32. knjiga Biblije — Jona

 1. Na koja pitanja odgovara Jonina knjiga i što govori o Jehovinom milosrđu?

JONA je u 9. stoljeću pr. n. e. krenuo u posebnu misiju u jednu stranu zemlju. Kako je gledao na taj zadatak na koji ga je Jehova poslao? Koja je nova iskustva doživio na tom zadatku? Jesu li ljudi kojima se obraćao povoljno reagirali? Koliko je uspješno bilo njegovo propovijedanje? Dramatični događaji opisani u Joninoj knjizi odgovaraju na ta pitanja. Knjiga je bila napisana nakon što je Jehovin izabrani narod, prekršivši savez s Jehovom, prihvatio pogansku idolopokloničku religiju. Ova proročka knjiga pokazuje da Božje milosrđe nije rezervirano samo za jedan narod, pa čak ni za Izrael. Povrh toga, ona ističe Jehovino veliko milosrđe i dobrotu, kao suprotnost nemilosrdnosti, nestrpljivosti i bezvjernosti, koje prevladavaju kod nesavršenih ljudi.

 2. Što je poznato o Joni i kada je najvjerojatnije počeo prorokovati?

² Hebrejsko ime “Jona” znači “golub”. On je bio sin proroka Amitaja iz galilejskog mjesta Gat-Hefera, koje se nalazilo na Zebulunovu području. U 2. Kraljevima 14:23-25 čitamo da je izraelski kralj Jeroboam proširio granice izraelske zemlje prema Jehovinoj riječi koja je došla preko Jone. Po tome zaključujemo da je Jona prorokovao oko 844. pr. n. e., godine kad je u Izraelu na prijestolje sjeo Jeroboam II. Bilo je to mnogo godina prije nego što je Asirija (čija je prijestolnica bila Niniva) počela vladati nad Izraelom.

 3. Što dokazuje da je zapis iz Jonine knjige nadahnut od Boga?

³ Nema nikakve dvojbe da je cijeli zapis iz Jonine knjige nadahnut. ‘Usavršitelj naše vjere, Isus’, spomenuo je Jonu kao stvarnu osobu, a iznio je i nadahnuto tumačenje dva proročanska događaja iz Jonine knjige, čime je pokazao da knjiga sadrži istinita proročanstva (Hebr. 12:2; Mat. 12:39-41; 16:4; Luka 11:29-32). Židovi su oduvijek Joninu knjigu ubrajali u kanonske knjige i smatrali su je povijesno vjerodostojnom. To što je Jona sasvim iskreno opisao vlastite propuste i slabosti i što ih nije ni pokušao umanjiti također je znak istinitosti tog zapisa.

 4. Koja je vrsta ribe mogla progutati Jonu? Koji je podatak za nas dovoljan?

⁴ A što reći o ‘velikoj ribi’ koja je progutala Jonu? Postoje brojna nagađanja o kojoj se vrsti ribe radilo. Ulješura je vrsta kita koja s lakoćom može progutati odraslog čovjeka. To može i veliki bijeli morski pas. No Biblija jednostavno kaže: “Jehova je poslao veliku ribu da proguta Jonu” (Jona 1:17). Ne piše o kojoj se vrsti ribe radilo. Nije moguće točno utvrditi je li to bila ulješura, veliki bijeli morski pas ili neka druga nama nepoznata morska životinja.a Za nas je dovoljan biblijski podatak da se radilo o ‘velikoj ribi’.

 5. Kako je Jona reagirao na zadatak koji je dobio i kakve su bile posljedice?

⁵ Jona bježi nakon što je poslan u Ninivu (1:1-16). “Riječ Jehovina došla je Joni, sinu Amitajevu: ‘Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i objavi mu osudu, jer se zloća njihova popela do mene!’” (1:1, 2). Da li se Joni svidio taj zadatak? Nije nimalo. Pobjegao je u suprotnom smjeru, ukrcavši se na brod za Taršiš, koji se najvjerojatnije nalazio na području današnje Španjolske. No Jonin je brod upao u veliku oluju. Uplašeni mornari “počeli su prizivati u pomoć svaki svojega boga”, a Jona je cijelo to vrijeme spavao u potpalublju (1:5). Kad su probudili Jonu, bacili su ždrijeb da ustanove tko je od njih kriv za nevolju u kojoj su se našli. Ždrijeb je pao na Jonu. Tada im je on rekao da je Hebrej, da štuje Boga Jehovu i da bježi od zadatka koji mu je on dao. Rekao im je da ga bace u more. Nakon daljnjih pokušaja da spase brod, na koncu su Jonu ipak bacili u more. Tada je more prestalo bjesnjeti.

 6. Opiši Jonin doživljaj s ‘velikom ribom’.

⁶ ‘Velika riba’ guta Jonu (1:17–2:10). “A Jehova je poslao veliku ribu da proguta Jonu, pa je Jona bio u utrobi ribe tri dana i tri noći” (1:17). Jona se iz utrobe ribe žarko molio Jehovi. “Iz utrobe groba” molio je za pomoć i obećao da će ispuniti što je zavjetovao jer “spasenje je od Jehove” (2:2, 9). Na Jehovinu je zapovijed riba tada izbljuvala Jonu na kopno.

 7. Kakav je odjek Jonino propovijedanje imalo u Ninivi?

⁷ Propovijedanje u Ninivi (3:1–4:11). Jehova je ponovio Joni svoju zapovijed. Ali Jona više nije bježao od svog zadatka, već se uputio u Ninivu. Došavši tamo, prolazio je gradom, objavljujući: “Još samo četrdeset dana i Niniva će propasti!” (3:4). Njegovo je propovijedanje imalo pozitivan odjek. U cijeloj su se Ninivi ljudi pokajali i povjerovali su Bogu. Kralj je naredio da i ljudi i životinje moraju postiti i ogrnuti kostrijet. Zbog toga im se Jehova smilovao i poštedio je grad.

 8. Kako je Jona reagirao kad je Jehova milostivo poštedio grad, no kako mu je Jehova ukazao na njegovu nedosljednost?

⁸ Jona to nije mogao podnijeti. Jehovi je rekao kako je znao da će se on smilovati i zato je htio pobjeći u Taršiš. Poželio je umrijeti. Ljut i ogorčen, Jona si je podignuo sjenicu istočno od grada da vidi što će se dogoditi. Tada je Jehova dao da nad Jonom izraste tikva kako bi pravila sjenu njegovom mrzovoljnom proroku. No Jonina radost zbog tikve bila je kratkog vijeka. Sljedećeg je jutra Jehova poslao crva da podgrize tikvu, tako da je Jona, umjesto da bude u ugodnoj hladovini, sada bio izložen vrućem istočnom vjetru i dnevnoj pripeci. Ponovno je poželio umrijeti. No pokušao je opravdati sebe ustvrdivši da je s pravom ljut. Međutim, Jehova mu je ukazao na njegovu nedosljednost: Joni je žao tikve, a ljut je što se Jehova sažalio na veliki grad Ninivu.

 9. Na što nas Jonina knjiga upozorava opisujući njegov stav i postupke?

⁹ Jonini postupci i njihov ishod služe kao upozorenje za nas. Pobjegao je od zadatka koji mu je Bog dao. Umjesto toga, trebao se prihvatiti tog zadatka i pouzdati se u to da će mu Bog pomoći (Jona 1:3; Luka 9:62; Izr. 14:26; Iza. 6:8). Kad je krenuo u krivom smjeru, pokazao je negativan stav jer isprva nije želio mornarima reći da štuje “Jehovu, Boga nebeskoga”. Izgubio je hrabrost (Jona 1:7-9; Efež. 6:19, 20). To što je Jehova milostivo poštedio Ninivljane Jona je smatrao osobnom uvredom, jer je bio sebičan. Pred Jehovom je nastojao spasiti svoj obraz tako što je rekao da je sve vrijeme znao da će to tako završiti i prigovorio mu je za to što ga je uopće slao da prorokuje. Jehova ga je prekorio zbog njegovog nepoštovanja i prigovaranja. Njegovo nas iskustvo uči da ne smijemo zamjerati Jehovi što pokazuje milosrđe niti kritizirati njegove postupke (Jona 4:1-4, 7-9; Filip. 2:13, 14; 1. Kor. 10:10).

10. Što nam Jonina knjiga govori o Jehovinoj dobroti i milosrđu?

¹⁰ Prikaz Jehovinih predivnih osobina — dobrote i milosti — zasjenjuje sve drugo opisano u Joninoj knjizi. Jehova je Ninivi iskazao veliku dobrotu time što je poslao svog proroka da upozori ljude na predstojeće uništenje. A kad se grad pokajao, smilovao mu se, i upravo zbog tog Jehovinog milosrđa grad se održao još 200 godina, dok ga 632. pr. n. e. nisu uništili Medijci i Babilonci. Smilovao se i Joni time što ga je izbavio iz olujnog mora i što je dao da nad njim izraste tikva “da mu olakša muku njegovu”. A time što mu je najprije dao tikvu, a onda je oduzeo, Jehova je Jonu poučio da će milosrđe i dobrotu uvijek iskazivati po svojoj volji (Jona 1:2; 3:2-4, 10; 2:10; 4:6, 10, 11).

11. Što je bio ‘znak Jone’?

¹¹ U Mateju 12:38-41 Isus je vjerskim vođama rekao da će jedini znak koji će im se dati biti ‘znak Jone’. Nakon tri dana i tri noći provedene ‘u utrobi groba’, Jona je pošao propovijedati Ninivi, pa je time Ninivljanima postao “znak” (Jona 1:17; 2:2; 3:1-4). Slično tome, Isus je u grobu proveo nepuna tri dana, a potom je uskrsnuo. Kad su učenici propovijedali o njegovom uskrsnuću, Isus je tom naraštaju postao znak. Sudeći po židovskom načinu računanja vremena i načinu ispunjenja tog proročanstva na Isusu, očito je da se izraz “tri dana i tri noći” može primijeniti na razdoblje od nepuna tri dana.b

12. (a) Što je još Isus rekao o Ninivljanima i Židovima svog vremena? (b) Na koga se odnosi izraz “netko veći od Jone” i u kakvoj je sve to vezi s Jehovinim Kraljevstvom i spasenjem ljudi?

¹² U istoj toj raspravi Isus je istaknuo suprotnost između pokajničkog duha Ninivljana te tvrdokornog srca i otvorenog protivljenja Židova, na koje je on nailazio u svojoj službi. Rekao je: “Stanovnici Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer su se pokajali kad im je Jona propovijedao, a, evo, ovdje je netko veći od Jone.” (Vidi i Mateja 16:4 te Luku 11:30, 32.) Na koga je Isus mislio rekavši “netko veći od Jone”? Govorio je o sebi kao najvećem od svih proroka. Njega je Jehova poslao da propovijeda: “Pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko!” (Mat. 4:17). No većina Židova toga naraštaja odbacila je ‘znak Jone’. A kako je danas? Premda se većina ne obazire na Jehovinu poruku i njegova upozorenja, tisuće ljudi diljem svijeta imaju divnu priliku slušati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, vijest koju je najprije propovijedao Isus, “Sin čovječji”. Ninivljanima koji su se pokajali Jonino je propovijedanje bilo pravi blagoslov. Slično tome, i današnji ljudi imaju priliku dobiti Jehovine bogate blagoslove i na koncu vječni život, koji će im Jehova milosrdno dati. Doista, “spasenje je od Jehove” (Jona 2:9).