Bog ‘upravlja stvarima’ i ispunjava svoj naum

 1. Zašto će se sve skupštine Jehovinih svjedoka sastati 12. travnja 2006?

DVANAESTOG travnja 2006, u srijedu navečer, oko 16 milijuna ljudi proslavit će Gospodinovu večeru. Na svim mjestima gdje će se okupiti bit će postavljen stol s beskvasnim kruhom, koji predstavlja Kristovo tijelo, i crnim vinom, koje predočava njegovu prolivenu krv. Pretkraj predavanja u kojem će se objasniti svrha obilježavanja Isusove smrti ti će se simboli — najprije kruh, a potom vino — ponuditi svima prisutnima. U prilično malo skupština Jehovinih svjedoka simbole će uzeti jedna ili više osoba, no češće će biti slučaj da nitko od prisutnih neće uzeti simbole. Zašto samo mali broj kršćana, oni koji se nadaju životu na nebu, uzima kruh i vino, dok većina, a to su oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji, to ne čini?

2, 3. (a) Što je sve Jehova stvorio u skladu sa svojim naumom? (b) S kojim je ciljem Jehova stvorio Zemlju i ljude?

² Jehova Bog ima točno određeni naum. Da bi ga ispunio, on “upravlja svime u skladu s odlukom svoje volje” (Efežanima 1:11). Najprije je stvorio svog jedinorođenog Sina (Ivan 1:1, 14; Otkrivenje 3:14). Zatim je preko njega stvorio obitelj svojih duhovnih sinova, a kasnije i čitav materijalni svemir, uključujući i Zemlju te ljude na njoj (Job 38:4, 7; Psalam 103:19-21; Ivan 1:2, 3; Kološanima 1:15, 16).

³ Jehova nije stvorio Zemlju kao mjesto gdje će ljudi privremeno živjeti i pokazati jesu li zaslužili da se sjedine s obitelji njegovih duhovnih sinova na nebu, kao što to naučavaju mnoge crkve kršćanstva. Stvorio ju je s točno određenim ciljem, naime “da se na njoj nastava” (Izaija 45:18). Bog je Zemlju stvorio za ljude, a ljude da žive na Zemlji (Psalam 115:16). Cijela je Zemlja trebala postati raj, biti ispunjena pravednim ljudima koji će je obrađivati i brinuti se za nju. Prvom ljudskom paru nikada nije bilo rečeno da će s vremenom otići na nebo (1. Mojsijeva 1:26-28; 2:7, 8, 15).

 4. Kako je na samom početku ljudske povijesti osporeno Jehovino pravo vladanja?

⁴ Jedan od duhovnih sinova Jehove Boga pobunio se i odlučio osujetiti njegov naum, zloupotrebljavajući slobodnu volju koju mu je on dao. Narušio je mir koji imaju svi koji se s ljubavlju podlažu Jehovinoj vlasti. Sotona je potaknuo prve ljude da budu neovisni o Bogu (1. Mojsijeva 3:1-6). On nije osporio Jehovinu moć, već je doveo u pitanje način na koji primjenjuje svoju vlast, a time i njegovo pravo da vlada. Tako je ovdje na Zemlji, na samom početku ljudske povijesti, pokrenuto bitno pitanje o tome ima li Jehova pravo biti Vrhovni Vladar.

 5. Koje se popratno pitanje pojavilo, i koga je uključivalo?

⁵ Uz to glavno pitanje o Jehovinom pravu vladanja pojavilo se i popratno pitanje koje je Sotona pokrenuo u vrijeme Joba. Sotona je doveo u pitanje motiv iz kojeg se Jehovi podlažu njegova stvorenja i služe mu. Tvrdio je da to čine iz sebičnih razloga i da će se okrenuti protiv Boga kad se nađu u kušnjama (Job 1:7-11; 2:4, 5). Iako je ta tvrdnja bila prvenstveno upućena čovjeku koji je služio Jehovi, ona se ticala i duhovnih Božjih sinova, pa čak i Jehovinog jedinorođenog Sina.

 6. Kako je Jehova dokazao da je dosljedan svom naumu i svom imenu?

⁶ Dosljedan svom naumu i svom imenu, Jehova je postao Prorok i Spasitelj.a Sotoni je rekao: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15). Putem Sjemena svoje “žene”, koja predstavlja nebeski dio njegove organizacije, Jehova će odgovoriti na Sotonine tvrdnje i dati Adamovim potomcima nadu u izbavljenje i život (Rimljanima 5:21; Galaćanima 4:26, 31).

 7. Što je Jehova otkrio o svom naumu putem apostola Pavla?

⁷ U svom pismu kršćanima u Efezu apostol Pavao lijepo objašnjava kako Jehova vodi zbivanja u pravcu ispunjenja svog nauma. Napisao je: ‘Obznanio nam je svetu tajnu svoje volje. Ona je u skladu s onim što mu je ugodno, a što je naumio u sebi za upravljanje stvarima kad se navrše određena vremena, naime da se sve ponovno sastavi u Kristu, ono što je na nebesima i ono što je na zemlji’ (Efežanima 1:9, 10). Jehovin veličanstven naum je stvoriti ujedinjeni svijet koji će obuhvaćati čitav svemir i u kojem će prebivati stvorenja koja se s ljubavlju podlažu njegovoj vrhovnoj vlasti (Otkrivenje 4:11). Na taj će način njegovo ime biti posvećeno, dokazat će se da je Sotona lažac, a Božja će se volja vršiti “kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10).

 8. U kom je smislu Jehova ‘upravljao stvarima’?

⁸ Jehova je ‘ono što mu je ugodno’, odnosno svoj naum, ispunjavao tako što je ‘upravljao stvarima’. On je na izuzetan način vodio zbivanja u pravcu ispunjenja svog nauma tako što je tijekom stoljeća postepeno otkrivao ‘svetu tajnu’ (Efežanima 1:10; 3:9).

 9. Kako je Jehova postepeno otkrivao svetu tajnu svoje volje?

⁹ Jehova je putem niza saveza postupno otkrivao kako će se ispuniti njegov naum u vezi sa Sjemenom obećanim u Edenu. Sklopivši savez s Abrahamom, otkrio je da će obećano Sjeme koje će se pojaviti na Zemlji doći iz Abrahamove loze i da će se preko njega blagosloviti “svi narodi na zemlji”. Taj je savez također nagovijestio da će još netko biti pridružen glavnom dijelu sjemena (1. Mojsijeva 22:17, 18). Savez Zakona sklopljen s Izraelcima otkrio je da Jehova želi uspostaviti “kraljevstvo svećeničko” (2. Mojsijeva 19:5, 6). Savez s Davidom ukazao je na to da će Sjeme vladati kraljevstvom koje će trajati dovijeka (2. Samuelova 7:12, 13; Psalam 89:3, 4). Nakon što je savez Zakona doveo Židove do Mesije, Jehova je otkrio daljnje značajke ispunjenja svog nauma (Galaćanima 3:19, 24). Otkrio je da će osobe koje će se pridružiti glavnom dijelu sjemena biti prorečeno “kraljevstvo svećeničko”, a s njima će, kao s novim, duhovnim ‘Izraelom’, biti sklopljen “novi savez” (Jeremija 31:31-34; Hebrejima 8:7-9).b

10, 11. (a) Kako je Jehova otkrio tko je prorečeno Sjeme? (b) Zašto je Božji jedinorođeni Sin došao na Zemlju?

¹⁰ Da bi se Božji naum ispunio, prorečeno se Sjeme trebalo pojaviti na Zemlji. Jehova je poslao anđela Gabrijela da kaže Mariji da će roditi sina kojem treba dati ime Isus. Anđeo joj je rekao: “On će biti velik i zvat će se Sin Najvišega; i Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, njegovog oca, i on će vladati kao kralj nad Jakovljevim domom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja” (Luka 1:32, 33). Tako je postalo jasno tko je obećano Sjeme (Galaćanima 3:16; 4:4).

¹¹ Jehovin jedinorođeni Sin došao je na Zemlju da bi bio iskušan do krajnjih granica. Na njemu je ležala odgovornost da pruži savršen odgovor na Sotonine tvrdnje. Hoće li ostati vjeran svom Ocu? I to je bilo dio svete tajne. Apostol Pavao je kasnije ovako objasnio Isusovu ulogu: “Mora se priznati da je sveta tajna ove odanosti Bogu velika: ‘On je bio očitovan u tijelu, proglašen pravednim u duhu, pojavio se anđelima, bio propovijedan među nacijama, vjerovan u svijetu, podignut u slavi’” (1. Timoteju 3:16). Da, time što je do smrti ostao nepokolebljiv i vjeran Bogu, Isus je dao najpotpuniji odgovor na Sotonine tvrdnje. No trebale su biti otkrivene i druge pojedinosti vezane uz svetu tajnu.

12, 13. (a) Tko je uključen u ‘svetu tajnu Božjeg kraljevstva’? (b) Što je Jehova morao učiniti za malu grupu ljudi da bi mogli ići na nebo?

¹² Tijekom jednog od svojih propovjedničkih putovanja po Galileji Isus je ukazao na to da je sveta tajna usko povezana s njegovim Mesijanskim Kraljevstvom. Svojim je učenicima rekao: “Vama je dano da razumijete svete tajne nebeskog kraljevstva [“Božjeg kraljevstva”, Marko 4:11]” (Matej 13:11). U tu je tajnu uključeno “malo stado” koje Jehova odabire, a čini ga 144 000 osoba koje su također dio sjemena i koje se pridružuju njegovom Sinu da bi vladale s njim na nebu (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 4).

¹³ Budući da su ljudi stvoreni da žive na Zemlji, Jehova je te pojedince morao učiniti ‘novim stvorenjima’ da bi mogli ići na nebo (2. Korinćanima 5:17). Apostol Petar, jedan od onih koji su dobili tu izvanrednu nebesku nadu, napisao je: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, jer nam je po svom velikom milosrđu dao novo rođenje za živu nadu putem uskrsnuća Isusa Krista iz mrtvih, za nasljedstvo koje je neraspadljivo i neokaljano i koje ne vene. Ono je sačuvano na nebesima za vas” (1. Petrova 1:3, 4).

14. (a) Kako su ne-Židovi bili uključeni u ‘svetu tajnu Božjeg kraljevstva’? (b) Zahvaljujući čemu možemo razumjeti “duboke stvari Božje”?

¹⁴ Daljnje obilježje svete tajne u vezi s Kraljevstvom koje je trebalo biti uspostavljeno u budućnosti bilo je to što je Bog odlučio da i ne-Židovi budu uključeni u malu grupu ljudi koji će biti pozvani da vladaju s Kristom na nebu. To je još jedan način kako je Jehova ‘upravljao stvarima’ da bi se ispunio njegov naum, a Pavao je to ovako objasnio: “U drugim naraštajima ova tajna nije bila obznanjena sinovima ljudskim kao što je sada duhom otkrivena njegovim svetim apostolima i prorocima, naime da ljudi iz nacija trebaju biti sunasljednici i udovi istog tijela i zajedno s nama sudionici obećanja u zajedništvu s Kristom Isusom putem dobre vijesti” (Efežanima 3:5, 6). Razumijevanje tog obilježja svete tajne bilo je duhom otkriveno “svetim apostolima”. Slično tome, da nemamo pomoć svetog duha, ni mi danas ne bismo razumjeli te “duboke stvari Božje” (1. Korinćanima 2:10; 4:1; Kološanima 1:26, 27).

15, 16. Zašto je Jehova Kristove suvladare birao među ljudima?

¹⁵ “Sto četrdeset i četiri tisuće” koje je Ivan vidio u viziji kako stoje s ‘Janjetom’ na nebeskoj gori Sionu ‘kupljeni su sa zemlje’, “otkupljeni između ljudi kao prvine Bogu i Janjetu”, Isusu Kristu (Otkrivenje 14:1-4). Jehova je za primarni dio sjemena obećanog u Edenu odabrao svog prvog nebeskog sina. Ali zašto je Kristove suradnike birao među ljudima? Apostol Pavao objašnjava da je taj mali broj ljudi ‘pozvan u skladu s Jehovinim naumom’, “u skladu s onim što je ugodno njegovoj volji” (Rimljanima 8:17, 28-30; Efežanima 1:5, 11; 2. Timoteju 1:9).

¹⁶ Jehovin je naum da se posveti njegovo veliko i sveto ime te dokaže da on ima pravo biti Vrhovni Vladar. Jehova je izuzetno mudro ‘upravljao stvarima’ tako što je poslao svog prvorođenog Sina na Zemlju, gdje je bio iskušan do krajnjih granica. Osim toga, odlučio je da u Mesijanskom Kraljevstvu zajedno s njegovim Sinom vladaju ljudi koji su također sve do smrti ostali vjerni njemu kao Vrhovnom Vladaru (Efežanima 1:8-12; Otkrivenje 2:10, 11).

17. Zašto nas raduje to što su Krist i njegovi suvladari nekada bili ljudi?

¹⁷ Jehova je pokazao veliku ljubav prema Adamovim potomcima kad je svog Sina poslao na Zemlju, a njegove suvladare u Kraljevstvu birao među ljudima. Kako to koristi svima ostalima koji su ostali vjerni Jehovi, počevši od Abela pa naovamo? Nesavršeni ljudi rođeni su kao robovi grijeha i smrti, pa trebaju biti duhovno i fizički izliječeni te postati savršeni, kakve ih je Jehova u početku i stvorio (Rimljanima 5:12). Zar za sve koji se raduju vječnom životu na Zemlji nije utješno znati da će njihov Kralj biti pun ljubavi i razumijevanja, kakav je bio i prema svojim učenicima dok se nalazio na Zemlji? (Matej 11:28, 29; Hebrejima 2:17, 18; 4:15; 7:25, 26). Zar nije isto tako ohrabrujuće znati da će kraljevi i svećenici koji će vladati uz Krista biti vjerni muškarci i žene koji su se poput nas borili sa svojim slabostima i životnim brigama? (Rimljanima 7:21-25).

18, 19. Zašto su nam nakon ovog razmatranja jasnije Pavlove riječi iz Efežanima 1:8-11, i što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁸ Sada možemo bolje shvatiti značenje Pavlovih riječi upućenih pomazanim kršćanima, koje su zapisane u Efežanima 1:8-11. On je rekao da im je Jehova obznanio “svetu tajnu svoje volje”, da su “izabrani za nasljednike” s Kristom i da su “unaprijed određeni prema naumu onoga koji upravlja svime u skladu s odlukom svoje volje”. Stoga razumijemo da je Jehova na zadivljujuć način ‘upravljao stvarima’ da bi ispunio svoj naum. To nam također pomaže da razumijemo zašto od svih kršćana koji prisustvuju Gospodinovoj večeri samo malo njih uzima simbole.

¹⁹ U sljedećem članku saznat ćemo što obilježavanje Kristove smrti znači kršćanima koji imaju nebesku nadu. Saznat ćemo i zašto milijune onih koji se nadaju vječnom životu na Zemlji treba jako zanimati što predočava taj događaj.