Jehova — Izvor istinske pravde i pravednosti
“Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde” (5. MOJSIJEVA 32:4).
1. Zašto imamo urođenu potrebu za pravdom?
BAŠ kao što svi ljudi imaju urođenu potrebu za ljubavlju, tako i svi mi čeznemo za tim da se s nama postupa na pravedan način. Američki državnik Thomas Jefferson napisao je da je “[pravda] instinktivna i prirođena, (...) dio je naše građe u jednakoj mjeri kao i naše osjećanje, vid ili sluh”. To ne iznenađuje, zato što nas je Jehova stvorio na svoju sliku (1. Mojsijeva 1:26). Zaista, obdario nas je svojstvima koja su odraz njegove osobnosti, a jedno od tih svojstava je pravda. Zbog toga imamo naslijeđenu potrebu za pravdom i zato čeznemo za životom u svijetu istinske pravde i pravednosti.
2. Koliko je pravda važna Jehovi, i zašto trebamo shvatiti značenje božanske pravde?
2 Biblija nam u vezi s Jehovom jamči: “Svi [su] putovi njegovi pravda” (5. Mojsijeva 32:4). No u svijetu u kojem hara pošast nepravde nije lako razabrati značenje božanske pravde. Međutim, sa stranica Božje Riječi možemo razabrati na koji način Bog primjenjuje pravdu te možemo još i bolje razumjeti Božje divne puteve (Rimljanima 11:33). Važno je razumjeti pravdu onako kako o njoj govori Biblija, zato što na našu predodžbu o pravdi mogu utjecati ljudska shvaćanja. S ljudske točke gledišta, pravdu se može smatrati običnom nepristranom primjenom zakonskih odredbi. Ili kako je to napisao filozof Francis Bacon, “pravda se sastoji u tome da svaki čovjek dobije ono što je zaslužio”. Međutim, Jehovina pravda obuhvaća mnogo više.
Jehovina pravda raduje srce
3. Što možemo naučiti razmatranjem riječi na izvornim jezicima koje se u Bibliji koriste za pravdu i pravednost?
3 Opseg Božje pravde bolje se može razumjeti ako razmotrimo na koji se način u Bibliji koriste riječi na izvornim jezicima.a Zanimljivo je da u Pismima ne postoji značajna razlika između riječi pravda i pravednost. Zapravo, te se hebrejske riječi ponekad koriste paralelno, kako to vidimo iz Amosa 5:24 (St), gdje Jehova potiče svoj narod: “Pravda nek’ poteče kao voda i pravica k’o bujica silna.” Osim toga, riječi ‘pravda i pravednost’ u nekoliko se navrata pojavljuju zajedno radi naglašavanja (Psalam 33:5; Izaija 33:5; Jeremija 33:15; Ezehijel 18:21; 45:9; NW).
4. Što znači vršiti pravdu, i koje je konačno mjerilo za pravdu?
4 Koji smisao posreduju ove hebrejske i grčke riječi? Vršiti pravdu u biblijskom smislu znači činiti ono što je ispravno i pošteno. Budući da je Jehova onaj koji utvrđuje moralne zakone i moralna načela, odnosno ono što je ispravno i pošteno, način na koji Jehova postupa konačno je mjerilo za pravdu. Djelo Theological Wordbook of the Old Testament (Teološki rječnik Starog zavjeta) objašnjava da se hebrejska riječ prevedena riječju pravednost (tsédheq) “odnosi na etičko, moralno mjerilo, a u S[tarom] z[avjetu] to je mjerilo, naravno, priroda Boga i njegova volja”. Dakle, način na koji Bog primjenjuje svoja načela, a posebno njegov način postupanja s nesavršenim ljudima, otkriva pravo lice istinske pravde i pravednosti.
5. Koja su svojstva tijesno povezana s Božjom pravdom?
5 Pisma jasno pokazuju da božanska pravda raduje srce, a ne da je kruta i nepopustljiva. David je pjevao: “Gospodin ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh” (Psalam 37:28). Boga njegova pravda potiče da bude vjeran svojim slugama i samilostan prema njima. Božanska je pravda osjetljiva na naše potrebe i uviđavna je prema našim manama (Psalam 103:14). To ne znači da Bog gleda zlu kroz prste, jer to bi bodrilo na nepravdu (1. Samuelova 3:12, 13; Propovjednik 8:11). Jehova je objasnio Mojsiju da je On “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrdjem i istinom”. Premda je spreman oprostiti grešku i prijestup, Bog neće izuzeti od kazne one koji je zaslužuju (2. Mojsijeva 34:6, 7).
6. Kako Jehova postupa sa svojom zemaljskom djecom?
6 Kada meditiramo o tome na koji način Jehova primjenjuje pravdu, ne bismo ga trebali smatrati nekakvim krutim sucem, koji je zainteresiran samo za to da osudi prijestupnike. Naprotiv, trebali bismo ga smatrati ocem koji je pun ljubavi, ali istovremeno čvrst, i koji uvijek sa svojom djecom postupa na najbolji mogući način. “Gospodine, ti si naš otac”, rekao je prorok Izaija (Izaija 64:8). Kao Otac pun pravde i pravednosti, Jehova uravnotežuje nepokolebljivost u onome što je ispravno nježnom samilošću prema svojoj zemaljskoj djeci, kojoj treba pomoć ili oproštenje zbog teških okolnosti ili tjelesnih slabosti (Psalam 103:6, 10, 13).
Ono što pravda uistinu jest
7. (a) Što o božanskoj pravdi učimo iz Izaijinog proročanstva? (b) Kakvu je ulogu Isus imao u poučavanju nacija o pravdi?
7 Samilost Jehovine pravde istaknuta je dolaskom Mesije. Isus je poučavao božanskoj pravdi i živio je u skladu s njom, baš kao što je prorok Izaija i pretkazao. Božja pravda očito uključuje nježno postupanje s ljudima koji su podjarmljeni. Dakle, oni nisu toliko pogaženi da se ne mogu oporaviti. Isus, Jehovin “sluga”, došao je na Zemlju da ‘navijesti narodima’ taj aspekt Božje pravde. Povrh svega, on je to učinio time što nam je pružio živi primjer značenja božanske pravde. Kao “izdanak pravedni” kralja Davida, Isus je bio nestrpljiv da “pravo ište i pravdu čini” (Izaija 16:5; 42:1-4; Matej 12:18-21; Jeremija 33:14, 15; St).
8. Zašto je u prvom stoljeću značenje istinske pravde i pravednosti postalo nejasno?
8 Takvo razjašnjenje prirode Jehovine pravde posebno je bilo potrebno u prvom stoljeću n. e. Židovski starješine i religiozni vođe — pismoznalci, farizeji i ostali — objavljivali su pravdu i pravednost na iskrivljen način, a svojim su je primjerom takvom i prikazivali. Zato je običan narod, kojemu je bilo nemoguće živjeti prema zahtjevima koje su postavili pismoznalci i farizeji, vjerojatno Božju pravednost smatrao nedostižnom (Matej 23:4; Luka 11:46). Isus je pokazao da to nije tako. On je svoje učenike izabrao među tim običnim narodom te ih je poučavao Božjim pravednim mjerilima (Matej 9:36; 11:28-30).
9, 10. (a) Kako su pismoznalci i farizeji nastojali pokazivati vlastitu pravednost? (b) Kako i zašto je Isus otkrio da su postupci pismoznalaca i farizeja bili ništavni?
9 S druge strane, farizeji su tražili prilike kako bi pokazali svoju “pravdu” time što su se molili ili davali priloge u javnosti (Matej 6:1-6). Osim toga, nastojali su pokazivati vlastitu pravednost držanjem nebrojenih zakona i propisa — od kojih su mnoge izmislili oni sami. Takva su ih nastojanja vodila do toga da su ‘prolazili pravdu i ljubav Božju’ (Luka 11:42). Vanjskom su pojavom možda izgledali pravedni, no iznutra su bili ‘puni bezakonja’, odnosno nepravednosti (Matej 23:28). Jednostavno govoreći, o Božjoj su pravednosti znali zaista malo.
10 Iz tog je razloga Isus upozorio svoje sljedbenike: “Ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i farizeja, ne ćete ući u carstvo nebesko” (Matej 5:20). Oštra razlika između božanske pravde koju je primjerom pokazivao Isus i uskogrudne samopravednosti pismoznalaca i farizeja bila je uzrok njihovim čestim prepirkama.
Božanska pravda protiv iskrivljene pravde
11. (a) Zašto su farizeji ispitivali Isusa o liječenju na sabat? (b) Što je Isusov odgovor pokazao?
11 Za vrijeme svoje službe u Galileji u proljeće 31. godine n. e., Isus je u sinagogi spazio jednog čovjeka s osušenom rukom. Budući da je bio sabat, farizeji su upitali Isusa: “Valja li u subotu liječiti?” Umjesto da su se iskreno brinuli zbog patnji tog jadnog čovjeka, oni su željeli pronaći izgovor da osude Isusa, što je i vidljivo iz njihovog pitanja. Ne čudi da se Isus ražalostio zbog njihovih neosjetljivih srca! Zatim je farizejima ciljano postavio slično protupitanje: “Valja li u subotu dobro činiti?” Kad su oni ostali bez riječi, Isus je na svoje pitanje sam odgovorio, upitavši ih ne bi li oni spasili ovcu koja je na sabat upala u jamu.b ‘Koliko li je čovjek pretežniji od ovce!’ Isus je raspravljao neoborivom logikom. “Daklem valja [odnosno ispravno je] u subotu dobro činiti”, zaključio je. Božju pravdu nikada ne bi trebalo ograničavati ljudskom tradicijom. Nakon što je to razjasnio, Isus je izliječio ruku tom čovjeku (Matej 12:9-13; Marko 3:1-5).
12, 13. (a) Kako je Isus, za razliku od pismoznalaca i farizeja, pokazao da je zainteresiran za pomaganje grešnicima? (b) Koja je razlika između božanske pravde i samopravednosti?
12 Ako su se farizeji malo brinuli za fizički nesposobne osobe, još su se i manje brinuli za one koji su bili osiromašeni u duhovnom pogledu. Njihov iskrivljen pogled na pravednost prouzročio je da ignoriraju i preziru poreznike i grešnike (Ivan 7:49). Unatoč tome, mnogi takvi ljudi odazvali su se na Isusovo učenje, nesumnjivo osjećajući njegovu želju da im pomogne, a ne da im sudi (Matej 21:31; Luka 15:1). Međutim, farizeji su omalovažavali Isusova nastojanja da liječi duhovno bolesne osobe. “Ovaj prima grješnike i jede s njima”, prezirno su mrmljali (Luka 15:2). Isus je na njihovu optužbu odgovorio tako što je još jednom upotrijebio usporedbu o pastirenju. Baš kao što se pastir raduje kad pronađe jednu izgubljenu ovcu, tako se i anđeli na nebu raduju kad se jedan grešnik pokaje (Luka 15:3-7). Sam se Isus radovao kada je mogao pomoći Zaheju da se pokaje zbog svog nekadašnjeg grešnog načina života. “Sin čovječij došao [je] da nadje i spase što je izgubljeno”, rekao je (Luka 19:8-10).
13 Te nesuglasice jasno otkrivaju razliku između božanske pravde, kojoj je cilj da izliječi i spasi, i samopravednosti, kojoj je cilj da nekolicinu uzvisuje, a mnoge osudi. Isprazna obredna tradicija, koju je izmislio čovjek, prouzročila je da pismoznalci i farizeji postanu arogantni i uobraženi, no Isus je jasno istaknuo da su oni ‘ostavili što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru’ (Matej 23:23). Oponašajmo Isusa u primjenjivanju istinske pravde u svemu što radimo, a usto se čuvajmo zamke samopravednosti.
14. Kako jedno od Isusovih čuda pokazuje da božanska pravda uzima u obzir okolnosti pojedinaca?
14 Iako je Isus ignorirao pravila koja su izmislili farizeji, on se držao Mojsijevog zakona (Matej 5:17, 18). Čineći tako, on nije dozvolio da slovo tog pravednog Zakona pogazi načela tog Zakona. Kad je neka žena koja je 12 godina patila od krvarenja dodirnula njegove haljine i ozdravila, Isus joj je rekao: “Kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom” (Luka 8:43-48). Isusove suosjećajne riječi potvrdile su da je Božja pravda uzela u obzir njene okolnosti. Premda je ceremonijalno bila nečista, i tako, tehnički gledano, prekršila Mojsijev zakon zato što je bila među mnoštvom ljudi, njena je vjera zaslužila nagradu (3. Mojsijeva 15:25-27; usporedi Rimljanima 9:30-33).
Pravednost je za svakoga
15, 16. (a) Što nas Isusova usporedba o milosrdnom Samarićaninu uči o pravdi? (b) Zašto trebamo izbjegavati biti ‘suviše pravedni’?
15 Osim što je istaknuo samilosnu prirodu božanske pravde, Isus je ujedno poučavao svoje učenike da božanska pravda treba obuhvaćati sve ljude. Jehovina je volja da on “donosi pravo narodima” (Izaija 42:1, St). To je bila poanta jedne od Isusovih najčuvenijih usporedbi, one o milosrdnom Samarićaninu. Ta je usporedba bila odgovor na pitanje jednog čovjeka, koji je dobro poznavao Zakon, a koji se želio ‘prikazati pravednim’. “Ko je bližnji moj?” upitao je, nesumnjivo želeći ograničiti svoje odgovornosti samo na židovski narod kao na svoje bližnje. Samarićanin iz Isusove usporedbe pokazao je božansku pravednost, jer je bio spreman potrošiti svoje vrijeme i novac da bi pomogao nekom strancu koji je pripadao drugoj naciji. Isus je svoju usporedbu zaključio tako što je osobi koja ga je to pitala savjetovao: “I ti čini tako” (Luka 10:25-37). Ako i mi, slično tome, činimo dobro svim ljudima, bez obzira na njihovo rasno ili etničko porijeklo, oponašat ćemo Božju pravdu (Djela apostolska 10:34, 35).
16 S druge strane, primjer pismoznalaca i farizeja podsjeća nas na to da ne smijemo biti ‘suviše pravedni’ ako želimo pokazivati božansku pravdu (Propovjednik 7:16). Ako želimo zadiviti druge vidljivim ispoljavanjem pravednosti ili ako ljudskim pravilima pripisujemo prevelik značaj, to nam neće donijeti Božje odobravanje (Matej 6:1).
17. Zašto je za nas toliko važno da činimo božansku pravdu?
17 Isus je nacijama razjasnio prirodu Božje pravde, među ostalim zato da bi svi njegovi učenici mogli naučiti pokazivati to svojstvo. Zašto je to tako važno? Pisma nas potiču da ‘postanemo oponašatelji Boga’, a svi su Božji putevi pravda (Efežanima 5:1, NW). Slično tome, Mihej 6:8 objašnjava da je ‘činjenje pravde’ jedan od Jehovinih zahtjeva dok hodimo s našim Bogom. Nadalje, Sofonija 2:2, 3 podsjeća nas na to da, ako želimo biti sakriveni tijekom dana Jehovinog gnjeva, moramo ‘tražiti pravdu’ prije nego što taj dan dođe.
18. Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u sljedećem članku?
18 Zato su ovi kritični posljednji dani ‘najbolje vrijeme’ za primjenjivanje pravde (2. Korinćanima 6:2). Možemo biti sigurni da će nas Jehova blagosloviti ako poput Joba učinimo ‘pravednost svojom odjećom’ i ‘pravdu svojim plaštem’ (Job 29:14). Kako će nam vjera u Jehovinu pravdu pomoći da na budućnost gledamo s povjerenjem? Nadalje, kako nas božanska pravda štiti u duhovnom pogledu, dok očekujemo pravednu “novu zemlju”? (2. Petrova 3:13). Sljedeći članak dat će odgovor na ta pitanja.
[Bilješke]
a U Hebrejskim pismima radi se o tri glavne riječi. Jednu od njih (mishpát) često se prevodi riječju “pravda”. Druge dvije riječi (tsédheq i njoj srodna riječ tsedhaqáh) u većini slučajeva prevode se s “pravednost”. Grčka riječ koja se prevodi riječju “pravednost” (dikaiosýne) definira se kao “svojstvo onoga tko je pravedan”.
b Isus je izabrao dobar primjer zato što im je židovski usmeni nauk jasno dozvoljavao da na sabat pomognu unesrećenoj životinji. U nekoliko drugih prilika došlo je do nesuglasica u vezi s istim pitanjem, naime je li zakonito liječiti na sabat (Luka 13:10-17; 14:1-6; Ivan 9:13-16).
Možeš li objasniti?
◻ Što je to božanska pravda?
◻ Kako je Isus poučavao nacije pravdi?
◻ Zašto je pravednost farizeja bila iskrivljena?
◻ Zašto trebamo činiti pravdu?
[Slika na stranici 8]
Isus je jasno pokazao opseg božanske pravde