-
Praktična pomoć u životu punom pritisakaStražarska kula – 2001 | 15. prosinca
-
-
Pod jarmom
9, 10. Što je u stara vremena simbolizirao jaram, i zašto je Isus pozvao ljude da uzmu na sebe njegov jaram?
9 Jesi li zapazio da je u riječima citiranim u Mateju 11:28, 29 Isus rekao: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene.” U to je vrijeme mali čovjek možda imao osjećaj kao da radi pod jarmom. Još od davnih vremena jaram je simbol ropstva ili sužanjstva (1. Mojsijeva 27:40; 3. Mojsijeva 26:13; 5. Mojsijeva 28:48). Mnogi dnevni radnici koje je Isus viđao imali su pravi jaram na svojim ramenima pomoću kojeg su nosili teške terete. Ovisno o tome kako je jaram bio izrađen, mogao je biti prilično udoban za vrat i ramena osobe koja ga je nosila ili ju je mogao žuljati. Možda je Isus kao tesar izrađivao jarmove, pa je znao kako načiniti “ugodan” jaram. Moguće je da je dijelove koji su dodirivali vrat i ramena obložio kožom ili tkaninom kako bi jaram bio što udobniji.
10 Kad je Isus rekao: “Uzmite moj jaram na sebe”, možda se usporedio s osobom koja izrađuje dobre jarmove koji su radniku ‘ugodni’ za vrat i ramena. Stoga je Isus dodao: “Moj je teret lak.” To je značilo da prečku jarma nije bilo teško nositi i da ni posao nije bio ropskog karaktera. Istina, pozivajući svoje slušaoce da uzmu njegov jaram, Isus nije nudio neposredno oslobođenje od svih tada postojećih teških uvjeta. Pa ipak, drugačiji pogled na stvari kakav je on imao donio je znatnu okrepu. Promjene u njihovom načinu života i obavljanju poslova također su im donijele olakšanje. Što je još važnije, jasna i čvrsta nada pomogle su im da vode mirniji život.
I ti možeš pronaći okrepu
11. Zašto Isus nije jednostavno predložio da se jarmovi zamijene?
11 Zapazi da Isus nije rekao da će ljudi jedan jaram zamijeniti drugim. Rim je i dalje imao vlast nad zemljom, baš kao što današnje vladavine imaju vlast nad zemljama u kojima žive kršćani. Rimski porezi u prvom stoljeću nisu ukinuti. Zdravstveni i ekonomski problemi nisu nestali. Nesavršenost i grijeh i dalje su utjecali na ljude. Međutim, primjenjujući Isusova učenja, mogli su dobiti okrepu, a to možemo dobiti i mi danas.
12, 13. Za što je Isus posebno naglasio da će djelovati kao okrepa, i kako su neki reagirali?
12 Jedna od ključnih primjena Isusove usporedbe o jarmu postala je očita kad se uzelo u obzir djelo činjenja učenika. Nema sumnje u to da je Isusova glavna aktivnost bila poučavanje drugih s naglaskom na Božje Kraljevstvo (Matej 4:23). Stoga kad je rekao: “Uzmite moj jaram na sebe”, to je sigurno značilo slijediti ga sudjelujući u istoj toj aktivnosti. Izvještaj iz Evanđelja pokazuje da je Isus potaknuo iskrene osobe da promijene svoje zanimanje, jednu od glavnih preokupacija u životu mnogih ljudi. Prisjeti se poziva koji je uputio Petru, Andriji, Jakovu i Ivanu: “Pođite za mnom, i učinit ću od vas ribare ljudi” (Marko 1:16-20). Pokazao je tim ribarima koliko bi zadovoljstvo imali kad bi pod njegovim vodstvom i uz njegovu pomoć vršili djelo koje je on stavljao na prvo mjesto u životu.
13 Neki od Židova koji su ga slušali shvatili su smisao i postupili u skladu s tim. Predstavi si događaj uz obalu o kojem čitamo u Luki 5:1-11. Četiri ribara naporno su radila čitavu noć, ali nisu ništa ulovila. Odjednom su im se mreže napunile! To se nije desilo igrom slučaja; bio je to ishod Isusovog djelovanja. Dok su gledali prema obali, vidjeli su mnoštvo ljudi gorljivo zainteresiranih za Isusova učenja. Na taj su način te četiri osobe shvatile na što je Isus mislio kad je rekao: ‘Odsada ćete loviti žive ljude.’ Kako su reagirali? “Tako su izvukli brodove na kopno, ostavili sve i počeli ga slijediti.”
14. (a) Kako danas možemo pronaći okrepu? (b) Koju je okrepljujuću dobru vijest objavljivao Isus?
14 U biti i ti možeš slično reagirati. Djelo poučavanja ljudi o biblijskoj istini još uvijek traje. Oko šest milijuna Jehovinih svjedoka diljem svijeta prihvatilo je Isusov poziv da ‘uzmu njegov jaram na sebe’; postali su ‘ribari ljudi’ (Matej 4:19). Neki tome posvećuju sve svoje vrijeme, dok drugi čine najviše što mogu u slobodno vrijeme. Svi u tome pronalaze veliku okrepu, pa se stoga lakše nose sa životnim pritiscima. Oni rade ono što ih veseli, naime prenose drugima dobru vijest — “dobru vijest o kraljevstvu” (Matej 4:23). Uvijek je ugodno razgovarati o dobroj vijesti, a pogotovo o ovoj dobroj vijesti. Biblija sadrži glavne savjete pomoću kojih mnogima možemo dokazati da mogu voditi mirniji život (2. Timoteju 3:16, 17).
15. Kako možeš izvući korist iz Isusovih učenja o životnim temama?
15 Čak i ljudi koji su tek počeli učiti o Božjem Kraljevstvu imaju donekle koristi od Isusovih učenja o životnim temama. Mnogi mogu iskreno reći da su ih Isusova učenja okrijepila i pomogla im da potpuno promijene svoj život. I ti to možeš doživjeti ako pokloniš pažnju nekim od životnih načela iznesenih u izvještajima o Isusovom životu i službi, naročito u Evanđeljima koja su napisali Matej, Marko i Luka.
Kako pronaći okrepu
16, 17. (a) Gdje možeš pronaći neka od Isusovih ključnih učenja? (b) Što trebaš učiniti kako bi pronašao okrepu primjenjujući Isusova učenja?
16 U proljeće 31. n. e. Isus je održao govor koji je sve do dan-danas poznat širom svijeta. Obično ga se naziva Propovijed na gori. Zapisan je u 5-7. poglavlju Mateja i u 6. poglavlju Luke, a u njemu su sažeta mnoga njegova učenja. Ostala Isusova učenja možeš naći drugdje u Evanđeljima. Veliki dio toga što je rekao razumljiv je sam po sebi, iako primjenjivanje tih načela može predstavljati pravi izazov. Zašto ne bi pažljivo pročitao ta poglavlja, razmišljajući o onome što čitaš? Neka snaga njegovih misli utječe na tvoje razmišljanje i stav.
17 Očito je da se Isusova učenja može razvrstati u više skupina. Grupirajmo ključna učenja tako da bude jedno za svaki dan u mjesecu i postavimo si za cilj primjenjivati ih u životu. Kako? Pa, nemoj samo preletjeti preko njih. Prisjeti se bogatog poglavara koji je upitao Isusa Krista: “Što moram činiti da naslijedim vječni život?” Kad je Isus ponovio bitne zahtjeve Božjeg Zakona, čovjek je odgovorio da on već tako čini. Pa ipak, shvatio je da mora činiti više. Isus mu je rekao da se još više potrudi u praksi primjenjivati Božja načela, da bude aktivan učenik. Čovjek očito nije bio spreman ići toliko daleko (Luka 18:18-23). Stoga onaj tko danas želi upoznati Isusova učenja treba imati na umu da postoji razlika između odobravanja tih učenja i aktivnog prihvaćanja istih, što omogućava da se lakše izlazi na kraj sa životnim pritiscima.
18. Objasni kako je najbolje koristiti popratni okvir.
18 Isusova učenja možeš početi razmatrati i primjenjivati tako da najprije obratiš pažnju prvoj točki u popratnom okviru. Odnosi se na Mateja 5:3-9. Zaista, svatko od nas može provesti mnogo vremena razmišljajući o divnim savjetima sadržanim u ovim recima. Što onda, osvrnuvši se na njih u cjelini, zaključuješ o svom stavu? Gdje možeš pronaći pomoć ako doista ne želiš da te shrvaju silni životni pritisci? Kakvu ćeš korist imati ako duhovnim stvarima budeš poklanjao veću pažnju, dopuštajući da one više zaokupe tvoje misli? Postoji li nešto u tvom životu čemu trebaš pridavati manju važnost kako bi više pažnje poklanjao stvarima duhovne prirode? Postupiš li tako, već sada ćeš osjetiti veću sreću.
19. Što možeš učiniti da bi stekao veće razumijevanje?
19 A sad pođi korak dalje. Zašto ne bi razgovarao o tim recima s nekim Božjim slugom, možda sa svojim bračnim drugom, članom obitelji ili prijateljem? (Priče Salamunove 18:24; 20:5). Prisjeti se da je bogati poglavar upitao nekog drugoga — Isusa — o stvari koja ga je zanimala. Odgovor je mogao povećati njegove izglede za sreću i vječni život. Suobožavatelj s kojim razgovaraš o tim recima neće biti ravan Isusu; pa ipak, razgovor o Isusovim učenjima koristit će oboma. Potrudi se učiniti to što prije.
20, 21. Koji program možeš slijediti kako bi se upoznao s Isusovim učenjima, i kako možeš procijeniti svoj napredak?
20 Ponovno pogledaj popratni okvir “Učenja koja ti mogu pomoći”. Ona su grupirana tako da svaki dan možeš razmotriti barem jedno. Najprije možeš pročitati što je Isus rekao u navedenim recima. Zatim razmisli o njegovim riječima. Promišljaj o tome kako ih primijeniti u životu. Ako smatraš da to već činiš, promisli što još možeš poduzeti kako bi živio u skladu s tim bogougodnim učenjem. Radi na njemu tokom dana. Ako ti treba više vremena da bi ga razumio ili da bi uvidio kako ga možeš primijeniti, odvoji još jedan dan za njega. Međutim, upamti da ga ne moraš svladati prije nego kreneš dalje. Sljedećeg dana možeš razmotriti drugo učenje. Na kraju tjedna možeš procijeniti koliko si dobro usvojio četiri ili pet Isusovih učenja. Sljedeći tjedan razmotri nova, dan po dan. Ako uvidiš da nisi uspio u potpunosti primijeniti neko učenje, nemoj se obeshrabriti. To će doživjeti svaki kršćanin (2. Dnevnika 6:36; Psalam 130:3; Propovjednik 7:20; Jakov 3:8). Nastavi primjenjivati ova učenja i u naredna dva tjedna.
21 Nakon otprilike mjesec dana mogao bi obraditi svu 31 točku. Ako to i ne bude slučaj, kako ćeš se osjećati nakon toga? Zar nećeš biti donekle sretniji, možda opušteniji? Čak ako napraviš i samo mali pomak, vjerojatno nećeš toliko biti pod pritiskom ili ćeš barem lakše izaći na kraj s njim, a znat ćeš što ubuduće trebaš činiti. Ne zaboravi da postoje još mnoge druge dobre misli iz Isusovih učenja koje nisu navedene na popisu. Zašto ne bi potražio neke od njih i pokušao ih primijeniti u praksi? (Filipljanima 3:16).
22. Do čega može dovesti slijeđenje Isusovih učenja, ali koji još aspekt trebamo analizirati?
22 Sigurno uviđaš da je Isusov jaram, premda nije bez težine, doista ugodan. Njegovi učenici, oni koji slijede njegova učenja, nose lak teret. Nakon što je to i sam doživljavao tokom više od 60 godina, apostol Ivan, Isusov dragi prijatelj, potvrđuje: “Ljubav prema Bogu znači ovo: da držimo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu teške” (1. Ivanova 5:3). I ti možeš biti siguran u to. Što budeš duže primjenjivao Isusova učenja, to ćeš više moći osjetiti da ono što mnogima život danas čini jako stresnim na tebe neće djelovati tako tjeskobno. Osjetit ćeš da si pronašao prilično olakšanje (Psalam 34:8). No postoji još jedan aspekt vezan uz Isusov ugodan jaram koji trebaš razmotriti. Isus je spomenuo i to da je “blage ćudi i ponizna srca”. Kako je to povezano s činjenicom da trebamo učiti od njega i oponašati ga? To ćemo obraditi u sljedećem članku (Matej 11:29).
Godišnji citat Jehovinih svjedoka za 2002. glasi: ‘Dođite k meni i ja ću vas okrijepiti’ (Matej 11:28).
-
-
“Učite od mene”Stražarska kula – 2001 | 15. prosinca
-
-
“Učite od mene”
“Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše” (MATEJ 11:29).
1. Zašto nam učenje od Isusa može obogatiti život i donijeti zadovoljstvo?
ISUS KRIST je uvijek razmišljao, poučavao i postupao na ispravan način. Iako je na Zemlji bio kratko vrijeme, vodio je ispunjen i smislen život i bio je sretan. Okupljao je učenike i učio ih kako obožavati Boga, ljubiti ljude i pobijediti svijet (Ivan 16:33). Njihova je srca ispunio nadom i “bacio svjetlo na život i neraspadljivost posredstvom dobre vijesti” (2. Timoteju 1:10). Ako se ubrajaš među njegove učenike, što prema tvom mišljenju znači biti učenik? Razmatrajući što Isus kaže o učenicima, možemo naučiti kako obogatiti svoj život. To podrazumijeva usvajanje njegovog gledišta i primjenjivanje nekih temeljnih načela (Matej 10:24, 25; Luka 14:26, 27; Ivan 8:31, 32; 13:35; 15:8).
2, 3. (a) Što znači biti Isusov učenik? (b) Zašto je važno da se upitamo: ‘Čiji sam učenik postao?’
2 U Kršćanskim grčkim pismima riječ prevedena s “učenik” u biti znači onaj tko usredotočuje svoj um na nešto, ili onaj tko uči. Srodna riječ pojavljuje se u biblijskom retku koji je tema ovog članka, u Mateju 11:29: “Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše.” Da, učenik je osoba koju netko poučava. Evanđelja riječ “učenik” obično primjenjuju na Isusove bliske sljedbenike, koji su putovali s njim dok je propovijedao i koje je on poučavao. Neki su ljudi jednostavno prihvatili Isusova učenja, čak potajice (Luka 6:17; Ivan 19:38). Pisci Evanđelja također govore o ‘učenicima Ivana [Krstitelja] i učenicima farizeja’ (Marko 2:18). Budući da je Isus upozorio svoje sljedbenike da se ‘čuvaju farizejskog učenja’, možemo se upitati: ‘Čiji sam učenik postao?’ (Matej 16:12).
3 Ako smo Isusovi učenici, ako učimo od njega, tada naša prisutnost na druge treba djelovati okrepljujuće u duhovnom pogledu. Trebaju primijetiti da do izražaja još više dolazi naša blaga ćud i ponizno srce. Ako na poslu imamo neku rukovodeću funkciju, ako smo roditelji ili u kršćanskoj skupštini služimo kao pastiri, smatraju li osobe koje su nam povjerene na brigu da se s njima ophodimo kao što se Isus ophodio s onima koji su njemu bili povjereni na brigu?
Kako se Isus ophodio s ljudima
4, 5. (a) Zašto nije teško saznati kako se Isus ophodio s ljudima koji su se borili s problemima? (b) Što je Isus doživio dok je ručao u domu jednog farizeja?
4 Trebamo saznati kako se Isus ophodio s ljudima, naročito s onima koji su se borili s ozbiljnim problemima. To nije teško saznati; Biblija sadrži mnoge izvještaje o susretima između Isusa i drugih ljudi, od kojih su neki bili u nevolji. Isto tako, zapazimo kako su se vjerski vođe, naročito farizeji, ophodili s ljudima koji su imali slične probleme. Pouku možemo izvući iz razlike koju ćemo uočiti.
5 Godine 31. n. e., dok je Isus bio na propovjedničkom putovanju po Galileji, “jedan od farizeja stao (...) je moliti [Isusa] da ruča s njim”. Isus je bez oklijevanja prihvatio poziv. “Stoga je ušao u farizejevu kuću i smjestio se za stol. I gle, žena koja je u gradu bila poznata kao grešnica doznala je da je on za stolom u farizejevoj kući te je donijela alabastrenu bočicu mirisnog ulja i smjestila se straga kod njegovih nogu plačući, te mu je počela kvasiti noge suzama i brisati ih kosom svoje glave. Također mu je žarko ljubila noge i mazala ih mirisnim uljem” (Luka 7:36-38).
6. Zašto je možda žena koja je bila “grešnica” mogla ući u dom farizeja?
6 Možeš li to zamisliti? U jednom priručniku stoji: “Žena je (r. 37) iskoristila narodne običaje koji su dozvoljavali siromašnim ljudima da dođu na takve gozbe kako bi dobili ostatke hrane.” To bi moglo objasniti kako je mogao ući netko nepozvan. Možda je bilo i drugih koji su se nadali da će skupiti nešto hrane na kraju obroka. Međutim, ponašanje te žene bilo je neuobičajeno. Nije stajala sa strane i promatrala, čekajući da ručak završi. Bila je na lošem glasu, svima poznata kao “grešnica”, i zato je Isus rekao da zna ‘njene grijehe, iako ih je mnogo’ (Luka 7:47).
7, 8. (a) Kako bismo mi reagirali da smo se našli u okolnostima opisanima u Luki 7:36-38? (b) Kako je Šimun reagirao?
7 Zamisli da živiš u ono vrijeme i da si na Isusovom mjestu. Kako bi reagirao? Da li bi ti bilo neugodno kad bi ti ta žena pristupila? Kako bi na tebe djelovala ta situacija? (Luka 7:45). Da li bi bio zaprepašten, užasnut?
8 Da si se našao među ostalim gostima, da li bi imalo slično razmišljao kao farizej Šimun? “Kad je to vidio farizej koji (...) je [Isusa] pozvao, rekao je u sebi: ‘Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je ova žena koja ga dotiče i kakva je, da je grešnica’” (Luka 7:39). Za razliku od toga, Isus je bio čovjek koji je osjećao duboku samilost. Razumio je teško stanje u kojem se nalazila ta žena i osjetio je njenu bol. Ne znamo što je dovelo do toga da počne živjeti kao grešnica. Ako je zaista bila prostitutka, gradski joj poglavari, revni Židovi, očito nisu pomogli.
9. Kako je Isus reagirao, i do čega je to možda dovelo?
9 No Isus joj je želio pomoći. Rekao joj je: “Oprošteni su ti grijesi.” Zatim je dodao: “Vjera te tvoja spasila; idi u miru” (Luka 7:48-50). Tako izvještaj završava. Netko bi mogao prigovoriti da Isus nije puno učinio za nju. U biti, otpustio ju je davši joj svoj blagoslov. Misliš li da se vjerojatno vratila svom žalosnom načinu života? Iako ne možemo odgovoriti s potpunom sigurnošću, obrati pažnju na ono što Luka zatim kaže. Rekao je da je Isus putovao “od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu”. Luka je također izvijestio da su “neke žene” bile s Isusom i njegovim učenicima te da “su im služile svojom imovinom”. Ne može se isključiti mogućnost da je ta zahvalna žena koja se pokajala tada bila među njima te da je čiste savjesti, s novim smislom u životu i daleko dubljom ljubavi prema Bogu počela živjeti na način koji On odobrava (Luka 8:1-3).
Razlika između Isusa i farizeja
10. Zašto je korisno razmotriti izvještaj o tome što se u Šimunovom domu dogodilo s Isusom i jednom ženom?
10 Što možemo naučiti iz ovog živopisnog izvještaja? On utječe na naše osjećaje, zar ne? Zamisli da si bio u Šimunovom domu. Kako bi se osjećao? Da li bi reagirao kao Isus ili bi pomalo osjećao isto što i njegov domaćin, farizej? Isus je bio Sin Božji, pa naši osjećaji i postupci ne mogu biti isti kao njegovi. S druge strane, možda nećemo odmah pomisliti da bismo bili kao farizej Šimun. Malotko bi se dičio time da postupa poput farizeja.
11. Zašto ne bismo smjeli nalikovati farizejima?
11 Proučavajući biblijske i svjetovne dokaze, možemo zaključiti da su farizeji imali visoko mišljenje o sebi kao o čuvarima općeg dobra i nacionalne dobrobiti. Nisu bili zadovoljni činjenicom da je Božji Zakon u osnovi jasan i lako razumljiv. Gdje god im se činilo da Zakon nije konkretan, nastojali su zatvoriti tobožnje rupe navodeći kako ga točno primijeniti da bi izbjegli svako korištenje savjesti. Ti su vjerski vođe pokušali izmisliti pravilo koje bi određivalo ponašanje u svim situacijama, čak i u onim beznačajnim.a
12. Kakvo su mišljenje farizeji imali o sebi?
12 Josip, židovski povjesničar prvog stoljeća, jasno pokazuje da su farizeji sebe smatrali dobrima, blagima, pravednima i potpuno doraslima svom zadatku. Nesumnjivo su neki od njih i bili donekle takvi. Prisjeti se Nikodema (Ivan 3:1, 2; 7:50, 51). S vremenom su neki prihvatili kršćanski način života (Djela apostolska 15:5). Apostol Pavao pisao je o nekim Židovima, među koje su spadali i farizeji: “Imaju revnost za Boga; ali ne u skladu s točnom spoznajom” (Rimljanima 10:2). Međutim, Evanđelja ih prikazuju onakvima kakvima su ih smatrali obični ljudi — ponosnima, arogantnima, samopravednima, sklonima kritiziranju, osuđivanju i pokvarenima.
Isusovo gledište
13. Što je Isus rekao o farizejima?
13 Isus je osudio pismoznalce i farizeje kao licemjere. “Vežu teške terete i stavljaju ih ljudima na pleća, a sami nisu spremni pomaknuti ih svojim prstom.” Da, teret je bio težak, a jaram koji su nametali ljudima bio je neugodan. Isus je pismoznalce i farizeje još nazvao i ‘budalama’. Budala predstavlja prijetnju za društvo. Isus je pismoznalce i farizeje nazvao i ‘slijepcima’ te je tvrdio da su “zanemarili (...) ono što je važnije u Zakonu, naime pravdu i milosrđe i vjernost”. Tko bi volio da Isus za njega misli da se ponaša poput farizeja? (Matej 23:1-4, 16, 17, 23).
14, 15. (a) Što iz Isusovog ophođenja s Matejem Levijem saznajemo o postupcima farizeja? (b) Koju važnu pouku izvlačimo iz ovog izvještaja?
14 Gotovo svatko tko čita izvještaje iz Evanđelja može raspoznati opasan stav većine farizeja. Nakon što je Isus pozvao poreznika Mateja Levija da postane učenik, Levi mu je priredio veliki prijem. Izvještaj kaže: “Tada su farizeji i njihovi pismoznalci počeli mrmljati pred njegovim učenicima, govoreći: ‘Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?’ A Isus im je, odgovarajući, rekao: ‘(...) Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje’” (Luka 5:27-32).
15 Levi je shvatio još nešto što je Isus rekao tom prilikom: “Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu’” (Matej 9:13). Iako su farizeji tvrdili da vjeruju u zapise hebrejskih proroka, nisu prihvatili tu tvrdnju iz Ozeja 6:6. Uvijek su ostajali poslušni predaji, čak i ako su time griješili. Svatko od nas mogao bi se upitati: ‘Jesam li na glasu kao onaj tko inzistira na određenim pravilima, naprimjer onima koja odražavaju osobno mišljenje ili uvriježena gledišta? Ili me drugi ponajprije smatraju milosrdnom i dobrom osobom?’
16. Kako su farizeji postupali, i što trebamo činiti da ne budemo poput njih?
16 Prigovaranje, prigovaranje i samo prigovaranje. Tako su postupali farizeji. Tražili su svaku manu — bilo stvarnu bilo izmišljenu. Ljude su navodili da se stalno brane i podsjećali su ih na njihove propuste. Farizeji su se ponosili davanjem desetine od najsitnijih biljaka, kao što su metvica, kopar i kumin. Svoju su pobožnost razmetljivo pokazivali odjećom i nastojali su upravljati narodom. Nema sumnje u to da ako želimo da naša djela budu u skladu s Isusovim primjerom, ne smije nam prijeći u naviku uvijek tražiti i isticati mane drugih.
Kako je Isus rješavao probleme?
17-19. (a) Opiši kako je Isus riješio situaciju koja je mogla imati vrlo ozbiljne posljedice. (b) Zbog čega je ta situacija bila napeta i neugodna? (c) Kako bi reagirao da si bio tamo kad je žena prišla Isusu?
17 Isus je probleme rješavao sasvim drugačije od farizeja. Osvrni se na to kako je Isus riješio situaciju koja je mogla biti vrlo ozbiljna. U pitanju je bila jedna žena koja je krvarila 12 godina. Izvještaj o tome možeš pročitati u Luki 8:42-48.
18 Markov izvještaj kaže da je žena bila ‘prestrašena i da je drhtala’ (Marko 5:33). Zašto? Nesumnjivo zato što je znala da je prekršila Božji Zakon. Prema 3. Mojsijevoj 15:25-28, žena koja bi krvarila izvan uobičajenog perioda bila je nečista sve dok je krvarenje trajalo i još tjedan dana nakon toga. Sve što je dodirnula i svaka osoba s kojom je došla u kontakt postali bi nečisti. Da bi došla do Isusa, ta se žena morala probijati kroz mnoštvo. Kad razmatramo taj izvještaj 2 000 godina kasnije, suosjećamo s njom zbog neugodne situacije u kojoj se nalazila.
19 Da si tog dana bio tamo, kako bi gledao na tu situaciju? Što bi rekao? Zapazi da se Isus ophodio s tom ženom srdačno, s puno ljubavi i uviđavno, čak nije ni dao naslutiti da je mogla prouzročiti neki problem (Marko 5:34).
20. S kakvim bismo se izazovom suočili ako bi 3. Mojsijeva 15:25-28 bila zahtjev u današnje vrijeme?
20 Možemo li nešto naučiti iz ovog događaja? Pretpostavimo da si sada starješina u nekoj kršćanskoj skupštini. Pretpostavimo i to da je 3. Mojsijeva 15:25-28 današnji kršćanski zahtjev i da je neka kršćanka prekršila taj zakon, osjećajući se očajno i bespomoćno. Kako bi reagirao? Da li bi je pred svima ponizio dajući joj oštre savjete? “O”, kažeš, “pa ja to nikad ne bih učinio! Slijedio bih Isusov primjer i svojski se trudio biti srdačan, pun ljubavi, pažljiv i uviđavan.” Jako dobro! Međutim, izazov je oponašati Isusov primjer.
21. Čemu je Isus poučio ljude s obzirom na Zakon?
21 Isus je zapravo djelovao okrepljujuće na ljude, duhovno ih je podizao i hrabrio. U onome u čemu je Božji Zakon bio točno određen, značenje je bilo jasno vidljivo iz onoga što je nalagao. Kad bi djelovao općenitije, tada bi do izražaja više dolazila njihova savjest, pa su svojim odlukama mogli dokazati svoju ljubav prema Bogu. Zakon im je omogućavao da slobodno dišu (Marko 2:27, 28). Bog je ljubio pripadnike svog naroda, stalno je djelovao u njihovu korist i bio je spreman pokazati milosrđe kad su posrnuli. I Isus je bio takav (Ivan 14:9).
-