‘Jaram je moj blag, i breme je moje lako’
“Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene” (MATEJ 11:29).
1, 2. (a) Što ti u životu donosi okrepu? (b) Što moramo učiniti kako bismo dobili okrepu koju je obećao Isus?
HLADAN tuš na kraju vrućeg i sparnog dana, ili ugodan noćni san nakon dugog i zamornog putovanja — kako li je to okrepljujuće! A tako je i kad se skine neko teško breme ili kad nam se oproste grijesi i prijestupi (Priče Salamunove 25:25; Djela apostolska 3:19). Okrepa koju donose takvi osvježavajući doživljaji obnavlja našu snagu i aktivira nas da idemo naprijed.
2 Svi koji se osjećaju opterećenima i umornima mogu doći k Isusu, jer je on obećao upravo to — okrepu. Međutim, da bismo dobili tu tako poželjnu okrepu, moramo biti spremni uraditi nešto važno. “Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene”, rekao je Isus, “i naći ćete pokoj [“okrepu”, NW] dušama svojijem” (Matej 11:29). Što je taj jaram? Kako on donosi okrepu?
Blag jaram
3. (a) Kakvi su se jarmovi koristili u biblijska vremena? (b) Kakvo je slikovito značenje povezano s jarmom?
3 Budući da su živjeli u ratarskoj društvenoj sredini, Isus i njegovi slušaoci bili su dobro upoznati s jarmom. Jaram je, u biti, dugačka drvena greda s dvama udubljenim mjestima s donje strane oblikovanima tako da je se može staviti na vrat para teglećih životinja, obično volova, te ih zajedno upregnuti da vuku plug, kola ili neki drugi teret (1. Samuelova 6:7). Koristili su se i jarmovi za ljude. To su bile jednostavne grede ili motke koje su se nosile na ramenima, a s obje se strane pričvrstio teret. Pomoću njih su radnici mogli nositi teške terete (Jeremija 27:2; 28:10, 13). Zbog svoje povezanosti s bremenima i radom, jaram se u Bibliji često koristi u slikovitom smislu kao simbol za prevlast i nadmoć (5. Mojsijeva 28:48; 1. Carevima 12:4; Djela apostolska 15:10).
4. Što simbolizira jaram koji Isus nudi onima koji dolaze k njemu?
4 Što onda predstavlja jaram koji su pozvani uzeti na sebe oni koji dolaze k Isusu tražeći okrepu? Prisjeti se da je on rekao: “Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene” (Matej 11:29). Netko tko uči jest učenik. Dakle, uzeti Isusov jaram jednostavno znači postati njegovim učenikom (Filipljanima 4:3). To, međutim, zahtijeva više od samo intelektualnog poznavanja njegovih učenja. To zahtijeva da postupamo u skladu s tim učenjima — da vršimo djelo koje je on vršio i živimo na način na koji je on živio (1. Korinćanima 11:1; 1. Petrova 2:21). To zahtijeva i da se spremno podložimo njegovom autoritetu i autoritetu onih kojima ga je on delegirao (Efežanima 5:21; Jevrejima 13:17). To znači da postanemo predani, kršteni kršćani i da prihvatimo sve prednosti i odgovornosti koje takvo predanje donosi sa sobom. To je jaram koji Isus nudi svima koji dolaze k njemu tražeći utjehu i okrepu. Jesi li spreman prihvatiti ga? (Ivan 8:31, 32).
5. Zašto uzimanje Isusovog jarma nije neko neugodno iskustvo?
5 Naći okrepu uzimanjem jarma — zar to nije proturječno? Zapravo nije, jer je Isus rekao da je njegov jaram “blag”. Taj izraz znači lagan, ugodan, prijatan (Matej 11:30; Luka 5:39; Rimljanima 2:4; 1. Petrova 2:3). Kao tesar, Isus je najvjerojatnije izrađivao plugove i jarmove te je znao kako oblikovati jaram da bi se pomoću njega moglo izvršiti što je moguće više posla na što ugodniji način. Možda je jarmove podstavljao platnom ili kožom. Mnogi su izrađeni tako da ne bi previše žuljali, odnosno ribali, vrat. Na isti je način slikovit jaram koji nam nudi Isus “blag”. Iako su s tim da se bude njegovim učenikom povezane određene obaveze i odgovornosti, to nije neko neugodno ili ugnjetavajuće iskustvo, već je okrepljujuće. Zapovijedi njegovog Nebeskog Oca Jehove također nisu teške (5. Mojsijeva 30:11; 1. Ivanova 5:3).
6. Na što je Isus možda mislio kad je rekao: “Uzmite jaram moj na sebe”?
6 Postoji još nešto zbog čega je Isusov jaram “blag”, odnosno lak za nošenje. Kad je on rekao: “Uzmite jaram moj na sebe”, mogao je misliti na jednu od dvije stvari. Ako je imao na umu dupli jaram, to jest, onaj koji povezuje dvije tegleće životinje kako bi zajedno vukle teret, tada nas je pozvao da dođemo s njim pod isti jaram. Kakav bi to samo blagoslov bio — imati Isusa pored sebe koji s nama vuče naš teret! S druge strane, ako je Isus imao na umu jaram kakav su koristili obični radnici, tada nam je nudio sredstvo koje bi nam pomoglo da olakšamo svaki teret koji moramo nositi ili da njime bolje rukujemo. Bilo kako bilo, njegov je jaram izvor prave okrepe jer nam on jamči: “Ja sam krotak i smjeran u srcu.”
7, 8. Koju grešku prave neki kad su izloženi pritisku?
7 Što bismo onda trebali raditi ako osjećamo da teret životnih problema koji nosimo postaje nepodnošljiv i da pritisak kojem smo izloženi dostiže kritičnu točku? Neki bi mogli pogrešno smatrati da je jaram koji nose kao učenici Isusa Krista pretežak ili prezahtjevan, iako ih zapravo pritiskuju brige svakodnevnog života. Neki pojedinci u takvoj situaciji prestanu posjećivati kršćanske sastanke, ili ne sudjeluju više u službi propovijedanja, smatrajući da će na taj način možda nešto olakšati svoju situaciju. Međutim, to je ozbiljna pogreška.
8 Mi smo svjesni da je jaram koji nudi Isus “blag”. Ako ga na sebe nismo stavili kako treba, mogao bi nas žuljati. U tom bismo slučaju trebali pobliže pregledati jaram na svojim ramenima. Ako je jaram, iz nekog razloga, u lošem stanju ili ako nije dobro postavljen, ne samo da će njegovo korištenje od nas zahtijevati više truda već će nam zbog toga i zadavati bol. Drugim riječima, ako nam teokratske aktivnosti počnu izgledati kao breme, moramo ispitati obavljamo li ih na ispravan način. Iz kojeg ih motiva obavljamo? Jesmo li odgovarajuće pripremljeni kad idemo na sastanke? Jesmo li tjelesno i umno spremni kad sudjelujemo u službi propovijedanja? Imamo li prisan i zdrav odnos s drugima u skupštini? A, prije svega, kakav je naš osobni odnos s Jehovom Bogom i njegovim Sinom Isusom Kristom?
9. Zašto kršćanski jaram nikad ne bi trebao biti neko nepodnošljivo breme?
9 Kad od sveg srca prihvatimo jaram koji nam nudi Isus i naučimo ga pravilno nositi, tada nema razloga da bi nam se ikada činio nepodnošljivim bremenom. Ustvari, ako si možemo predočiti situaciju — Isusa pod istim jarmom s nama — tada nam nije teško vidjeti tko zapravo nosi veći dio bremena. To je slično malom djetetu koje se naslanja na prečku svojih kolica misleći da ih gura, ali zapravo je, naravno, roditelj taj koji to radi. Kao Otac pun ljubavi, Jehova Bog dobro poznaje naša ograničenja i slabosti, te preko Isusa Krista reagira na naše potrebe. “Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po boga[t]stvu svojemu u slavi, u Kr[i]stu Isusu”, rekao je Pavao (Filipljanima 4:19; usporedi Izaija 65:24).
10. Što je iskusila osoba koja smatra ozbiljnim biti učenikom?
10 Mnogi su predani kršćani to ustanovili na temelju osobnog iskustva. Tu je, naprimjer, Jenny, koja uviđa da je to što služi svaki mjesec kao pomoćni pionir i ima vrlo zahtjevno radno mjesto s punim radnim vremenom stavlja pod velik pritisak. Ipak, ona smatra da joj pionirska služba zapravo pomaže ostati uravnoteženom. Pomagati ljudima da upoznaju biblijsku istinu i vidjeti kako mijenjaju svoj život da bi zadobili Božje priznanje — to je ono što joj u njenom zaposlenom životu donosi najveću radost. Ona se od sveg srca slaže s poslovicom koja kaže: “Blagoslov Gospodinov obogaćava a bez muke” (Priče Salamunove 10:22).
Lako breme
11, 12. Na što je Isus mislio kad je rekao: “Breme je moje lako”?
11 Pored toga što nam obećava “blag” jaram, Isus nam jamči: “Breme je moje lako.” “Blag” jaram već olakšava posao; ako je i breme lako, posao je pravo zadovoljstvo. No, što je Isus imao na umu kad je to rekao?
12 Razmislimo što bi uradio zemljoradnik kad bi sa svojom stokom želio obavljati neki drugi posao, recimo kad bi želio da nakon što je orala vuče kola. Najprije bi skinuo plug i zatim bi pričvrstio kola. Bilo bi apsurdno da upregne životinje i u plug i u kola. Isto tako, Isus nije rekao ljudima da trebaju njegov teret staviti na onaj koji već nose. Svojim je učenicima rekao: “Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti” (Luka 16:13). Dakle, Isus je ljudima ponudio mogućnost biranja. Hoće li radije nastaviti nositi svoj težak teret, ili će ga skinuti i prihvatiti ono što im je on ponudio? Isus ih je s ljubavlju pobudio: “Jaram [je] moj blag.”
13. Kakav su teret nosili ljudi u Isusovo vrijeme, i s kakvim rezultatom?
13 U Isusovo su se vrijeme ljudi borili pod teškim teretom koji su im nametnuli ugnjetavački rimski vladari i formalistički, licemjerni vjerski vođe (Matej 23:23). U nastojanju da odbace rimski teret, neki su ljudi pokušali uzeti stvari u vlastite ruke. Umiješali su se u političke sukobe, samo da bi katastrofalno završili (Djela apostolska 5:36, 37). Drugi su bili odlučni poboljšati svoju situaciju tako što su se duboko upetljali u materijalističke težnje (Matej 19:21, 22; Luka 14:18-20). Kad im je Isus ponudio mogućnost olakšanja pozivajući ih da postanu njegovi učenici, nisu svi bili spremni prihvatiti taj poziv. Oklijevali su odložiti teret koji su nosili, premda je bio težak, i uzeti na sebe njegov teret (Luka 9:59-62). Kakve li tragične pogreške!
14. Kako nas brige života i materijalne želje mogu opteretiti?
14 Ako ne pazimo možemo i mi danas učiniti istu grešku. Kad postanemo Isusovim učenicima oslobađamo se toga da težimo za istim ciljevima i vrijednostima za kojima teže ljudi ovoga svijeta. Iako moramo još uvijek naporno raditi kako bismo zaradili za svakodnevne potrebe, mi te stvari ne činimo središtem svog života. Ipak, brige života i privlačnost materijalnih udobnosti mogu vršiti snažan utjecaj na nas. Ako to dopustimo, takve želje mogu čak ugušiti istinu koju smo željno prihvatili (Matej 13:22). Možemo postati toliko zaokupljeni ispunjavanjem takvih želja da naše kršćanske odgovornosti postanu zamornim obavezama koje želimo samo brzo obaviti i riješiti ih se. Sigurno ne bismo mogli očekivati da će nam naša služba Bogu donijeti bilo kakvu okrepu ako je vršimo u takvom duhu.
15. Kakvo je upozorenje s obzirom na materijalne želje dao Isus?
15 Isus je pokazao da zadovoljstvo u životu ne dolazi od nastojanja da ispunimo sve svoje želje, već od toga da se uvjeravamo u važnije stvari u životu. “Ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući”, savjetovao je. “Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?” Zatim je skrenuo pažnju na ptice nebeske i rekao: “Ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih.” Ukazujući na ljiljane u polju, rekao je: “Ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Salamun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih” (Matej 6:25-29).
16. Što pokazuje iskustvo s obzirom na posljedice materijalnih težnji?
16 Možemo li iz ovih jednostavnih zornih primjera nešto naučiti? Iskustvo često pokazuje da što upornije netko nastoji poboljšati svoje materijalno stanje, to se više upliće u svjetovne težnje i to težim postaje breme na njegovim ramenima. Svijet je pun poduzetnika koji su svoje materijalne uspjehe platili razorenim obiteljima, propalim brakovima, uništenim zdravljem i drugim stvarima (Luka 9:25; 1. Timoteju 6:9, 10). Nobelovac Albert Einstein jednom je rekao: “Materijalni posjedi, izvanjski uspjeh, publicitet, raskoš — ja sam to uvijek prezirao. Smatram da je za svakoga najbolji jednostavan i skroman način života.” Ovom je izjavom samo ponovio jednostavan savjet apostola Pavla: “Ali jest velika trgovina [“sredstvo velikog dobitka”, NW] pobožnost sa zadovoljstvom” (1. Timoteju 6:6).
17. Kakav način života preporučuje Biblija?
17 Postoji jedan važan aspekt koji ne bismo trebali previdjeti. Iako “jednostavan i skroman način života” ima mnoge prednosti, on sam po sebi ne donosi zadovoljstvo. Mnogi vode jednostavan način života zato što ih na to prisiljavaju okolnosti, no oni nipošto nisu zadovoljni ni sretni. Biblija nas ne bodri da se odreknemo materijalnog posjeda i da vodimo pustinjački život. Posebno se naglašava odanost Bogu, a ne samodopadnost. Samo kad te dvije stvari povežemo imamo “sredstvo velikog dobitka”. Kakvog dobitka? Pavao pokazuje dalje u istom pismu da oni koji se ne “uzdaju u boga[t]stvo propadljivo, nego u Boga” ‘sabiraju sebi temelj dobar za u napredak, da prime život vječni’ (1. Timoteju 6:17-19).
18. (a) Kako možemo naći pravu okrepu? (b) Kako bismo trebali gledati na promjene koje možda moramo poduzeti?
18 Ako naučimo odložiti svoj osobni teški teret koji možda nosimo i uzeti na sebe laki teret koji nam nudi Isus, bit ćemo okrijepljeni. Mnogi koji su reorganizirali svoj život kako bi imali veći udio u službi Kraljevstva našli su put k sretnom i zadovoljavajućem životu. Naravno, potrebna je vjera i hrabrost da bi netko učinio takav korak a na putu mogu biti prepreke. Ali Biblija nas opominje: “Ko pazi na vjetar, ne će sijati, i ko gleda na oblake, ne će žeti” (Propovjednik 11:4). Mnoge stvari zaista nisu tako teške kad se jednom odlučimo učiniti ih. Izgleda da je najteža stvar donijeti odluku. Možemo se iscrpiti dok se odupiremo ili protivimo takvoj pomisli. Ako skupimo snagu i prihvatimo taj izazov, iznenadit ćemo se možda kakvim će se to blagoslovom pokazati. Psalmist je bodrio: “Ispitajte i vidite kako je dobar Gospodin” (Psalam 34:8; 1. Petrova 1:13).
‘Okrepa dušama svojim’
19. (a) Što možemo očekivati dok se prilike u svijetu pogoršavaju? (b) U što možemo biti uvjereni dok smo pod Isusovim jarmom?
19 Apostol Pavao podsjetio je učenike iz prvog stoljeća: “Kroz mnoge [nam] nevolje valja ući u carstvo Božije” (Djela apostolska 14:22). To vrijedi i danas. Dok se stanje u svijetu i dalje pogoršava, pritisci s kojima se suočavaju svi koji su odlučni živjeti pravednim i boguodanim životom još će se povećavati (2. Timoteju 3:12; Otkrivenje 13:16, 17). Ipak, mi osjećamo poput Pavla, koji je rekao: “U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosadjuje; zabunjeni smo, ali ne gubimo nada; progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas ali ne ginemo.” Razlog je tome taj što se možemo osloniti na to da će nam Isus Krist dati snagu iznad obične (2. Korinćanima 4:7-9). Ako od sveg srca prihvatimo jaram učenika, radovat ćemo se ispunjenju Isusovog obećanja: “Naći ćete pokoj [“okrepu”, NW] dušama svojijem” (Matej 11:29).
Možeš li objasniti?
◻ Što je blag jaram koji je ponudio Isus?
◻ Što bismo trebali raditi ako osjetimo da naš jaram postaje bremenom?
◻ Na što je Isus mislio kad je rekao: “Breme je moje lako”?
◻ Kako se možemo pobrinuti da naš teret ostane lak?