“Nijedan čovjek nikada nije tako govorio”

 1, 2. (a) Zašto su se službenici koji su bili poslani da uhvate Isusa vratili praznih ruku? (b) Kako znamo da nisu samo službenici bili zadivljeni Isusovim poučavanjem?

SLUŽBENICI nisu obavili svoj zadatak. Bili su poslani da uhvate Isusa Krista, no vratili su se praznih ruku. Svećenički glavari i farizeji zahtijevali su objašnjenje: ”Zašto ga niste doveli?” Doista, zašto službenici nisu uhvatili čovjeka koji im se uopće ne bi fizički suprotstavio? Službenici su objasnili: ”Nijedan čovjek nikada nije tako govorio.” Bili su toliko zadivljeni Isusovim poučavanjem da nisu imali snage odvesti tog miroljubivog čovjeka u zatvora (Ivan 7:32, 45, 46).

² Nisu samo ti službenici bili zadivljeni Isusovim poučavanjem. Biblija pokazuje da su velika mnoštva ljudi dolazila samo da bi ga slušala kako govori. Stanovnici grada u kojem je odrastao divili su se ”privlačnim riječima koje su izlazile iz njegovih usta” (Luka 4:22). U više je navrata iz broda govorio velikom mnoštvu okupljenom na obali Galilejskog mora (Marko 3:9; 4:1; Luka 5:1-3). Jednom je prilikom ”veliko mnoštvo” ostalo s njim nekoliko dana, iako nisu imali što jesti (Marko 8:1, 2).

 3. Koji je glavni razlog zašto je Isus bio izvanredan učitelj?

³ Što je Isusa učinilo izvanrednim učiteljem? Glavni razlog toga bila je ljubav.b Isus je ljubio istine koje je prenosio, a i ljude koje je poučavao. Usto, Isus je znao vrlo vješto koristiti različite metode poučavanja. U studijskim člancima koji su objavljeni u ovom broju razmotrit ćemo neke djelotvorne metode koje je koristio i naučiti kako ih i mi možemo primjenjivati.

 4, 5. (a) Zašto je Isus koristio jednostavan način izražavanja u svom poučavanju, i zašto je ta činjenica značajna? (b) U kom je pogledu Propovijed na gori primjer Isusovog jednostavnog poučavanja?

⁴ Nije neobično da se visokoobrazovani ljudi izražavaju na način koji njihovim slušaocima nije razumljiv. No ako nas drugi ne razumiju, kako ćemo im prenijeti ono što znamo? Kao učitelj Isus nikada nije govorio tako da ga drugi nisu mogli razumjeti. Zamisli kakve je sve izraze mogao koristiti. Pa ipak, iako je imao vrlo veliko znanje, mislio je na svoje slušaoce, a ne na sebe. Znao je da su mnogi od njih ”neuki i obični” ljudi (Djela apostolska 4:13). Govorio je tako da ga ti ljudi mogu razumjeti. Riječi možda i jesu bile jednostavne, ali istine koje su one prenosile bile su duboke.

⁵ Uzmimo kao primjer Propovijed na gori, zapisanu u Mateju 5:3–7:27. Isusu je trebalo možda svega 20 minuta da iznese tu propovijed. Pa ipak, njene su pouke snažne, zadiru u sam korijen problema kao što su preljub, razvod i materijalizam (Matej 5:27-32; 6:19-34). Međutim, u njoj nema kompliciranih ni bombastičnih izraza. Zapravo, teško da u njoj uopće postoji riječ koju čak i dijete ne bi moglo lako razumjeti! Nije nikakvo čudo što je mnoštvo — među kojim je očito bilo mnogo ratara, pastira i ribara — po završetku propovijedi ”bilo zapanjeno njegovim načinom poučavanja”! (Matej 7:28).

 6. Navedi primjer koji potvrđuje da je Isus iznosio načela koja su bila jednostavna, a ipak su imala duboko značenje.

⁶ Isus je često jasnim, kratkim rečenicama iznosio načela koja su bila jednostavna, a ipak su imala duboko značenje. Na taj je način svoju poruku neizbrisivo usadio u um i srce svojih slušalaca. Evo nekoliko primjera: ”Nitko ne može robovati dvojici gospodara ( . . . ). Ne možete robovati Bogu i Bogatstvu.” ”Prestanite suditi, da vam se ne bi sudilo.” ”Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.” ”Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni.” ”Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti.” ”Vratite caru carevo, a Bogu Božje.” ”Više je sreće u davanju nego u primanju”c (Matej 6:24; 7:1, 20; 9:12; 26:52; Marko 12:17; Djela apostolska 20:35). Ove se značajne misli lako pamti sve do danas, skoro 2 000 godina nakon što ih je Isus izgovorio.

 7. Zašto je Isus postavljao pitanja?

⁷ Isus je na izvrstan način koristio pitanja. Često je to činio čak i kad bi mu manje vremena oduzelo da svojim slušaocima jednostavno kaže glavnu misao. Pa zašto je onda postavljao pitanja? Ponekad je koristio pronicljiva pitanja da bi razotkrio motive svojih protivnika i tako ih ušutkao (Matej 12:24-30; 21:23-27; 22:41-46). Međutim, Isus je u mnogo slučajeva odvojio vrijeme za postavljanje pitanja kako bi prenosio istine, kako bi naveo svoje slušaoce da pokažu što im je u srcu te kako bi potaknuo svoje učenike na razmišljanje i naučio ih da koriste svoju sposobnost razmišljanja. Razmotrimo dva primjera, a oba se tiču apostola Petra.

 8, 9. Kako je Isus koristio pitanja da bi pomogao Petru da dođe do ispravnog zaključka u vezi s plaćanjem hramskog poreza?

⁸ Kao prvo, prisjetimo se događaja kad su poreznici pitali Petra plaća li Isus hramski porez.d Petar, koji je znao biti nagao, odgovorio je: ”Plaća.” Međutim, nedugo nakon toga Isus ga je potaknuo na razmišljanje: ”‘Što misliš, Šimune? Od koga kraljevi zemlje primaju pristojbe ili porez po glavi? Od svojih sinova ili od stranaca?’ Kad je odgovorio: ’Od stranaca’, Isus mu je rekao: ’Dakle, sinovi su oslobođeni poreza’” (Matej 17:24-27). Petar je lako mogao shvatiti što je Isus želio reći tim pitanjima. Zašto?

⁹ U Isusovo vrijeme bilo je poznato da su članovi obitelji koja je na vlasti oslobođeni poreza. Dakle, kao jedinorođeni Sin nebeskog Kralja kojeg se obožavalo u hramu, Isus nije morao plaćati porez. Zapazi da Isus nije samo rekao Petru točan odgovor već je djelotvorno, ali obzirno, koristio pitanja kako bi pomogao Petru da dođe do ispravnog zaključka — i da možda shvati kako treba dobro razmisliti prije nego nešto kaže.

10, 11. Kako je Isus reagirao kad je Petar odsjekao uho jednom čovjeku u pashalnoj noći 33. n. e., i kako to pokazuje da je Isus znao da su pitanja važna?

¹⁰ Drugi primjer tiče se događaja koji se zbio u pashalnoj noći 33. n. e. kad je svjetina došla uhvatiti Isusa. Učenici su pitali Isusa da li želi da ga brane (Luka 22:49). Ne čekajući odgovor, Petar je jednom čovjeku mačem odsjekao uho (iako je možda imao namjeru nanijeti mu ozbiljnije povrede). Petar je postupio suprotno želji svog gospodara jer je Isus bio potpuno spreman predati se. Kako je Isus reagirao? Strpljiv, kao i uvijek, postavio je Petru tri pitanja: ”Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?” ”Misliš da ne mogu zamoliti svog Oca da mi ovog časa pošalje više od dvanaest legija anđela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma da se tako mora dogoditi?” (Ivan 18:11; Matej 26:52-54).

¹¹ Razmisli na trenutak o tom izvještaju. Isus je bio okružen gnjevnom svjetinom, znao je da će uskoro umrijeti te da je na njemu da skine ljagu s imena svog Oca i spasi ljude. Pa ipak, upravo je u tom času uzeo vremena da usadi važne istine u Petrov um koristeći pitanja. Zar nije očito da je Isus znao koliko su pitanja važna?

12, 13. (a) Što je hiperbola? (b) Kako je Isus koristio hiperbolu kako bi istaknuo koliko je nerazumno kritizirati neznatne mane naše braće?

¹² Isus je u svojoj službi često koristio još jednu djelotvornu metodu poučavanja — hiperbolu. Hiperbola je namjerno preuveličavanje u svrhu naglašavanja. Isus je koristeći hiperbole pomagao svojim slušaocima da u mislima stvore određene slike koje se nije moglo tako lako zaboraviti. Osvrnimo se na nekoliko primjera.

¹³ Kad je Isus u Propovijedi na gori govorio da treba ’prestati suditi’ drugima, kazao je: ”Zašto onda vidiš trun u oku svog brata, a ne obazireš se na gredu u vlastitom oku?” (Matej 7:1-3). Možeš li zamisliti taj prizor? Netko tko je sklon kritiziranju nudi se da izvadi obični trun iz ”oka” svog brata. Kritički nastrojena osoba tvrdi da njen brat ne vidi stvari dovoljno jasno i da stoga ne može ispravno odlučivati. No sposobnost prosuđivanja samog kritizera narušava ’greda’. Zaista nezaboravan način da se istakne koliko je nerazumno kritizirati neznatne mane naše braće jer možda sami imamo puno veće!

14. Zašto su Isusove riječi o cijeđenju komarca i gutanju deve posebno snažna hiperbola?

¹⁴ Jednom drugom prilikom Isus je farizeje nazvao ’slijepim vođama koji cijede komarca, a gutaju devu’ (Matej 23:24). Bila je to posebno snažna hiperbola. Zašto? Kontrast između sićušnog komarca i deve, jedne od najvećih životinja za koje su znali Isusovi slušatelji, bio je izrazit. Procijenjeno je da je potrebno 70 milijuna komaraca da bi po težini bili jednaki devi prosječne veličine! Osim toga, Isus je znao da su farizeji cijedili vino kroz komad tkanine. Te osobe koje su inzistirale na pravilima činile su to da ne bi progutale komarca i tako postale ceremonijalno nečiste. No u simboličnom su smislu gutali devu, koja je također bila nečista (3. Mojsijeva 11:4, 21-24). Bilo je sasvim jasno što je Isus želio reći. Farizeji su se pomno držali i najmanjih odredbi Zakona, a zanemarivali su ono važnije — ”pravdu i milosrđe i vjernost” (Matej 23:23). Isus je uistinu jasno razotkrio kakvi su zapravo!

15. Navedi neke pouke koje je Isus dao koristeći se hiperbolama.

¹⁵ Isus je tokom čitave svoje službe često koristio hiperbole. Evo nekoliko primjera. ’Vjera veličine [sitnog] zrna gorušice’ kojom se može premjestiti goru — Isus nije mogao upečatljivije istaknuti kako se i s malo vjere može postići puno toga (Matej 17:20). Velika deva koja se pokušava provući kroz ušicu igle — kako to samo dobro prikazuje s kolikim se poteškoćama suočava bogata osoba koja pokušava služiti Bogu, a istovremeno vodi materijalistički način života! (Matej 19:24). Zar se ne diviš slikovitom izražavanju koje je Isus koristio i njegovoj sposobnosti da s malo riječi kaže puno toga?

16. Na koji je način Isus uvijek koristio svoje izoštrene misaone sposobnosti?

¹⁶ Isus je imao savršeni um i bio je veoma vješt u iznošenju logičnih argumenata. Pa ipak, nikada nije zloupotrebljavao tu sposobnost. U svom je poučavanju svoje izoštrene misaone sposobnosti uvijek koristio za unapređivanje istine. Ponekad je neoborivu logiku koristio kako bi pobio lažne optužbe svojih vjerskih protivnika. U mnogo je slučajeva pomoću logičnih objašnjenja svoje učenike poučavao važnim stvarima. Obratimo pažnju na Isusovo vješto korištenje logike.

17, 18. Kako je Isus neospornom logikom pobio lažnu optužbu farizeja?

¹⁷ Uzmimo kao primjer događaj kad je Isus izliječio čovjeka koji je bio opsjednut demonima, slijep i nijem. Kad su za to čuli, farizeji su rekli: ”Ovaj ne istjeruje demone drugačije nego uz pomoć Belzebuba [Sotone], vladara demonâ.” Zapazi da su farizeji priznali da je potrebna nadljudska moć da bi se istjeralo Sotonine demone. Međutim, da ljudi ne bi povjerovali u Isusa, tvrdili su da njegova moć potječe od Sotone. Ukazujući na to da nisu dobro promislili o svom zaključku, Isus je odgovorio: ”Svako kraljevstvo koje je u sebi razdijeljeno opusti, i svaki grad ili kuća koji su u sebi razdijeljeni neće opstati. Isto tako, ako Sotona istjeruje Sotonu, razdijelio se u sebi; kako će onda njegovo kraljevstvo opstati?” (Matej 12:22-26). Isus je zapravo rekao: ’Ako sam, kako tvrdite, Sotonin zastupnik koji poništava ono što je Sotona učinio, tada Sotona radi sam protiv sebe i uskoro će propasti.’ Sasvim logično, zar ne?

¹⁸ Isus je potom nastavio objašnjavati. Znao je da su neki iz redova farizeja istjerivali demone. Stoga je postavio jednostavno pitanje koje ih je ostavilo bez riječi: ”Ako ja istjerujem demone uz pomoć Belzebuba, uz čiju ih pomoć istjeruju vaši sinovi [ili učenici]?” (Matej 12:27). Isusovo je obrazloženje u neku ruku glasilo ovako: ’Ako ja uistinu istjerujem demone pomoću moći koju dobivam od Sotone, onda i moć vaših učenika dolazi iz istog izvora.’ Što su farizeji mogli reći na to? Nikada ne bi priznali da njihovi učenici dobivaju moć od Sotone. Isus je neospornom logikom pokazao da je optužba koju su iznijeli protiv njega besmislena.

19, 20. (a) U koje je pozitivne svrhe Isus koristio logiku? (b) Koji je kontrastni primjer upotrijebio Isus kad je odgovarao na molbu svojih učenika da ih nauči moliti se?

¹⁹ Osim što je logiku koristio da ušutka svoje protivnike, Isus je logične, uvjerljive argumente koristio i kako bi prenosio ohrabrujuće, utješne istine o Jehovi. Mnogo je puta svoje argumente zasnivao na kontrastnim primjerima, a pritom se služio izrazima kao što su ”koliko će više” ili ”koliko će prije”, kojima je pojačavao prethodno izrečenu činjenicu, pomažući svojim slušaocima da se na temelju njima poznate činjenice još više uvjere u istinitost onoga o čemu ih poučava. Pogledajmo samo dva primjera.

²⁰ Kada je odgovarao na molbu svojih učenika da ih nauči moliti se, Isus je ispričao usporedbu o čovjeku kojemu je prijatelj ”zbog njegove upornosti” na koncu pomogao iako to isprva nije bio spreman učiniti. Isus je spomenuo i to da su roditelji spremni ”davati dobre darove” svojoj djeci. Zatim je zaključio: ”Ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole!” (Luka 11:1-13). Ono što je Isus time želio reći ne temelji se na sličnosti, već na kontrastu. Ako se prijatelja koji nije bio spreman pomoći na koncu nagovorilo da izađe u susret svom bližnjem, ako se nesavršeni ljudski roditelji brinu za potrebe svoje djece, koliko će više naš nebeski Otac pun ljubavi dati svetog duha svojim vjernim slugama koji mu se ponizno obraćaju u molitvi!

21, 22. (a) Koje je argumente naveo Isus kad je davao savjet o tome kako se nositi s brigom o materijalnim stvarima? (b) Do kojeg zaključka dolazimo nakon razmatranja nekoliko Isusovih metoda poučavanja?

²¹ Isus je svoje argumente zasnivao na sličnim primjerima kad je davao savjet o tome kako se nositi s brigom o materijalnim stvarima. Rekao je: ”Promotrite kako gavrani ne siju niti žanju, i nemaju spremište niti žitnicu, pa ipak ih Bog hrani. A koliko ste vi vredniji od ptica? Promotrite kako rastu ljiljani; ne muče se niti predu ( . . . ). A ako Bog tako oblači bilje na polju koje danas jest, a sutra se baca u peć, koliko li će prije obući vas, malovjerni!” (Luka 12:24, 27, 28). Da, ako se Jehova brine za ptice i cvijeće, koliko će se tek brinuti za svoje sluge! Takvo je obzirno, ali upečatljivo obrazlaganje sasvim sigurno dirnulo srce Isusovih slušalaca.

²² Nakon razmatranja nekoliko Isusovih metoda poučavanja lako možemo zaključiti da službenici koji ga nisu uhvatili nipošto nisu pretjerivali kad su rekli: ”Nijedan čovjek nikada nije tako govorio.” No metoda poučavanja po kojoj je Isus vjerojatno najpoznatiji bila je korištenje usporedbi, ili parabola. Zašto je koristio tu metodu? I zašto su njegove usporedbe bile toliko djelotvorne? Ta će pitanja biti obrađena u sljedećem članku.