“Ljubite istinu i mir”!

“Po tom dodje mi riječ Gospodina nad vojskama govoreći: (...) ljubite istinu i mir” (ZAHARIJA 8:18, 19).

 1, 2. (a) Kakva je prošlost čovječanstva što se tiče mira? (b) Zašto sadašnji svijet nikada neće doživjeti pravi mir?

“SVIJET nikad nije imao mir. Uvijek je negdje — a često na mnogim mjestima istovremeno — bilo rata.” To je rekao profesor Milton Mayer sa Sveučilišta Massachusetts (SAD). Kakav li je to žalostan komentar o čovječanstvu! Istina, ljudi žele mir. Političari su ga na sve moguće načine pokušavali očuvati, od Pax Romane iz rimskog doba do politike “Uzajamno zajamčenog uništenja” za vrijeme hladnog rata. No, na kraju su sva njihova nastojanja propala. Kao što je prije mnogo stoljeća izrazio Izaija, “poslanici mir[a] plaču gorko” (Izaija 33:7). Zašto je to tako?

² Zato što trajan mir mora proizići iz odsutnosti mržnje i pohlepe; mora se temeljiti na istini. Mir se ne može zasnivati na lažima. Zato je Jehova, kad je drevnom Izraelu obećao obnovu i mir, rekao: “Gle, ja ću kao rijeku dovesti k njemu mir i slavu naroda kao potok bujan” (Izaija 66:12). Bog ovog sustava stvari, Sotona Đavo, jest “krvnik ljudski”, ubojica i “laža[c] i otac laži” (Ivan 8:44; 2. Korinćanima 4:4). Kako bi svijet koji ima takvog boga uopće mogao imati mir?

 3. Koji je izvanredan dar Jehova dao svom narodu, usprkos tome što živi u nemirnom svijetu?

³ Međutim, izvanredno je to što Jehova svom narodu čak i dok još živi u Sotoninom ratovima rascjepkanom svijetu daje mir (Ivan 17:16). U šestom stoljeću pr. n. e., ispunio je svoje obećanje dano preko Jeremije te je svojoj posebnoj naciji dao ‘mir i istinu’ kad ju je vratio u njenu domovinu (Jeremija 33:6). A u ovim je posljednjim danima svom narodu dao ‘mir i istinu’ u njegovoj ‘zemlji’, ili u njegovom duhovnom stanju na Zemlji, iako živi u najgorem vremenu tjeskobe koje je svijet dosad doživio (Izaija 66:8; Matej 24:7-13; Otkrivenje 6:1-8). Kad nastavimo s našim razmatranjem 8. poglavlja Zaharije, steći ćemo dublje cijenjenje mira i istine koje daje Bog te ćemo vidjeti što moramo raditi da bismo sačuvali svoj udio u njima.

“Neka vam se ukrijepe ruke”

 4. Na kakvo je postupanje Zaharija bodrio izraelsku naciju da bi doživjela mir?

⁴ Šesti put u 8. poglavlju Zaharije čujemo Jehovinu uzbudljivu objavu: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: neka vam se ukrijepe ruke koji slušate u ovo vrijeme ove riječi iz usta proročkih od dana kad se osnova dom Gospodina nad vojskama da se sazida crkva. Jer prije tijeh dana ne bješe plate ni za čovjeka ni za živinče, niti bješe mira od neprijatelja ni onome koji odlažaše ni onome koji dolažaše, i pustih sve ljude jednoga na drugoga” (Zaharija 8:9, 10).

 5, 6. (a) Kakvo je stanje vladalo u Izraelu zbog malodušnosti Izraelaca? (b) Kakvu je promjenu stanja Jehova obećao Izraelu ako njegovo obožavanje stavi na prvo mjesto?

⁵ Zaharija je ove riječi izgovorio za vrijeme ponovne izgradnje hrama u Jeruzalemu. Prethodno su Izraelci koji su se vratili iz Babilona postali malodušni te su obustavili djelo izgradnje hrama. Budući da su se usredotočili na vlastitu udobnost, nisu imali ni blagoslov ni mir od Jehove. Premda su obrađivali svoju zemlju i brinuli se za svoje vinograde, nisu napredovali (Agej 1:3-6). Kao da su radili ali ‘ne bješe plate’.

⁶ Sada kad se ponovno gradio hram, Zaharija je hrabrio Židove da ‘se okrijepe’, da hrabro stave obožavanje Jehove na prvo mjesto. Što bi se dogodilo kad bi to učinili? “Sada ne ću biti kao prije ostatku toga naroda, govori Gospodin nad vojskama. Nego će usjev biti miran [“tamo će biti sjeme mira”, NW], vinova će loza nositi plod svoj, i zemlja će radjati rod svoj, i nebo će davati rosu svoju; i sve ću to dati u našljedstvo ostatku toga naroda. I kao što bijaste uklin [“prokletstvo”, NW] medju narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas izbaviti te ćete biti blagoslov; ne bojte se, neka vam se okrijepe ruke” (Zaharija 8:11-13). Ako bi Izrael postupao odlučno, on bi napredovao. Ranije su nacije, kad su željele navesti neki primjer prokletstva, mogle ukazati na Izrael. A sada bi Izrael bio primjer blagoslova. Kakav li izvanredan razlog da ‘okrijepe svoje ruke’!

 7. (a) Koje je uzbudljive promjene doživio Jehovin narod, a koje su kulminirale 1995. službene godine? (b) Koje zemlje, prema godišnjem izvještaju, imaju izvanredan izvještaj u pogledu broja objavitelja, pionira, prosjeka sati?

⁷ A kako je to danas? Pa, u godinama prije 1919, Jehovinom je narodu pomalo manjkalo revnosti. Nije zauzeo potpuno neutralan stav u prvom svjetskom ratu a bio je sklon da slijedi čovjeka umjesto svog Kralja, Isusa Krista. To je imalo za posljedicu da su se neki obeshrabrili zbog protivljenja unutar i izvan organizacije. Zatim su, godine 1919, uz Jehovinu pomoć okrijepili svoje ruke (Zaharija 4:6). Jehova im je dao mir i oni su snažno napredovali. To proizlazi iz njihovog izvještaja za posljednjih 75 godina, koji je kulminirao 1995. službene godine. Kao narod, Jehovini svjedoci se klone nacionalizma, tribalizma, predrasuda i svih ostalih izvora mržnje (1. Ivanova 3:14-18). Oni s pravom revnošću služe Jehovi u njegovom duhovnom hramu (Jevrejima 13:15; Otkrivenje 7:15). Samo su prošle godine proveli preko milijardu sati razgovarajući s drugima o svom nebeskom Ocu! Svaki su mjesec vodili 4 865 060 biblijskih studija. U prosjeku je 663 521 svaki mjesec sudjelovao u pionirskoj službi. Kad propovjednici nazovikršćanstva žele navesti primjer ljudi koji zaista s oduševljenjem vrše svoje obožavanje, oni ponekad skrenu pažnju na Jehovine svjedoke.

 8. Kako može svaki pojedini kršćanin imati korist od ‘sjemena mira’?

⁸ Zbog revnosti koju pokazuje, Jehova svom narodu daje “sjeme mira”. Svaki pojedinac koji razvija to sjeme doživjet će da se u njegovom srcu i životu povećava mir. Svaki vjerujući kršćanin koji teži za mirom s Jehovom i sa sukršćanima ima udjela u istini i miru naroda za Jehovino ime (1. Petrova 3:11; usporedi Jakov 3:18). Nije li to divno?

“Ne bojte se”

 9. Koju je promjenu svog načina postupanja sa svojim narodom obećao Jehova?

⁹ Sada čitamo Jehovinu sedmu objavu. O čemu se radi? “Ovako veli Gospodin nad vojskama: kao što vam namislih zlo učiniti, kad me razgnjeviše oci vaši, veli Gospodin nad vojskama, i ne raskajah se, tako opet u ove dane namislih da dobro činim Jeruzalemu i domu Judinu; ne bojte se” (Zaharija 8:14, 15).

10. Koje činjenice o Jehovinim svjedocima pokazuju da se nisu bojali?

¹⁰ Iako su pripadnici Jehovinog naroda tijekom prvog svjetskog rata u duhovnom smislu bili rasijani, u svojim su srcima željeli činiti ono što je ispravno. Stoga je Jehova, nakon što je primijenio izvjesnu mjeru stege, promijenio svoj način postupanja s njima (Malahija 3:2-4). Osvrćući se unatrag, danas mu od sveg srca zahvaljujemo na svemu što je učinio. Istina, ‘svi su narodi omrznuli na nas’ (Matej 24:9). Mnogi su bili zatvoreni a neki su čak i poginuli zbog svoje vjere. Često se suočavamo s ravnodušnošću ili neprijateljstvom. No mi se ne bojimo. Znamo da je Jehova jači od svakog protivljenja, bilo vidljivog bilo nevidljivog (Izaija 40:15; Efežanima 6:10-13). Nećemo prestati uvažavati riječi: “Uzdaj se u Gospodina, budi slobodan [“hrabar”, NW]; neka bude srce tvoje krjepko” (Psalam 27:14).

“Govorite istinu jedan drugom”

11, 12. Što bismo kao pojedinci trebali imati na umu ako želimo imati pun udio u blagoslovima koje Jehova daje svom narodu?

¹¹ Da bismo imali pun udio u Jehovinim blagoslovima, neke stvari trebamo imati na umu. Zaharija kaže: “Ovo je što treba da činite: govorite istinu jedan drugom, sudite pravo i mirno na vratima svojim; i ne mislite jedan drugome zlo u srcu svom, i ne ljubite krive zakletve; jer na sve to mrzim, govori Gospodin” (Zaharija 8:16, 17).

¹² Jehova nas potiče da govorimo istinu (Efežanima 4:15, 25). On ne uslišava molitve onih koji smišljaju štetne stvari, onih koji zbog osobne koristi prikrivaju istinu ili izgovaraju lažne zakletve (Priče Salamunove 28:9). Budući da mrzi otpadništvo, on želi da se čvrsto držimo biblijske istine (Psalam 25:5; 2. Ivanova 9-11). Nadalje, poput starijih muževa na gradskim vratima u Izraelu, starješine koji rješavaju pravne slučajeve trebaju svoj savjet i svoje odluke temeljiti na biblijskoj istini, a ne na osobnom mišljenju (Ivan 17:17). Jehova želi da traže ‘miran sud’, nastojeći da, kao kršćanski pastiri, među zavađenim stranama ponovno uspostave mir i da pokajničkim grešnicima pomognu da ponovno zadobiju mir s Bogom (Jakov 5:14, 15; Juda 23). Istovremeno čuvaju mir skupštine, hrabro isključujući one koji namjernim ustrajanjem u neispravnom postupanju narušavaju taj mir (1. Korinćanima 6:9, 10).

“Radost i veselje”

13. (a) Koju je promjenu s obzirom na post prorekao Zaharija? (b) Koji su se postovi držali u Izraelu?

¹³ Sada čujemo osmu svečanu objavu: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: post četvrtoga mjeseca, i post petoga i post sedmoga i post desetoga obratiće se domu Judinu u radost i veselje i u praznike vesele; ali ljubite istinu i mir” (Zaharija 8:19). Pod Mojsijevim zakonom, Izraelci su postili na Dan pomirenja kako bi izrazili žaljenje zbog svojih grijeha (3. Mojsijeva 16:29-31). Četiri posta koja spominje Zaharija očigledno su se držala kako bi se oplakivali događaji povezani s osvajanjem i razorenjem Jeruzalema (2. Carevima 25:1-4, 8, 9, 22-26). Međutim, sada se ponovno gradio hram i Jeruzalem je bio ponovno nastanjen. Tuga se promijenila u radost i postovi su mogli postati veseli praznici.

14, 15. (a) Zašto je proslava Spomen-svečanosti bila velik razlog za radost, i na što nas to treba podsjetiti? (b) Koje su zemlje, prema godišnjem izvještaju, imale izvanredan broj prisutnih na Spomen-svečanosti?

¹⁴ Mi danas ne držimo postove koje je spomenuo Zaharija niti post propisan Zakonom. Budući da je Isus žrtvovao svoj život za naše grijehe, mi uživamo blagoslove većeg Dana pomirenja. Naši su grijesi pokriveni, i to ne samo na simboličan način već u potpunosti (Jevrejima 9:6-14). Slušajući zapovijed nebeskog Prvosvećenika, Isusa Krista, slavimo Spomen-svečanost obilježavanja njegove smrti kao jedinu svečanu slavu kršćanskog kalendara (Luka 22:19, 20). Ne osjećamo li “radost i veselje” kad se svake godine okupimo prilikom te proslave?

¹⁵ Prošle se godine okupilo njih 13 147 201 kako bi proslavili Spomen-svečanost, 858 284 više nego 1994. Kakvog li mnoštva! Zamisli kakva je radost vladala u 78 620 skupština Jehovinih svjedoka kad je neobično velik broj ljudi nagrnuo u njihove Dvorane Kraljevstva povodom te proslave. Sasvim su sigurno svi prisutni bili potaknuti ‘ljubiti istinu i mir’ dok su se prisjećali smrti Onoga koji je “put i istina i život” i koji sada vlada kao Jehovin veliki “Knez Mira”! (Ivan 14:6; Izaija 9:6, NW). Ta je proslava imala posebno značenje za one koji su je proslavili u zemljama pogođenim metežom i ratom. Neka su naša braća tijekom 1995. bila očevici neopisivih strahota. Ipak ‘mir Božji, koji preuzilazi svaki um, sačuvao je njihova srca i misli u Gospodinu Isusu’ (Filipljanima 4:7).

‘Hajdemo da smekšamo lice Jehovino’

16, 17. Kako mogu ljudi iz mnogih naroda ‘smekšati lice Jehovino’?

¹⁶ Međutim, odakle su došli svi ti milijuni koji su prisustvovali Spomen-svečanosti? Jehovin deveti izričaj objašnjava: “Ovako veli Gospodin nad vojskama: još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova; dolaziće stanovnici jednoga u drugi govoreći: hajdemo da se molimo Gospodinu [“da smekšamo lice Jehovino”, NW] i da tražimo Gospodina nad vojskama; idem i ja. Tako će doći mnogi narodi i silni narodi da traže Gospodina nad vojskama u Jeruzalemu i da se mole Gospodinu [“da smekšaju lice Jehovino”, NW]” (Zaharija 8:20-22).

¹⁷ Osobe koje su prisustvovale Spomen-svečanosti željele su ‘tražiti Gospodina nad vojskama’. Mnogi su od njih bili njegovi predani, kršteni sluge. Milijuni drugih koji su prisustvovali to još nisu bili. U nekim je zemljama broj prisutnih na Spomen-svečanosti bio četiri ili pet puta veći od broja objavitelja Kraljevstva. Te mnoge zainteresirane osobe trebaju pomoć kako bi i dalje napredovale. Poučavajmo ih da se vesele spoznaji da je Isus umro za naše grijehe i da sada vlada u Božjem Kraljevstvu (1. Korinćanima 5:7, 8; Otkrivenje 11:15). I hrabrimo ih da se predaju Jehovi Bogu i da se podlože njegovom imenovanom Kralju. Na taj će način ‘smekšati lice Jehovino’ (Psalam 116:18, 19; Filipljanima 2:12, 13).

“Deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh”

18, 19. (a) Tko je u ispunjenju Zaharije 8:23 današnji “Židov”? (b) Tko su danas “deset ljudi” koji su ‘uhvatili jednog čovjeka koji je Židov za skut’?

¹⁸ Posljednji put u osmom poglavlju Zaharije čitamo: “Ovako veli Gospodin nad vojskama.” Kako glasi Jehovina zadnja objava? “U to će vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca [“čovjeka koji je Židov”, NW] za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama” (Zaharija 8:23). U Zaharijino je vrijeme prirodni Izrael bio Božja izabrana nacija. Međutim, Izrael je u prvom stoljeću odbacio Jehovinog Mesiju. Stoga je naš Bog izabrao ‘Židova’ — novi Izrael — kao svoj poseban narod, ‘Izrael Božji’, koji se sastoji od duhovnih Židova (Galaćanima 6:16; Ivan 1:11; Rimljanima 2:28, 29). Njihov je konačni broj trebao iznositi 144 000, koji su izabrani iz čovječanstva da bi s Isusom vladali u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Otkrivenje 14:1, 4).

¹⁹ Većina od tih 144 000 već je u vjernosti umrla i primila svoju nebesku nagradu (1. Korinćanima 15:51, 52; Otkrivenje 6:9-11). Nekoliko je njih ostalo na Zemlji i oni se raduju što vide da je “deset ljudi” koji su odlučili ići sa ‘Židovom’ zaista ‘narod mnogi od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena’ (Otkrivenje 7:9; Izaija 2:2, 3; 60:4-10, 22).

20, 21. Kako možemo zadržati mir s Jehovom dok se približava kraj ovoga svijeta?

²⁰ Dok se kraj ovog svijeta neumoljivo približava, stanje nazovikršćanstva je poput stanja Jeruzalema u Jeremijino vrijeme: “Čekasmo mir ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah” (Jeremija 14:19). Taj će strah dostići svoj vrhunac kad se nacije okrenu protiv krive religije i nasilno je privedu kraju. Nedugo nakon toga, same će nacije pretrpjeti uništenje u Božjem konačnom ratu, Harmagedonu (Matej 24:29, 30; Otkrivenje 16:14, 16; 17:16-18; 19:11-21). Kakvo li će to vrijeme meteža biti!

²¹ Kroz sve to, Jehova će zaštititi one koji ljube istinu i razvijaju “sjeme mira” (Zaharija 8:12, NW; Sofonija 2:3). Ostanimo stoga na sigurnom u zemlji njegovog naroda, revno ga javno hvaleći i pomažući što je moguće većem broju ljudi ‘smekšati lice Jehovino’. Budemo li to činili, uvijek ćemo imati Jehovin mir. Da, “Gospodin će dati silu narodu svojemu, Gospodin će blagosloviti narod svoj mirom” (Psalam 29:11).

Možeš li objasniti?

◻ Kako je Božji narod u Zaharijino vrijeme ‘okrijepio svoje ruke’? Kako to čini danas?

◻ Kako reagiramo na progonstvo, neprijateljstvo i ravnodušnost?

◻ Što je uključeno u to da ‘govorimo istinu jedan drugome’?

◻ Kako može netko ‘smekšati lice Jehovino’?

◻ Koji velik razlog za radost vidimo u ispunjenju Zaharije 8:23?

[Slika na stranici 18]

Prošle su godine Jehovini svjedoci utrošili 1 150 353 444 sata razgovarajući s ljudima o Božjem Kraljevstvu