“Donesite čitavu desetinu u riznicu”

“Tada me iskušajte (...) neću li vam otvoriti ustave nebeske” (MALAHIJA 3:10, St).

 1. (a) Koji je poziv Jehova uputio svom narodu u petom stoljeću pr. n. e.? (b) Što je u prvom stoljeću n. e. bila posljedica Jehovinog dolaska u hram da bi sudio?

U PETOM stoljeću pr. n. e., Izraelci su bili nevjerni Jehovi. Uskraćivali su desetinu i u hram kao prinose dovodili neprikladne životinje. Međutim, Jehova je obećao da će, ako budu donosili čitavu desetinu u riznicu, izliti blagoslov dok ne bude dosta (Malahija 3:8-10). Oko 500 godina kasnije, Jehova je, predstavljen Isusom kao Svojim glasnikom saveza, došao u hram u Jeruzalem da bi sudio (Malahija 3:1). Izrael se kao nacija našao manjkavim, no pojedinci koji su se vratili Jehovi bili su bogato blagoslovljeni (Malahija 3:7). Bili su pomazani kako bi postali Jehovini duhovni sinovi, novo stvorenje, ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16; Rimljanima 3:25, 26).

 2. Kada je Malahija 3:1-10 trebao imati drugo ispunjenje, i na što smo pozvani u povezanosti s tim?

² Gotovo 1 900 godina nakon toga, godine 1914, Isus je ustoličen za Kralja Božjeg nebeskog Kraljevstva, te je došlo vrijeme za drugo ispunjenje božanski nadahnutih riječi iz Malahije 3:1-10. U vezi s tim uzbudljivim događajem, kršćani su danas pozvani da donesu čitavu desetinu u riznicu. Ako to činimo, i mi ćemo uživati blagoslove dok ne bude dosta.

 3. Tko je bio glasnik koji je pripravio put pred Jehovom (a) u prvom stoljeću? (b) prije prvog svjetskog rata?

³ S obzirom na svoj dolazak u hram, Jehova je rekao: “Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi” (Malahija 3:1, St). Kao onaj koji je to proročanstvo ispunio u prvom stoljeću, Ivan Krstitelj je došao Izraelu propovijedajući pokajanje od grijeha (Marko 1:2, 3). Je li postojalo neko pripremno djelo u povezanosti s drugim dolaskom Jehove u njegov hram? Da, postojalo je. U desetljećima prije prvog svjetskog rata, na svjetskoj su se pozornici pojavili Istraživači Biblije koji su poučavali čistu biblijsku doktrinu i razotkrivali laži koje obeščašćuju Boga, kao što su doktrine o Trojstvu i paklenoj vatri. Također su upozoravali na dolazak kraja Vremenâ neznabožaca 1914. Mnogi su se odazvali tim nosiocima svjetla istine (Psalam 43:3; Matej 5:14, 16).

 4. Koje je pitanje trebalo riješiti tijekom Gospodinovog dana?

⁴ Godine 1914. započelo je ono što Biblija naziva ‘Gospodinovim danom’ (Otkrivenje 1:10, NW). Tijekom tog dana trebali su se odigrati značajni događaji, uključujući identificiranje ‘vjernog i razboritog roba’ i njegovo imenovanje “nad svim [Gospodarevim] imanjem” (Matej 24:45-47, NW). Godine 1914. tisuće su crkava tvrdile da su kršćanske. Koju će grupu priznati Gospodar, Isus Krist, kao svog vjernog i razboritog roba? To se pitanje trebalo riješiti kad Jehova dođe u hram.

Dolazak u duhovni hram

 5, 6. (a) U koji je hram Jehova došao suditi? (b) Kakvu je presudu nazovikršćanstvo primilo od Jehove?

⁵ No, u koji je hram on došao? Sigurno ne u doslovni hram u Jeruzalemu. Posljednji od tih hramova bio je uništen još 70. n. e. Međutim, Jehova ima veći hram koji je bio predočen hramom u Jeruzalemu. Pavao je govorio o tom većem hramu i pokazao da je on zaista veličanstven, sa svetim mjestom na nebu i predvorjem ovdje na Zemlji (Jevrejima 9:11, 12, 24; 10:19, 20). Jehova je došao obaviti djelo suđenja upravo u tom velikom duhovnom hramu. (Usporedi Otkrivenje 11:1; 15:8.)

⁶ Kada se to dogodilo? U skladu s dostupnim pouzdanim dokazima, bilo je to 1918.a Kakva je bila posljedica? Što se tiče nazovikršćanstva, Jehova je vidio organizaciju s ruku koje se cijedila krv, korumpirani religiozni sustav koji se prostituirao s ovim svijetom, udružujući se s bogatima i tlačeći siromašne, učeći poganske doktrine umjesto da prakticira čisto obožavanje (Jakov 1:27; 4:4). Jehova je preko Malahije upozorio: “Bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti” (Malahija 3:5, St). Nazovikršćanstvo je činilo sve to a još i gore. Do 1919. jasno se vidjelo da ga je Jehova osudio na uništenje zajedno s ostatkom Babilona Velikog, svjetskog ustrojstva krive religije. Od tog vremena, počeo se širiti poziv osobama dobrog srca: “Izidjite iz nje, narode moj” (Otkrivenje 18:1, 4).

 7. Koga je Isus priznao kao svog vjernog i razboritog roba?

⁷ Tko je dakle bio vjerni i razboriti rob? U prvom je stoljeću to bila mala grupa koja se odazvala na djelo svjedočenja Ivana Krstitelja i Isusa, glasnika saveza. U našem stoljeću sačinjavalo ga je nekoliko tisuća onih koji su se odazvali na pripremno djelo Istraživača Biblije u godinama koje su prethodile 1914. Oni su pretrpjeli teške kušnje tokom prvog svjetskog rata, no pokazali su da im je srce bilo uz Jehovu.

Djelo čišćenja

 8, 9. Na koje je načine vjerni i razboriti rob trebao biti očišćen 1918, i što je Jehova obećao s obzirom na to?

⁸ Međutim, i ta se grupa trebala očistiti. Neki koji su se povezali s njima postali su neprijatelji vjere i morali su biti uklonjeni (Filipljanima 3:18). Drugi nisu bili spremni preuzeti odgovornosti koje donosi sa sobom služenje Jehovi te su otpali (Jevrejima 2:1). Osim toga, zadržali su se neki babilonski običaji koje je trebalo ukloniti. Vjerni i razboriti rob je trebao biti očišćen i organizacijski. Trebali su spoznati i primijeniti ispravan stav neutralnosti prema ovom svijetu. I kako je svijet postajao sve iskvareniji, trebali su voditi tešku borbu kako bi skupštine sačuvali od moralne i duhovne nečistoće. (Usporedi Juda 3, 4.)

⁹ Da, bilo je potrebno čišćenje, ali Jehova je s puno ljubavi obećao u vezi s ustoličenim Isusom: “Zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti” (Malahija 3:3, St). Započinjući 1918, Jehova je, preko tog glasnika saveza, ispunio svoje obećanje i očistio svoj narod.

10. Kakav je prinos donio Božji narod, i koji im je poziv Jehova uputio?

¹⁰ Pomazana Kristova braća i veliko mnoštvo koje im se kasnije pridružilo u Jehovinoj službi izvukli su korist iz Jehovinog djelovanja kao onoga tko pročišćuje i čisti srebro (Otkrivenje 7:9, 14, 15). Oni su kao organizacija počeli prinositi, i još uvijek prinose, žrtvu u pravednosti. A njihov je prinos ‘drag Jahvi, kao u drevne dane i kao prvih godina’ (Malahija 3:4, St). Upravo je njih Jehova proročanski pozvao: “Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte — govori Jahve nad Vojskama — neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom [“dok ne bude dosta”, NW] blagoslov” (Malahija 3:10, St).

Prinosi i desetine

11. Zašto se više ne zahtijevaju prinosi u skladu sa sustavom Mojsijevog zakona?

¹¹ Božji je narod u Malahijino vrijeme donosio doslovne prinose i desetine, kao što su žito, voće i stoka. Vjerni su Izraelci čak i u Isusovo vrijeme donosili doslovne prinose u hram. Međutim, nakon Isusove smrti, sve se to promijenilo. Zakon je bio ukinut, uključujući zapovijed da se daju određeni materijalni prinosi i desetine (Efežanima 2:15). Isus je ispunio proročansku sliku prinosâ pod Zakonom (Efežanima 5:2; Jevrejima 10:1, 2, 10). Na koji način onda kršćani mogu donositi prinose i desetine?

12. Kakve duhovne prinose i žrtve prinose kršćani?

¹² Njihovi su prinosi isključivo duhovne vrste. (Usporedi Filipljanima 2:17; 2. Timoteju 4:6.) Naprimjer, Pavao je govorio o djelu propovijedanja kao o prinosu kad je rekao: “Po Isusu, dakle, uvijek ‘prinosimo Bogu žrtvu hvale’, to jest ‘plod usana’ koje hvalom slave [“daju javnu izjavu za”, NW] njegovo ime!” On je ukazao na još jedan duhovni oblik žrtve kad je potaknuo: “Ne zaboravljajte dobro činiti i dijeliti svoja dobra s drugima, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!” (Hebrejima 13:15, 16, St). Kad roditelji hrabre svoju djecu da započnu s pionirskom službom, za njih se može reći da ih prinose Jehovi, upravo kao što je Jefta prinio svoju kćer kao “žrtvu paljenicu” Bogu, koji mu je dao pobjedu (Sudije 11:30, 31, 39).

13. Zašto se od kršćana ne zahtijeva da daju doslovnu desetinu svog prihoda?

¹³ Međutim, što reći o desetinama? Jesu li kršćani obavezni odvajati desetinu svog materijalnog prihoda i davati ga Jehovinoj organizaciji, kako se to radi u nekim crkvama kršćanstva? Ne, to se ne zahtijeva. Ne postoji biblijski redak koji navodi takvo pravilo za kršćane. Kad je Pavao sakupljao priloge za potrebite pojedince u Judeji, nije spomenuo određeni postotak koji je trebalo dati. Umjesto toga, rekao je: “Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca” (2. Korinćanima 9:7, St). Govoreći o onima u posebnim službama, Pavao je pokazao da je bio spreman raditi i izdržavati se, iako su neki bili sasvim pravilno podupirani dobrovoljnim prilozima (Djela apostolska 18:3, 4; 1. Korinćanima 9:13-15). Nisu postojale desetine određene za tu svrhu.

14. (a) Zašto donošenje desetine ne predstavlja naše davanje Jehovi svega što imamo? (b) Što je predstavljeno desetinom?

¹⁴ Očito je da kršćanima desetina simbolizira ili predstavlja nešto. Budući da je to deseti dio i da broj deset u Bibliji često simbolizira zemaljsku potpunost, simbolizira li desetina naše davanje Jehovi svega što imamo? Ne. Kad se predamo Jehovi i to simboliziramo krštenjem u vodi, tada mu dajemo sve što imamo. Od vremena svog predanja, nemamo ništa što već nije Jehovino. Međutim, Jehova ljudima dozvoljava da prilažu svoja sredstva. Tako desetina predstavlja dio onoga što imamo i što donosimo Jehovi ili upotrebljavamo u Jehovinoj službi, kao znak naše ljubavi prema njemu i priznavanja činjenice da mu pripadamo. Današnja desetina ne mora biti baš deseti dio. U nekim će slučajevima to biti manje. U drugim će biti više. Svaki pojedinac donosi ono na što ga njegovo srce potiče da donese i što mu dozvoljavaju njegove okolnosti.

15, 16. Što je uključeno u našu duhovnu desetinu?

¹⁵ Što je uključeno u tu duhovnu desetinu? U prvom redu, Jehovi dajemo svoje vrijeme i energiju. Vrijeme koje provedemo na sastancima, u posjećivanju većih skupova i kongresa, u službi propovijedanja, sve je to nešto što je dano Jehovi — dio naše desetine. Vrijeme i energija koju potrošimo posjećujući bolesne i pomažući drugima — i to je dio naše desetine. Pomaganje u izgradnji Kraljevskih dvorana i sudjelovanje u održavanju i čišćenju dvorane također je jedan dio.

¹⁶ Naša desetina uključuje i naše financijske priloge. Uz izvanredan porast Jehovine organizacije posljednjih godina, povećale su se financijske obaveze. Potrebne su nove Kraljevske dvorane, zajedno s novim objektima podružnica i novim Kongresnim dvoranama i troškovima održavanja onih koje su već izgrađene. Pokrivanje troškova onih koji su se stavili na raspolaganje za posebnu službu — koji se zbog toga često u velikoj mjeri osobno žrtvuju — također predstavlja veliki izazov. U 1991. je samo na uzdržavanje misionara, putujućih nadglednika i specijalnih pionira potrošeno više od 40 milijuna dolara, a sav taj novac osiguran je dobrovoljnim prilozima.

17. Što bismo trebali davati kao svoju duhovnu desetinu?

¹⁷ Što bismo trebali davati kao svoju duhovnu desetinu? Jehova ne postavlja neki postotak. Međutim, osjećaj predanosti, istinska ljubav prema Jehovi i braći, kao i osjećaj hitnosti koji je posljedica svjesnosti da treba spašavati živote, potiču sve nas da donesemo svoju čitavu duhovnu desetinu. Osjećamo kako nas to nagoni da služimo Jehovi do najveće moguće mjere. Ako sebe ili svoja sredstva dajemo škrto ili gunđajući, to bi bilo kao da otimamo od Boga. (Usporedi Luka 21:1-4.)

Blagoslovljeni dok ne bude dosta

18, 19. Kako je Jehovin narod blagoslovljen za donošenje svoje čitave desetine?

¹⁸ Pripadnici Jehovinog naroda se od 1919. svojim vremenom, snagom i financijskim sredstvima velikodušno odazivaju na potrebe djela propovijedanja. Oni zaista donose čitavu desetinu u riznicu. Zato Jehova ispunjava svoje obećanje i izlijeva blagoslov dok ne bude dosta. To je na najupečatljiviji način vidljivo iz njihova brojčanog porasta. Od nekoliko tisuća pomazanika koji su služili Jehovi kad je došao u svoj hram 1918, porasli su na preko četiri milijuna u 211 zemalja, koliko danas broje pomazanici zajedno sa svojim drugovima, drugim ovcama (Izaija 60:22). I oni su blagoslovljeni neprestanim rastom u razumijevanju istine. Još se više uvjeravaju u proročansku riječ. Snažno utvrđuju svoje pouzdanje u ispunjenje Jehovinih nauma (2. Petrova 1:19). Oni su zaista narod ‘poučen od Jehove’ (Izaija 54:13, NW).

¹⁹ Jehova je preko Malahije prorekao daljnji blagoslov: “Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju [“misle na” NW] Ime njegovo” (Malahija 3:16, St). Od svih organizacija koje tvrde da su kršćanske, samo Jehovini svjedoci i misle na njegovo ime i veličaju ga među nacijama (Psalam 34:3). Kako su samo sretni što im je zajamčeno da Jehova pamti njihovu vjernost!

20, 21. (a) Kojem se blagoslovljenom odnosu raduju pravi kršćani? (b) S obzirom na kršćanstvo, koja razlika postaje sve jasnijom?

²⁰ Pomazani je ostatak Jehovin poseban narod, a veliko mnoštvo, koje se sakuplja kako bi se družilo s njima, žanje s njim blagoslove čistog obožavanja (Zaharija 8:23). Jehova preko Malahije obećava: “Moji će biti, moja stečevina — govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi” (Malahija 3:17, St). Kakav je samo blagoslov što je Jehova prema njima tako nježno obziran!

²¹ Zaista, sve se više očituje razlika između pravih i lažnih kršćana. Dok se Jehovin narod nastoji držati njegovih mjerila, nazovikršćanstvo sve dublje i dublje tone u močvaru nečistoće ovoga svijeta. Doista, Jehovine su se riječi pokazale istinitima: “I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi” (Malahija 3:18, St).

22. U koje blagoslove možemo biti uvjereni ako nastavimo donositi čitavu destinu?

²² Uskoro će doći dan obračuna za lažne kršćane. “Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih — govori Jahve nad Vojskama” (Malahija 3:19, St). Jehovin narod zna da će ih on u to vrijeme zaštititi, kao što je zaštitio svoju duhovnu naciju 70. n. e. (Malahija 4:2). Kako su samo sretni što imaju to jamstvo! Neka bismo zato do tog vremena svi pokazivali svoje cijenjenje i ljubav prema Jehovi donoseći čitavu desetinu u riznicu. Tada možemo biti uvjereni da će nas nastaviti blagoslivljati dok ne bude dosta.

[Bilješke]

Možeš li objasniti?

◻ Kada je Jehova u suvremeno doba došao u hram sa svojim glasnikom saveza?

◻ Tko je vjerni i razboriti rob, i kako se trebao očistiti nakon 1918?

◻ Kakve duhovne prinose pravi kršćani donose Jehovi?

◻ Što je desetina za koju su kršćani pozvani da je donose u riznicu?

◻ Kojim se blagoslovima raduje Božji narod prinoseći duhovne desetine?

[Slika na stranici 15]

Naše duhovne desetine uključuju prinošenje naše snage i sredstava za izgradnju Kraljevskih dvorana

[Slika na stranici 16]

Zato što Jehova blagoslivlja svoj narod, potrebno je mnogo graditi, uključujući Kraljevske dvorane i Kongresne dvorane