi “presude što k miru vode”, odnosno uspostaviti mir među osobama koje su uključene u spor. Biblijski savjeti koje daju i način na koji savjetuju sukršćane trebali bi pridonositi miru u skupštini i miru s Bogom. Tako će jasno pokazati da uistinu poznaju Jehovu i njegovu pravdu.

²⁴ Dva područja o kojima smo govorili pokazuju da je vrlo važno u svakodnevnom životu primjenjivati savjete o pravednosti koje su zapisala dvanaestorica proroka. Kakav je samo blagoslov kad svi mi svojim ponašanjem omogućavamo da ‘pravda teče’!